Dr. Adnan Kadrić DVIJE KASIDE RAMAZANIJE SABITA ALAUDINA UŽIČANINA (1650-1712) UVOD Pjesnik Sabit Alaudin Užičanin (1650-1712) poznat je po svome osobenom stilskome izrazu u divanskoj književnosti. O njegovoj biografiji dosta je pisano. Rypka pretpostavlja da je rođen oko 1650. godine, ali s obzirom na već izbrušeni stil i jezik u ranim kasidama, i ta godina nam se čini kasnom. Sabit je 1700. godine postavljen za bosanskoga mulu, sa sjedištem u Sarajevu, gdje je boravio vrlo kratko te je, zbog ranijih zaduženja, morao tražiti neko mjesto sa većim prihodima, budući da je to bio period obnove Sarajeva nakon paljevina i ruševina koje je iza sebe ostavio Eugen Savojski. Sabit je, između ostalog, poznat i po svojim kasidama, a osobito po kasidi o Miradžu (Miradžiji) i kasidama o ramazanu (ramazanijjama) i kasidama o bajramima (idijjama). Mi ćemo ovom prilikom, ilustracije radi, izdvojiti samo neke dijelove iz Sabitove dvije kaside ramazanije. Prva ramazanija je jedna od uvodnih kasida, odmah iza Miradžije i Munadžata. Pisana je, čini se, u ranoj fazi Sabitova života i nalazi se i u onim rukopisima Sabitova Divana koji su prepisivani još za Sabitova života. Druga ramazanija je posvećena velikom veziru Baltadži Mehmed-paši. Većina književnih kritičara smatra da je ta ramazanija jedna od najčitanijih i najpopularnijih pjesma o mjesecu ramazanu u divanskoj poeziji spočetka 18. stoljeća. Stoga je nalazimo već na prvim stranama antologija ramazanske poezije. U Sabitovom Divanu spomenutu kasidu srećemo pri kraju poglavlja sa kasidama, vjerovatno i takvim za 2008. 187
zato što je to jedna od posljednjih kasida koje je Sabit napisao u sređenome (murettep) Divanu. 1 SABITOVA NAT RAMAZANIJA Nat je poema koja opjevava osobine Poslanika. U književnosti Bošnjaka na orijentalnim jezicima nat se sreće vrlo rano. Od natova koji privlače pažnju iz ranog perioda jeste nat bosanskog pjesnika Nesuha Matrakčije iz Visokog (Na t-ı Seyyidi l-mürselin) u djelu Tuhfetü l-guzāt الغزات),(تحفة napisanom 1529. godine [936. po Hidžri]. Njegov nat na strani 5a otpočinje sljedećim bejtovima: Muhammed, gospodin ljudskog roda, ummet njegov odabran je Muhammed, ponos svijeta, porodica njegova čestita je Ashabi, svi drugovi njegovi islam snažnim učiniše Sunce Ahmed (Hvaljeni), a zvijezde muhadžiri i ensarije Posebno četiri druga odabrana po čistoti od kojih je Siddik prvi Da se opiše, هما في الغار) (ا ذ i kad u pećini bijahu njih dva u Kur anu objavljeno je Nat se sreće i kod ostalih bošnjačkih pjesnika 16. stoljeća, kao što su Hasan Zijaija iz Mostara, Derviš-paša i brojni drugi pjesnici. U 17. stoljeću jedan od najpoznatijih pjesnika natova je Ahmed Rušdi iz Mostara. Ipak, sa Sabitom, čini nam se, nat dobija još jednu dimenziju: filozofsko-refleksivnu poetsku inspiriranost. Ilustracije radi, navest ćemo samo odlomak iz Sabitova Nata Ramazanije, u kojem se na početku daje opis dolaska mjeseca ramazana. Kasida sa podnaslovom Ramazanija Nat časni sadrži 90 bejtova (180 stihova). Pisana je u mudžtessu petnaestercu (Mefā ilun Fe ilātun Mefā ilun Fe ilun). Uvodni dio posvećen je opisu dolaska ramazana i zato se često u rukopisima ova nat kasida uvrštava u ramazanije. 188 takvim za 2008.
