prednja korica unutarnja prazna
SOLANA 125 GODINA, monografija Izdavač: SOLANA d.d. Tuzla Tuzla, Ulica soli 3 Za izdavača: Prof. dr. sc. Izudin Kapetanović, direktor Urednik: Zvonimir Banović Uređivački odbor: mr. sc. Adem Azapagić, mr. sc. Ragib Babović, Zvonimir Banović, Boris Ćurković, Osman Hadžiavdić, Asim Hadžić, prof. dr. sc. Izudin Kapetanović, Džemal Pirić i Sevleta Zulić Grafička urednica: Gabriela Banović Lektor: Igor Divković Štampa: SUTON d.o.o. Široki Brijeg Za štampariju: Tihomir Kujundžić, direktor Tiraž: 1.000 primjeraka 2010. www.solana.ba
Solana Tuzla
Sadržaj Sadržaj 4
Uv o d n a riječ direktora: Pozitivno p o s lo va n j e, r a s t i r a z v o j najbolji poklon za 125. rođendan 8 Pr e d g o v o r: Tuzla i so - oduvijek i zauvijek 10 Od stabilizacije prema ekspanziji 21 Proizvodnja soli kroz historiju 65 5
Uvodna riječ direktora Pozitivno poslovanje, rast i razvoj najbolji poklon za 125. rođendan Solana d.d. Tuzla svoj 125. rođendan dočekuje u drugoj godini recesije bosanskohercegovačke privrede. No, usprkos recesiji, Solana u ovoj godini bilježi najbolje poslovne rezultate nakon rata. Proizvodnja, prodaja, izvoz i dobit rastu, akumulirani dugovi i troškovi se smanjuju. U prošloj, 2009. godini, Solana je ostvarila dobit od približno 1,5 miliona KM realizirajući proizvodnju soli od više od 92 hiljade tona. U ovoj godini će proizvodnja i plasman premašiti 100 hiljada tona. Približno 70% proizvodnje se izvozi. Nakon pet godina pozitivnog poslovanja i ostvarenja proširene reprodukcije, Solana privodi kraju period poslijeratne stabilizacije i ulazi u period razvoja. Investicije na pogonima su već započete i prvi rezultati pristižu u vidu povećane proizvodnje. Pred nama je veliki izazov nova Solana, regionalno pozicionirana kompanija koja povećava obim obrade osnovnog proizvoda kreirajući potpuno nove proizvode, ulaskom u nove grane i na nova tržišta. Naravno, proizvodnja visokokvalitetne soli će ostati u centru proizvodnog programa, no novi koncept marketinga razvit će nove proizvode na bazi soli, što će Solanu etablirati kao ključnog partnera na tržištu začina, hemijskih i farmaceutskih proizvoda. Solana je jedna od najstarijih firmi u Bosni i Hercegovini koja ima neprekinutu tradiciju poslovanja od 1885. godine. Na toj tradiciji zasnovane su osnovne vrijednosti na kojima poslovanje Solane počiva. Od samoga početka, od otvaranja prvog kotla u Simin Hanu, Solana je predstavljala okosnicu razvoja Tuzle i cijeloga regiona. Vijekovima je proizvodnja soli bila osnovna privredna grana u ovome kraju, a 8
Tuzla je svoj razvoj počivala na proizvodnji soli. So je 100% domaći proizvod, i to strateški proizvod koji se oduvijek trošio bez obzira na društveno-ekonomske prilike. Solana je živjela s gradom i grad je živio sa Solanom. Solana je uvijek bila društveno odgovorna firma, ulažući u razvoj grada, pomažući brojne društvene, sportske, kulturne i ine inicijative i manifestacije. Solana je kolijevka radničkog pokreta u Tuzli i Bosni i Hercegovini, bitan centar otpora i odbrane u Drugom svjetskom i posljednjem ratu, te jedan od ključnih motora razvoja. I premda danas proizvodnja soli nije jedina grana privređivanja u Tuzli, Solana i nadalje značajno kontribuira razvoju Tuzle i Bosne i Hercegovine. Od prodate tone soli, Solana 80% sredstava vraća državi i domaćim firmama, te na taj način doprinosi razvoju okruženja. Razvoj i rast Solane nastavit će doprinositi razvoju Tuzle i Bosne i Hercegovine. Stabilno poslovanje, rast i razvoj, te nova radna mjesta najbolji su poklon Solani, ali i Tuzli, gradu soli, te cijeloj Bosni i Hercegovini, za Solanin 125. rođendan. Prof. dr. sc. Izudin Kapetanović Direktor Solane d.d. Tuzla 9
Pr e d g o v o r Tuzla i so - Tuzla i so oduvijek i zauvijek Monografija Solana 125 godina izrađena je uz prigodu obilježavanja značajnog jubileja Solane d.d. Tuzla. Njezin je osnovni cilj istražiti historijske aspekte proizvodnje soli na području današnje Tuzle, nastanak i razvoj Solane, te tako podcrtati njezinu dugu tradiciju, neraskidivu vezu s gradom i doprinos razvoju društva. Osim toga ovom monografijom Solana želi prezentovati i svoju trenutnu situaciju, svoja proizvodna i poslovna dostignuća, te svoju viziju razvoja, planove investiranja i rasta. Monografija je namijenjena svima koje interesuje historija Tuzle, historija predindustrijske i industrijske proizvodnje soli u Bosni i Hercegovini, ali i onima koje zanima trenutno poslovanje Solane Solaninim kupcima, poslovnim partnerima i investitorima. Solana je jedna od najstarijih firmi u Bosni i Hercegovini. Gradnja prvog industrijskog pogona za proizvodnju soli solane u Simin Hanu započela je 1884. godine, a završena je godinu dana kasnije. Od te 1885. godine do danas Solana neprekidno proizvodi i posluje i bez obzira na promjene državnih sistema Solana ima puni kontinuitet poslovanja dug 125 godina. No, Solana baštini značajno dužu tradiciju, tradiciju dugu desetinama vijekova, jer so se u Tuzli proizvodila praktički oduvijek. Gotovo svi značajni događaji u historiji Tuzle vezani su za so. Nedvojbeno je da je grad nastao i razvijao se na nalazištima soli, te da je so kroz vijekove bila ključna grana privređivanja. Premda novije teze iz arheološke i historijske naučne javnosti govore o prahistorijskom isoljavanju na području današnje Tuzle u doba neolita, najstariji historijski zapis o isoljavanju na području današnje Bosne i Hercegovine potječe s kraja IV ili početka V vijeka pr.n.e, dakle prije približno 2.500 godina. 10
Prateći razvoj proizvodnje soli moguće je pratiti i razvoj proizvodnih snaga društva kroz različite društveno-ekonomske sisteme. Tako je u ranom feudalizmu, u vrijeme bosanske srednjovjekovne države, proizvodnja soli bila zanemariva i služila je očito samo za potrebe lokalnog stanovništva. To se najbolje da zaključiti iz činjenice da je bosanski vladar ban Kulin potpisujući Povelju Kulina bana Dubrovčanima 1189. godine, najstariji bosanskohercegovački pisani državni dokument, faktički predao monopol soli Dubrovčanima, dopuštajući im slobodnu trgovinu na prostorima pod njegovom vlašću. Dolaskom Turaka proizvodnja soli počinje poprimati organizovane oblike u svrhu trgovine. Najstariji podatak o godišnjoj proizvodnji soli u Gornjoj i Donjoj Tuzli potječe iz 1478. godine, kada je ukupno proizvedeno 13 tona soli, što je naravno i najniža zabilježena godišnja proizvodnja. Poređenja radi, najviša godišnja proizvodnja soli zabilježena je 1991. godine i iznosila je 205.005 tona. Turska vlast je organizovala sistem mukata (zakupa) dajući pravo eksploatacije soli pojedincima, koji su dio soli predavali državi, što je uređeno i posebnim Zakonom o tuzlanskim solanama iz 1548. godine. Sistem proizvodnje je bio primjeren tome vremenu, podrazumijevao je isoljavanje slane vode na vatri nastaloj loženjem drveta, a zapravo je najveći nedostatak u tom dobu predstavljala nemogućnost otkrivanja ležišta soli. No, nedvojbeno je da su se i Gornja i Donja Tuzla razvile zahvaljujući proizvodnji soli, da su pojedinci koji su se bavili solju bili imućni, te da je so na određen način bila mjerilo vrijednosti i moneta toga vremena u Tuzli. Proizvodnja je u turskom vremenu od 13 tona napredovala do 640 tona koliko je zabilježeno 1875. godine, pred kraj turske uprave u Bosni i Hercegovini. 11
Dolazak Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine označio je početak industrijalizacije. Odmah po uspostavi vlasti, 1880. godine, austrougarska uprava proglašava državni monopol nad solju, te svega četiri godine kasnije započinje gradnju prve fabrike u Simin Hanu. Pogon u Simin Hanu otvoren je 1885. godine od kada počinje neprekinuta industrijska proizvodnja soli u Tuzli, pod firmom Solane. Koliko je Solana bila značajna za tadašnju vlast, kazuje i činjenica da je carskim ukazom od 16. februara 1885. godine Solana nazvana po samome caru Francu Jozefu. Na svojim počecima industrijska proizvodnja soli se brzo razvijala. Tome su značajno doprinijela istraživanja nalazišta soli, pa je nakon otkrivanja ležišta na Trnovcu, svega šest godina nakon početka rada, 1891. godine otvoren pogon u Kreki, na mjestu današnje Solane. Za dvadeset godina rada u Simin Hanu i Kreki je izgrađeno ukupno 20 industrijskih kazana, tako da je 1905. godine zabilježena ukupna proizvodnja 20.288 tona soli. Godišnja proizvodnja soli je najbolji pokazatelj značaja industrijalizacije i korištenja tehnologija. Ma koliko za današnje uslove bili primitivni industrijski kazani s kraja XIX i početka XX vijeka činjenica je da za 30 godina industrijalizacije godišnja proizvodnja sa 640 tona u predindustrijskom periodu, porasla Najstariji pisani izvori o isoljavanju slane vode na području BiH Prvi pisani trag o Tuzli (Salines grad soli) Povelja Kulina bana monopol soli prepušten Dubrovčanima Zabilježena prva proizvodnja soli kroz mukat (zakup) koji je davao zvornički kadija u Donjoj Soli Evidentirana godišnja proizvodnja soli u Donjoj i Gornjoj Tuzli od ukupno 13 tona V vijek pr.n.e. 950. 1189. 1477. 1478. 12
na više od 20 hiljada tona soli. Ta proizvodnja je rasla iz godine u godinu tako da je 1917. godine, pred završetak austrougarskog perioda u Bosni i Hercegovini, zabilježena ukupna godišnja proizvodnja od 43.841 tone. Industrijalizacija je donijela nov način života Tuzli. Nesumnjivo je da je savremena Tuzla nastala na industrijskoj tradiciji započetoj krajem XIX vijeka, koja neprekidno traje do danas. Grad se razvijao razvojem industrije, što je praktički opredijelilo sva bitna društvena pa i politička gibanja u gradu od 1878. godine do danas. Tuzla je danas poznata kao vjerovatno najotvoreniji grad u Bosni i Hercegovini što je posljedica upravo razvoja započetog na industrijskoj tradiciji. Savremena Tuzla je oduvijek bila otvorena za nove ljude, nove kulture i nove ideje, koje su krajem XIX i početkom XX stoljeća donosili kvalificirani radnici i inženjeri iz svih krajeva goleme Habsburške monarhije. Tuzla je i kolijevka radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini, a prvo radničko organizovanje zabilježeno je upravo u Solani 1906. godine. Radništvo je također opredijelilo razvoj grada, njegovu opredijeljenost slobodarskim idejama, ali i uvriježeni način života koji se, uz razlike koje donosi napredak tehnologija, zadržao do danas. Turski zakon o tuzlanskim solanama Otvorena solana u Simin Hanu, nazvana po caru Francu Jozefu Otvoren pogon solane u Kreki Kraj turskog perioda ukupna godišnja proizvodnja soli 640 tona Austrougarska uprava proglašava monopol nad proizvodnjom soli 1548. 1875. 1880. 1885. 1891. 13
Stvaranje prve Jugoslavije 1918. godine nije bitno utjecalo na dešavanja u Solani. Uprava državnog monopola iz Beograda je nadzirala proizvodnju, koja se u 20 godina postojanja prve Jugoslavije nije značajno povećavala. No, za Solanu se 1937. godine desio značajan događaj. Obavljen je značajan remont, uvedene su nove tehnologije i proizvodnja je osavremenjena. Pred početak Drugog svjetskog rata 1940. godine u Solani je zabilježena godišnja proizvodnja od 59.414 tona soli. Solana je nastavila rad i u vrijeme Drugog svjetskog rata, a proizvodnju je samo u Kreki zaustavila 1943. godine, kada su partizani napuštajući Tuzlu uništili četiri kazana, a ostale minirali. Od 13 kazana koje je tada imala Solana u ratu su potpunu stradala četiri, a dva su djelimično oštećena. Sedam kazana je preživjelo rat. Premda je Solana faktički proizvodila za one koji su držali vlast u gradu (većim dijelom rata ustaška uprava NDH), radništvo Solane je dalo nemjerljiv doprinos Narodnooslobodilačkom ratu. U partizanima je poginuo 51 solarski radnik, a Solana je dala i tri narodna heroja. Nakon oslobođenja proizvodnja je opet uspostavljena pa je 1945. godine zabilježena godišnja proizvodnja od 33.302 tone soli. No, prava obnova i ekspanzija Solane nastaje u periodu udarničke obnove. Do 1952. godine Solana je temeljito obnovljena, pa je te godine zabilježena rekordna Izgrađeno još pet kazana ukupna proizvodnja 20.288 tona Štrajk radnika Solane počeci radničkog pokreta u BiH Počela proizvodnja sitne soli Prva rekonstrukcija Solane nova Solana U Solani ukupno radi 1.036 radnika, godišnja proizvodnja 59.414 tona 1905. 1906. 1920. 1937. 1940. 14
proizvodnja od čak 82.801 tone soli. Dakle, svega sedam godina nakon rata Solana proizvodi približno 83 hiljade tona. Taj nivo proizvodnje nakon posljednjeg rata 1992-1995. godine zabilježen je tek 2006. godine, dakle 11 godina nakon rata (približno 81 hiljada tona), i to na znatno naprednijoj tehnologiji. U vrijeme socijalističkog privređivanja Solana je doživjela punu ekspanziju. Svake godine je proizvodnja povećavana, a 1966. godine je odlučeno da će se preći na novu tehnologiju. U Kreki je izgrađena potpuno nova Solana, otvorena 1970. godine, bazirana na tehnologiji vakuum-uparavanja, i na toj tehnologiji, te na velikom dijelu te opreme, Solana proizvodi i danas. Svoj maksimalni projektirani kapacitet od 180 hiljada tona nova Solana je dostigla 1974. godine, kada je na novoj tehnologiji proizvedeno 186.617 tona soli dok su na staroj proizvedene dodatne 15.273 tone, tako da je te godine evidentirana rekordna proizvodnja od ukupno 201.890 tona soli. Solana je u vrijeme socijalističkog samoupravnog privređivanja poslovala unutar zajedničkog preduzeća s Rudnicima soli, a od 1970. godine je bila dijelom Hemijskog kombinata (kasnije Holdinga) Soda-so. Snabdijevala je cijelo tržište bivše Jugoslavije solju, te je zahvaljujući rekordnoj proizvodnji Partizani miniraju ložišta, pogoni u Kreki zaustavljaju proizvodnju Registriovana nova Solana posluje pod imenom Solana Kreka u Tuzli Tito posjetio Solanu Osnovan prvi Radnički savjet Solane Uspostavljeno jodiranje na svim kazanima Otvorena tri kazana s novim tehnologijama, godišnja proizvodnja 82.801 tona 1943. 1946. 1950. 1951. 1952. 15
