ŠTO SE U HRVATSKOJ DOGAĐA S NAFTOM I PLINOM?

Transkript

1 357 Branimir Molak UDK ŠTO SE U HRVATSKOJ DOGAĐA S NAFTOM I PLINOM? SAŽETAK: Članak se sastoji od četiriju neovisnih dijelova. U prvom je riječ o vrijednosti INA-e i pitanjima koja proizlaze iz prodaje i nastojanja za daljnjom prodajom obiteljskog srebra. U drugom dijelu govori se nestašici plina i razlozima koji su je izazvali, na koje je autor upozoravao još godine i u časopisu Ekonomija. U trećem je dijelu analizom cijena plina za domaćinstva u Hrvatskoj i u svijetu u odnosu na kupovnu moć stanovnika pokazano kako su cijene plina u Hrvatskoj previsoke i kako ih treba sniziti. U četvrtom je dijelu analiza cijena benzina na benzinskim crpkama u europskim zemljama i usporedba s kupovnom moći koja pokazuje kako je Hrvatska po cijenama već dostigla trgovačku Europsku uniju. 1. KOLIKO VRIJEDI INA I ZAŠTO JE PRODAVATI? Povodom nedavne procjene jednoga bivšeg ministra gospodarstva u jednim našim novinama u članku Ina vrijedi između 3,2 i četiri milijarde dolara, a isto je izjavio i na HRT-u, da 25 posto dionica INA-e prodanih Mađarima za 505 milijuna USD danas vrijedi 800 milijuna USD, može se postaviti mnogo pitanja tom bivšem ministru, ali i onima prije i poslije njega. Zašto je prodana četvrtina INA-e za manje novca nego što danas vrijedi i zašto je uopće prodavano ono što donosi golemu dobit? Zar je tristo milijuna dolara beznačajna 1 Dr., dipl., ing., Bradnimir Molak, Zagreb

2 358 brojka u zemlji gdje mnogi osiromašeni i obespravljeni stanovnici gladuju? Zašto za štetu nitko ne odgovara? Političari pričaju da je tzv. privatizacija velika pljačka, a ništa ne čine da je zaustave i da krivce strpaju tamo gdje im je mjesto iza rešetaka. Vrlo je upitna i brojka koja je bila vrijednost INA-e tada kada su je prodali (25%). Vrlo jednostavne analize, objavljene u nekoliko glasila, pokazale su da je tada vrijedila barem oko 10 milijardi USD, a četvrtina je prodana za samo 505 milijuna. Dakle, već je tada šteta iznosila oko dvije milijarde USD, a ne 300 milijuna prema današnjoj vrijednosti, kako hrabro tvrdi bivši ministar koji je bio u tom poslu. Zbog porasta cijene nafte i plina, povećanja službenih bilančnih rezervi nafte i plina te promjena tečaja USD, vrijednost INA-e danas je osjetno veća. Zašto političari i nadalje žele u bescjenje prodavati INA-u i zašto se bivšem ministru ne dopada da se dionice INA-e podijele umirovljenicima, bivšim radnicima i braniteljima? Kakvi su to profesionalci kojima, prema bivšem ministru, treba prepustiti upravljanje INA-om upravljali INA-om kada je on bio ministar i kada je proizvedena spomenuta šteta prodajom INA-e te kakvi su to danas stručnjaci kada je i dalje nastoje prodavati u bescjenje. Zašto za nas znanstvenike i stručnjake koji smo se angažirali u obrani zemlje nema mjesta u INA-i? Zašto smo prognani? Ne progone samo generale! U naslovu članka tvrdi se da danas INA vrijedi između 3,2 i 4 milijarde USD. Je li to baš tako? Bilančne rezerve nafte u Hrvatskoj prema službenim podacima danas iznose 21,87 milijuna m³ ili 137 milijuna barela, što po današnjim cijenama nafte na svjetskom tržištu od oko 50 USD/bbl iznosi oko 6,8 milijardi USD. Vrijednost domaćih rezervi nafte preradom u domaćim rafinerijama u derivate na benzinskim postajama najmanje je tri puta veća, te iznosi više od 20 milijardi USD. Dakako da bi dio tog iznosa ostao državi u vidu poreza i kada bude u vlasništvu stranaca, ukoliko tada novi vlasnici ne kažu da ih naši zakoni ne zanimaju, što se već učestalo događa. Bilančne rezerve plina prema službenim podacima iznose 41 milijardu m³, a po cijeni plina od 0,35 USD/m³ što je plaćaju kućanstva to je vrijednost od 14,3 milijarde USD. Dakle, samo bilančne rezerve imaju vrijednost veću od 34 milijarde USD. Dakako, da od toga treba odbiti troškove proizvodnje, koji najvjerojatnije ne prelaze desetak posto tog iznosa. Za usporedbu,