RAMAZANIJA, NAT ČASNI Ponosno se postroji vojska sultana Posta u hitri čas Na držačima bajraka polumjesec se ukaza, mlada mjeseca putokaz Počast učini svojim dolaskom mjesec svjetlosti vjere Niko ne može poljubiti, ah, njegove mubarek uzengije Pojavi se oku jasnim jedna strana noćne potkovice srebrene Čim od vode po nozi musafira cara Posta, kao počast, prosu svjetleće kandilje Mladi mjesec ramazanski prema zadnjem danu šabana poteže, podbode Uzengijama srebrenim, brzog ata pokretljiva što sve odnese Čudo je li ako Šaban-efendija 2 tabane podigne, trčeć kol ko ga noge nose 3 Spiskao je svoju kesicu s novcem 4 u mjesecu gdje se glasine ne prenose Sat svemira je taj što vrijeme određuje tačan dan sa noći punom mjesečine Rubove mjeseca jasno pokazuje, kad se mjesec smjenjuje Nema veze ako od njegova platna pokaže vlaknaste Ulker-Plejade te Porez uzimamo mi smo Mušteri-Jupiter, mušterije 5 njegove svake godine Za onog koji moć i vrijednost srebrene perjanice njegove poznaje Porez Bizantije, vrijednost mu je, po načinu kako se uzima za poređenje Za svečanu gozbu, zijafet, mjesec njegov nijet donese Tog dana, prve noći njegove ako mišljenje svoje ne preokrene takvim za 2008. 189
Slično pismu Farukovome, 6 što izvor milosti, rahmeta, postade I učini da na nebu nad Misirom Nil iz Mliječnoga puta potekne Ove noći mjesec posta, prvi dan svoj vidje u snoviđenju mašte Na polumjesec prstom pokazuje i tehlil, 7 postojanje Boga jednoga očituje Svjetlost noći prvog dana to nije, to se ukazuju plamenovi vatre Za unutrašnjost kozmičke džamije kandilj-svjetlo upališe U noći berat-sudbine, izgleda, da se svi oni spustiše na postolje za svijeće Sagorje ta svijeća što svjetlost daje, nešto posve malo ostade Izvadi sa tabljom od polukruga mjesečeva pola svega za iftara Ostatak halke što preostade, nebo-škrtac za sehura odvuče Prosu se zakuska od jela prefinjenoga nebeskoga kola sudbine U ruci njenoj drška ostade, torba se okrenu naglavačke Jedna koščica sa bokova bez tijela, bez mesa ostade Otkako umanji hranu svoju, i ona polumjesec postade Za iftar sačini grozd od uvojaka nebeskih, bez muke Sa suhom korom i zrnom boba prigotovi jedno parče Je li čudo ako bi građanin ovog vremena pokazivao vrh srmali trake Eto smotala se maramica oko ćulaha noći što je poput lole! Odmah, vele Riba-sazviježđe kao drška vani ostade! Skroz u krajnje sfere 8 nebesa uđe, kako li se desi da se fitilj splete Na ivicu kubeta komadić sapuna spustio se Sa osjećajem, ljubazno zagudi ovaj crni gavran, pokvaren bez mjere 190 takvim za 2008.