ostvarivala veliki ostatak dohotka. Ta sredstva su ulagana kroz investicije u druge poslovne subjekte Soda-so, ili su davana kao krediti drugim preduzećima u Bosni i Hercegovini. Ratna dešavanja u Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine porazno su se odrazila na Solanu. No, i u posljednjem ratu Solana je dala značajan doprinos odbrani Bosne i Hercegovine. Svi kapaciteti su stavljeni u funkciju odbrane i pomoći stanovništvu na slobodnoj teritoriji. Većina radnika Solane priključila se Armiji Bosne i Hercegovine, a osam njih je dalo život za slobodu. I premda je u ratu fabrika u cijelosti sačuvana, a proizvodnja praktički nije zaustavljanja, rat i raspad Jugoslavije doveli su do gubitka tržišta. U vremenu nadolazeće opće globalizacije, višegodišnja odsutnost s tržišta bivših jugoslovenskih republika dovela je do njihove orijentisanosti na druge dobavljače. Solana se tako našla u finansijskim poteškoćama jer je cijela njezina filozofija bazirana na ekonomiji obima. Projektovani kapaciteti i broj zaposlenih primjereni su proizvodnji čiji plasman Solana nije mogla ostvariti unutar samo podijeljenog bosanskohercegovačkog tržišta. Solana je zapravo poslovala s umanjenom reprodukcijom. Dugovi su se gomilali na teret supstance. Solana udružena u firmu Rudnici soli i solane Tuzla Započeta gradnja nove Solane, uvođenje novih tehnologija Otvorena nova Solana prelazak na tehnologiju vakuumuparavnja, godišnjeg kapaciteta 180.000 tona Solana se udružuje u novoosnovani Hemijski kombinat Soda-so Okončana proizvodnja varene soli, zatvorena solana u Simin Hanu 1962. 1968. 1970. 1975. 16
U tranziciji provedenoj devedesetih godina prošlog vijeka, Solana je uspješno privatizovana, i to modelom radničkog dioničarstva. Danas Solana djeluje kao dioničarsko društvo, 74% dionica posjeduju radnici i građani (mali dioničari), dok je 26% dionica u vlasništvu privatizacijskih fondova. Imovina Solane je sačuvana i Solana je uspjela izbjeći sudbinu tajkunske privatizacije ili potpunog uništenja proizvodnje. U novome vijeku počela je bitka za povratak na stara tržišta i Solana počinje sve više izvoziti. Taj poslovni oporavak je tekao sporo i s početka nije davao rezultate, pa je 2004. godine ukupno zaduženje Solane iznosilo 13,6 miliona KM, a u istoj godini je zabilježena proizvodnja od 71.109 tona soli. No, nakon 2006. godine počinju pristizati prvi pozitivni rezultati. Nagomilani dugovi su se reprogramirali i počeli uredno servisirati, proizvodnja i prodaja su se počeli povećavati, a Solana počinje pozitivno poslovati i ostvarivati proširenu reprodukciju. Već tri godine za redom Solana pozitivno posluje. Ta je dobit za prošlu, 2009. godinu iznosila približno 1,5 miliona KM, a proizvodnja se počela približavati brojki od 100 hiljada tona. No, taj cilj će biti dostignut tek u ovoj 2010. godini. U ovoj godini bilježi se i okončanje značajnih investicija, koje su proširile proizvodni kapacitet na 150 hiljada tona. Danas proizvodnja Solane ovisi samo od toga koliko se soli može prodati. Rekordna proizvodnja od 205.005 tona Zaustavljena proizvodnja skladišta puna, pristup tržištima zbog rata onemogućen. Proizvedeno 188.838 tona, u Solani radi 1.262 radnika, Solana investira u druge OOUR-e Početak privatizacije radnici upisuju dionice Minimalna proizvodnja u XX. vijeku 11.619 tona 1984. 1990. 1991. 1994. 1995. 17
Petnaest godina nakon rata i nakon tri godine pozitivnog poslovanja Solana završava svoj period stabilizacije i ulazi u fazu razvoja. Solana je uspješno razvila nove proizvode koje je plasirala na tržište. U novim začinskim i prehrambenim proizvodima leži veliki potencijal, no za njihovo značajnije prisustvo i plasman na tržištu potreban je novi koncept i organizacije i marketinga. U ovom segmentu su potrebne investicije u dalji razvoj novih proizvoda i marketing. Veliki potencijal leži i u farmaceutskoj industriji. Solana je uspješno proizvodila fiziološke otopine i medicinske rastvore. Gradnja novog i savremenog pogona za proizvodnju medicinskih rastvora i fizioloških otopina velika je šansa s obzirom na sirovinsku bazu (so), iskustvo u tehnologiji i proizvodnji, te postojanje odlične industrijske infrastrukture. Obilježavajući svoju 125. godišnjicu, Solana se četvrti put u svojoj historiji suočava s posebnim izazovom novom Solanom. Okončana privatizacija, Solana se izdvaja iz Holdinga Soda-so i posluje pod nazivom Solana d.d. Tuzla, 74% dionica u vlasništvu radnika i građana (mali dioničari), a privatizacijski fondovi su vlasnici 26% dionica Solane Solana počinje pozitivno poslovati, proizvedeno 86.523 tone, zaposleno 548 radnika Proizvedeno 92.788 tona, u Solani zaposleno 472 radnika Okončan remont, kapacitet povećan na 150.000 tona, očekivana proizvodnja više od 100.000 tona 2001. 2007. 2009. 2010. 18
19
20
prema ekspanziji 21
22
23
ekspanziji Od stabilizacije prema ekspanziji Osnovna djelatnost Solane od njezinog osnivanja, 1885. godine, do danas je proizvodnja soli. Solana je etablirana kao glavni snabdjevač solju prostora bivše Jugoslavije. Ratna dešavanja su Solanu dovela u velike poteškoće, izgubljena su tradicionalna tržišta, proizvodnja je značajno smanjena i fabrika je počela stagnirati. U dužem poslijeratnom periodu Solana se uspjela konsolidovati i vratiti na stara tržišta, postupno povećavajući proizvodnju, plativši sama previsoku cijenu rata i tranzicije. Posljednje tri godine Solana je uspjela ostvariti proširenu reprodukciju, te pozitivno poslovati. Solana je privatizovana i struktura njezinog vlasništva je 100% privatna, organizovana kao dioničarsko društvo. U strukturi vlasništva, radnici i građani (mali dioničari) posjeduju približno 74%, dok su privatizacijski fondovi vlasnici 26% dionica. Knjigovodstvena vrijednost imovine Solane na dan 31.12.2009. godine iznosi 37.526.609,30 KM. U posljednjoj obračunskoj godini (2009) Solana je ostvarila ukupan prihod od 23 miliona KM, te ukupne troškove od 21,5 miliona KM. Solana je, dakle, u posljednjem obračunskom periodu 2009. godini, poslovala s dobiti od 1,5 miliona KM. Pokrenute su nove investicije, dugovi su reprogramirani i uspostavljena je normalna dinamika servisiranja obaveza. Proizvodnja se počela povećavati i dostizati rentabilnost. So je 100% domaći proizvod. Trenutno se 70% proizvodnje Solane izvozi, pa Solana predstavlja veliki potencijal za Bosnu i Hercegovinu, kao kompanija koja može biti regionalno pozicionirana i kompanija koja omogućava razvoj i zapošljavanje prateće industrije i domaćih kapaciteta, te direktno ili indirektno generiše veliki broj radnih mjesta. Analiza pokazuje da Solana 80% sredstava od prodate 24
tone soli vraća državi i domaćim firmama. Tržište postaje sve veće, tako da je povećanje proizvodnih kapaciteta realna šansa da Solana u konkurentnim tržišnim uslovima ostvari postavljene ciljeve, što bi bio direktan doprinos za značajnije oživljavanje privrednih potencijala Bosne i Hercegovine. Problemi rata i tranzicije nerentabilna proizvodnja Početkom ovoga vijeka Solana se suočila s problemima kao i većina bosanskohercegovačkih firmi koje su prošle rat i tranziciju. Izgubljena tržišta, te nedostatak obrtnih i investicijskih sredstava doveli su do nerentabilne proizvodnje. Proizvodnja nije nikada prekidana, ali je cijeli sistem bio kapaciteta prijeratne proizvodnje od približno 200 hiljada tona, količinu koju Solana nije mogla više ni proizvesti niti prodati. Osiguranje plaća za sve zaposlene, plaćanje energenata i sirovina se sve teže postizalo. Dodatno, nedostajala su sredstva za investicije i remonte. I premda se proizvodnja postepeno povećavala i stari kupci su se počeli vraćati, rentabilno poslovanje je bilo jako teško uspostaviti. Dugovi su se gomilali na teret supstance, problem tekuće likvidnosti je postajao sve izraženiji i prijetila je opasnost od stečaja. Obaveze Solane na kraju 2004. godine su iznosile 13,6 miliona KM, kasnije i veće, a njihova je struktura bila takva da su prevladavale obaveze za neplaćene poreze i doprinose na plaće, obaveze prema JP Elektroprivreda za isporučenu tehnološku paru, kreditne obaveze za investicije iz 1997. i 1999. godine, te obaveze prema dobavljačima za isporučene robe i sirovine. Problem tekuće likvidnosti 25
su dodatno usložnjavala sumnjiva i sporna potraživanja koja su u 2004. godini bila u nivou od 33% ukupnih tekućih sredstava. Sve ovo je opterećivalo poslovanje i stvaralo gubitak na kraju svake poslovne godine. Na kraju 2006. godine gubitak je iznosio 3,5 miliona KM. Ovakav protok kapitala smanjio je mogućnost angažovanja investicijskih i novih kreditnih sredstava. Višak zaposlenih Kada je u pitanju kadrovska struktura, u Solani je početkom 2006. godine bilo zaposleno 548 radnika i, prema tadašnjim procjenama, u Solani je bilo nekoliko stotina radnika viška. Usprkos utvrđenom višku radnika, za potrebe obavljanja poslova pakovanja bi svake godine bivalo angažovano i do 250 dodatnih radnika posredstvom omladinske-studentske zadruge. Politika Solane, kao izrazito industrijskog proizvođača izgrađenog na vrijednostima stoljetne radničke tradicije, oduvijek je bila ne otpuštati radnike. Praksa dodatnog angažmana radnika preko omladinsko-studentske zadruge je prekinuta, a donesen je moratorij na nova zapošljavanja. Niti jedan 26 Radnici u mašinskoj radionici: Mevludin Goletić, Senaid Zoletić, Rešad Kurbašić, Ćazim Mehić, Nermin Hukić, Mirsad Hujdur, Zoran Pavlović i Ado Nurkić.
Direktor Kapetanović provjerava rad pakirnice radnik nije otpušten, ali se njihov broj počeo smanjivati prirodnim odlivom odlaskom u penziju. Krajem 2009. godine u Solani su bila zaposlena 472 radnika. Upravo je takav odnos prema radnicima i omogućio preokret. Solana ima vrhunske inženjere solarskih tehnologija, vrhunske majstore s velikim radnim iskustvom. To je vidljivo i po rezultatima proizvodnja je u ratu očuvana, kasnije je uspostavljena povećana proizvodnja, samostalno se obavljaju najsloženiji procesi upravljanja proizvodnjom, modernizacija i nova rješenja, održava pogonska spremnost i obavljaju uspješni remonti pogona. Stabilizacija je podrazumijevala racionalno korištenje i raspored zaposlenih, podizanje radne discipline, dobro planiranje i disciplinu u izvršavanju donesenih odluka. 27
Vakumuparivačko postrojenje dobiva novi izgled 28
Sistem v r i j e d n o s t i Solana je u svojoj 125 godina dugoj tradiciji izgradila sistem vrijednosti po kojem je prepoznatljiva u okruženju. Taj sistem vrijednosti u središtu ima industrijsku proizvodnju soli i stvaranje novoga dobra što može stvoriti isključivo čovjek. Zbog toga su vrijednosti na kojima počiva moderni razvoj Solane definisane kao: visokostručni obrazovani kadrovi specijalizovani za proizvodnju soli, privrženost i lojalnost zaposlenih i tradicionalno dobri međuljudski odnosi, visokokvalitetan i međunarodno priznat proizvod (brand), visoka orijentiranost prema kupcima, transparentni odnosi, poštivanje i predanost međunarodnim standardima, poštivanje okoline i predanost čistim tehnologijama, predanost usvojenom sistemu kvaliteta, njegova dogradnja i unaprjeđenje. 29
30 Direktor Solane prof. dr. sc. Izudin Kapetanović i mr.sc. Ragib Babović, izvršni direktor za tehničke poslove u obilasku popularno nazvane Haver mašine koja pakira so u količinama 50/1, 25/1 i 10/1 kilograma
Nurfet Nakić, procesni inžinjer i Nihad Zonić, vk majstor kod filter prese pogona 1/2 31
Pr o i z v o d n j a Osnovni Solanin proizvod je so, i premda se iz godine u godinu razvijaju novi proizvodi, so će uvijek ostati osnovni proizvod Solane. Trenutno se so vrlo uspješno proizvodi tehnologijom vakuumuparavanja na mašinama Elcher WYES, starijim od 35 godina. Instalirani kapacitet ovoga postrojenja je 120 hiljada tona godišnje, a najviša ostvarena proizvodnja prije rata na ovom postrojenju iznosila je 78 hiljada tona godišnje. Solana je uspjela dostići maksimalnu proizvodnju, no razvivši agresivni izvozni marketing, potrebe tržišta su zahtijevale i veću proizvodnju soli. Prva ozbiljnija rekonstrukcija postrojenja obavljena je u 2008. godini, pa su 2009. godine proizvedene 93 hiljade tona soli. U 2010. godini je također obavljen remont i, nakon zamjene zagrijača u postrojenju, kapacitet je povećan na 150 hiljada tona soli godišnje. U 2010. godini Solana će proizvesti više od 100 hiljada tona soli. Osim povećanja kapaciteta proizvodnog pogona, remontima su ostvarena i značajna smanjenja normativnih utrošaka sirovine i energenata, tako da je smanjena cijena proizvodnje po toni soli. Proizvodnja soli zasnovana je na ekonomiji obima. Zbog visokih fiksnih troškova proizvodnje, da bi bila konkurentna, Solana mora angažovati maksimalne kapacitete. U protivnom, ne može konkurisati cijenom solima s drugih tržišta. Zbog toga su povećanje proizvodnje i plasmana, te smanjenje normativnih utrošaka najznačajniji činioci, koji određuju uspješnost proizvodnje, pa dugoročno i sam opstanak Solane. 32
Količina proizvedene i prodate soli Količine u tonama Vrijednost (u hiljadama KM) Cijene u KM/t Godina Troškovi Prihod od Troškovi Prihod od Proizvedeno Prodato proizvodnje prodaje proizvodnje prodaje 2004. 71.109 65.660 14.218 15.558 199,95 236,95 2005. 70.945 74.631 14.600 16.950 205,79 227,12 2006. 80.790 77.007 15.053 18.994 186,32 246,65 2007. 86.523 80.527 15.333 19.996 177,21 248,31 2008. 81.112 79.907 14.604 20.796 180,05 260,25 2009. 92.788 87.937 14.704 20.349 158,47 231,40 Troškovi proizvodnje i prihod od prodaje 33
Trendovi koje Solana bilježi u posljednjim godinama su ohrabrujući. Proizvodnja je u porastu, prodaja je u porastu, troškovi proizvodnje padaju, prodajne cijene rastu. Dakle, pri proizvodnji i prodaji soli, kao svog osnovnog proizvoda, Solana ima sve pozitivne trendove. Također, obnovljen je i pogon finalizacije i pakovanja, u njega je značajnije investirano i on zadovoljava potrebe tržišta. Investirano je u mašine za proizvodnju na tržištu izuzetno tražene tabletne soli. Sve te akcije dovele su do konsolidacije Solane. Ostali proizvodi Osim soli (kuhinjske, stočne, industrijske nejodirane i tabletirane, te soli za puteve), razvijeni su i drugi proizvodi: začin DO-DO, osam vrsta supa, Solat tabletirana so za omekšavanje vode u mašinama za pranje posuđa, Olba pasta za pranje ruku, Desol sredstvo za čišćenje, Somin briketirana so za ishranu stoke i plemenite divljači, destilirana voda, otopine za hemodijalizu.