3 359 podsjetimo se, objavljeno je da su izravne ratne štete u Hrvatskoj oko 30 milijardi nenamirenih USD. Što je s rafinerijama, benzinskim crpkama, naftovodima, plinovodima, opremom, zgradama itd.? Rafinerije, iako su kako tvrde stare, zadovoljavaju potrebe Hrvatske za naftnim derivatima, a uz to i izvoze svoje proizvode, te stvaraju golemu dobit svojim radom. Koliko one vrijede i zašto ih treba pokloniti strancima? U INA-inom je vlasništvu još 405 benzinskih postaja od ukupno 683 na području Hrvatske. Kolika je njihova vrijednost? U Hrvatskoj je izgrađeno oko km transportnih i km distribucijskih plinovoda. Koliko ih je ostalo u vlasništvu INA-e, a koliko u novonastalim organizacijama i kako su u novo vlasništvo (kao i postaje) dospjeli? Kolika im je vrijednost? Neka objasni taj bivši ministar ili ministri prije i poslije njega. Podsjetio bih da se pisalo kako za izgradnju transportnog plinovoda od Istre do Karlovca, duljine oko 300 km, treba namaknuti od kućanstava u prekomjernoj cijeni plina oko 300 milijuna USD, pa neka izračunaju koliko vrijede kilometri i kilometri već izgrađenog. Zacijelo zna da se ugovorom o NE Krško iz uz ukupnu štetu od oko 2 milijarde USD Hrvatska obvezala, što joj nikad prije nije bila obveza, uplatiti za zbrinjavanje nuklearnog otpada iz elektrane Krško oko 350 milijuna eura. Za taj iznos mogli su već odavno povezati jadranska ležišta plina s potrošačima u Hrvatskoj da bi ublažili zimske nestašice tog energenta, a ne prodavati ga u bescjenje Italiji. Ministar bi možda mogao objasniti čije je i 610 km jadranskog naftovoda i kako su u vlasništvo dospjeli. Dakle, INA danas vrijedi desetak puta više nego što piše u naslovu spomenutog članka. Zacijelo bi taj bivši ministar i oni prije i poslije njega, kao i ostali stručnjaci za rasprodaju INA-e, mogli odgovoriti na spomenuta pitanja. A pitanja ima još mnogo. 2. IMA ZIME, NEMA PLINA AKO POSKUPI, BIT ĆE GA? U novinama jednoga našeg energetskog monopola, koje uglavnom služe za objavljivanje fotografija njegovih rukovodilaca i podršku njihovim mudrim odlukama, objavljen je intervju s političarom najzaslužnijim za teško stanje u energetici pod naslovom Hrvatska energetika već je u Europi. Ne gubeći vrijeme na napisano u tekstu,