Donio je nijet za klanjanje teravije i do preginjanja, do rukua dođe, Svakako sa puno odgoja i mjere biće, ako popravi svoje ruknpokrete 9 Da je puni mjesec bio, sa ovim zrcalom žudnje i čistoće Postao bi kandilj-svjetiljka turbetu Cara poslanstva i objave Imam sastajališta vjere, šejh ćursa tajne te vil-spoznaje Posredstvo Objave jasne, car sa deredžom onog što se objavljuje Vodič putevima dobra, čistote i duhovoga savršenstva ispoljavanje Časni u skupini poslanika, gospodin bezgrješni i pravi čovjek istine Predvodnik riznice šefaata, vođa što se prima u pročelje Liječnik brige teške, miljenik Gospodara kojega svi slave Vodič za Džennet uživanja i početak puta prave upute Napućivač na pute Sreće, sredstvo za dosegnuće Istine... (K:III:1-26) Slijede stihovi posvećeni slavljenju i blagosiljanju Muhammeda, a.s., sve do 80. bejta/distiha, kad otpočinje tegazzul. Tegazzul je dio kaside koji predstavlja kontekstualnu modifikaciju gazela njegovim smještanjem u kontekst određene sastavnice kaside. Pošto u natu ramazaniji Sabit piše hvalospjev Muhammedu, a.s., i u tegazzulu se sreće sličan opis, sa donekle različitom stilskom deiksom: Trudih se da dosegnem tvoga šefaata (zagovorništva) skute Pa i da se ruka odstrani ili, ne daj Bože, da se podere krajičak te perde Piće opisa ljepote tvoje takvo je da je postalo dio moje želje Slatkoću slavljenja Boga daje slast potvrđivanja jednoće Njegove takvim za 2008. 191
Za plodove značenja Nata časnoga postavio sam kao uvjet da je Napraviti ovog dana bašču za razmišljanje o onom što na Pravi put upućuje A ako onom koji se u tvoje osobine osvjedočuje, sve to podesno nije Taj stas, držanje, što dušu ushićuje, i ovakva odjeća trošne vanjštine Ako treba da se odjeću sačini, moja čista pjesnička priroda krojač za zlato je Komadićem tkanine duše voljene, ona bi još da dodatke šije Značenja od riječi uzimajući, o Sabite, poznavatelju tajne spoznaje Mišlju preciznom, u tančine, ti ne dulji priču previše Baš kao što za lovljenje polumjeseca skuše kao dio sudbine: Kockanje je ka tom moru crnome pokazivati put kroz zvijezde... (K:III:80-86) U nastavku Sabit spominje i mjesto Poslanikova mezara: Lijekom trave i mirisom donošenja salata i selama, i kad noć i kad dan je Zemlji mezar-revze tvoje, sedam nebesa neka budu lahki poput ptičice Na tu zemlju čistu nek se spusti svetosti izobilje Na mezar dušmana neka padne ogromno tvrdo kamenje... (K:III:87-88) Sabitova Ramazanija nat završava se dovom za sve vjernike, kao što je to manir u divanskoj poeziji, ali i dovom za cijelu porodicu Poslanika, s.a.v.s. (āl-i abā) 192 takvim za 2008.
SABITOVA RAMAZANIJA MEDHIJA ZA BALTADŽI MEHMED-PAŠU Kasida posvećena Baltadži Mehmed-paši predstavlja primjer kaside već posve poetski zrelog divanskoga pjesnika koji se neobično dobro snalazi u različitim sastavnicama kaside. Kasida ima 70 bejtova (140 stihova). Rima je međudistihonska na ān. 10 Budući da u ovom radu nećemo dati cjelovit prijevod kaside, već samo one najkarakterističnije odlomke, prije citata daćemo par kraćih napomena za bolje razumijevanje predmeta opisa poeme. Kao što je poznato, ramazanije često otpočinju stihovima o jevmišekku, danu kada se, uglavnom zbog nepovoljnih atmosferskih prilika, nije mogla uočiti pojava mlađaka na nebu. Tako i Sabit, što će postati kasnije uobičajeno u divanskoj poeziji, otpočinje svoju Ramazaniju stihovima