36
37
Novi začini Uz tradicionalni začin DO-DO koji je Solana lansirala prije skoro dvadeset godina, Solanini tehnolozi su razvili 10 novih začinskih proizvoda. Svi novi proizvodi su savremeno dizajnirani, i u ekološkoj su kartonskoj ambalaži. Novom ambalažom Solana želi pokazati svoj odnos prema okolini, ali i svoj odnos prema standardima. Novi proizvodi zahvaljujući kvalitetu i ambalaži imaju otvoreni put prema svim tržištima, uključujući i zahtjevno evropsko tržište. 38
TUZLANSKA JODIRANA SO u novoj ambalaži i pakiranju od 100 grama je klasika među solima za jelo, najkvalitetnija so za tradicionalnu kuhinjsku upotrebu. Sadrži 2,25 grama kalijevog jodida. Jod je sastavni dio hormona štitne žlijezde i ishrana siromašna jodom može dovesti do uvećanja štitne žlijezde, što je vidljivo kao guša. Konsekventnom, decenijama dugom prevencijom jodiranjem tuzlanske soli, pojave nedostatka joda u Bosni i Hercegovini su veoma rijetke. DIJETALNA SO je namijenjena potrošačima koji imaju dijabetes ili povišeni krvni pritisak, te posebno djeci. Smanjena količina natrija u njoj omogućit će i srčanim bolesnicima da jedu slanu hranu, a da to više ne škodi njihovom zdravlju. Dijetalna so se prepoznaje po zelenoj ambalaži i pakiranju od 250 grama. 39
SO I BIJELI LUK je također izuzetno zdrav proizvod. Već hiljadama godina poznat kao začin za sve svrhe i prisutan u gotovo svim kulturama i civilizacijama, bogat mineralima, vitaminima i sekundarnim biljnim materijama, bijeli luk je najstariji poznati antibiotik. Ovaj proizvod je dobiven mješavinom odabranog, fino samljevenog bijelog luka i posebne, fino prosijane tuzlanske soli. So i bijeli luk bi trebao postati neizostavan začin u svim kuhinjama. SO I PARADAJZ na trpeze donosi dah juga. Osim sušenog paradajza i duplo prosijane soli, u ovoj smjesi su i začini koji posebno obogaćuju proizvod. Namijenjen čorbama, varivima, ali i salatama, so i paradajz će zasigurno pronaći mjesto u svakoj kuhinji. 40
SO S BILJNIM ZAČINSKIM DODACIMA sadrži sedam začina: bosiljak, majčinu dušicu, kopar, peršun, ruzmarin, lorber i tamjan i svakom jelu daje poseban okus. Probrane bosanskohercegovačke trave i fina kristalna so daju salatama, povrću, supama i mnogim drugim jelima potpunu raznovrsnost okusa. MIJEŠANO POVRĆE ZA SUPE I VARIVA je proizvod koji je obradovao sve domaćice. Sitno sjeckani rezanci od povrća, osušeni i pomiješani s najfinijom tuzlanskom solju daju poseban okus svim jelima. Već spravljeno povrće za supe i variva omogućava brže spremanje jela. 41
DODATAK S POVRĆEM ZA POSIPANJE iz familije DO-DO namijenjen je varivima i kuhanim jelima. Sačinjen po poznatoj tradicionalnoj DO-DO recepturi, dat će pun okus svakom jelu. DODATAK S POVRĆEM ZA PILETINU je gotova začinska smjesa sačinjena od najbolje kombinacije začina namijenjenih punijem okusu pilećeg mesa. U tajnom DO-DO receptu su paprika, brašno od senfa, biber, mješavina karija, luk, celer, ruzmarin i, naravno, fina tuzlanska so. Svakoj životinji koja je nekada imala krila, ova začinska so će ponovo dati ukusno lepršanje. 42
DODATAK S POVRĆEM ZA ROŠTILJ je idealna mješavina začina koja mesu daje puni okus. Jednostavno rukovanje i okus začina poput paprike, bibera, senfa ili ruzmarina garantuje uspješno roštiljanje. DODATAK S POVRĆEM ZA RIBU je još jedna DO-DO začinska kombinacija koja donosi dah juga na naše trpeze. Pripravljanje ribe uz ovaj začin postaje pravi užitak. 43
44
Ma r k e t i n g Osnovna marketing strategija kada je u pitanju sol bazira se na kvalitetu. Tuzlansku so tržište prepoznaje po visokom postotku saliniteta, kuhinjska so je posebno sitnu, i njoj malo koja so može konkurirati. Cijena je viša od cijene koju nudi konkurencija, što kupci prihvaćaju s obzirom na kvalitet. Distribucija je zasnovana na ugovorima s generalnim zastupnicima za pojedine zemlje. Ovakav koncept proizašao je iz same činjenice da se tržišta razlikuju, i po potrebama i po konkurenciji, i po propisima. Promocija je ograničena i uglavnom je prepuštena distributerima. Identificirani su strateški kupci generalni uvoznici i distributeri u državama bivše Jugoslavije: Interkomerc Beograd za Srbiju, Zaprešićanka za Hrvatsku, Prosol-Salinen Ljubljana za Sloveniju, Izvor Skoplje za Makedoniju, Eni-NMS iz Gnjilana za Kosovo i Đurković company iz Nikšića za Crnu Goru. Za tržište Bosne i Hercegovine generalni distributer je Vegamix. S navedenim kupcima se zaključuju godišnji ugovori, na bazi godišnjih planova i potreba tržišta. Višegodišnje poslovanje s istim distributerima razvilo je poseban poslovni odnos, a razmjena iskustava doprinijela je razvoju i ovih firmi i Solane. Marketing strategija kada su u pitanju ostali proizvodi je drugačija i u principu se bazira na cijeni nižoj od konkurencije. Ostali proizvodi, osim soli, izvoze se u značajno manjim količinama. Distribucija u Bosni i Hercegovini obavlja se preko generalnog distributera NLD Sarajevo. Ovo prati i ograničena promocija, posebno kada je DO-DO začin u pitanju. No, u ostalim proizvodima baziranim na soli leži i velika prilika za Solanu. Proizvodi na bazi soli su nadogradnja i oni donose viši prihod po jedinici kapitala, i njihovo veće učešće u ukupnom obimu prodaje Solane donio bi bolji finansijski rezultat. Prodaja DO-DO začina, supa, Olbe, Solata, Desola i sl. je prodaja gotovog proizvoda. Ona predstavlja viši nivo znanja o proizvodnji i marketingu, te poslovanju uopće. 45
Industrijska i n f r a s t r u k t u r a Solana Tuzla za obavljanje svoje poslovne djelatnosti raspolaže površinom od 79 hiljada kvadratnih metara, od čega je 51 hiljada kvadratnih metara otvoreni prostor koji se sastoji od parkovskih, zelenih i asfaltiranih površina, te platoa. Fabrički krug je uređen i posjeduje adekvatnu industrijsku infrastrukturu, s uređenim putevima, željezničkim kolosijekom, trafostanicom, te pumpnom stanicom. Proizvodni objekti Solane smješteni su u osam hiljada kvadratnih metara, objekti održavanja u 4,5 hiljade, skladišta ulaznih roba i repromaterijala u pet hiljada, dok skladišta gotovih proizvoda zauzimaju površinu od 8,5 hiljada kvadratnih metara. U krugu Solane su i objekti vatrogasne službe, objekti obezbjeđenja, garažni depoi i sklonište, kao i upravna zgrada, poslovni prostori, restoran, ambulanta, garderobe, kupatila. U četiri hiljade kvadratnih metara organizovan je muzej s galerijom i postrojenjem stare Solane, sačuvan kao spomenik industrijske tradicije. 46
47
Tuzlanska so uz oznaku Superbrands Ekspertno vijeće Superbrands BiH je, vrednujući kriterije prepoznatljivosti, reputacije, kvaliteta, pouzdanosti i dugogodišnje dosljednosti, tuzlanskoj soli dodijelilo status superbranda, čime je ovaj proizvod svrstan među vodeće tržišne marke u Bosni i Hercegovini. Dodjelom superbranda, tuzlanska so stekla je pravo da oznaku Superbrands aplicira na ambalažu, što je i učinjeno, te se od 2008. godine tuzlanska so prodaje s ovom prestižnom markicom. Superbrands je organizacija prisutna u 75 zemalja širom svijeta i dodjeljuje se proizvodima s izuzetnom reputacijom. Iznimna tradicija i visoki kvalitet tuzlanske soli opredijelili su Superbrands da prepozna tuzlansku so kao istinski bosanskohercegovački i tuzlanski brand. 48
Solana članica EU Salta Solana je 2008. godine primljena u pridruženo članstvo asocijacije EU Salt, čija je misija predstavljati i štititi interese proizvođača soli u Evropi. Članstvo u Asocijaciji pruža niz mogućnosti, od plasmana proizvoda na evropsko tržište, do saradnje s drugim članicama, velikim proizvođačima soli u Evropi. Prijem u članstvo EU Salta predstavlja priznanje Solani i njezinim naporima za povećanjem proizvodnje soli, ali i priznanje kvalitetu tuzlanske soli. Punopravno članstvo u EU Saltu rezervisano je za proizvođače iz država članica Evropske unije, pa prijem Solane u ovu asocijaciju predstavlja potvrdu evropske opredijeljenosti bosanskohercegovačke industrije. 49
50 Munevera Karić kontrolira tabletiranu so
Vera Martinović, Zada Kulanić i Ševala Mujezinović u laboratoriji 51
Nova poslovna filozofija Solana je opstala i preživjela u ratu, konsolidirala se u miru, uspješno je privatizirana i počela se vraćati na stara tržišta. Od završetka rata 1996. godine trendovi su uvijek bili pozitivni, što, na žalost, nije bivalo dovoljno za uspostaviti samoodrživi razvoj. Solana je bila odviše opterećena problemima viška radnika, zastarjele tehnologije, neefikasne proizvodnja i visoke cijena sirovina da bi napravila iskorak. Dinamika proizvodnje i prodaje jednostavno nisu mogli obnoviti tehnologiju, zaposliti sve radnike i dovesti do efikasne proizvodnje i konkurentne cijene. Ukratko, Solana problem sa zaduženošću i likvidnošću ozbiljno su zaprijetili fabrici. Obim prodaje i način proizvodnje nisu može uredno servisirati dugove koji su neprestano i svakodnevno rasli, a veće investicije nisu dolazile u obzir. Postalo je očigledno da se u sistemu nešto mora mijenjati da bi on postao dugoročno samoodrživ. Solanin plan konsolidacije započet 2006. godine krenuo je od jednostavne pretpostavke da osnovna doktrina i tajna uspjeha provođenja promjena leži u činjenici da se promjene mogu uvoditi samo onom brzinom kojom ih sistem može prihvatiti, te da je spremnost na promjene osnovni preduvjet promjena. Solana je imala promišljanja o pronalasku strateškog investitora, koji bi ili dokapitalizirao Solanu, ili bi otkupio većinski paket dionica od tadašnjih dioničara, ili bi se s njim išlo na zajedničko ulaganje. U jednome trenutku to se činilo kao jedini izlaz iz teške situacije, budući da strane direktne investicije donose svjež novac u sistem i njemu daju potrebnu vitalnost da bi na tržištu mogao nastupiti konkurentno. No, Solanin menadžment je donio odluku da sam pokuša revitalizirati fabriku uz unutrašnje rezerve i uz kreditne investicije, smatrajući da ukoliko se Solana konsolidira bez strateškog partnera, onda će trenutak za promjenu vlasničke strukture, bez obzira na model, biti značajno povoljniji nakon restrukturiranja. Osmišljen je vrlo jednostavan model konsolidacije zasnovan na uspostavi proširene reprodukcije koja se trebala ostvariti racionalizacijom troškova, povećanjem prodaje i u skladu s tim upravljanjem i optimizacijom proizvodnje. Iz dobiti ostvarenom proširenom reprodukcijom servisirale bi se obaveze, te bi se moglo investirati. Taj je program uspješno uspostavljen i počeo je davati rezultate. Kratkoročne obveze reprogramirane su dugoročnim kreditima, počelo se investirati u proizvodne kapacitete kako bi se smanjila potrošnja sirovina i energenata, uvedene su mjere štednje i racionalnog upravljanja troškovima, donesen je moratorij na zapošljavanje. Krenulo se u agresivni marketing. 52
Solana je imala rezerve u pasivnoj imovini, nekretninama koje joj nisu donosile prihod. Postojala je realna opasnost da se ta imovina izgubi u nedosljednim tranzicijsko-privatizacijskim modelima. Solana je pokrenula brojne sudske postupke. Uspjela je vratiti skladište u Staroj Pazovi u Srbiji, upravnu zgradu Soda-so, koja je izgrađena sredstvima Solane i Rudnika soli Tušanj, te hotel u Neumu, koji je u ratu devastiran. Dio te imovine je počeo donositi prihod, istina simboličan, no činjenica da je imovina vraćena i da može predstavljati potencijal za investiranje dala je pozitivan impuls promjenama. Globalna svjetska kriza donijela je recesiju i Bosni i Hercegovini 2008. godine. Kriza je mnoge je uplašila i ostavila zatečenim, bez jasne vizije kako dalje. Nedostatak znanja i poznavanja okruženja u kojem se djeluje, ali i hrabrosti prouzročio je negativne posljedice. No, Solanu nije zahvatila panika. Naprotiv, inicirana je strategija baziranu na povećanju proizvodnje i povećanju izvoza. Uvedena je doktrina da potrošnja ne smije biti uzrok rasta troškova poslovanja. Ušlo se u otvorenu bitku s internom ekonomijom, smanjenjem svih vidova potrošnje koja je opterećivala poslovanje U najtežim trenucima, pod opterećenjem vraćanja starih dugova, Solana pronalazi rezerve i ulaže ogromne napore da pokrene najveće investicije u vremenu nakon rata i poveća proizvodne kapacitete. Prodaja i izvoz se povećavaju. Solana dobiva bitku s recesijom i u posljednje dvije recesijske godine uspijeva pozitivno poslovati. Trend povećanja proizvodnje i prodaje se nastavlja i u 2010. godini, što ohrabruje menadžment i dioničare da počnu promišljati o novim investicijama i razvoju. 53
Osiguranje kvaliteta Solana je jedna od prvih firmi u Tuzlanskom kantonu koja je stekla certifikat kvaliteta ISO 9000:2000. Potvrdu da je razvila i primijenila Sistem upravljanja kvalitetom dobila je 2003. godine od strane njemačke certifikacijske kuće DQS i domaće certifikacijske kuće BHcert (DQS certifikat 309817 QM, IQNet certifikat 309817 i BHcert certifikat 014 QM). Certifikat se redovno obnavlja na periodičkim auditima, te je produžen 2007. godine. Deklarisanom Politikom kvaliteta uspostavljeni su osnovni ciljevi menadžmenta i zaposlenika u cilju ispunjavanja zahtjeva i ostvarenja zadovoljstva kupaca, uz isticanje da je implementiranim sistemom kvaliteta osigurano: kupcima zadovoljstvo i ispunjavanje zahtjeva, kvalitet, sigurnost i povoljnost, kvalitetnim isporučiocima dugoročna saradnja, sigurnost, vlasnicima kapitala, dioničarima Solane očuvanje uloženog kapitala i finansijski interes, zaposlenicima i saradnicima sigurnost zaposlenja, uvažavanje i interes, te javnosti i okruženju odgovorno djelovanje i zakonitost u radu. Solana vrši redovno godišnje preispitivanje ciljeva kvaliteta, te objavljuje i planira ciljeve kvaliteta za svaku poslovnu godinu. Na nivou organizacije uspostavljen je i funkcioniše Sektor kvaliteta, uz predstavnika poslovodstva za kvalitet - menadžera kvaliteta, kao i stručne službe kvaliteta, Služba za razvoj kvaliteta i Služba tehničke kontrole. Ovim su obezbijeđeni uslovi za neovisnost, objektivnost i ispomoć Upravi za efikasnije provođenje politike i ciljeva kvaliteta, održavanje i unaprjeđenje sistema kvaliteta u cjelokupnom upravljanju poslovanjem i razvojem organizacije. Prema zahtjevima standarda, primjenjuju se i prate odgovornosti Uprave, upravljanje procesima, upravljanje resursima, te mjerenje, analiza i poboljšanja u sistemu kvaliteta, što je definisano Poslovnikom, procedurama, radnim uputstvima, te ostalom dokumentacijom sistema kvaliteta. Godišnje se planira i prati učinak Sistema kvaliteta sa stalnim poboljšanjima. Analizom učinka sistema kvaliteta evidentirani su značajni pomaci u ostvarenjima ciljeva. Posebno se izdvajaju rezultati u povećanju proizvodnje i prodaje, te tekuće likvidnosti. Evidentan je napredak u smanjenju reklamacija kupaca, povećanju zadovoljstva kupaca kao i rezultati u smanjenju gubitaka i rastura proizvoda. Učinjena su poboljšanja na planu utrošaka normiranih materijala u proizvodnji soli, začina DO-DO i drugih proizvoda na bazi soli. Menadžment Solane teži integrisanim sistemima upravljanja kvaliteta s međunarodnim certifikatima uz koje Solana može ravnopravno izaći na svjetsko tržište. U toku je HACAP certifikacija, a planira se i dobivanje halal certifikata. 54
55
