Urednik Amar Imamović. Recenzenti Lejla Gazić Sanjin Kodrić Ervin Jahić. Likovno oblikovanje Rasim Šahman

Ebat: px
Şu sayfadan göstermeyi başlat:

Download "Urednik Amar Imamović. Recenzenti Lejla Gazić Sanjin Kodrić Ervin Jahić. Likovno oblikovanje Rasim Šahman"

Transkript

1

2 Urednik Amar Imamović Recenzenti Lejla Gazić Sanjin Kodrić Ervin Jahić Likovno oblikovanje Rasim Šahman

3 Adnan Kadrić MOSTARSKI BULBULI Poezija mostarskih pjesnika na orijentalnim jezicima Fondacija Baština duhovnosti Mostar 2012.

4

5 Ova knjiga posvećena je svim istraživačima kulturne povijesti Mostara, a posebno rahmetli Omeru Mušiću, s poštovanjem

6

7 Predgovor U starijoj bosanskohercegovačkoj literarnoj tradiciji, nakon natpisa na stećcima, prve originalne pjesme nastaju, zbog poznatih historijskih okolnosti, na orijentalnim jezicima. Iz porodice hercega Stjepana Kosače javlja se vojskovođa i pjesnik Ahmed-paša Hercegović ( ), a nakon njega i njegov sin Ali-beg Hercegović, poznat pod pjesničkim imenom Širi (Lavlji). Njegovo ime predstavlja poetsku simbiozu dvaju tradicija: ime Ali kao kod Alije, četvrtog halife, i pjesničko ime Širi / Lavlji koje istodobno aludira i na hazreti Aliju i, vjerovatno, na potomka Lava sa porodičnoga grba dinastije Kosača, iz koje Ali-beg vodi porijeklo preko svoga oca Ahmet-paše Hercegovića, sina hercega Stjepana Kosače, te tako poetsko-simbolički naprosto ujedinjuje duhovnu i vitešku tradiciju bosanskog srednjovjekovlja i duhovnu tradiciju islama. Oni su, zapravo, jedni od utemeljitelja bošnjačko-muslimanske poezije na orijentalnim jezicima krajem 15. i početkom 16. stoljeća. Bosanski pjesnici na orijentalnim jezicima koji su došli poslije njih, bez obzira na to da li se radi o lokalnim pjesnicima ili onim koji su svoj uspjeh tražili širom carstva i na samom Dvoru, slijede zacrtanu ideju univerzalnog kulturološkog jedinstva u svijetu različitosti. I mostarski pjesnici na orijentalnim jezicima pripadaju istoj univerzalnoj poetici. Knjiga koja se nalazi pred vama nastajala je u fazama, prvo u zamisli kao antologija mostarskih divanskih pjesnika u osmanskom periodu, potom u prvoj fazi realizacije kao kombinacija hrestomatije i antologije, te u kasnijoj fazi kao pregledna monografija sa dosta prijevoda novih rukopisa i obrađenih pjesama onih pjesnika koji su se dosad samo spominjali u katalozima ili člancima. Vremenom je studija dobila dimenzije istraživačke studije sa dosta novih detalja i dosta dosad neobrađenih pjesama. U podužem uvodnome dijelu monografije željeli smo čitateljim a pružiti uvid u historijski okvir i društvene okolnosti nastanka i pisanja poezije mostarskih pjesnika, sa posebnim akcentom na objašnjenje poetike poetskih vrsta koje se javljaju u njihovoj poeziji. U studiji su po prvi put dosad obrađene neke rukopisne pjesme mostarskih pjesnika, kao što su: Bejazi Mostarac, Ubejdi, Muji, Hukmi, Mostari Čelebi, Senai, Mevlevi hadži Sulejman, Fazli, Jetimi, Muniri, Merami, Ahmed Bejazić, Maili, Gunahi, Hilmi i Mahmud Hamdi. Ranije smo već obradili pjesnike kao što su Ahmed-paša 7