o jevmi-šekku. U Sabitovim stihovima mjesec ramazan jeste mjesec u kojem je šejtanova sablja bezopasna. Kako Sabit pjeva, tada šejtan biva zatočen, zatvoren: Dok su prijatelji cijedili širu za razgovor o jevmi-šekku Iznenada dolazeći, nadglednik šehri-ramazan pritegnu Podiže tas od vage vatre šejtanove Svođenje računa mubarek ramazan otpoče U osamu bez vesvese uđe, osami se zahid; Sve dok se ramazan ne okonča zatočen je šejtan Pijanica svoje ruke i usta od pića očisti Testiju za vino odmah ibrikom za abdest učini (K:XLV:1-4) Zanimljiv je opis preobraćenja grješnika u poniznu skupinu ljudi koji slave Božije ime. Sabit naglašava da je ramazan, prije svega, mjesec pokajanja za grijehe. Čak i oni koji su tokom godine bili odani ili skloni piću prekidaju takvu vrstu svoje odanosti i zamjenjuju je predanošću Bogu (pojačanim izvršavanjem vjerskih obaveza). Sabit daje sljedeću vrstu kontrasta: onaj koji stalno pije tada uzima ibrik za abdest. Štaviše, i za cijelo društvo koje se takvim za 2008. 193
alkoholu odalo nije kasno. To je jedan od bereketa mjeseca ramazana. I takvo društvo može uz ramazan postati svemirska halka šejhova koja Boga veliča. Sabit navodi post kao prekretnicu u životu čovjeka, makar on i pijanica bio. Odmah nakon pedagoškodidaktičkih primjedbi, Sabit prelazi na opis dolaska ramazana u džemate vjernika, u gradove i sela. Džamijske kandilje poredi s užarenim planetama. Sabit na neobičan način opisuje i gužve po džamijama uz ramazan. Da li pjesnik stihom podučava, prigovara, ili je pak samo iznenađen, katkad je teško dokučiti: Sruši se zvijezda grješniku što iz flaše pije Ne misli da čuvar što razbacuje planete pušta da kandilji lete Da li se Mushaf od ramazanskih sufija oduzme Kad čovjek ne dočeka red za rahle!? (K:XLV:7-8) Mushaf nije samo zakonik, kao ostali zakonici: on je ono što naloge o dobrim djelima podstiče. Drugim riječima, on je podsticatelj onoga što je istinsko dobro. Pravo zlato, prema pjesnikovom mišljenju, ljudi otkrivaju kad počnu uz ramazan ulaziti u džamije kako bi palili kandilje vlastite spoznaje o apsolutnom dobru. Na neki način kandilji najavljuju zlatnu ramazansku groznicu, kad ljudi stalno žure da što više vremena ugrabe i posvete ga raznim vrstama ibadeta, istinskom duševnome blagu ( zlatu ). Stoga su kandilji jako važni u Sabitovom opisu mjeseca ramazana i u ovoj kasidi: Mjesečna naknada, berat dobrih djela pozlatila je Oni što kandilje pale, tražeći spas, ulaze tamo gdje se zlato razbacuje Kandilji kubeta jesu krug od šare što cvjetnim šarama uljepšana je Za svjetlost gnijezda pokornosti strop od žbuke pozlaćene (K:XLV:9-10) 194 takvim za 2008.
Džamija s kandiljima pjesnika podsjeća na blistavu flašu ispunjenu svjetlošću. Na zanimljiv način Sabit opisuje i ramazansku atmosferu u Istanbulu: U svakoj ukrašenoj džamiji po jedno gumno svjetlosti nastade Njen luk premjeren kandiljima staklenka što sjaj daje Kao srce vjernika, mesdžid je zdanje utjehe Kao srce grješnika, mejhana ruševina i ruina je. Kad se table za šećerke crvenim (mevludskim) šećerkama napuniše Svaki ugao Istanbula u trg od korala pretvoriše... (K:XLV:11-13) Premda je Sabit mogao nastaviti pisanje u općem, kozmičkome zanosu, s kojim je i otpočeo pisati ramazaniju, on se odlučuje za stil blizak običnom čovjeku, pišući o doživljaju ramazana u svakoj kući: i u kući bogataša i siromašna čovjeka. Tu dolazi