Sta r a s o l a n a u Kr e k i je n a c i o n a l n i s p o m e n i k u BiH u k at e g o r i j i industrijskog naslijeđa Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine na sjednici održanoj od 20. do 27. novembra 2007. godine u Banjoj Luci i Sarajevu, donijela je Odluku o proglašenju Industrijskog naslijeđa Proizvodnja soli nacionalnim spomenikom u Bosni i Hercegovini u kategoriji industrijskog naslijeđa (soni bunar iz osmanskog perioda na Sonom trgu, objekat stare Solane u Kreki i slani bunari sa rezervoarom na Boriću). Zanimljivo je da je ovo prvi puta da je područje u kategoriji industrijskog nasljeđa proglašeno nacionalnim spomenikom u Bosni i Hercegovini. Soni bunar iz osmanskog perioda na Sonom trgu, objekat stare Solane u Kreki i slani bunari svjedoci su dugogodišnje eksploatacije soli na ovim područjima i u tome je njihov značaj. Proglašenjem ovog područja nacionalnim spomenikom, u kategoriji industrijskog naslijeđa, zaštićen je jedinstven način proizvodnje soli koji je činio jedinstvenu cjelinu proizvodnje soli u Tuzli i Bosni i Hercegovini. U Tuzli su sačuvani dokazi o jednom od najstarijih načina proizvodnje soli u 56
Evropi. Osmanlije su po svom dolasku izradili prve sone bunare koje su koristili za eksploataciju slane vode. Soni bunar se i dan-danas nalazi na prostoru Sonog trga, koji je po proizvodnji soli i dobio ime. Bunar je dubok 60 metara i iz njega se crpila slana voda, koja se poslije iskuhavala u željeznim tavama. Taj način proizvodnje se održao sve dok Austro-Ugarska nije okupirala Bosnu i Hercegovinu. Austro-Ugarska je nakon otvaranja solana u Simin Hanu i Kreki i slanih bunara na Trnovcu i Hukalu zatrpala stari osmanski bunar. Bunar je ponovo otkopan arheološkim metodama 2003. godine, prilikom izgradnje Sonog trga, kada je dijelom rekonstruisan i konzerviran. Postojeći soni bunari na području Borića koriste se od 1891. godine za industrijsku proizvodnju i bansko lječilište. Austro-Ugarska je organizovala i prvu industrijsku proizvodnju soli izgradnjom solana u Simin Hanu 1885. godine i Kreki 1891. Objekat stare Solane Kreka je historijski spomenik prve industrijske proizvodnje soli u Tuzli i kao takav je raritet ne samo na području Bosne i Hercegovine nego i čitave jugoistočne Europe. Po prestanku proizvodnje i konzerviranjem pogona, a za stogodišnjicu otvaranja prve Solane u Simin Hanu, Solana Kreka je pretvorena u Muzej solarstva koji svjedoči o načinu proizvodnje soli kroz sve historijske epohe. Općina Tuzla je poslala aplikaciju Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika 2006. godine. Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima Industrijsko naslijeđe proizvodnja soli proglašena je nacionalnom spomenikom. U pripremi je signalizacija kulturnih spomenika. Bunar na Sonom trgu je već konzerviran i na njemu neće biti puno radova kao na staroj Solani i bunarima, gdje se neće raditi nikakve izmjene bez saglasnosti Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika. Ovo je lijepa objava za Tuzlu, s obzirom da su nacionalni spomenici zanimljive turističke destinacije. No, prije toga, staru solanu u krugu današnje Solane valja urediti i onda je pokazivati turistima, te učenicima držati historijske sate o proizvodnji soli kroz vjekove. 57
60
vizija U narednom četverogodišnjem periodu Solana će se učvrstiti kao ključni snabdjevač solju cjelokupnog tržišta jugoistočne Evrope. Povećanjem efikasnosti poslovanja Solana će stvoriti perspektivu razvoja, zaposliti mnogobrojne radnike na nova radna mjesta, otvaranjem novih investicija modernizovat će osnovnu proizvodnju i pokrenuti novu. Također će razviti marketing postojećih proizvoda na bazi soli, razvit će nove proizvode s jasnim marketingom i etablirat će se na tržištu začina i na farmaceutskom tržištu kao ključni bosanskohercegovački proizvođač infuzionih otopina. Stvaranjem nove Solane, ona će prerasti iz fabrike u kompaniju koja povećava obim obrade osnovnog proizvoda kreirajući potpuno nove proizvode ulaskom u nove grane i na nova tržišta. 61
64
kroz historiju 65
66
67
kroz historiju Proizvodnja soli kroz historiju Keramičke posude su prvi dokazi Najstariji pisani izvori o isoljavanju slane vode na području Bosne i Hercegovine potječu s kraja V ili prve polovine IV vijeka prije nove ere. Grčki pisci Strabon i Pseudo-Aristotel opisivali su sukobe dva ilirska plemena, Ardiejaca i Autarijata, upravo zbog soli. So se dobivala, pisali su, na međi između dva plemena, iz vode koja je tekla ispod neke stijene. Kada bi se ta voda zahvatila i ostavila pet dana iz nje bi se iscijedila so. Plemena su često zaratila kada bi prekršila dogovor o zajedničkom korištenju slane vode. Obzirom da su oba grčka pisca opisivala iste događaje, neki historičari vjeruju da su zapravo prenijeli podatke iz nekog starijeg izvora koji nije sačuvan. Dapače, u stručnim se krugovima sve više njeguje teza da je prahistorijskog isoljavanja soli bilo mnogo ranije čak u neolitu. U neolitskim iskopinama na području današnje Tuzle nađeno je mnoštvo keramičkih fragmenata većih posuda grube fakture. Sve ukazuje na to da se radi o posudama čiji je prečnik oko jednog metra, plitkim posudama, s dosta ravnih ili zašiljenih nogu. Nije isključeno da se u ove posude ulijevala slana voda, a kada bi isparila ostajala bi so. Kao potvrda za postojanje slanih izvora i njihovo korištenje uzima se činjenica da se u Donjoj Tuzli radi o sojeničkom neolitskom naselju. To znači da je neolitski čovjek imao opravdanog razloga izabrati teži način podizanja svoje kuće, na stupove iznad močvarnog tla, umjesto da ju je gradio na suhom mjestu. Upravo bi slani izvori mogli biti glavni razlog sojeničkog naselja u Donjoj Tuzli. 68
Soli u vladarskoj tituli Tvrtka I Potom, sve do srednjega vijeka, sve do župe Soli i Konstantina VII Porfirogeneta, nema nikakvih sačuvanih izvora o proizvodnji soli na području današnje Tuzle. Pa i tada, osim znakovita imena župe, nadjevenog po bogatom prirodnom blagu, nema sigurnih podataka o proizvodnji soli. Stara bosanska župa Soli obuhvatala je dolinu rijeke Jale i gornji tok Spreče. Prave granice župe teško je odrediti, najčešća su mišljenja da se prostirala od Lukavca na zapadu do Kalesije na istoku, te od Đurđevika i Banovića na jugu do vrhova Majevice na sjeveru. Prvi pisani trag o Tuzli nalazi se u djelu De administrando imperio kojega je 950. godine napisao car Konstantin VII Porfirogenet. Vizantijski je vladar Tuzlu nazvao naseljenim gradom pod rimskim nazivom Salenes (grad soli). Naziv Salines i 950. godina nalaze se i na važećem grbu Tuzle. Soli su još od vremena bosanskog bana Borića, od 1154. godine, bile u sastavu bosanske banovine i takve ostale kao trajan posjed bosanske države. Njezina prvobitna važnost za Bosnu kao cjelinu uvela je ovu župu u bosansku vladarsku titulu. Tvrtko I se 1356. godine naziva banom čitave Bosne i čitave Usore i Soli. Nakon proglašenja Bosne kraljevinom, Soli ulaze u titulu vladara odvojeno od Usore. Titula glasi: Kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Hlmsci Zemli, Zapadnim Stranam, Dolnim Krajem, Usori, Soli, Podrinju i k tomu. 69
70 Povelja Kulina bana iz 1189. godine
Monopol soli prepušten Dubrovčanima Soli su se u kraljevoj tituli našle tek kao historijski spomen na svoju važnost od prije dva vijeka. Još je, naime, ugovor Kulina bana s Dubrovnikom iz 1189. godine zadao težak udarac župi Soli. Kulin ban je, da bi sebe zaštitio od političkog utjecaja mađarskih kraljeva, monopol soli u bosanskoj banovini prepustio Dubrovčanima zbog čega je Bosna morala žrtvovati vlastitu proizvodnju soli u dolini rijeke Jale. Monopol soli je jedna od najstarijih privrednih uredaba u Bosni srednjeg vijeka. Dubrovčani su se potrudili da pravovremeno i pismenim ugovorom osiguraju već ranije stečenu povlasticu da na području od Neretve do Drine po starom pravu zadrže monopol soli. Štaviše, u tom ugovoru oni tvrde da u Bosni nije nikada ni bilo solane. Tako je najvjerovatnije potisnuta činjenica da je u to doba radila solana u Drijevima kod današnje Gabele, što kasnije potvrđuje vojvoda Vladislav, sin hercega Stjepana Kosače. Za Bosnu je dubrovački monopol soli bio jedan od zaloga prijateljstva makar i po cijenu gašenja jedne privredne grane u zemlji. Po svemu sudeći, ta privredna grana u to doba i nije bila posebno razvijena. Izgleda da se slani izvori na području Tuzle, kroz cijeli srednji vijek, i nisu osposobili za veću proizvodnju. Najvjerovatnije se so proizvodila samo za okolno stanovništvo. Što se tiče trgovine solju u Bosni, na prve sačuvane podatke nailazimo tek u XIII vijeku i odnose se na sklopljeni ugovor Dubrovčana s bugarskim carem Mihajlom Asenom 1253. godine. U ugovoru stoji da na području Bosne, od Neretve do Drine, zadržavaju ranije stečeni monopol soli. Prve solane i prvi bunari Veća proizvodnja soli na tuzlanskom području zabilježena je tek u turskom razdoblju, nakon što je turska vlast tuzlanski kraj proglasila carskim hasom. To je ujedno i dokaz da je počela izvjesna proizvodnja soli. Donedavno se uzimalo da je područje Soli potpalo pod Turke 1512. godine, kada je pala Srebrenička banovina. No, turski izvori, kako su utvrdili historičari, navode da je turska vlast zavladala Solima pola vijeka prije propasti te banovine i to s padom Srebrenice i Zvornika. Sudski postupak davanja proizvodnje soli u Donjim Solima u zakup na tri godine prvi je započeo zvornički kadija 1478. godine. Već je tada spomenut naziv Agac Tuzla, što na turskom doslovno znači 71
drvena solana, odnosno solana na proizvodnju s drvima. U tim nazivima, kako za solanu tako i za grad i župu (nahiju), nalazi se i Memlehai-Zir, tursko-perzijska jezična konstrukcija, koja se pored naziva Salines, Soli, Tuz, našla na današnjem grbu Tuzle. Solane su spadale u značajne državne prihode i bile su uvrštene kao carski hasovi. Kao izvori posebnih državnih prihoda, davanih pod zakup, nisu ni morale biti evidentirane u popisima spahijskih prihoda. Tako se prihodi tuzlanskih solana ne mogu naći u dva najranija popisa Zvorničkog sandžaka, nego tek u trećem. To opet dokazuje da se slanim izvorima u razdoblju prije Turaka koristilo samo okolno stanovništvo, da se od tih izvora nisu mogli okoristiti vlastodršci, te da su izvori zatečeni zapušteni. Turci su se odmah po uspostavi vlasti dali u istraživanje, bušenjem bunara ispitivali su mogućnosti proizvodnje soli i to prvo u Donjim Solima. Čim su istraživanja dala pozitivne rezultate slijedili su zakupi (mukati) na tri godine. Prvi takav zakup donjotuzlanske solane iz 1477. godine zabilježen je u defter koji je obuhvatio sve mukate Rumelije i Anadolije. To je prva vijest o proizvodnji tuzlanske soli. Solane u sistemu mukata Pravo prve proizvodnje dobili su Zvorničani, vojnici, reisi Mursel i Bahadir, za koje je garantiovao Musa, zvornički kapetan. Taj je zakup, koji se počeo realizovati 1478. godine, utvrđen na 60.000 akči, obuhvativši prihode od soli i osobne poreze stanovništva. Samo na so se odnosilo 10.000 akči. Tako se moglo izračunati da je tadašnji godišnji prinos soli u Donjoj Tuzli iznosio oko 10,5 tona. Proizvodnja soli u Gornjoj Tuzli je kasnila godinu, dvije i tada je uvezana u sistem mukata. Bila je znatno slabija, ni desetinu od kapaciteta u Donjoj Tuzli. Kapacitet u proizvodnji soli bio je zapravo proporcionalan broju stanovnika, što je bilo odlučujuće u tadašnjim proizvodnim uvjetima. Četiri decenije kasnije situacija se poravnala u obje Tuzle i po broju stanovnika i po proizvodnji soli. Napredak u proizvodnji soli je bio spor jer se temeljem tadašnjih tehnoloških dostignuća nisu mogle otkriti velike zalihe toga bogatstva niti se mogla znatnije poboljšati tehnologija proizvodnje. Za iskuhavanje slane vode bilo je potrebno dosta drva. Zbog toga su seljaci, koji su snabdijevali solare drvima, u toku čitave godine bili oslobođeni poreza i drugih izvanrednih državnih nameta. U izvorima iz tadašnjeg vremena (među kojima je svakako najvažniji opširni popis Zvorničkog 72
sandžaka, kojemu su pripadale obje solane, odnosno prvi poznati zakonik o tim solanama) mogla se prilično jasno razabrati tehnologija proizvodnje soli. Ipak, ostala je i nepoznanica: kakva je bila produktivnost ljeti u odnosu na zimu, da li je kiša ometala proizvodnju i slično. Zakon o tuzlanskim solanama iz 1548. godine Turska vlast dijelila prihod s privatnicima Velikih poteškoća je očito bilo i one su ubrzo izražene nezadovoljstvom vlasti količinom ubranog prihoda. Stoga je država za kratko vrijeme nametnula da se tri dana proizvodi za nju, a ostala tri radna dana da privatnici rade za sebe, umjesto prvobitnog jednog dana proizvodnje za državu. Tadašnjim vlastima na ruku nije išlo ni to što je so s Jadrana bila relativno jeftinija, a karavani natovareni mletačkom solju su išli upravo preko Tuzle za Brčko i dalje Savom. Velika trgovina se odvijala i s Dubrovnikom, o čemu svjedoče stare ceste pod nazivom solarski put. Mnogi su privatni proizvođači soli propadali jer su prvo morali prodati so za državu bez obzira što im je poneki dan u sedmici ostao neiskorišten. Sve je to utjecalo da se i država aktivnije uključi u proizvodnju soli. makar ona bila tehnološki neodgovarajuća i iscrpljujuća za proizvođače. So se proizvodila na tri načina: - Finija so se dobivala iskuhavanjem slane vode u plitkim posudama; - Krupnija so, za stoku, dobivala se u jamama tako što se slana voda izlijevala po zapaljenim drvima. Slanom vodom su se polijevali i vreli zidovi jama, a kada voda ispari ostajala je so. - Ljeti se slana voda izlijevala kroz gusto granje na kojem se zadržavala so. 73
74 Varenje soli, drvorez (1556)
Takvu proizvodnju zatekao je Dubrovčanin Atanas Georgice, 1626. godine. On je zapazio da su u obje kasabe dan i noć gorjele vatre, te da je bilo mnoštvo jama. Na ovaj posljednji način (polijevanjem granja slanom vodom za sunčanih dana) mogao bi sugerisati i naziv Memleha-i cob, jer riječ cob, među ostalim, znači i prut ili šiba. Solari su bili najimućniji No, bez obzira koliko razvitak proizvodnje soli u tursko vrijeme išao sporo, čak i stagnirajući po nekoliko decenija, historičari ističu kako je to prirodno bogatstvo stvarno utjecalo na razvitak Donje i Gornje Tuzle, posebice na stvaranje i održanje muslimanskih kulturnih i vjerskih ustanova. Najprije, svi oni koji su po bilo kojoj osnovi bili uključeni u proces proizvodnje soli uzdigli su se u viši i imućniji sloj stanovništva i predstavnika vlasti. Tako su se službenici s osrednjim dnevnicama počeli pojavljivati kao zakupci, što govori o njihovom povoljnom materijalnom položaju. Kasnije su se zakupci počeli pojavljivati kao vlasnici, a također su neki dani koji su pripadali radnicima zavještani (uvakufljeni) službenicima džamija. Zna se, također, da je Turalibeg za svoju džamiju u vlasništvo dobio četvrtinu u slanoj vodi u svojoj kasabi. Podaci o postavljanjima vakufskih službenika i njihovim platama u XVIII vijeku, zapravo, ukazuju da je nastanak svih džamija i vakufa u Donjoj i Gornjoj Tuzli bio vezan za proizvodnju soli. Sve plate su određivane u danima slane vode, a ne u akčama. Sve do povlačenja sa ovih prostora, turska vlast je Berat sultana Abdul-Hamida (1786) 75
Proizvodnja soli u Donjoj i Gornjoj Tuzli Donja Tuzla Gornja Tuzla Ukupno Godina kg kg kg 1478. 10.667 2.458 13.125 1533. 29.300 35.980 65.280 1550. 130.931 110.349 241.280 1875. 405.760 234.240 640.000 Desno: Spisak postavljenih kazana za iskuhavanje soli i njihovih vlasnika u Gornjoj Tuzli (1884) 76
77
78 U jednostavnoj solarskoj tehnologiji koristio se manji broj sprava od kojih su zadržani vrlo raritetni i originalni predmeti: tava, sadžak, mješaljka, čabar i bačva. Tave su bile gvozdene i razlikovale su se. Jedne su imale oblikovan i izveden obod, stavljane su na peć tako što je njihov prošireni dio nalijegao na gornju ozidanu površinu. Tave bez oboda su se stavljale na sadžak, jednostavnije su i pliće. Ove su sprave stajale i koristile se u drvenoj solani.