4 360 vrijedi spomenuti da je istaknuto u naslovu samo djelomično točno jer je samo dio energetike već u Europi. Četvrtina INA-e uz štetu nanesenu Hrvatskoj od oko 2 milijarde USD već je u Mađarskoj. Jadranska su ležišta plina uz štetu sličnog iznosa već u Italiji, a nuklearna elektrana Krško uz gotovo istu takvu štetu u Sloveniji je. Iznosi se odnose na vrijeme kada su nastali, a promjenama su se do danas povećali. Političari žure na pregovore s EU-om, i patit će ako to ne bude uskoro, da bi bez sumnje uz dosadašnju darežljivost s onim što nije njihovo, i ostalo što u energetici Hrvatske vrijedi ubrzo tamo poslali. U Hrvatskoj, kao i svake zime kada zahladi, problemi su u opskrbi plinom i žele mu još povisiti ionako preko svake mjere visoku cijenu za kućanstva te izazvati daljnje osiromašenje stanovništva. Da bi to postigli, služe se neistinama koje plasiraju novinari «glasnogovornici» energetskih monopola, a objektivne informacije najčešće su blokirane. Reagirao sam na članak koji je školski primjer takvog informiranja, objavljen u svrhu širenja istine u jednim našim novinama. Budući da su se te novine sasvim neobično nedavno ispričale šejhovima za djeličak istine o njima koji su se usudile objaviti još prije tri godine, moje reagiranje nije ih zanimalo. Evo o čemu se radi: U tekstu Plinski kolaps prijeti iduće zime, novinara «glasnogovornika» energetskih lobija, objavljenog u tim novinama, mnoštvo je neistina kojima je jedina svrha povisiti cijene i još više «guliti» stanovništvo prekomjernim cijenama plina (metana). Cijena plina koju plaćaju kućanstva u Hrvatskoj, npr. u Zagrebu iznosi 2,08 kn/m³ ili više od 36 USc/m³, što je pet do deset puta više od cijene po kojoj se prodaje jadranski plin Italiji (6,3 USc/m³) ili od proizvodne cijena plina iz domaćih plinskih polja. Cijena uvoznoga ruskog plina manja je od polovine cijene koju plaćaju kućanstva, pa nije točno da ga INA prodaje jeftinije nego što ga uvozi kako tvrdi spomenuti novinar i njemu slični glasnogovornici INA-e. Točno je jedino da INA prodaje plin Petrokemiji u Kutini za oko 9 USc/m³, što je niže od cijene po kojoj ga uvozi iz Rusije USc/m³. Dakle, Petrokemija plaća plin 4 puta jeftinije nego ga plaćaju domaćinstva u Hrvatskoj. Zašto? Zar zbog čuvanja socijalnog mira izazvanog lošom politikom? Postoji li koji drugi razlog? Od ukupnih količina proizvedenoga umjetnog gnojiva u kojoj je plin osnovna sirovina, izvozi se iz Hrvatske oko 60%. Dakle, skupi uvozni plin tom se proizvodnjom u biti izvozi.