do izražaja Sabitov duh i osjećaj za humor. Sabitov humor je ozbiljan, odmjeren i, čini se, preslobodan za vrijeme u kojem piše i za tematiku koju obrađuje. Sabit opisuje muke postača koji je navikao na kolače i na slatko: Za rahat-lokum život žrtvovat će onaj što slatku robuje Ako sa iscrpljenošću zbog posta duša u grlo dođe Neko veseljakov štapić halve, dok abdest uzmaše Umjesto velikog misvaka u usta stavio je (K:XLV:14-15) Zanimljiv je, skoro iznenađujući, opis sehura: U ruci škembe fenjer, iza zembilj-torba za sehura što je U vrijeme raspoređivanja hrane za stomak navečer, to šetnja je (K:XLV:16) Kod Sabita ramazan je, također, mjesec odricanja i promjene nekih loših navika. Svakodnevne navike traže da im se posveti svakodnevna pažnja (i vrijeme). Unatoč svemu, Sabitov je iskaz takvim za 2008. 195
praćen iskricama domišljatosti, stil je skoro gnomski, poređenja upečatljiva. Kad se malo dublje počne razumijevati, u Sabitovim stihovima, čini se, osjeti se i humor, ali i bajramijsko-melamijski odnos prema nekim formalnim ritualima, kako u tarikatskim pravilima tako i u svakodnevnome životu. Tako, postač-duhandžija ima poseban doživljaj iftara, kao i kahvedžija koji se navikao na kahvu. Iftar se također neobično i sa prizvukom duhovita humora predstavlja čitateljima: Od ugodna amberova mirisa u vrijeme imsaka, prije zore Onom ko se navikao, jedna lula duhana za iftar ugodnija je Koliko velika čaša posve ispunjena radosti daje Za onog ko kahvu pije, jedan fildžan težak, vrijedan je Nad svim tonovima, mekamima, u vrijeme iftara prednost se daje Skladnome tonu blaga milozvuka dugah-mekama što od zuba nastaje. (K:XLV:17-19) O tome da je Sabitov humor svjesni stilistički postupak i manir svjedoče stihovi u kojima Sabit i one stvari koje su vrlo važne za suštinu razumijevanja ramazana i posta sažima vrlo kratko i jezgrovito, zadržavajući svu potrebnu dostojanstvenost u opisu navedene tematike: A od blagodeti ovoga mjeseca velikoga i ova je: Da i kod siromaha ramazanskih trpeza raznobojno ukrašena bude Kuhinju posta ključem vjerovanja otvorit će Prijatelji koji zapečaćenih usta promatraju otvaranje dnevne zarade. Dok gleda ovoliku uzvišenost islama, svjetiljka iz havre Vjeru do mesdžida dovede, preobraćajući se, vrhove prstiju diže... (K:XLV:20-22) 196 takvim za 2008.
Sabit u Ramazaniji koristi i neke stihove kao uvod u drugu tematsku cjelinu. Tako sljedeći stih, osim što daje još jedno poređenje, još jedno pjesničko viđenje nekih od ramazanskih svjetala, u isto vrijeme uvodi nas i u jednu posve drukčiju atmosferu. Naime, pošto je Sabitova Ramazanija napisana u formi kaside, ona se, što je sasvim uobičajeno, koristi i za to da ukaže na neke vrline njegovih savremenika, zaštitnika pjesnika i narodnih dobrotvora. U tom kontekstu srećemo i opis Baltadži Mehmed-paše. 11 Na kraju opisa Baltadže Mehmed-paše Sabit implicitno objašnjava zašto se u Ramazaniji spominju neki državni velikodostojnici: to su ljudi koji su imali osjećaja i nisu žalili sredstva za kulturu, lijepu i korisnu riječ, ljudi koji su u svakom vremenu dragi pjesnicima, s tim da to neki otvoreno iskazuju. Sabit opet unosi svoj vlastiti izraz i duhovito zapaža: Riznica Husrevova na dlanu milodarja njegova tek šaka bakrenjaka je Kruna Džemova u njegovoj moći kao ćulah od fildžana se pokazuje Na sofri dobročinstva njegova posuda čežnje uzima dnevno