8 Hercegović i Ali-beg Širi. Dodali smo i nove pjesme nekih drugih mostarskih pjesnika koji su već poznati našoj kulturnoj i društvenoj zajednici. Nakon hronološke obrade pjesnika, dali smo, tamo gdje je to potrebno, i dodatna objašnjenja koja su nužna za razumijevanje određenog fenomena u njihovoj poeziji. Konačno, smjestili smo poeziju mostarskih pjesnika, i onih čije pjesme nisu dosad uopće obrađivane kao i onih koji su obrađivani, u određene vremenske epohe, nastojeći da njihovu poeziju književnohistorijski kontekstualiziramo. Napominjemo da ova kraća, pregledna studija o mostarskim pjesnicima ne predstavlja kraj istraživanja vrlo zanimljivog kulturološkog fenomena poezije na orijentalnim jezicima u Mostaru koji na najeksplicitniji način svjedoči o tome da je Mostar stoljećima bio grad pjesnika. Zbog obimnosti nove građe, iz ove monografije izostavili smo neke ranije već urađene prijevode pjesama ili ih skratili, ostavljajući napomene o tome gdje se oni nalaze. Stoga ova knjiga, koja se nalazi pred vama, može poslužiti samo kao pregledna lektira i nepretenciozna monografija o fenomenu pjesništva u Mostaru, tako da je, u tom pogledu, broj od četrdeset odabranih mostarskih pjesnika tek simboličan, a ni u kom slučaju konačan. Zahvaljujem se kolegama koji su davali korisne sugestije prilikom izrade ove pregledne monografije, a posebno dr. Lejli Gazić, višem naučnom saradniku na Orijentalnom institutu u Sarajevu, kao i ostalim prijateljima koji su sve vrijeme podržavali ideju izlaska ovakve, popularne, pregledne knjige o mostarskim pjesnicima. Posebnu zahvalnost svi dugujemo Amaru Imamoviću koji se odlučio na veliki poduhvat objavljivanja knjige Mostarski bulbuli, koja se sada nalazi pred vama. A. Kadrić 8

9 I. Uvodna riječ Mostar kao raskriljena poetska knjiga (ili ko može biti mostarski pjesnik?) Mostar nije bio samo grad pjesnika nego i komentatora poezije, koji su nastojali kanonizirati postojeće književne ideale; grad u kojem su na različitim službama bili brojni proslavljeni pjesnici svog vremena, duboko predani tom gradu, te se s pravom može metaforički govoriti o Mostaru kao o višestoljetnoj raskriljenoj poetskoj knjizi. Duhovni život na višoj razini, na razini pismenosti i umjetnosti nije podjednako bio razvijen u svim stolnim mjestima sandžaka unutar Bosanskog ejaleta. U nekim od tih mjesta uočava se raznolikost djela pisanih na orijentalnim jezicima i/ili brojnost domaćih autora koji su pisali na tim jezicima, s jedne strane, dok se u administrativnim središtima nekih drugih sandžaka teško može naći značajniji broj sačuvanih rukopisnih djela na orijentalnim jezicima, s druge strane. Dakle, potrebno je napraviti nužnu distinkciju: administrativni centar u osmanskom periodu nije isto što i kulturni centar. Tačno je da se u administrativnim centrima mogu osigurati bolji materijalni preduvjeti za razvoj duhovnog života, ali razvitak duhovnog života, obrazovanja i kulture u najširem smislu ovisi o institucijama i intelektualnim krugovima gdje se određeno umijeće može svladati. Takav je slučaj i sa književnošću i ostalim oblastima razvoja kulturnog života u osmanskoj Bosni. Dakle, tamo gdje ima medresa, tekija i poetskih krugova razvija se i pismenost više razine i pjesništvo. Jedno od takvih mjesta u osmanskoj Bosni bio je i Mostar. Administrativna pozicija Mostara mogla je osigurati i veću šansu za slanje određenih talentiranih učenika na više studije i/ili službe u Carigradu u određenom periodu, ali, to treba naglasiti, bilo je dosta mostarskih pjesnika koji su gotovo sav svoj život proveli u rodnome gradu. Kao što je to slučaj i sa drugim kulturnim centrima u okruženju, i u Mostar su dolazili, kako trgovci s raznih strana, tako i učenjaci i pjesnici. Neki od njih su bili 9