Izvještaj R. Mildnera o rezultatima bušenja u Gornjoj Tuzli za sebe uzimala jedan dan u sedmici u proizvodnji soli, a ostalih šest je išlo privatnicima (godišnje je država imala 52, a privatnici 313 dana). Praktički je proizvodnja soli svojim najvećim dijelom u tursko doba bila u vlasništvu vakufa. Austrougarske bušotine Čim je Austro-Ugarska okupirala Bosnu i Hercegovinu, 1878. godine, njezina je uprava donijela mnoštvo zakonskih propisa koji su joj osiguravali sva prava u iskorištavanju prirodnog i rudnog bogatstva u zaposjednutim pokrajinama. Među prvim mjerama bilo je uvođenje monopola nad proizvodnjom soli (1880), također i visokih kazni za krijumčarenje soli. Zatim je austrougarska uprava krenula s otkupom slanih izvora i primitivnih solana od tadašnjih tuzlanskih tuzdžija (solara) koji su za vrijeme turske vladavine imali ugovore o zakupu za proizvodnju soli, te je istodobno počela ozbiljno istraživati mogućnosti proširenja proizvodnje. 79
Na istraživanju soli urađene su dvije bušotine (1883. godine) koje su pokazale male naslage soli u Gornjoj Tuzli pa su daljnja istraživanja nastavljena u Donjoj Tuzli. Ondje je u to vrijeme slana voda vađena iz bunara na današnjem Sonom trgu. Međutim, ispostavilo se da ni on nije bio izdašan. Solana u Simin Hanu nazvana po caru Francu Jozefu U međuvremenu je odluka pala na Simin Han, kao najpogodnije mjesto za buduću solanu. Izgrađena je 1884. godine, a s radom je počela u proljeće 1885. To je bila prva moderna solana u Bosni i Hercegovini. Car Franc Jozef odobrio je 16. februara 1885. godine da se solana u Simin Hanu nazove po njemu. U cijelom postupku odobrenja imena solani s bečkim dvorom Car Franc Josef ovim dokumentom je pristao da se solana u Simin Hanu nazove njegovim imenom (1885) 80
Milenijska izložba u Budimpešti U sklopu proslave hiljadu godina od dolaska prvih plemena u Panonsku niziju, od kojih je formirana mađarska država, u Budimpešti je 1896. godine organizovana Milenijska izložba. Austro-Ugarska je na posebnom paviljonu predstavila Bosnu i Hercegovinu ne bi li pokazala svoje zasluge u razvitku industrije, poljoprivrede, prometa, kulture i obrazovanja. Na uređenju paviljona radili su stručnjaci dr. Ćiro Truhelka i Otmar Reizer, kustosi Zemaljskog muzeja u Sarajevu, te Konstantin Horman, vladin savjetnik. U industrijskom dijelu najznačajnije mjesto je zauzela tuzlanska oblast i to s dvije tuzlanske solane u Simin Hanu i Kreki, parna pivara, rudnik mrkog uglja u Kreki, koksna peć u Kreki, Tvornica i rafinerija špirita i ugljične kiseline, Tvornica amonijačne kiseline i sode u Lukavcu, željeznička pruga Doboj Simin Han i drugim industrijskim potencijalom. Tuzlanske solane su predstavljene s 25 eksponata. U posebno štampanom katalogu spomenut je niz značajnih podataka o solarstvu u tursko doba i uspjelim istraživanjima Austro-Ugarske. 81
82 Prvi Statut solane u Simin Hanu
posredovao je Benjamin von Kalaj, tadašnji zajednički ministar finansija u Bosni i Hercegovini. Ta se godina uzima početkom industrijske proizvodnje soli u Tuzli i godinom osnivanja današnje Solane Tuzla. Simin Han je za prvu industrijsku solanu izabran zbog blizine istraženog ležišta u Gornjoj Tuzli, prometnih veza, jeftine radne snage itd. Proizvodnja u toj solani počela je na dva kazana (tave), a do 1890. imala je šest kazana ukupne površine 784 kvadratna metra na kojima se godišnje proizvodilo oko 5.000 tona varene soli. U 20 g o d i n a d e v e t k a z a n a S početkom rada solane u Simin Hanu krenula su i istraživanja nalazišta soli na brdu Trnovac. Dobri rezultati motivisali su austrougarske vlasti da krenu s pripremama izgradnje još jedne solane, ovoga puta u Kreki. Podignuta je u jesen 1891. godine, na mjestu gdje se Solana i danas nalazi, a s proizvodnjom je krenula naredne godine. Obje su solane godišnje proizvodile oko 20.000 tona soli i bile su organizacijski spojene, te su imale zajedničku upravu. Rezervoari slane vode u Solani Kreka 83
84 Rezervoari slane vode u Simin Hanu
Tehnički crtež pumpe za slanu vodu, (1896) 85
Evidencija dnevne proizvodnje (1935) Montiranje bunkera za ugalj kazana 7, 8, i 9 (1937) 86
Tehnologija proizvodnje varene soli Tehnološki postupak dobijanja soli ostao je neizmijenjen u čitavom razdoblju do 1937. godine, kada su izvršene značajnije preinake. Slana voda je pumpama crpljena iz slanih bunara, a zatim cjevovodima dovođena u tave do nivoa od 45 cm. Voda se u tavama zagrijavala pomoću peći na ugalj smještenih ispod tava. Zagrijavala se do ključanja. Taj se proces naziva varenjem. So se postupno kristalizovala dok je voda isparavala. Na dnu tave ostajala je slana kaša. Ta se kaša vadila čakljama i zgrtala u drvene sanduke. Svakoga sata vršeno je malo, a svaka dva sata veliko izgrtanje soli. Iz sanduka se so vadila lopatama i prebacivala u cjedilište. Nakon cijeđenja so se drvenim trogama, kasnije visećim vagonetima, prebacivala u sušnicu gdje je grijana na temperaturi do 700 stepeni Celzija. Osušena so se prekopavala i lopatama izgrtala do ivice sušnice i onda kupila u drvene kačice. Iz njih se istresala u konusni lijevak na čijem kraju se stavljala prvo platnena, a potom i jutena vreća. Tako pakovana so se otpremala na tržište. Do 1920. godine proizvodila se samo krupna, a kasnije krupna i sitna so. Prva ozbiljnija rekonstrukcija i modernizacija na kazanima 7, 8 i 9 izvršena je 1937. godine. U prednjem dijelu tava, iza peći su ugrađeni predgrijači slane vode u kojima je voda grijana na temperaturi 80 stepeni Celzija. Na taj je način voda u tavama brže ključala i isparavala. U peći loženoj lignitom ugrađeni su automatski roštilji i jaki ventilatori, što je omogućilo brže i bolje sagorijevanje uglja. Za transport slane kaše ugrađeni su lopatasti transporteri. Izgrađene su i dvije centrifuge u kojima je centrifugirana so do postizanja vlažnosti do 3%. Istodobno je izgrađena pojasna sušnica soli i uređaj za njezino jodiranje. U cilju modernizacije transporta izgrađeni su kašikasti elevatori kojima se so dizala na beskonačnu gumenu traku. Njome je so dopremana na pakovanje u vreće od 50 kg. U cijelome razdoblju od izgradnje prve solane u Simin Hanu, proizvodnja soli je rasla: Godina: 1885. 1895. 1905. 1910. 1917. 1933. 1940. Tona: 5.000 12.756 20.288 23.579 43.841 45.122 59.414 87
Kod projektiranja solane u Kreki korišteni su rezultati eksperimentalne industrijske proizvodnje soli s jednim kazanom na Trnovcu. Solana u Kreki bila je još modernija od one u Simin Hanu, proširena je briketana za proizvodnju soli za ljudsku i stočnu ishranu. Imala je dva sabirna drvena rezervoara za vodu s Trnovca ukupne zapremine oko 194 kubna metra. Nova Solana imala je četiri kazana, a do 1905. su izgrađeni peti i šesti kasnije sedmi, osmi i deveti kazan. Proizvodnja soli u periodu od 1933. do 1945. godine * podaci za 1932. i 1934. godinu ne postoje Gradili im kuće i izrabljivali ih Uporedo s modernizacijom proizvodnje soli Austro-Ugarska je izgradila upravne zgrade, te oko 25 kuća za radničke i službeničke stanove. Kuće su imale dva do tri stana u kojima su stanovali, uglavnom kvalifikovani radnici. Kirija je bila prilično visoka i odbijala se od plate. Usto, Solanina uprava je primoravala radnike da kupuju namirnice i druge potrepštine upravo iz određenih, tzv. konzuma u kojima su cijene bile više nego u drugim prodavnicama. Većina radnika robu je uzimala na kredit i tako postajala ovisna o poslodavcu. 88
Nagrađeni radnici koji su ostvarili prebačaj norne (1892) 89
90 Rad na tavama kazana
Godina Broj zaposlenih radnika Prosječna dnevna zarada 38,70 (dinara) 38,70 (dinara) 34,65 (dinara) 33,93 (dinara) 33.30 (dinara) 34,12 (dinara) 34,65 (dinara) 33,24 (dinara) 32,70 (dinara) 37,76 (dinara) 38,16 (dinara) 38,60 (dinara) 37,26 (dinara) - - - - - - - - - - - 2,79 (krune) 2,62 (krune) 2,65 (krune) 2,41 (krune) 2,12 (krune) 1,99 (krune) - - - 91
U to vrijeme počelo je angažovanje sve većeg broja radnika, uglavnom regrutovanih iz redova siromašnih seljaka, zanatlija i gradske sirotinje. Austro-Ugarska je kvalifikovane radnike dovodila iz drugih svojih razvijenih zemalja i zapošljavala ih u važnoj solarskoj grani. Broj zaposlenih radnika do početka Prvog svjetskog rata kretao se između 203 i 274, a prosječna zarada iznosila je od dvije do tri krune. Položaj tuzlanskih solarskih radnika u početnim stadijima razvitka Solane bio je težak, radilo se po 12 sati, često i duže, u dvije smjene. Bilo je i strogog kažnjavanja čitavim nizom mjera koje je uprava primjenjivala. Radnici su teško mogli zadovoljiti najosnovnije potrebe svojim porodicama pa je nezadovoljstvo raslo. Još im je teže bilo nakon što su se potkraj 1907. godine požalili Zajedničkom ministarstvu financija u Beču. Kao odgovor na traženje boljih uslova rada, regulisanje radnog vremena i nedjeljnog odmora, te plaćeni prekovremeni rad, Solana je pooštrila nadzor i represivne mjere prema radnicima. 92 Okno solane u Simin Hanu, 1940
Ložište peći u solani Simin Han 93
Prvi radnički pokreti To je motivisalo solarske radnike da se aktivnije uključe u sve akcije tuzlanskog i bosanskohercegovačkog radništva. Najprije su se radnici Solane priključili generalnom štrajku, a zatim je 1906. iz Solane, 17. maja, krenuo štrajk i tarifni pokret u Tuzli. Trajao je do 31. maja. Od tada klasni radnički pokret u Tuzli neprestano jača i konsoliduje svoje redove, naročito nakon dolaska u Tuzlu istaknutog revolucionara Mitra Trifunovića Uče. U to se vrijeme dogodila i prvomajska proslava 1909. godine, osnivanje mjesne političke organizacije, a naredne godine solari su solidarnost iskazali na štrajku rudara Kreke. Solanini su radnici sudjelovali i u kasnijim radničkim protestima. Ni u novonastaloj državi, Kraljevini SHS, stvorenoj 1918. voljom jugoslavenske buržoazije, položaj radnika nije bitnije izmijenjen. Niske nadnice s jedne i ogromno povećanje troškova života s druge strane utjecali su na velika revolucionarna gibanja. Vođena komunističkom partijom, radnička klasa u Tuzli prolazi kroz krvoproliće na Husinu. Odgovor su bili protestni zborovi, štrajkovi, mitinzi i prvomajske proslave. U svim radničkim akcijama u Tuzli, značajan su udio imali solanski radnici. Uoči Drugog svjetskog rata, pod rukovodstvom partijske organizacije Tuzle, u Solani se stvara partijska i skojevska organizacija koje su predvodili Albin Herljević, Vojo Knežević, Enver Šiljak, Salih Kurević, Sakib Kunosić, Slavko Mićić i drugi. U tim danima solanski radnici su zajedno s ostalim radnicima tuzlanskog basena veoma aktivno sudjelovali u svim akcijama na pružanju otpora okupatoru. Uspijevali su u prve dvije godine rata, unatoč rigoroznim kontrolama, značajne količine soli dostavljati partizanima. 94
Po g i n u l i r a d n i c i So l a n e u Kr e k i u Dr u g o m svjetskom r at u ALIČIĆ (Atifa) ALIJA, poginuo 1943. godine prilikom prvog oslobođenja Tuzle ALTUMBABIĆ (Ibrahima) ZIHNIJA, poginuo u Čeliću 1945. godine AZABAGIĆ (Murata) MEHMED, poginuo 1942. godine u selu Bijele Vode na Ozrenu BABIĆ (Grge) IVO, poginuo 1943. godine na Vučjaku kod Dervente BEŠIROVIĆ (Fejze) MUHIBA, poginula 1944. godine na Majevici BLAGIOJEVIĆ (Dorđa) LAZAR, umro od tifusa 1944. godine u selu Morovići u Sremu ĆOSIĆ (Bećira) LATIF, podlegao ranama zadobijenim prilikom oslobođenja Tuzle 1943. godine DEDIĆ (Muje) HUSEIN, poginuo 1944. godine na Romaniji DERVIŠEVIĆ (Đulage) MEHMED, mjesto i godina pogibije nepoznati DŽINDO (Alije) HAMDIJA, poginuo 1944. godine u Paprači GARDAŠ (Todora) JOSIP, ubijen u Šekovićima 1943. godine GORANA (Numana) HALIL, poginuo 1944. godine na Sutjesci HERLJEVIĆ (Franje) ALBIN, poginuo 1942. godine u selu Vukosavci kod Lopara HORVATINOVIĆ (Đure) ANĐELKO, ubijen 1944. godine HRNJIĆ (Huseina) ĆAMIL, podlegao ranama zadobijenim na Romaniji 1943 godine HRUSTIĆ (Adema) ABDULAH, poginuo na Vukovijama 1943. godine IVELJIĆ (Bože) MATO, mjesto i godina pogibije nepoznati KANJIĆ (Muharema) ŠEMSO, poginuo u selu Bučik kod Gračanice KEROŠE,VIĆ (Grge) STJEPAN, poginuo 1944. godine na Sutjesci KLJAKIĆ (Jove) BORKA, ubijena 1944. godine u koncentracionom logoru Jasenovac KNEŽEVIĆ (Sime) VOJO, ubijen 1942. godine u koncentracionom logoru Jasenovac KOVAČEVIC (Blaška) IVO, mjesto i godina pogibije nepoznati KUNOSIĆ (Mahmuta) SAKIB, mjesto i godina pogibije nepoznati KURBAŠIĆ (Hasana) ESAD, ubijen 1943. godine u koncentracionom logoru Jasenovac 95
96