sljedovanje U bazenu darežljivosti njegove testija za potrebe puni se Ljepota njegovih postupaka za pjesnika vodič je za milodarje Osmjesi su ono što na ugodni sadržaj govora, na dobročinstvo upućuje Pazarimo na pazaru ukrašavanja dobro platno krasnorječja U ovakvom vremenu nijedna riječ za prodaju i zaradu nije... (K:XLV:33-36) Zanimljiv je način kako Sabit piše panegirik Baltadži Mehmed-paši. On ističe brojne vrline velikog vezira kao čovjeka, ali zadržava poštovanje i prema funkciji koja se obavlja. 12 Među tim pjesnicima Sabit izdvaja velikog pjesnika Jusufa Nabija iz Halepa, pjesnika koji je, također, kao i on, pisao u reflektivno-filozofsko- takvim za 2008. 197
me stilu. Izdvojit ćemo nekoliko stihova kojima Sabit iskazuje poštovanje prema savremeniku i pjesniku Jusufu Nabiju: Novi halepski štof značenja utovariše U Istanbul stiže izaslanik prijestolja irfanske tajne spoznaje Izumitelj ideja iz doline svježine, što u novi stil unosi novine Njegovo pero ide do u tančine, u cijelom svijetu učitelj za stvari rijetke Farz je, poput posta, iskazati mu počast i poštovanje Stiže gost velike vrijednosti i osobenosti blagoslovljene Oni koji kradu iz pjesama jarana, da bi se zaustavile takve ruke Pred majstora naređenje za provjeru staviše ferman za odsijecanje ruke On od pjesnika čisti, odvaja pjesnike lažne Posebno se odvaja mirisni bosiljak od trna koprive... (K:XLV:47-55) I u stihovima što slijede Sabit se Baltadži Mehmed-paši žali na trenutnu situaciju sa tretmanom poezije i na pojavu raznih kvazipjesnika. Ispod svakog kamena po jedan pjesnik ima, on ističe: Po jedan pjesnik se nalazi ispod kamenova kaldrme Bez čestitosti, kao ustajala voda i ustiju punih priče besmislene Ako se smatra da neotesani hamal iz Odun Iskele odmjerene naravi je Onome koji nema pameti, težak je pjesnik koji u metar stavlja izraze jasne Do poprišta bitke, uz buncanje taj doći će, a od njih svako je Sa buzdohanom, u ruci samopohvale, sa po pet stotina batmana težine Dok se u metru vagaju divani pjesama od riječi teške i krasne: Šta je to što bi na Dan proživljenja moglo pretegnuti terazije! 13 198 takvim za 2008.
I to, međutim, za ljude od krasnorječja, tvoje dobročinstvo je Nek ljudi što nemaju izlaza, sve spotičući se, padaju pred noge tvoje! Za te učenjake tvoja dobrota bezbrojna je Nek se neznalica propenje prema predgrađu tajne spoznaje Ostade jedna riječ kao propovjednik za brojne ćurseve što je: Pričajmo a poslije upućujmo dove beskrajne! Vranca /pera/ želje zatvorit ćemo u štalu koja bez potreba je Ako se od mjesta nadoknade otrgnemo i /od pisanja/ popustimo dizgine Ako lanac i prekine opravdano je: za to značenje U istrošenim okovima pouzdanja da li životinja miruje Od starosti ambar tog jadnika istrošio se U štali isposništva niti žita niti slame ne ostade O Sabite, sada su mubareć-dani ramazanski Kao tužitelj ti otvaraj slučajeve, pusti kuknjavu i preklinjanje 14 (K:XLV:56-66) Sabitova kasida o ramazanu završava se sljedećim stihovima: Iza posta siromaštva Bajram bogatstva doći će Zar nema mogućnosti da se žar pokaže za obavezne vitre! Tako svake godine mjesec posta sa ukrasima dođe Da sve krajeve ovog svijeta pretvori u svjetiljke dženetske Nek sadriazam visoki, tvoj dobročinitelj, stalno bude Nek mu dan bude bajram a noć ramazana, nek mu Noć kaderska bude On sam uz ramazanski i kurbanski bajram u spokojstvu nek bude Ako neprijatelja ima, nek taj umjesto ovna žrtva postane! (K:XLV:67-70) takvim za 2008. 199