10 na službi u Mostaru, najčešće kao kadije ili muftije, drugi nekim drugim povodom. Tako su, osim Mostaraca, na službi u Mostaru kao kadije bili pjesnici, kao što su: Kamili, 1 zatim Muhamed Nergisi iz Sarajeva, Mehmed Efendizâde Ikbal 2 iz Halepa i brojni drugi. U Mostaru su nastajali i komentari poezije. Od komentatora poezije u Mostaru izdvajaju se: Hasan Zijai Mostarac koji je sastavio komentar od četrdesetak strana na jednu kasidu Sadija Širazija, mostarski kadija Kamili koji je komentirao jednu poemu hadži Derviša Žagrića Mostarca (OZ HAZU R.33), 3 Šejh Jujo koji je, doduše šablonski, komentirao poznati stihovani rječnik Ibrahima Šahidija, te Ali-Fehmi Džabić 4 koji je komentirao poeziju na arapskom jeziku. Kulturni život u Mostaru odvijao se prema određenim zakonitostima, materijalnim pretpostavkama i stanju u društvu. Kada se govori o mostarskim pjesnicima, potrebno je, prije svega, pažnju usmjeriti na pjesnike koji su rođeni u Mostaru i koji su tu pisali svoju poeziju, zatim na Mostarce koji su rođeni i školovali se u Mostaru, odlazili u skladu sa potrebama službe u razne dijelove Carstva i opet se vraćali u zavičaj, kao i na pjesnike koji potječu iz poznatih, uglednih mostarskih porodica a koji su se zbog traganja za naukom i zbog službe nalazili u raznim mjestima u Carstvu. 5 1 Sidžil mostarskog kadije , prijevod: Muhamed A. Mujić, Mostar, 1987, str Esad Mehmed Efendi Ve Bağçe-i Safâ-Endûz u. İnceleme Metin (Hazırlayan: Rıza Oğraş), Burdur: T. C. Kültür ve Turizm Bakanliği Kütüphaneler ve Yayımlar Genel Müdürlüğü, Vidjeti detaljnije: Tatjana Paić-Vukić, Arapski, turski i perzijski rukopisi Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Trava od srca. Hrvatske Indije II, Zagreb: Bibliotheca orientalica, 2000, str Lejla Gazić, Ali-Fehmija Džabić kao kritičar klasične arapske poezije, POF 35/1985, Sarajevo, 1986, str U našoj studiji nismo željeli obrađivati kao mostarske pjesnike one pjesnike koji u svom imenu nemaju naziv Mostari u rukopisima. U dva ili tri slučaja kontekstualizacijom tariha iznosi se pretpostavka o mostarskom porijeklu određenog pjesnika. Analizirajući literaturu i kataloge u kojima se bilježe neki mostarski pjesnici, morali smo odbaciti one pretpostavke za koje nismo mogli naći validnu znanstvenu argumentaciju o mostarskom porijeklu određenog pjesnika. Iako pjesnik Kandi ima hronograme o nekim građevinama u Mostaru, zbog nemogućnosti da u ovom trenutku nađemo potvrde o njegovoj vezanosti za Mostar rođenjem ili porijeklom, nismo ga uvrstili u naš pregled, ali ga nismo ni isključili za buduće studije. Misalija smo uključili zbog njegove pjesme koja se nalazi u samom tekstu vakufname Derviš-paše Bajezidagića, ali ni u njegovom slučaju nismo sigurni posve da se radi o mostarskom pjesniku. Međutim, za pjesnika Misalija još uvijek nismo našli dovoljno podataka o njegovom životu, tako da se na njegovom primjeru i sličnim primjerima nećemo koristili pridjevkom Mostarac kada spominjemo njihova pjesnička imena. 10