KURBAŠIĆ (Hasana) SALIH, poginuo 1944. godine kod Han-Pijeska KUREVIĆ (SaIke) SALIH, poginuo 1942. godine u Šekovićima LAUFER (Jozefa) FRIDA, ubijena 1941. godine u koncentracionom logoru Jasenovac MANDIĆ (Ivana) IVANKA, poginula je 1943. godine u Vukovijama MARJANOVIĆ (Ilije) MARIJAN, poginuo je 1944. godine na Piskavici (Tuzla) MARJANOVIĆ (Ante) STJEPAN, poginuo je 1944. godine u Pustari kod Modriče MARKOVIĆ (Ivana) PEJO, poginuo ie 1944. godine na albanskoj granici MIĆIĆ (Marka) SLAVKO, ubijen je 1942. godine u Vukosavcima na Majevici MILJANOVIĆ (Ilije) GRGA, mjesto i godina pogibije nepoznati MIŠANOVIĆ (Bože) STJEPAN, umro u zarobljeništvu u Zagrebu 1944. godine MRAVINAC IVAN, poginuo 1943. godine na Ozrenu MRKIĆ (Stjepana) ANDRIJA, poginuo 1944. godine kod Brega kraj Rogatice PAVLOVIĆ (Bone) MARKO, poginuo 1944. godine kod Sremske Mitrovice PAVLOVIĆ (Mate) ANTO TUNJO, poginuo je 1945. godine na Brezovom Polju kod Brčkog PAVLJAŠEVIĆ (Šime) PEJO, poginuo je 1943. godine u Šekovićima PELEMIŠ (Milovana) SLOBODAN BOCO, ubijen u koncentracionom logoru Jasenovac PEŠTIĆ (Mate) LUDVIG, poginuo 1943. godine u Tukovićima SABITOVIĆ (Muje) MUSTAFA, poginuo 1943. godine na Romaniji SOFTIĆ (Sulje) AGO, poginuo 1944. godine na Romaniji SOVIĆ (Ilije) MARKO, poginuo 1943. godine na Crvenim Stijenama na Romaniji SULJETOVIĆ (Hasana) MEHMED MEMO, 1941. godine strijeljan u tuzlanskom zatvoru ŠILJAK ENVER, strijeljan u tuzlanskom zatvoru 1941. godine TANASIĆ (Nedeljka) MILORAD, poginuo u toku šeste neprijateljske ofanzive u Šekovićima TOMIĆ ANTO, mjesto i godina pogibije nepoznati TUCO (Dušana) BOŽIDAR, poginuo 1943. godine u selu Bučiku kod Živinica ZAHIROVIC (Zahida) MUHAREM, strijeljan 1944. godine ŽABIĆ MUHAMED, mjesto i godina pogibije nepoznati 97
Ti to j e d i n i p u t u So l a n i Josip Broz Tito posjetio je Solanu samo jednom, i to 28. septembra 1946. godine, dan nakon obilaska omladinske pruge Brčko Banovići. U pratnji svojih domaćina i saradnika Tito je obišao pogone proizvodnje soli, radilište kazana 10 do 12, radionice i atelje tuzlanskog vajara Franje Ledera koji je bio privremeno smješten u bivšoj briketani. Tuzlanska Solana je bila jedno od prvih preduzeća koje je Tito posjetio odmah nakon oslobođenja zemlje. 98
99
Miniranje kazana i ložišta Prvim oslobođenjem Tuzle 1943. godine, Solana je normalno radila, a proizvedena so se otpremala na slobodnu teritoriju. No, kada je Tuzla bila ponovo zauzeta, s ciljem da se neprijatelj ne okoristi proizvodnjom, solanski su radnici porušili kazane 1 do 4, te su minirali ložišta i ostalih kazana. Tada je proizvodnja soli u Solani u Kreki potpuno stala. Od 13 kazana, koliko su imale solane u Simin Hanu i Kreki, u toku Narodnooslobodilačkog rata četiri kazana su sasvim izgorjela, a kazani 7 i 8 su djelomično oštećeni. Podizanje porušenih kazana počelo je s konačnim oslobođenjem Tuzle, u septembru 1944. godine, ali su temeljitiji i trajniji radovi počeli tek po konačnom oslobođenju zemlje. Srećom, pronađen je dobar dio opreme sačuvan u Beogradu, Zenici, Sarajevu, kod Bosanske Gradiške i u skladištima u Tuzli. Radnici solane u Simin Hanu (1946) 100
Izgrađene su prve stambene zgrade za radnike Solane (1946) Pohvalnica radniku (1947) Bravari Solane Kreka (1946) 101
Poslijeratni naziv Solane Stvaranjem nove države i Solana je dobila novo ime Solana Kreka u Tuzli. Novo je preduzeće osnovano rješenjem Ministarstva rudarstva FNRJ pov. br. 462/43/3 od 31. oktobra 1946. godine, a registrovano je kod Okružnog privrednog suda u Tuzli u I broj, u svesci 3, na registarskom listu 77 pod rednim brojem 1. Po toj registraciji Solana se trebala baviti proizvodnjom slane vode i soli, te prodajom soli za ljudsku ishranu i stočnu hranu i za reprodukciju. 102
Obnova proizvodnje u Solani, naime, planirana je uoči Drugog svjetskog rata. Čak je započeta i gradnja dvije proizvodne hale sa šest kazana za ukuhavanje slane vode i proizvodnju varene soli. Građevinski radovi su planirani vlastitim snagama. Oprema je naručena iz Drezdena, a šamotna cigla, brašno i automatska ležišta iz Praga. Dobar dio opreme je stradao usput, prilikom transporta, a onaj sačuvani dio se prikupio poslije rata. S njime i uz skromna materijalna sredstva (10,5 miliona dinara) krenulo se u poslijeratnu obnovu Solane. Što p r i j e i š to v i š e s o l i za z a j e d n i c u Temelj cijele obnove bio je dobrovoljni rad, zahvatio je cijeli kolektiv i vremenom poprimio takmičarski karakter. U obnovu Solane uključila se cijela zajednica. Agitovalo se i politički ne bi li se što više ljudi iz okolnih mjesta uključilo u rad. Radilo se pod parolom: Što prije i što više soli dati zajednici. Mnogi radnici Solane okitili su se udarničkim značkama, a Solana je osvojila lokalnu prelaznu zastavu, svoj prvi javni trofej u obnovi. Pomagali su i pioniri, uglavnom djeca solanskih radnika u radničkoj koloni u Kreki. Svaki je pionir bio zadužen donijeti po jednu alatku od kuće. Poslijeratnom raspodjelom Solani je pripalo poljoprivredno dobro Hambara u Jeginovu Lugu kod Kalesije. Ondje su radnici dobrovoljnim radom uzgajali goveda i svinje, te proizvodili kukuruz i pšenicu, voće i povrće za potrebe menze u Solani. Fabrički komitet (1949) 103
Svi predsjednici Radničkog savjeta Solane Muharem Mujezinović 1950. do 1952. Sulejman Zeherović 1952. do 1954. Jovo Jovičić 1954. do 1955. Ludvig Truntić 1955. do 1956. Ramiz Pirić 1956. do 1957. Mujo Fejzić 1957. do 1958. Ramiz Pirić 1958. do 1960. Branko Petrović 1960. do 1962. Osman Džindo 1962. do 1964. Ćazim Kurbašić 1964. do 1966. Pero Lukić 1966. do 1968. Petar Vasić 1968. do 1969. Goluban Obradović 1969. do 1970. Jakub Delibegović 1970. do 1971. Kadrija Hajdarhodžić 1971. do 1973. Mato Mandušić 1973. do 1975. Mato Mandušić 1975. do 1977. Branko Jakšić 1977. do 1979. Mile Damjanović 1979. do 1981. Muradif Pirić 1981. Dobrila Smajlović 1981. do 1983. Midhat Salahović 1983. do 1984. Began Begić 1984. do 1985. Hidajet Hodžić 1985. do 1987. Uglješa Dragović 1987. do 1989. Nedim Mandžić 1989. 104
Radnice solane Simin Han sa krpanja vreća (1950) Solana je u to doba izgradila i svoju prvu pilanu, s dva gatera, čiji je godišnji kapacitet iznosio oko dvije hiljade kubnih metara drvene građe. Novi kazani nakon rata Zahvaljujući brojnim inovacijama u procesu proizvodnje, omogućena je veća proizvodnja i stvoreni su lakši uslovi rada. Do 1952. godine rađeno je na kompletiranju isporučene opreme i na izradi nedostajućih dijelova za izgradnju tri nova kazana. Nakon montiranja opreme, novi kazani 10, 11 i 12 pušteni su u rad 19. augusta 1952. godine. U toj godini, proizvodnja soli je dosegla 82.801 tonu (s prijeratnih 54.000 tona). Potpuno su obučeni radnici, te je uveden brigadni sistem rada, što je znatno utjecalo na veću produktivnost. Značajna je novina bila i uvođenje radničkog samoupravljanja. U atmosferi oduševljenja 11. septembra 1950. godine u Solani je održana sjednica prvog Radničkog savjeta, koji je brojao 54 člana. Za prvog predsjednika izabran je Muharem Mujezinović, VK bravar. Nakon konstituisanja Radničkog savjeta, izabran je Upravni odbor Solane od sedam članova na čije je čelo došao Sulejman Zeherović, VK radnik. 105
106 Detalj kazana u solani Simin Han
Ustanovljavanje radničkog samoupravljanja u Solani dogodilo se u pola prvog petogodišnjeg plana razvitka narodne privrede u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji. Usvajanje Zakona o petogodišnjem planu, u aprilu 1947. godine, među ostalim, podrazumijevalo je izgradnju oko 200 fabrika i objekata, prvijenaca petogodišnjeg plana. Preduslov za sve je bila obnova komunikacija. Prijevoz se uglavnom obavljao željeznicom, ali i kamionima u preduzećima koja su imala snage u općoj oskudici uspostaviti svoj vozni park. U prvim godinama poslije rata Solana je raspolagala s četiri do pet kamiona. Njima je prevožena so uglavnom u Bijeljinu, Vlasenicu, Zvornik, Olovo i Kladanj, okolna mjesta koja s Tuzlom nisu bila povezana željeznicom. Ispunjen prvi petogodišnji plan U prvoj godini petogodišnjeg plana prešlo se i na sistem sigurnog snabdijevanja prehrane. Po tom sistemu država je garantovala određenim potrošačima snabdijevanje utvrđenim količinama hrane i industrijske robe po nižim jedinstvenim cijenama. Suština petogodišnjeg razvitka Solane mogla se razumijevati u dvije tačke: - permanentno povećanje proizvodnje pomoću postojećih kapaciteta, - modernizacija i izgradnja novih proizvodnih postrojenja. 107
Jo d i r a n j e Savezna uredba iz 1951. godine da so za ljudsku ishranu mora biti jodirana, ne bi li se spriječila gušavost, zadala je glavobolju Solaninim strojarima. S obzirom da se od 1934. godine so jodirala samo na sedmom kazanu u Kreki, sada je trebalo u kratkom vremenu tehnološki osposobiti jodiranje u svim kazanima u obje solane. Rješenje koje je smislio majstor Kadrija Hajdarhodžić bilo je jednostavno i realizovano uz minimalna ulaganja. Uređaj je napravljen u vlastitoj radionici, od domaće opreme i materijala. Postiglo se kvalitetno jodiranje, upravo kako je propisao zakon (5-15 mg KJ/1kg soli). Do konca 1951. godine uređaj za jodiranje, napravljen u Solani, postavljen je na svim kazanima u Tuzli, a našao je primjenu i u morskim solanama. 108
Anto Tomić, izgrtač soli od 1937. do 1971. (1950) Pakovanje soli u jutane vreće (1958) Aljo Ribić, kočijas Solane, sa konjem Šarcem (1952) 109
Radnici Solane sa porodicama i učitelji škole Franjo Rezač na prvomajskom izletu u Bukinju (1952) Djeca solanskih radnika u Zatonu na moru (1952) Solana je petogodišnji plan ispunila u potpunosti. To se vidi i po već spomenutoj izgradnji tri nova kazana (puštena u pogon augusta 1952. godine) i provedenoj obuci pridošlih radnika iz okolnih sela, te proizvodnji varene soli koja je povećavana tokom tog plana Ukidanjem administrativnog planiranja 1952. godine uvedeno je proizvodno planiranje koje je postepeno prelazilo u nadležnost organa samoupravljanja i samog radnog kolektiva. Zahvaljujući ostvarenju većih materijalnih potencijala, u Solani se od 1957. godine pristupilo ozbiljnijem rješavanju problema ličnog standarda. Kao jedan od vidova međusobne solidarnosti radnika treba istaknuti osnivanje fonda 17. septembar. Uz angažovanje sredstava kolektiva i djelomično individualno učešće i pomoć Fonda solidarnosti za izgradnju radničkih stanova, stambeni se fond znatno uvećao. 110
Ispraćaj penzionera Solane Kreka po osnivanju fonda 17. septembar (1957) Izgradnja stambenih zgrada za radnike solane u Simin Hanu (1958) 111
Dominik Piljić zvani Avdika kraj prve radiostanice u Solani Tihomir Tica, bravar Solane, na prvom sindikalnom biciklu (1960) 112
Lužari i ložači: (stoje) Đorđe Đurić, Safet Ibrišević,..., Ilija Božić, Ranko Delić, Neđo Marjanović, Ratko Piljić; (čuče) Hasib Ibrišević, Ivo Andrić, Ćazim Bajrami, Ratko Divković, Meho Bekić, Jašar Tučić, Husein Kovačević (1956) Motor-bicikl kurira Muharema Jusufović kojm je vozio poštu iz Solane Simin Han i Solanu Kreka (1959) 113
0bijanje slane ploče u tavi kazana (1959) Potkivanje konja u kovačnici Solane Kreka (1956) 114
Franjo Osvald, vozač, i Alija Jaganjac, kondukter, ispred autobusa u Gornjoj Tuzli poslije vožnje radnika (1960). Invalidi rada III kategorije na ručnom pakovanju soli 115
Rudnik Tušanj i Solana jedno preduzeće Tadašnje jugoslovenske vlasti nastojale su osigurati jedinstvenu politiku na polju istraživanja, eksploatacije i proizvodnje soli, te su odlučile osnovati jedinstveno preduzeće za proizvodnju soli u Tuzli. Tako je odlukom radničkih savjeta Solane u Kreki u Tuzli i Rudnika soli Tuzla došlo do spajanja tih dvaju preduzeća u jedno. Nazvano je Rudnici soli i solane Tuzla i kao takvo je počelo raditi od 1. januara 1962. godine. 116
Transport upakovane soli Ozbiljna rekonstrukcija prije izgradnje nove solane Uporedo s brigom o standardu radnika brinulo se i o modernizaciji proizvodnje. Do 1966. znatno su ojačana nastojanja da se proizvodi kvalitetnija so. Tako je mehanizovan transport slane kaše do centrifuge, ugrađene su centrifuge na svim kazanima u Kreki i Simin Hanu, te je ugrađen transporter soli do mjesta pakovanja. Pored ovoga u Solani Kreka ugrađene su tri rotacione sušnice u kojima se cjelokupna proizvodnja soli sušila do vlažnosti ispod 0,2%. Na taj način dobivana je so boljeg kvaliteta, a samim tim stvoreni su i novi asortimani za tržište. Unatoč značajnim intervencijama, inovacijama, modernizaciji i dogradnji, ograničavajući faktor jačem širenju poslovanja Solane bila je zastarjela tehnologija dobivanja soli. Ta je činjenica tadašnje upravljačke strukture navodila na radikalnije odluke. Tako je koncem 1966. godine odlučeno da se ide u izgradnju nove solane s najnovijom tehnologijom proizvodnje soli. Usporedna proizvodnja vakuumirane i varene soli Izgradnja je započela 25. maja 1968, a završena 20. decembra 1970. godine. Na taj način kompletirano je postrojenje nove solane kapaciteta 185.000 tona vakuumirane soli godišnje. Paralelno su se gradila i ostala prateća postrojenja dorade i finalizacije soli koja su obuhvatala 117
Pogled na kazane 7 i 9 i pilanu u staroj solani Kreka (1957) 118 Kofasti elevator za dizanje osušene soli
Rezervoari slane vode u Solani Kreka (1960) 119
Laboratorija Solane Kreka (1960) Remont peći na kazanu 9 (1965) 120
Ekipa fudbalera Solane na vojnom stadionu u Tuzli: (stoje) Z. Tišma, Savić, N. Trifunović, A. Suljetović, Z. Mešanović, K. Mešić, F. Sajevac i R. Kalesić, (čuče) S. Sabitović i R. Savić (1961) Montaža prve automatske mašine za pakovanje fine soli od pola kilograma (1961) 121