5 361 Kućanstva plaćaju kroz prekomjernu cijenu plina taj izvoz. Vrijedi spomenuti da je Petrokemija politička tvornica izgrađena voljom mudrijaša iz INA-e na domaćim rezervama plina kojih nema dovoljno. Slično se dogodilo kao s ugljenom kada se gradila TE Plomin. U dvadesetak godina postojanja Petrokemija je potrošila više plina nego sva kućanstva u Hrvatskoj od kada troše plin. Dakako, problemi koje sada ima ta tvornica nisu rezultat rada zaposlenih u njoj, nego su posljedica dugogodišnje nesuvisle energetske politike u Hrvatskoj u kojoj nema nikakvih promjena. Spomenuti novinar plaši stanovništvo sljedećom zimom, jer neće biti ruskog plina i nudi «rješenje»: poskupljenje plina zbog nedostatka onog iz Rusije, a kupnjom u Austriji «na tržištu». Ni to nije istina. Austrija godišnje troši 8,1 milijardu m³ plina od čega uvozi iz Rusije 5,2. Dakle, može nam izvesti u biti samo preprodati plin koji uveze iz Rusije, dakako uz proviziju, koju će dobiti zacijelo i netko iz Hrvatske kada ugovori kupnju tog plina. Besmislena politika tzv. plinskog lobija, čim zahladi, dolazi do punog izražaja. Godinama se obmanjuje javnost kako je plin najprihvatljiviji energent u Hrvatskoj, a uopće nije riješeno odakle, kojim putem i po kojoj cijeni ga nabavljati. Usto, ograničene domaće rezerve plina neracionalno se troše (izvoz u Italiju, pogon termoelektrana ), a grade se i nove elektrane za koje neće biti plina. Vrijedi spomenuti i Mađarsku, kojoj je u bescjenje prodana četvrtina INA-e, kojoj će dobro doći ponešto našeg plina (nakon povezivanja s njom), koja troši oko 12 milijardi m³/god., a od toga uvozi iz Rusije više od 9. Od povećanja opskrbe plinom (plinovodima) Hrvatska možda može jedino računati na plin iz Rusije, ako ga preostane nakon sve većih potreba bogatih zemalja zapadne Europe. Rusija danas raspolaže s oko 31% svjetskih zaliha plina i izvozi oko 128 milijardi m³/god. Rezerve ostalih zemalja izvoznika plina male su i kraćeg su trajanja nego one u Rusiji. Norveška izvozi 61, Nizozemska 34, i Alžir 30 milijardi m³/god. S obzirom na veliki uvoz i pogodnosti dobave plina, taj je plin rezerviran za zemlje zapadne Europe. Njemačka uvozi 82, Italija 53 i Francuska 33 milijarde m³/god. Sav alžirski izvoz plina nije, dakle, dovoljan ni za opskrbu Italije koja iz Rusije uvozi oko 20 milijardi m³. Italiji dobro dođe i poklon naših političara plin iz Jadrana, makar je njegova količina u odnosu na talijanske potrebe zanemariva. U biti cijela zapadna Europa nema ni približno dovoljno

6 362 plina iz suviška Norveške i Nizozemske, nego sve više ovisi o uvozu iz Rusije. Njemačka npr. iz Rusije uvozi 32 milijarde m³/god. Novinar spominje kao problem i «otezanje» u izgradnji plinovoda od Pule (u biti od Italije) do Karlovca i Zagreba. Nije rekao što će se i u kojem smjeru njime transportirati. Najvjerojatnije će mu sudbina biti ista kao i Janafu i «družbi» izvrtanje «crijeva» za drugi smjer opskrbu Italije ruskim plinom kad se probije smjer kroz Mađarsku. Do danas nije dano prihvatljivo objašnjenje zašto njegovu izgradnju moraju platiti kućanstva u Hrvatskoj u prekomjernoj cijeni plina. Sve što se događa u Hrvatskoj energetici, i ne samo njoj, posljedica je nesuvisle politike u kojoj političari i šarlatani već godinama ne dopuštaju prodor znanja i informacija. 3. USPOREDBA CIJENA PLINA I KUPOVNE MOĆI PLIN JE U HRVATSKOJ PRESKUP Na slici su (zvjezdicama) prikazane cijene prirodnog plina (pretežno metana) za domaćinstva u zemljama za koje su bili dostupni podaci. Stupcima (žutim) prikazani su omjeri koliko puta više ili manje plina mogu kupiti stanovnici navedenih zemalja u odnosu na stanovnike Hrvatske za ono što godišnje privrijede. Za Hrvatsku je omjer godišnjeg privređivanja i količine (energije) plina koji za taj iznos mogu kupiti stanovnici označen indeksom jedan.