11 II. Mostar: utvrda, kasaba i grad u ranom novom vijeku (Grad kao stjecište kulturnog života) Umijeće lijepe riječi S obzirom na veliku raznolikost u poetskim vrstama, poezija mostarskih pjesnika na orijentalnim jezicima u osmanskom periodu smještena je u širokom rasponu između divanske, tekijske i poezije ašika. Stilska raznolikost i međusobna povezanost pjesama, pjesnika i jedinstvenog stilskog izraza, kao i manir i tradicija slijeđenja ranijih pjesnika, uključujući i povezanost poetskih krugova u Mostaru, ukazuje na već formiranu mostarsku poetsku školu. O tome najizravnije svjedoče zapisi samih pjesnika iz osmanskog perioda. Sličnosti i razlike u poeziji mostarskih pjesnika rezultat su težnje za jedinstvenim filotehničkim stilskim izrazom, s jedne strane, kao i težnje za raznolikošću motiva i poetskih formi, s druge strane. Najvažnija osobitost mostarske poetske škole jeste tematska okupiranost mostarskih pjesnika samim Mostarom i ljudima u Mostaru. Jedna od zanimljivosti u poeziji mostarskih pjesnika u osmanskom periodu jeste sklonost velikog broja pjesnika ka pisanju mističke poezije. Tesavufske motive u mostarskoj poeziji na osmanskom jeziku nalazimo svuda, gotovo kod svakog pjesnika, bez obzira na njegovu funkciju i zvanje. Dakako, brojne sličnosti i razlike jesu slučajne, kao i u svakoj poetskoj školi koja slijedi tradicionalne okvire poezije u osmanskom periodu. No, da bi se poezija pjesnika Mostaraca mogla ispravno shvatiti, nužno je razumijevati pravila na kojima počivaju zatvoreni koncentrični društveni krugovi i slojevi stanovništva. Zato ćemo 11

12 se ukratko osvrnuti na neke aspekte kulturne povijesti društva u Mostaru, osobito u 15. i 16. stoljeću, kako bi što lakše razumjeli fenomen mostarskog pjesništva u osmanskom periodu u najširem smislu. 12 Od utvrde i kasabe Filip Arijes navodi tri temeljne društvene mijene na prijelazu iz srednjeg u novi vijek kroz sljedeće fenomene: prvo, država ima znatno veći utjecaj na društvo, drugo, vjerske reforme su sve češće, treće primjetan je znatan razvitak čitanja i pisanja u društvu. 1 Navedene mijene društva zapažamo u stanovitoj mjeri i na primjeru Bosne krajem 15. i početkom 16. stoljeća. Sličan razvoj u određenim historijskim periodima uočava se i u Mostaru. Mostar je prije Osmanlija bio uvezan u mrežu trgovačkih puteva od Mediterana do srednje Evrope, s jedne strane, i Carigrada, s druge strane. Nakon dolaska Osmanlija godine u Bosnu, vlast zadržava Herceg Stjepan Kosača, koji osmanskim osvajačima nudi kao zalog mira jednog od svojih sinova. Nakon njegove smrti došlo je do izvjesnih unutarnjih sukoba i borbe za vlast. Osmanlije opet dolaze godine. Na osnovu katastarskih popisa Hercegovine iz godine, 2 vidi se da nema osobito razvijenih mjesta koja bi predstavljala središte kulturnog i društveno-ekonomskog života van granica utvrde oko koje tek nastaje naselje. Prema okvirnim i aproksimativnim demografskim proračunima stanovništva za 16. stoljeće, gustoća naseljenosti je otprilike 17 stanovnika na kilometar kvadratni, što se da uočiti i na primjeru evropskih popisa i na temelju osmanskih popisnih deftera za Bosanski ejalet. Povremene demografske praznine (opustjela sela) u Hercegovini vjerovatno ukazuju na teške uvjete života u nekim krajevima u Hercegovini ili na gubitke stanovništva u ratovima. Takve praznine se u gradovima manje osjećaju zbog većeg protoka stanovništva koje dolazi sa strane. 3 Inače, od godine dolazi do 1 Istorija privatnog života. Od renesanse do prosvećenosti. Priredili: Filip Arijes i Žorž Dibi, prev. Ljiljana Mirković, Beograd: Clio, Vidi: Poimenični popis sandžaka Vilajeta Hercegovina (uvod, prevod, napomene i registre priredio: Ahmed S. Aličić), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, U gradovima se tek povremeno smanjuje broj stanovnika kad nastupi kuga ili kakva druga epidemija.