Posljednjim se stihovima nagovještava odlazak ramazana i dolazak Bajrama. Osim navedene dvije kaside, u Sabitovom Divanu privlače pažnju i kaside o bajramima (idiyye), posvećene također velikanima Sabitova vremena. 15 Jezik je i u ramazaniji, kao i u divanskoj poeziji općenito, prepun metafora i aluzija. Razumijevanje i interpretacija tih metafora često je nemoguća bez makar elementarnoga poznavanja sufijske filozofije i terminologije, a katkad i bez poznavanja i prepoznavanja mitologijskih motiva preuzetih iz drugih civilizacija. Sabitov prepoznatljivi poetski stil, koji tek tematski podsjeća na stil ostalih velikana divanske poezije, nadilazi granice rodnog mu tla i postaje stilom čitavog jednoga perioda u razvoju divanske književnosti uopće. Pjesme o ramazanu, sa aspekta odabira leksike, predstavljaju pravo leskičko, ali i tematsko osvježenje u divanskoj poeziji s kraja 17. i početka 18. stoljeća. Sabit je jedan od prvih bošnjačkih pjesnika koji je počeo pisati ramazanije. Stilističko-semaziološki poetski koncept u Sabitovim ramazanijama ispoljava se kroz različite jezičke konstrukcije i retoričke figure, koje se, začudo, ne iscrpljuju i ne ispražnjavaju u strogim, šabloniziranim pravilima divanske poezije, već predstavljaju novinu ne samo u divanskoj poeziji u Bosni u 17. stoljeću nego i općenito u divanskoj poeziji toga vremena. Sloboda Sabitova stiha, način poređenja i frazeološka slikovitost nešto je što tog pjesnika izdvaja nad brojnim drugim pjesnicima. Sabit u svojoj poeziji ne daje samo opis pojava i događaja iz svakodnevnog života. On nastoji ući u dušu običnog čovjeka, precizno odvajajući ono što je svakodnevno, prolazno od onog što je univerzalna istina. Tako Sabit stihom značenje nekih pojava ograničava, definira, dok, s druge strane, širinom svoje pjesničke poruke oduševljava. 200 takvim za 2008.
Izvori i literatura: Külliyāt-ı Sābit. Azэrbaycan Milli Elmlэr Akademiyası Mэhэmmэd Füzuli Эlyazmalar İnstitu. M.25/9942. Baku. Divan-ı Sabit, İstanbul, Süleymaniye Kütüphanesi (Hüsrev Paşa) 521. Ramazaniyye, GHB 6843, 33b-35a. Bašagić, Safvet-beg. Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti. Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (priredili: Ćehajić, Dž. i Ljubović, Amir), 1986., Sarajevo, Svjetlost. Bejtić, Alija (1974). Pjesnik Sabit Alaudin Užičanin kao sarajevski kadija i bosanski mulla, u: Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga II III, Sarajevo. Filan, Kerima (2004). Pjesma na turskom Mustafa-bega Atlagića o Ibrahim-begovoj odbrani livanjske tvrđave početkom 18. stoljeća, u: Prilozi za orijentalnu filologiju 52-53/2002-03, Sarajevo, Orijentalni institut u Sarajevu. Handžić, Mehmed (1940). Miradžija, u: Glasnik IVZ, Sarajevo. Nametak, Fehim (1991). Ramazanija Sabita Užičanina, u: Preporod, XXII/1991, 15, 25, Sarajevo. Bilješke: 1 I ostali poznatiji divanski pjesnici okušali su se u pisanju ramazanija, kao što su: Sururi, Kaimi, Nedim, Sami, Kodža Ragip-paša, Vasif, Lejla Hanum, Enderunlu Fazil i ostali. Nakon Sabitove Ramazanije nastupa zlatni period u pisanju ramazanske poezije u divanskoj književnosti. 2 Izraz Hace Şa ban u razgovornom funkcionalnom stilu znači hadžija Šaban, tačnije Šaban-efendija. 