7 363 U analizi su korišteni najnoviji dostupni podaci o cijenama prirodnog plina za domaćinstva u godini američkog ministarstva energetike DOE. Za one zemlje za koje nije bilo podataka za 2002., korišteni su podaci za prethodnu godinu. Cijene (gornja skala) su u američkim centima za 10 milijuna kalorija ogrjevne vrijednosti plina. Kubni metar plina u različitim zemljama može imati različite ogrjevne vrijednosti. Stoga je usporedba cijena napravljena s obzirom na istu količinu energije. Prema službenim podacima državne administracije, u Hrvatskoj 1 m³ prirodnog plina sadrži ogrjevnu vrijednost 33,34 milijuna J ili 7,963 milijuna kalorija, a prosječna cijena jednog m³ u Hrvatskoj godine bila je 1,94 kn ili 24,7 USc (prema prosječnom tečaju god. 1 USD=7,864 kn NBH). Stoga je te godine 10 milijuna kalorija plina za domaćinstva imalo cijenu 31,02 USc (10 milijuna kalorija plina ima zapremninu 1,256 m³). Kao mjera privređivanja stanovnika korišteni su najnoviji dostupni podaci Svjetske banke o GNIppp (gross national income) prema kupovnoj moći po stanovniku za godinu. Za ono što je te godine privrijedio ( USD), prosječan stanovnik Hrvatske mogao je kupiti plina ukupne ogrjevne moći 342 milijarde kalorija ili m³. Iz podataka je vidljivo da je u zemljama niže kupovne moći stanovnika niža cijena plina nego u zemljama u kojima je kupovna moć viša, a ima i iznimaka. Stanovnici 25 analiziranih zemalja mogli su za ono što privrijede u istom vremenskom intervalu kupiti više plina, a stanovnici 5 zemalja manje plina nego u Hrvatskoj. To pokazuje da je plin u Hrvatskoj u usporedbi s drugima preskup i da mu treba cijenu sniziti. U pojedinim zemljama mogli su kupiti čak za faktor 6 ili više puta plina nego u Hrvatskoj, a u nekima tek oko 70% onog u Hrvatskoj (donja skala). Danas (svibanj 2005.) cijena plina u Hrvatskoj još je viša (u Zagrebu npr. 2,08 kn/m³), a i zbog smanjena tečaja dolara prema kuni (sa 7,864 u na 5,705 danas) još je osjetno viša (u USD) nego i npr. za stanovnike Zagreba iznosi 46,79 USc za deset milijuna kalorija plina ili 36,46 USc za m³ (što je 51% više nego što je bila 2002.). Za usporedbu s cijenama prikazanim na slici samo u 6 zemalja plin je bio skuplji, a čak u 24 jeftiniji nego što je danas u Zagrebu. Zanimljivo je da unatoč golemom padu vrijednosti USD prema kn trgovcima plinom ni jednom nije palo napamet da snize prekomjernu cijenu plina, a cijenu naftnih derivata su tobože vezali za tečaj USD (dakako, samo kada vrijednost USD prema kuni raste).

8 364 S obzirom na prikazano, sve tvrdnje o jeftinom plinu za domaćinstva u Hrvatskoj bez svake su osnove, a odraz su nastojanja trgovaca plinom da što dublje zavuku ruke u džep potrošača. U tim se nastojanjima često služe neistinama. Kako se u dokazivanjima razloga za daljnje poskupljenje plina služe neistinama, može se posumnjati i u ogrjevnu vrijednost plina isporučenog potrošačima. Iskustvo pokazuje da se ponekad vrlo teško može zagrijati voda ili stan ili skuhati ručak, a brojilo za plin se vrti i vrti. Nema mogućnosti da takvo ponašanje distributera plina potrošači kontroliraju, tako da ih se vrlo vjerojatno i na taj način pljačka. Previsoke cijene plina za domaćinstva u Hrvatskoj rezultat su i brojnih promašaja u energetici Hrvatske, a naročito prodavanja domaćih rezervi nafte i plina strancima u bescjenje. U svakoj organiziranoj državi vlast brine o ovim činjenicama (cijenama monopolista i njihovoj usklađenosti s kupovnom moći stanovništva, potkradanju potrošača, rasprodaji nacionalnih dobara...). Može se postaviti pitanje zašto to ne čini i u Hrvatskoj? Napomena: Na ovu analizu potaknula su me učestala uvjeravanja trgovaca plinom da je u Hrvatskoj tobože nužno poskupjeti plin za domaćinstva, ali i svečano obilježavanje povećanja isporuke plina iz hrvatskog podmorja Italiji. 4. USPOREDBA CIJENA BENZINA I KUPOVNE MOĆI Na slici su (zvjezdicama) prikazane cijene benzina (supera) na benzinskim crpkama u europskim zemljama za koje su bili dostupni podaci. Stupcima (zelenim) prikazani su omjeri koliko puta više ili manje benzina mogu kupiti stanovnici navedenih zemalja u odnosu na stanovnike Hrvatske za ono što godišnje privrijede. Za Hrvatsku je omjer godišnjeg privređivanja i količine benzina koji za taj iznos mogu kupiti stanovnici označen indeksom jedan. U analizi su korišteni najnoviji dostupni podaci o cijenama benzina na benzinskim crpkama 10. prosinca godine njemačkog izvora GTZ. Cijene (gornja skala) u američkim su centima za jednu litru benzina (supera).