13 opadanja rasta stanovništva u svijetu. Treba napomenuti i činjenicu da od druge polovice 17. stoljeća u Bosni nema velikih državnih ekonomskih poduhvata i ulaganja, čak ni velikih državnih vakufa kao u ranijem periodu. Naselje oko tvrđave kraj mosta prolazi kroz različite faze razvoja. Imanja koja je uživala i posada i lokalno stanovništvo nalazila su se u blizini utvrde. Na prostoru imanja oko mostarske utvrde postepeno se razvija jezgro novog Mostara, koje prerasta u kasabu. 4 Veći broj stanovnika podrazumijeva i veće prihode gradskoj upravi. 5 Grade se hanovi i trgovi. Dućani se nižu uz same sokake i uličice oko džamija. Mlinovi su služili za mljevenje žita s okolnih posjeda, što je osiguravalo stanovništvu mirniji život i manje brige za prehranu, tako da su se mogli usmjeriti i na ostale djelatnosti. Kožne prerađevine izvozile su se i prema Dubrovniku, ali i prema Istoku. 6 Vakufi i ostala milosrdna djela podsticani su i od strane države koja je nastojala izgraditi funkcionalniji socijalni sistem, ali i usmjeriti razvoj određene društvene zajednice u planiranome smjeru. Vakufi vjerske naravi jačaju vjerski žar, vakufi prosvjetne naravi jačaju osjećaj za značaj obrazovanja u zajednici, vakufi socijalne i humanitarne naravi razvijaju osjećaj samilosti prema drugim ljudima. Institucija zakladništva (vakufa) dobija posebno mjesto u oblikovanju arhitekture bosanskih gradova, ali i bitno utječe na razvitak brojnih aspekata kulturnog života stanovništva u tim gradovima. Javljaju se tri osnovna staleža: intelektualni (ilmije) stalež, vojni stalež (sejfije) i administrativno-upravni (kalemije). Osim spomenutih staleža sa državnim primanjima, razvija se i proizvodna klasa društva: zanatlije i ratari (raja). 4 Kasabe su nastajale na mjestu gdje su postojale pijace, gdje je bio određen pazarni dan i gdje su postojali organizirani džemati oko džamije i mekteba. 5 Kanunnamama se definira porez (badži-bazar) koji se uzima na robu koja se prodaje na pijacama, a provođenje odluke i propisa kontrolira lokalni tržni mufettiš (kontrolor). 6 Obrada kože bila je početkom 16. stoljeća vrlo popularno zanimanje u Mostaru, ali i Sarajevu, Novom Pazaru, kao i ostalim mjestima koja su se nalazila uglavnom na trgovačkim putevima. Od kože i vune se izrađivala različita odjeća. Razvijala se i proizvodnja tekstila, ali i druge djelatnosti. Velik dio trgovačke razmjene činila je tekstilna roba, ali, s obzirom na svakodnevne potrebe stanovnika Mostara, uočava se ravnomjerno razvijanje različitih zanimanja. Bilo je dosta krojača, ali i kovača i građevinskih radnika. Zanimanja kovača sablji i mačeva, kalajdžija, zlatara i simdžija bila su zanimanja koja su zahtijevala posebnu obuku. 13