3 Frazem tabanı kaldırmak = trčati koliko ga noge nose. Misli se na mjesec šaban. Ovakvi i sliči izrazi jedna su od temeljnih osobitosti Sabitovoga poetskoga izraza. 4 Frazem bedrecigin eritmek = proćerdati kesu s novcem (novac), spiskati novac, potrošiti. 5 Radi se o igri riječi gdje riječ müşteri ima značenje riječi Jupiter (Müşteri) i riječi mušterija, kupac (müşteri). 6 Hzr. Omer. 7 Tehlil itmek: izgovarati La ilahe illallah. 8 Frazeološki izraz sapına dek = dokraja, potpuno, bezgranično. 9 Glavni dijelovi svakog namaza. 10 U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu Ramazanija se nalazi u medžmui pod inventarskim brojem 6843, na stranama od 33b do 35a. takvim za 2008. 201
11 Sabit na sljedeći način opisuje pojavu Batadži Mehmed-paše: Svaka svjetiljka bi po jedan aga konjevodac, pojasa pozlaćena Nek postane sadriazamova, sve dok on na teravih-namaz ide Mehmed-paša, koji zasjeda pod kubetom prema kibli usmjerenome Plemenitost noći kaderske, praznik čije jutro dobročinstvo je Njegova vladavina od jutra do mraka, period je velikog bajrama Svaka noć njegova dana jeste noć kaderska, mjeseca ramazana. Voda darivanja njegova život učenjaka predvodnika Vrata prijema njegova mjesto su obilaženja vezira počasnoga zvanja. Pred govorom koji svjedoči dobrotu njegovu dunjaluk se čudi Pred stepenom znanja i tajne spoznaje njegove svijet se gubi. Sa ugodom iskazane sreće ljepota se prijatnih njegovih djela sreće On je onaj koji, mihrab praveć, od kible prema sebi pažnju skreće. Po časti darežljivosti kao Hatem svakom stvorenjima znan je Po vještini gađanja strijelom, kao Rustem, u svijetu poznat je. Stigao je do takvoga stepena da je od Tuz Koparana, rahmelije Slavu imena njegova dao da prašina zaborava pritisne Ako u koral pogleda okom ljutnje Kao ćilibar žut postaće, bolesnik koji boluje od žutice Ali ako na ćilibar žuti pogleda uz saosjećanje Vratiće se njegova živost i boju korala dobit će (K:XLV:23-32) 12 Ovaj dio u kasidi naziva se «taleb», zato što označava dio gdje pjesnik traži nagradu za svoje pisanje: Nagradu želeći, dok postač bijah, o tebi sastavih hvalospjeve Silno oduševljenje donijelo je svjetlo i vjerovanje što u tvom srcu je Kod tebe su tragovi čuvanja od zabrane, kod tebe znak bogobojaznosti je Kod tebe su razne vrste odgoja, kod tebe su klase za stubove /Države/ Svakom vrhu dlake na glavi tvojoj brokat vezirski pristaje Za svaki tvoj prst pečat vezirski odgovarajući je Vlasnika položaja /vezirskog krzna/ postavio je za sadriazama još ranije Ahmed-han, stub od stubova uprave, zar ne!? Pročelju Divana taj ukras ko to dade!? Eto to su predvodnici uglednika, tu su i velikani epohe Recimo, i jedni i drugi bijahu dijelovi jednog kaftana, čini se: Ukras od donje odjeće ne može se popeti na vrh jake (od košulje) Recimo, i jedni i drugi u istom poslu i poslovanju bijahu, čini se Da li su jednaki nož i oštri mač kad se nešto siječe!? I jedni i drugi imaju dragulje izbrušene Ali štitu gvozdenome ogledalo da li na megdan izaći će!? Za to što si ti onaj koji kupuje od Savršenstva stvari probrane Za poznavatelja tajnog i vidljiva znanja ovo vodič i jasni dokaz je (K:XLV:42-50) 13 Pisanje poezije se smatralo nekom vrstom ibadeta. 14 Ukazuje na to da se u poeziji i panegiricima mora zadržati dostojanstvo. 15 Cjelovit prijevod Sabitovih kasida o ramazanu i o bajramima namjeravamo objaviti prilikom objavljivanja prijevoda Sabitova Divana. 202 takvim za 2008.