četiri centrifuge, dvije vibracione sušilice i dvije mašine za pakovanje soli 1/1 kg, jednu mašinu za pakovanje soli u vreće od 50/1 kg, kao i novo skladište soli kapaciteta oko 2.000 tona. Zapravo se radilo uistinu udarnički, uporedo se povećavala proizvodnja varene soli i gradila nova solana za proizvodnju vakuumirane soli. 1967. 1968. 1969. 1970. 128.172 127.006 127.886 101.676 Godine 1970. proizvedeno je još 45.018 tona vakuumirane soli. Kompletni projekt nove solane izradio je sarajevski Energoinvest, koji je bio i generalni izvođač izgradnje i isporučilac postrojenja prečistača slane vode i rashladnog sistema. Nova solana locirana je u krugu Solane u Kreki na taj način da niti jedan postojeći kazan nije bio zahvaćen objektima nove solane. Dinamika izgradnje nove solane odvijala se po planu: - otvoreno gradilište 25.5.1968. - početak montiranja opreme za prvu proizvodnu liniju 20.3.1969. Gradilište nove Solane, otvoreno 25. maja 1968. godine 122
Nova Solana zvanično puštena u rad 12. decembra 1970. godine 123
As o r t i m a n i U to vrijeme u Fabrici soli u Tuzli proizvodila se: vakuumirana jodirana so, vakuumirana nejodirana so, siva so, farmaceutski natrij hlorid, tabletirana vakuumjodirana i vakuumnejodirana so, natrij sulfat, i pasta za pranje ruku Olba. 124
Grupa starih solara poslije gašenja starog pogona za proizvodnju soli u Simin Hanu, 26. marta 1975. godine - zvanično puštanje u probni rad pogona nove solane 21.12.1969. - počela montaža opreme druge linije 3.6.1970. - pušten u rad pogon prerade matične lužine septembar 1970. - puštena u probni rad i dobivena prva so iz postrojenja druge linije 23.11.1970. - zvanično puštanje u rad 20.12.1970. Proizvodnja soli (u tonama) u Kreki nakon puštanja u rad nove Solane 125
Laboratorija nove solane (1975) Četverostepena vakuumuparivačka linija (oko 1970.) 126
Proizvodnjom vakuumirane soli u novim pogonima, postepeno je obustavljana proizvodnja varene soli u staroj Solani. U posljednjem, dvanaestom kazanu, proizvodnja je obustavljena 15. januara 1975. godine. Donoseći odluku o definitivnom prestanku rada na kazanima za proizvodnju varene soli u Simin Hanu i Kreki, te njihovom konzerviranju i čuvanju od propadanja, tadašnji organi upravljanja su odlučili da se ni jedan radnik ne otpusti s posla. Za sve radnike s kazana nađen je posao, s tim da su prvih šest mjeseci zadržali svoje ranije startne osnovice. Tako su otpale sumnje i strahovanja, zapisano je u listu Soda-so iz prve godine izlaska, od tehnološkog viška, naličja tehnološke modernizacije. Miralem Mušanović i Muamer Mujkanović na remontu nove Solane (1976) Nova tehnologija i novi proizvodni rekordi Solana je bila jedna od najsavremenijih fabrika vakuumirane soli i vremenom je posve zamijenila staru čiji se način proizvodnje već tada smatrao unikatnim. Savremenom tehnologijom rukovalo je 140 radnika, svi iz stare solane i niko nije zaposlen sa strane. To je podrazumijevalo usavršavanje radnika, osposobljavanje za složenije proizvodne procese. Obuka se provodila u kontinuitetu nekoliko godina. Prije izgradnje nove solane u Jugoslaviju se svake godine uvozilo 50 do 100 hiljada tona soli za jelo i još toliko za industrijske potrebe. Nakon povećanog obima proizvodnje u novoj solani, samo 127
proizvođači iz Tuzle (Fabrika soli, Rudnik soli i slani bunari) mogli su podmiriti sve domaće potrebe. Do toga nije dolazilo zbog nemogućnosti plasmana zbog uvoza, te neriješenih odnosa u cijenama između jestive i industrijske soli. Uvezivanje tuzlanske i morskih solana A onda je, nakon odgovarajućih priprema, u Privrednoj komori Jugoslavije 18. maja 1973. godine zaključen četverogodišnji sporazum o saradnji između tuzlanskih solara i svih šest morskih solana. Za sve solare tadašnje države taj je datum imao poseban značaj. Ubuduće su oni zajednički usklađivali razvojne programe, planove proizvodnje, preduzimali mjere za usavršavanje tehnološkog procesa, programirali prodaju i istraživali tržište, osiguravali skladišne kapacitete i slično, te utvrdili oblike za daljnje integracijsko djelovanje. Solana je bila inicijator integracionih procesa još od jula 1959. godine kada se u njezin sastav uključuju Pivara i Industrija špirita, kvasca i ugljične kiseline. Nedugo potom, 1961. godine Solani je pripojen Rudnik kvarcnog pijeska u izgradnji, koji se kasnije izdvojio. Početkom 1962. godine Solani je pripojen Rudnik kamene soli Tušanj, također u izgradnji, i novo preduzeće dobiva naziv Rudnici soli i solana Tuzla. Kruna integracija je Soda-so Oktobra iste godine izdvajaju se Pivara, a potom tri mjeseca kasnije i Industrija špirita, kvasca i ugljične kiseline. Najsveobuhvatniji integracioni zahvat se dogodio oktobra 1969. godine kada je formiran Sonohemijski kombinat Soda-so. Soda-so je nastao integrisanjem Rudnika soli i solana Tuzla i Fabrike sode Lukavac. Konstituisanjem prvog Radničkog savjeta Kombinata 24.12.1969. godine i donošenjem Statuta Kombinata šest dana kasnije, okončan je proces formiranja Kombinata, koji je od 1.1.1970. počeo svoje djelovanje pod novim zajedničkim nazivom Hemijski kombinat Soda-so Tuzla. Početkom 1975. godine Kombinat se sastojao iz sljedećih osnovnih organizacija udruženog rada za koje su navedeni i njihovi osnovni proizvodi: 1. Fabrika soli Tuzla varena so vakuumirana so natrijum sulfat 128
Članice Soda-so koje su 9.6.1973. godine zaključile samoupravni sporazum o udruživanju 129
2. Rudnici soli i soni bunari slana voda kamena so 3. Fabrika sode Lukavac kalcinirana i kaustična soda bikarbonat mljeveni živi kreč prah za gašenje požara 4. Industrija građevinskog materijala Ingram Srebrenik kamen kreč i krečna prašina betonski i fasadni elementi betonske cijevi ivičnjaci 5. Proizvodnja krečnjaka Vijenac Lukavac krečnjak 100% za FSL krečnjak za Cementaru sipina za Azotaru sipina 6. Eksploatacija i prerada barita Barit Kresevo mljeveni i komadni barit 7. Fabrika ukrasnog kamena Šekovići aglomermerne i teraco ploče prirodni mermer tucanik, agregat i lomljeni kamen venecijanski teraco 8. Eksploatacija i prerada nemetalnih ruda Kaolin Bratunac bijele, obojene i dekorisane pločice biskvit za izvoz ukrasna keramika sirovi kaolin 9. Eksploatacija i prerada azbesta Bosna-azbest Bosansko Petrovo Selo azbestno vlakno azbestna ljepenka azbestno cementni proizvodi azbestna ruda 130 Rotaciona sušnica
10. Tvornica za preradu plastičnih masa Polirond Orašje na Savi dugmad rondele ploče za dugmad cijevi eduktori fazonski komadi 11. Fabrika cementa Lukavac cement 12. Proizvodno preduzeće Progres Kladanj betonski i fasadni elementi betonske cijevi 13. Tvornica sredstava za pranje, kozmetičkih i hemijskih proizvoda Labud Zagreb praškasti, tekući i industrijski deterdženti perborat kozmetika 14. Društveni standard radnika Kombinata poslovi ishrane, smještaja, odmora i rekreacije u vlastitim objektima, za potrebe članova radnih zajednica Kombinata i njihovih porodica omladine, učenika, radnika sa smanjenom radnom sposobnošću, oboljelih i povrijeđenih radnika na radu, sve u skladu sa medicinskim zahtjevima radnog mjesta i uslovima rada pružanje prve pomoći i liječenje oboljelih i povrijeđenih 16. Zajednički poslovi Kombinata razvoj kapitalne izgradnje, nabavka, prodaja, finansije, ekonomika, zastupanje pred društvenim organima, zaštita na radu, narodna odbrana, opšti i kadrovski poslovi, interna kontrola, organizacija rada i razvoja Kombinata, geološka istraživanja, održavanje zgrada i uređaja. Krajem 1974. godine iz sastava OOUR Zajednički poslovi Kombinata izdvojene su i konstituisane dvije radne zajednice: RZ Istraživanje i razvoj i RZ Marketing. 17. Hemijska industrija Hemoprodukt Doboj- Grapska 18. Union-impex«Sarajevo 15. Dispanzer za zdravstvenu zaštitu radnika Kombinata preventivna i zdravstvena zaštita radnika obrada i analiza zdravstvenog stanja, profesionalnih oboljenja i povreda na radu od istih prethodni i periodični pregledi radnika koji rade na ugroženim radnim mjestima, 131
Kombinat je u evoluciji zajedničkog poslovanja izrastao u jedinstven privredni subjekt koji je obuhvatao 18 samostalnih organizacijskih jedinica, na području 12 općina u dvije tadašnje socijalističke republike. Predstavljao je jakog nosioca razvoja hemijske industrije, industrije nemetala i industrije građevinskih materijala. U Kombinatu je 1975. godine radilo 6.230 radnika, raspolagao je osnovnim sredstvima od preko milijardu i 345 miliona dinara. Bio je osposobljen za planski razvoj, za progresivni razvoj Bosne i Hercegovine i tadašnje Jugoslavije, kao i na ozbiljna uključivanja u međunarodnim okvirima. Dugoročno planiranje povećanja kapaciteta Solana je cijelo vrijeme postojanja Soda-so, bila jedna od njegovih najboljih i najodgovornijih sastavnica. Znajući za razarajuće djelovanje soli na opremu kontinuirano se radila zamjena pojedinih postrojenja kako bi se ostvarila planska proizvodnja. Do 1985. godine zamijenjeno je oko 70% opreme ugrađene u novu solanu. Gdje god se moglo strana je oprema zamijenjena domaćom, a uglavnom se remontovanje i zamjena postrojenja obavljala vlastitim radom i znanjem. Još tada je Solana pred sebe postavila dugoročne ciljeve: - Osiguranje sirovinske osnove, odnosno snabdijevanje slanom vodom iz novog ležišta Tetima, uz daljnje osiguranje energetskih resursa za proizvodnju soli, posebno tehnološke pare i električne energije 132
- Obnavljanje i rekonstrukcija postojećih osnovnih linija proizvodnje - Proširenje asortimana proizvodnje uz radikalniji pristup izgradnji novih manjih objekata proizvodnje na bazi soli - Izgradnju novih osnovnih kapaciteta za proizvodnju soli. Nekoliko godina prije raspada bivše države Soda-so i Solana su bili dominantni na tadašnjem zajedničkom tržištu. SFRJ je godišnje proizvodila 475.000 tona soli, a od toga su proizvođači iz sastava Soda-so proizvodili 415.000 tona, odnosno 88%. Morske solane su proizvodile tek 60.000 tona soli ili 12%. Tuzlanska so dominirala bivšom Jugoslavijom Sama Solana je 1984. godine proizvela 188.838 tona kuhinjske varene soli vrhunskog kvaliteta i čistoće. Tu je količinu plasirala na jugoslovenskom tržištu za razne namjene: - Široka potrošnja 97.500 tona 51,73% - Prehrambena industrija i pekari 54.000 tona 28,64% - Ostale industrijske grane 37.000 tona 19,63% Fabrika soli je pokrivala 70% jugoslavenskih potreba široke potrošnje, 90% potreba prehrambene industrije i pekara i preko 50% potreba kožarske i tekstilne industrije. Iste godine Fabrika soli je plasirala svoju so u sve tadašnje republike: BiH 30.800 tona 16,28% Crna Gora 1.800 tona 0,95% Hrvatska 46.000 tona 24,32% Makedonija 10.600 tona 5,60% Slovenija 17.000 tona 8,99% Srbija (bez pokrajina) 52.000 tona 27,48% Kosovo 4.000 tona 2,11% Vojvodina 27.000 tona 14,27% Dobra proizvodnja i dobar plasman se odrazio i na dohodak. Imao je tendenciju stalnog porasta, prosječna stopa rasta dohotka bila je oko 33% na godišnjoj razini. U Fabrici soli su 1984. godine radila 1.262 radnika. Dohodak po radniku je rastao oko 37% godišnje. To je bilo vrijeme visokog porasta 133
produktivnosti, s obzirom na činjenicu da se smanjio broj radnika (prirodnim odlivom i odlaskom na druga mjesta unutar Kombinata) prelaskom na noviju tehnologiju proizvodnje, te povećanjem proizvodnje za oko 60% u odnosu na staru tehnologiju. Udruživanje sredstava i ulaganje u novu proizvodnju Spomenute se godine ostvarila akumulacija u iznosu od 314 miliona dinara na nivou Radne organizacije, premda je došlo do porasta cijena ključnih sirovina, materijala i energije. Tada su u sferi dohodovnih odnosa zaključeni samoupravni sporazumi o udruživanju rada i sredstava s RO HAK2, Rudnikom soli i sonim bunarima Tušanj Tuzla, Fabrikom sode Lukavac i RO Dita Tuzla u sastavu Kombinata i sa ŽTO Sarajevo. Solana je značajna sredstva ulagala u nove proizvodnje kao što su Fabrika cementa Lukavac, HAK1, HAK2, Industrija deterdženata Dita Tuzla, Rudnik soli i soni bunari Tušanj Tuzla, Tuzlatransport Tuzla. Ulagalo se i u nove proizvodnje u nerazvijenim područjima, u kreševski Barit, Bosna-azbest iz Bosanskog Petrovog Sela, Fabriku ukrasnog kamena Šekovići, bratunački Kaolin, srebrenički Ingram. Ukupno stanje udruženih sredstava u druge osnovne organizacije udruženog rada s 1984. godinom su iznosile 255 miliona dinara, a sredstva plasirana u vidu kredita iznosila su 356 miliona dinara. Bio je to ukupni plasman izvan Radne organizacije oko 610 miliona dinara. I pored takvih ulaganja u Solani nije bila ugrožena likvidnost poslovanja i nisu joj trebali krediti za obrtna sredstva. Sredinom 80-ih godina, kada su se iz cijene soli počela odvajati sredstava za sanaciju šteta od dugogodišnjeg crpljenja slane vode, Solana je prednjačila u ispunjavanju obaveza. Godine 1983. je izdvojila 330 miliona dinara, iduće 3.260 miliona dinara, a 1985. godine 3.850 miliona dinara. Visok standard radnika U cijeloj toj situaciji redovitog ispunjavanja preuzetih obaveza, nisu zapostavljeni ni radnici. Naprotiv, prosječna plata u Solani je tada bila 29.420 dinara što je bilo iznad republičkog prosjeka za 39%. Plata je godišnje rasla za oko 40%. Cvjetalo je i finansiranje individualne i društvene stambene izgradnje. Za te su namjene od 1980. do 1984. godine izdvojena 364 miliona dinara, a 650 radnika je iskoristilo sredstva za individualnu stambenu izgradnju. Solana je tada imala bogati stambeni fond od 538 stanova u društvenoj svojini koji su koristili radnici i penzioneri i njihove porodice. 134