14 Urbanizacija Mostara teče planski i u etapama. Gradsko stanovništvo Mostara pravi višak prihoda od zanatstva i trgovine, čime se stvara osnova za bavljenje i nekim zanimanjima koja nisu nužna za preživljavanje, kao što su zanimanja muzičara, akrobata, žonglera, glumaca, pjesnika i sl. Brojni su dokumenti za proučavanje ekonomske, socijalne i demografske strukture stanovništva Mostara krajem 15., u 16. i početkom 17. stoljeća. 7 Neke od tih podataka možemo pronaći u defterima, detaljnim ili zbirnim katastarskim popisima. 8 Osim katastarskih popisnih deftera, za proučavanje historije Mostara služe i brojni drugi dokumenti različitih državnih institucija. 9 7 Dosad je najcjelovitiju studiju o nastanku i urbanom razvitku Mostara u 15. i 16. stoljeću dala Hatidža Čar-Drnda u svojoj neobjavljenoj doktorskoj disertaciji Nastanak Mostara, njegov urbani i demografski razvoj do kraja 16. stoljeća. 8 Iako tema ovog rada nisu ekonomska, socijalna i demografska struktura stanovništva Mostara, zbog važnosti samih dokumenata za proučavanje šireg okvira za razvoj kulturnog života u Mostaru, smatramo da bi bilo dobro navesti najosnovnije kataloške podatke o njima, kako slijedi: Opširni (mufassal) defter Hercegovine iz godine (BBA TD 5); Opširni (mufassal) defter eflaka Hercegovačkog sandžaka Mostar (BBA TD 987); Opširni (mufassal) defter za vrijeme Sulejmana I (BBA MAD 22997); Opširni (mufassal) defter eflaka Hercegovačkog sandžaka iz godine (BBA MAD 3508); Opširni (mufassal) defter eflaka Hercegovačkog sandžaka iz godine (BBA MAD 159); Opširni (mufassal) defter Hercegovačkog sandžaka za vrijeme Murata III (BBA TD 654); Sažeti (idžmal) defter Hercegovačkog sandžaka (BBA TD 193); Sažeti (idžmal) defter Hercegovačkog sandžaka iz godine (BBA TD 78); Sažeti (idžmal) defter Hercegovačkog sandžaka iz godine (BBA TD 76); Sažeti (idžmal) defter Hercegovačkog sandžaka iz godine (BBA TD 91); Sažeti (idžmal) defter Hercegovačkog sandžaka iz godine (BBA TD 96); Sažeti (idžmal) defter Hercegovačkog sandžaka iz godine (BBA TD 150); Sažeti (idžmal) defter Hercegovačkog sandžaka iz godine (BBA TD 174); Sažeti (idžmal) defter Hercegovačkog sandžaka iz godine (BBA TD 209); Sažeti (idžmal) defter Hercegovačkog sandžaka iz godine (BBA TD 207); Sažeti (idžmal) defter Hercegovačkog sandžaka iz godine (BBA TD 268). 9 Od važnijih pojedinačnih dokumenata koji su se protokolirali unutar sidžila ubrajaju se: vakufname, ostavinske rasprave, dokumenti o zastupništvu, dokumenti o imenovanju staratelja malodobnoj djeci, vjenčanja, kupoprodajni ugovori i slično. Među dodatne izvore za proučavanje svakodnevice Mostara ubrajaju se pojedinačni dokumenti i prepiska među različitim osobama, zatim medžmue (kodeksi) različitih dokumenata sa bilješkama o događajima iz različitih perioda kulturnoga života Mostara. U sidžilima se također bilježe i dopisi bosanskih valija, arzuhali i mazhari stanovništva koje se žali na određene nepravde višim instancama vlasti i brojni slični dokumenti. 14