9 365 Kao mjera privređivanja stanovnika korišteni su najnoviji dostupni podaci Svjetske banke o GNIppp (gross national income) prema kupovnoj moći po stanovniku za godinu. Za ono što je te godine privrijedio ( USD) prosječan stanovnik Hrvatske mogao je kupiti litru benzina. Iz podataka je vidljivo da je u zemljama niže kupovne moći stanovnika niža cijena benzina nego u zemljama u kojima je kupovna moć viša, a ima i iznimaka. U 22 europske zemlje stanovnici su plaćali jeftiniji benzin nego u Hrvatskoj, a samo u 15 skuplji (u Švicarskoj je cijena benzina bila ista kao u Hrvatskoj). Stanovnici 30 analiziranih zemalja mogli su za ono što privrijede u istom vremenskom intervalu kupiti više benzina, a stanovnici 8 zemalja manje benzina nego u Hrvatskoj. To pokazuje da je benzin u Hrvatskoj u usporedbi s drugima preskup. U pojedinim zemljama mogli su kupiti za faktor 2-3 (a u jednoj zemlji čak za 6) puta više benzina nego u Hrvatskoj, a u nekima tek oko % onog u Hrvatskoj (donja skala). Na slici su prikazani podaci Svjetske banke o GNIppp (gross national income) prema kupovnoj moći po stanovniku za godinu.

10 366 Očito je da je Hrvatska po visini tog parametra relativno nisko na ljestvici europskih zemalja. Stoga bi stanovnici mogli imati problema s mogućnostima kupovanja mnogih proizvoda čije će cijene porasti s eventualnim uključivanjem u zajednicu bogatih zemalja Europske trgovačke unije. Vjerojatno se to neće dogoditi s benzinom jer je u Hrvatskoj cijena benzina već dosegla razinu cijena u bogatim zemljama. Samo u 15 od 38 zemalja cijena benzina bila je viša nego u Hrvatskoj, a GNIppp je bio viši čak u 27 zemalja nego što je u Hrvatskoj. Tako je to zbog činjenice da je u famoznoj formuli za formiranje cijene u Hrvatskoj jedino mjerilo cijena naftnih derivata u bogatim zemljama Mediterana. Način određivanja cijena benzina i naftnih derivata u Hrvatskoj sasvim je eksteritorijalno rješenje gdje je jedna gospodarska grana po cijenama već u EU-u, a sve ostale su izvan, što je loše za cjelokupno gospodarstvo i nema nikakve veze s tržišnim određivanjem cijena naftnih derivata, ali ni s cijenama nafte na svjetskom tržištu.

11 367 Summary The article consists of four independent parts. The first part deals with the value of INA and the questions that arise from its sale and from further tendencies to sell the «family silver». The second part is about gas shortage and the reasons which have lead to it, and to which the author was pointing as far back as 1999, also in Economics Magazine. The third part shows that the gas prices in Croatia are too high, by means of an analysis of gas prices for households in Croatia and the world in relation to the purchasing power of the citizens. Here are also offered ways of reducing the gas prices. The fourth part is an analysis of gasoline prices at gas stations in European countries and a comparison with the purchasing power which shows that Croatia has already reached the trading European Union in prices. Literatura: Energija u Hrvatskoj 2003., MINGO RH BP Stastistical Review of World Energy 2004 Natural Gas Prices for Hoseholds 2002, US DOE GNIppp per Capita 2003, WB International Fuel Prices, GTZ, 2003

12