Kod regresiranja godišnjih odmora, njegovao se diferencirani stav u korist radnika s najnižim primanjima. Oko 60% spomenutih sredstava odvajalo se za organizovani godišnji odmor, najčešće u vlastito odmaralište u Neumu ili zakupljena odmarališta na Jadranu i planini, a 40% za neorganizovani godišnji odmor. Određeni broj iscrpljenih, a dobrih radnika i penzionera išao je besplatno na more. Ususret se izlazilo i invalidima, siromašnim radnicima i zaslužnim, sa statusom starog solara. 135
Mu z e j i g a l e r i ja n a p o n o s g r a d u i d r ž av i Intenzivniji razvoj kulture, umjetnosti i zabave u Solani je počeo 70-ih godina prošloga vijeka kada je formirana sekcija simboličnoga naziva Čaklja se termokompresijom koji je trebao aludirati na spoj stare i nove tehnologije proizvodnje soli. No, svakako je kruna kulturološkoga razmišljanja bila odluka da se otvori muzej solarstva, da se od zaborava sačuvaju stari kazani i pogoni proizvodnje soli kao spomenici sveukupne tradicije i razvitka cijele zajednice. Muzej je otvoren 1975. godine. Jedinstven je kod nas jer svjedoči o solarstvu kroz historiju. Muzej i danas postoji, netaknut stoji od kako su uneseni prvi eksponati i vapi za osvježenjem. U mnogo gorem stanju je stara solana, kazani i pogoni koji su bili u funkciji do 1975. godine i njih bi bilo nužno što prije zaštititi kako ne bi posve propali. U muzeju je prikazan i život radnika, učešće radnika u NOR-u i socijalističkoj revoluciji, razvoj radničkog pokreta i samoupravnog razvoja Solane. Svojedobno su skoro svakog mjeseca organizovane izložbe poznatih umjetnika iz cijele tadašnje države. Izložbama su posebno bili obilježavani značajni historijski datumi. Vremenom se nakupilo mnogo umjetničkih djela, svaki umjetnik je sa izložbe poklonio po jedan svoj rad. A onda je 1983. godine otvorena i Umjetnička galerija Solana s prvom stalnom postavkom. Muzej i galeriju je godišnje obilazilo 8.000 posjetilaca, od školske i studentske omladine do delegacija koje su posjećivale Tuzlu i Solanu. Strijelci i nagrade Na inicijativu Konferencije osnovnih organizacija Saveza sindikata tokom 1979. godine je formirano Radničko kulturno-umjetničko društvo Solana. U njegovoj folklornoj, muzičkoj, likovnoj, dramskoj i horskoj sekciji djelovalo je 200 aktivnih i pomoćnih članova kolektiva. Nastajala su i razvijala se i druga društva: Aktiv žena, Aktiv pronalazača, inovatora i racionalizatora, Organizacija Crvenog krsta, Industrijsko vatrogasno društvo, Organizacija invalida rada, Aktiv boraca NOR-a i Streljačka družina. Većina se društava isticala u široj zajednici pa su dobivali važna priznanja. Dosta se radilo i na informisanju radnika. Solana je bila pretplaćena na Oslobođenje i Borbu, 136
Muzej Solane 137
Biblioteka Solane, istureno odjeljenje Narodne biblioteke u Tuzli, osnovano još 1958. Front slobode, Narodnu armiju, Front, Rad, i list Komunist na koji je bilo pretplaćeno svih 400 članova Saveza komunista Jugoslavije. Posebno je bilo razvijeno druženje s radnicima Jugoplastike iz Splita i koprivničke Podravke kojima je bio cilj, kako se tada obrazlagalo, upoznavanje s razvojem dostignutih samoupravnih društveno-ekonomskih odnosa, a sve u cilju zbližavanja i njegovanja bratstva i jedinstva među radnicima pomenutih kolektiva. Solana je pobrala mnoštvo nagrada i priznanja: Zlatnu plaketu od Republičke konferencije Saveza invalida rada; Streljačka je družina bila najbolja u Tuzli, druga u republici, pa je sudjelovala na saveznim takmičenjima; za vaspitno-obrazovno i kulturno uzdizanje radnika 1984. godine Solana je dobila priznanje Đuro Salaj od Vijeća saveza sindikata Jugoslavije; Prvomajsku plaketu rada od OVSS Tuzla dobila je 1985. godine; Oktobarsku nagradu grada Tuzle (1975); Orden rada s crvenom zastavom (1976) 138
U Solani je tokom sedamdesetih i osamdesetih godina bio razvijen samoupravni i društvenopolitički život. U svim takvim fabričkim organima učestvovala su 554 radnika, odnosno svaki drugi. U izvještajima poslovodnih organa bilo je zabilježeno kako se pazilo da ne bude akumulacije funkcija. Istodobno su se, navođeno je, rezultati rada uzimali kao mjerilo određivanja materijalnog i socijalnog položaja radnika. Bilo je to vrijeme velike proizvodnje i još većih planova. Čekala se Tetima, a došao rat S obzirom na činjenicu da je Solana dugo proizvodila iznad projektovanih kapaciteta, te da su količine slane vode bile ograničene, proširenje kapaciteta proizvodnje dolazilo je u obzir tek s pronalaskom novih zaliha slanice. One su nakon studioznih istraživanja pronađene u Tetimi. Krajem osamdesetih godina prošlog vijeka i s početka devedesetih na Tetimi je počela izgradnja prvih postrojenja za crpljenje novih ležišta soli. Obiman i skup projekt, jako značajan za cijelu hemijsku industriju u Tuzli i Lukavcu, dobro je napredovao sve dok ga nije naprasno prekinula agresija na Bosnu i Hercegovinu. Kao i cijelu privredu rat je pogodio i Solanu, ali je nije slomio. Cijelo to vrijeme od proljeća 1992. do konca 1995. godine u Solani je bilo dovoljno zaliha soli. Proizvodnja je bila prekinuta jedino 1994. godine i to samo što su skladišta bila puna. Naprosto se nije imala gdje plasirati velika količina soli. 139
Granate padale na muzej i magacine Tokom rata 1992-1995. godine na Solanu je palo osam granata. Srećom niko nije smrtno stradao. Dvojica su radnika ranjena i oni se danas vode kao civilne žrtve rata. Nijedna granata nije pogodila proizvodne pogone. Padale su na magacine i u krug fabrike. Jedna je pogodila staru solanu i teško ju oštetila. Posljedice još uvijek nisu sanirane. 140
Početkom rata je iz Solane, kao i iz cijelog grada, otišlo dosta radnika, uglavnom u druge dijelove BiH ili Srbiju, a poneki i dalje u evropske zemlje. Dosta se radnika stavilo u odbranu Tuzle i cijele Bosne i Hercegovine. No, ostalo ih je dovoljno da se proizvodnja neometano nastavi. U jednom kratkom ratnom razdoblju u pomoć su pozvani Solanini penzioneri ne bi li se održala cjelodnevna proizvodnja. Bilo je to vrijeme potvrde solarske solidarnosti, ni u najtežim vremenima stari solari nisu svoju firmu ostavili na cjedilu. Zapravo je to bilo vrijeme patriotske odlučnosti da se izdrži po svaku cijenu. Opstalo jedino vakuumuparavanje Proizvodnja nije dovođena u pitanje zbog toga što je snabdijevanje sirovinom i energentima bilo redovno. Termoelektrana je radeći na tzv. ostrvskom režimu uredno isporučivala paru, a Rudnik Tušanj slanicu. I tako cijelog rata. Godine 1994. Solanini su radnici uspješno remontovali vakuumuparivačko postrojenje, kasnije još nekoliko puta i ono je do dan-danas ostalo u punoj funkciji. Dapače, pravim su pothvatom timovi Solaninih radnika i Instituta za hemijski inženjering predvođeni prof. dr. Stjepanom Ivićem, povećali proizvodni kapacitet dobivanja soli vakuumuparavanjem. U inženjerskom žargonu rečeno u istoj geometriji je uduplan kapacitet. Postrojenje je bilo projektovano na 75.000 tona soli godišnje, a nakon modernizacije je povećano na 150.000 tona. To je proizvodnja 20 tona soli na sat. Toliki je i današnji kapacitet Solane. Druga dva prijeratna postrojenja, termokompresorsko i tzv. ekološko, zadesila je drukčija sudbina. Stala su tokom rata i nikada više nisu pokrenuta. Pogotovo je otpisano tzv. ekološko, svojedobno jedinstveno u Evropi, a u čijem se procesu iz nečiste matične lužine odvajala so i natrij sulfat. Sada 141
142
Aparat za spravljanje redestilovane vode, ratna donacija italijanske vlade Zidna shema tzv. ekološkog postrojenja, svojevremeno jedinstvenog u Evropi, u ratu je izgubila smisao Lijevo: Termokompresorsko postrojenje je stalo u ratu i više nije pokrenuto 143
Os m o r i c a So l a n i n i h r a d n i k a poginulih u odbrani BiH Agresijom na Bosnu i Hercegovinu cijeli je potencijal Solane stavljen u funkciju odbrane. U krugu fabrike su bile organizovane dvije namjenske proizvodnje, kuhinja je pripremala hranu za tuzlanske brigade, a dosta je vojno sposobnih radnika uzelo pušku u ruke. Nažalost, osmorica Solaninih radnika su poginula u odbrani Bosne i Hercegovine: Enes (Jusuf) Hasanović, transportni radnik iz Tuzle, rođen 1950. godine, poginuo 4.4.1995. godine Esad (Izet) Hasić, čuvar fabrike iz Tuzle, rođen 1961. godine, poginuo 10.6.1993. godine Dragan (Zijo) Džaferbegović, vodoinstalater iz Tuzle, radio kao čistač radionice, rođen 1967. godine, poginuo 13.8.1992. godine Dževdet (Rejfo) Jahić, električar iz Tuzle, rođer 1967. godine, poginuo 19.7.1992. godine Marin (Franjo) Tomić, honorarni radnik iz Grabovice, rođen 1960. godine, poginuo 19.6.1992. godine Midhat (Kasim) Đugić, zavarivač iz Tuzle, rođen 1964. godine, poginuo 1.7.1992. godine Sakib (Mahmut) Tanović, zavarivač iz Čaklovića, radio kao čuvar fabrike, rođen 1964. godine, poginuo 28.8.1992. godine Mladen (Mato) Stjepić, bravar iz Morančana, radio kao magacioner, rođen 1969. godine, poginuo 27.8.1992. godine 144
145
Proizvodnja u tonama od 1990. do 2006. godine 1990. 204.213 tona 1991. 205.005 tona 1992. 97.362 tona 1993. 15.176 tona 1994. Nije bilo proizvodnje 1995. 11.619 tona 1996. 12.649 tona 1997. 35.223 tona 1998. 39.845 tona 1999. 57.125 tona 2000. 55.472 tona 2001. 65.421 tona 2002. 78.045 tona 2003. 62.015 tona 2004. 71.180 tona 2005. 68.378 tona 2006. 80.790 tona je o tome procesu deplasirano govoriti, naprosto jer u slanici s Tetime, od kuda se Solana počela snabdijevati početkom ovoga vijeka, koncentracija sulfata nije ni približno visoka kao što je bila u slanoj vodi iz Rudnika Tušanj. Slanica manjeg kvaliteta iz Tetime još će neko vrijeme biti izazov za Solanine tehnologe. Sadašnju situaciju proizvodnje soli iz postojeće slanice plastično upoređuju s lijevanjem nafte u benzinski motor i nastoje iznaći bolja rješenja. Proizvodnja fizioloških otopina Inovacijskih rješenja je posebno dosta bilo u ratu, neka su iznalažena i primjenjivana usput, kao normalna stvar, pa se tek kasnije spoznavala njihova važnost. Posebno je mnoštvo inovacija primijenjeno u namjenskim proizvodnjama, a u Solani su bile dvije: za proizvodnju municije za potrebe tuzlanskih brigada i proizvodnju fizioloških medicinskih otopina. 146
147
Direktori Solane od 1947. godine Posljednjih 63 godine, od svršetka Drugog svjetskog rata, Solanu je vodilo 12 direktora. Navedeni su hronološkim redom od 1947. do 2010. godine: 1. Krista Dragić 2. Mehmedalija Džambić 3. Ljubiša Milosavljević 4. Smail Trbonja 5. Suljo Konjhodžić 6. Mirko Garić 7. Drago Milovanović 8. Aco Todorović 9. Safet Ažderović 10. Nedim Muharemagić 11. Aliosman Čomić 12. Izudin Kapetanović 148
Rashladno postrojenje 149
Proizvodnja otopina se za kratko vrijeme toliko razvila da se u Solani uspostavila prava istraživačka laboratorija. Jedno su vrijeme otopine prvo isprobavane na kunićima, pa su se tek onda slale u Univerzitetski klinički centar i sve druge ratne bolnice s područja Okruga, potom Tuzlansko-podrinjskog i na kraju Tuzlanskog kantona. S ponosom se može konstatovati da nije zabilježena ni jedna komplikacija kod bolesnika izazvana otopinoma spravljenim u Solani. No, s druge se strane s izvjesnom dozom žalosti može konstatovati i neostvarena spremnost da se u Solani krene s industrijskom proizvodnjom medicinskih otopina, barem onih za hemodijalizu, za čiju su proizvodnju bili ispunjeni svi preduslovi. Donacijom jednog aparata iz Italije proizvodila se i redestilovana voda, znatno čišća od destilovane. Poslije rata kantonalni centri su se opredijelili za uvoz okrenuvši leđa Solani i njenim uslugama. Medicinske otopine nisu bile jedini Solanin ratni proizvod - bilo ih je još devet. Spravljao se, primjerice, napitak za liječenje trbušnih tegoba koji su promovisali tuzlanski ljekari. Proizvodio se Desol (kovanica od riječi dezinfekcija i Solana), dezinfekcijsko sredstvo, zatim se proizvodio Jodoform, pa pasta za pranje ruku. Zanimljivo je da se po tzv. mulj za tu pastu odlazilo na odlagalište iznad Strelišta, pokraj sadašnjeg Azila za pse. Mulj je, dakle, prvo bacan kao nepotreban a onda se prekopavao i traktorom vraćao u Solanu. Štaviše, tako osušen bio je zgodniji za spravljanje paste za pranje ruku. Odgovoriti svakom izazovu, bio je svojevrsni moto u Solani tokom rata i neposredno poslije. Borba za tržište A onda je nastupila druga vrsta borbe, jednako žestoka borba za tržište. S raspadom bivše države, raspalo se i bivše zajedničko tržište. Valjalo ga je ponovno osvajati, ali ovoga puta u posve novim okolnostima. Solana je na dobrom putu da vrati svoj nekadašnji sjaj, da sa svojim osnovnim proizvodom - vrhunski kvalitetnom solju - zauzme mjesto u samom vrhu u ovom dijelu Evrope. Petnaestak godina iza rata, s uspješno izvršenom vlasničkom pretvorbom, s konsolidovanim proizvodnim pogonima, utvrđenom paletom proizvoda, razrađenim marketinškim planovima, s prilično pozicioniranim mjestom na tržištu i na čelu s vizionarskim menadžmentom, Solana je stabilizirala svoje poslovanje. Sada dolazi vrijeme širenja i bolje budućnosti. 150
151