15 Jedan od izvora koji može poslužiti za proučavanje mostarske svakodnevice u 17. stoljeću jeste i mostarski sidžil iz tog perioda. Naime, u sidžilu mostarskog kadije za period od do godine, koji je preveden sa osmanskog na bosanski jezik, 10 bilježe se važniji podaci koje je kadija, u skladu sa svojom dužnošću, zvanično protokolirao: podaci o vjenčanjima, sudskim parnicama pokrenutim u mostarskoj sudnici, rasprave o zaostavštini, podaci o svađama, bilješke o pozajmicama i kupoprodaji, registraciji vakufa, obavijesti o nagodbama i utjerivanjima dugova i slično. Od službenika najčešće se spominju: dizdari, ćehaje, carski bevabi, baždari, zabiti, pazar-baše, vekil vojvode, katibi, muteferike itd. Od gradskih obrtnika često su u sporove uključeni stanovnici različitih zanimanja, kao što su: trgovci, pekari, kahvedžije, telali, kazazi, hamamdžije, čohadžije, sarači, kovači, mlinari, tabaci, mudželiti, nalbanti, terzije, nedžari, puškari, kalajdžije, berberi, čizmedžije, halvadžije, dulgeri, ćurčije, hajjati i drugi. Također se sreće i sa prezimenima nekih starih mostarskih porodica. Gradovi su po svojoj naravi veći potrošači različitih usluga i oni, inače, imaju daleko više gotovog novca od seoskih sredina gdje se trgovina odvija pretežno robnom razmjenom, te se može zaključiti da posjedovanje gotovog novca omogućava gradovima daleko širi spektar razvijanja različitih zanimanja i aktivnosti. Kada se u mostarskom sidžilu za period od do godine iznose podaci o ostavštini umrlog koji je živio na selu, onda se srećemo sa različitim predmetima. Neki su stanovnici na selu bili bogatiji a neki siromašniji. 11 Ipak, na selu gotovo nikako ne srećemo srebrenu opremu za konje, srebrene sjekire, noževe i srebrene mačeve, već običnu opremu i obične sjekire, noževe i mačeve. 10 Sidžil mostarskog kadije , prev. Muhamed A. Mujić, Mostar Kod umrlog Hasana iz sela Lise, kako se navodi u zapisniku o prodaji, nalazimo sljedeće predmete: oklagiju (1 akča), turpiju (8 akči), burgiju (6 akči), kabanicu stočarsku (70 akči), testeru (13 akči), kapu od vune (36 akči), sjekire, pijuk sa šišom (70 akči), kosu (19 akči), siniju (15 akči), razne torbe, kutljaču (12 akči), bakrač (73 akče), ibrik (50 akči), sahan i malu tepsiju (95 akči), dva čanka (2 akče), srp (6 akči), susak (6 akči), čizme (90 akči), tekne (2 akče), nož (45 akči), sito (25 akči) itd. Upada u oči daleko manje procijenjena vrijednost predmeta koji se koriste na selu, vjerovatno zbog slabijeg kvaliteta izrade istih, a možda i zbog nedostatka gotovog novca na selima. Međutim, kad se vrši procjena imetka na selu, u prvi plan dolazi vrijednost kuća sa okućnicama, njivama i vinogradima, pa tek kasnije vrijednost krupne stoke i potom sitne stoke. Umrli Hasan zadužio se kod žeteoca, kod gospodina kadije za potpis i ovjeru, zatim za pirinač i maslo, svijeće, dasku i kreč. Usluge u sporovima procijenjene su na 50 akči, koliko je otprilike procijenjena vrijednost jedne od Hasanovih ovaca. 15

16 Seobe stanovništva u Bosni zapažamo uglavnom kod nomadskog, vlaškog, stočarskog stanovništva. Ono naseljava nove nenaseljene krajeve ili stare opustjele predjele. Kod nomadskog stanovništva ne zapažamo posebnu kulturu knjige i pisma. To ostaje, izgleda, privilegija i preokupacija sjedilačkoga stanovništva, osobito stanovništva gradskih naselja. 16 Knjiga u Mostaru Dva su osnovna načina kako knjige stižu u Mostar u 15. i 16. stoljeću: preko obrazovnih institucija i trgovinom. Na različitim nivoima obrazovanja tražili su se različiti udžbenici i druga literatura. Iako su trgovačkim karavanama prevožene uglavnom mirođije, začini, ukrasni metalni predmeti, srebreni i zlatni nakit, odjeća, obuća, papir, maslinovo ulje, pšenica, voće, krojački pribor i brojne druge potrepštine, nekada bi njihovim posredstvom stizao i poneki rukopis. Mostarci koji su se školovali na Istoku donosili sa sobom knjige koje su čitali. 12 Osim toga, u Mostaru je krajem 15. i početkom 16. stoljeća već bila razvijena tradicija prepisivanja knjiga. Mnoge knjige su prepisane i uvakufljene u biblioteke, dok su se neke prodavale ili služile za podučavanje učenika u medresi. Većina rukopisa u mostarskim bibliotekama u 15. i 16. stoljeću pisana je na orijentalnim jezicima. U rukopisnim medžmuama (zbornicima) na orijentalnim jezicima zapažamo pojavu određenog broja rječnika već od godine. Rječnik arapsko-perzijski Niṣāb aṣ-ṣibyān, namijenjen djeci, 13 prepisan je u Mostaru u trećoj dekadi mjeseca rebiul-ahira 893./1488. godine. Arapsko-perzijski rječnik u stihovima Niṣāb al-fityān wa naṣīb at-tibyān, 14 prepisan je u Mostaru 891./1486. godine. Dječji rječnik Tuḥfa aṣ-ṣibyān prepisan je u Mostaru u drugoj dekadi mjeseca džumadel-ahira 894./1489. godine. 12 Tako je Derviš-paša Bajezidagić utemeljio svoju biblioteku u Mostaru od knjiga koje je proučavao dok je boravio i školovao se u Istanbulu. 13 Rječnik je napisao Mas ūd b. Abū Bakr b. Ḥusayn b. Ga far, Abū Naṣr al-faraḥ prije 617/1220. godine 14 Rječnik je napisao al-ḥasan b. Abdulmu min, Ḫusāmuddīn al-huwayyi početkom 14. stoljeća,

17 Vrlo zanimljive podatke o knjigama pružaju i bilješke o ostavštini umrloga lica koje je imalo nepodmirenih dugova prema različitim institucijama ili pojedincima, kad se imovina umrlog popisivala i davala na javnu licitaciju. Iz jedne bilješke koja se odnosi na početak godine, a koja je zavedena u mostarskom sidžilu, saznajemo da se zaostavština umrlog Mehmed-efendije, sina hadži Ibrahima iz mahale hadži Balije, sastojala od sljedećih predmeta, kako slijedi: ODJEĆA I OPREMA feredža zelena 1 kom akči basma u štrafte akči jelek crveni akči kaftan sa zelenim rukavima akči đudija jednostavna akči đudija pohabana akči feredža sa zelenim rukavima akči papuče 1 45 akči feredža sa zelenim rukavima akči kišna kabanica akči feredža zelena akči ćurdija plava akči sedžada 1 20 akči burda crna 1 72 akče kauk 1 40 akči kauk 1 61 akča tulbent akči bisage 1 86 akči tespih 1 25 akči (...) 1 35 akči (...) 1 18 akči mač akči peštemalj 1 61 akča konjska oprema jednostavna 1 60 akči košulja 1 90 akči mahrama 1 55 akči matara 1 80 akči velenče 1 80 akči (...) 1 4 akče 17

18 čakšire akči kauk crveni 1 51 akča gaće kratke 1 70 akči košulja nova akči gaće stare 1 70 akči jastuk mali akči burda sa (...) akči kušak 1 70 akči peštemalj 1 90 akči (...) crveni 1 43 akče sahan za put 3 60 akči čakšire 1 17 akči topuz stari 1 8 akči medžmer 1 30 akči basma u štrafte stara 1 80 akči kušak šareni 1 60 akči (...) stari 1 18 akči konjska oprema nova akči kašagija 1 16 akči šiira za prženje kahve 1 50 akči anterija 1 50 akči češalj 1 45 akči sjekira srebrna akči kaftan plavi akči kaftan zeleni stari akči jagluk 2 48 akči jagluk 2 70 akči konjska oprema srebrna akče teretni konj akči kiblenama 1 40 akči peštahta akči divit akči KNJIGE knjiga Džami akči knjiga Šafija l 30 akči knjiga Kuduri (manjkava) 1 30 akči knjiga Beharistan akči knjiga Vikaja akči knjiga Dinkoz akči 18

19 knjiga Talim-i Muteallim akči knjiga Hafiz akči knjiga Mutavel akči knjiga Sadru šeria akči knjiga Hadika al-suada akči knjiga Beharistan akči knjiga Iftitah akči 15 Ukupna vrijednost gore navedenih predmeta i knjiga jeste akči i iz te sume isplaćeni su dugovi prema bazar-baši, terziji (krojaču), berberu Omeru, telaliji i pisaru. Na osnovu navedene bilješke, uočava se mnoštvo odjevnih predmeta koji su se koristili u to vrijeme. Procijenjena vrijednost nove konjske opreme bila je samo 120 akči, a jednostavne konjske opreme 60 akči. S druge strane, srebrena konjska oprema procijenjena je čak na akče; srebrena konjska oprema Mehmed-efendije Mostarca je 53,2 puta skuplja od nove konjske opreme, odnosno 106,4 puta skuplja od uobičajene, jednostavne konjske opreme. Srebrena oprema za konja bila je pet puta skuplja od samog konja, doduše tovarnoga konja. Spomenuta srebrena oprema se najvjerovatnije koristila za opremanje konja prilikom posebnih svečanosti i dočeka i ona je predstavljala neku vrstu luksuzne robe. Bisage su koštale 86 akči. Iz napomene u sidžilu ne vidi se da je Mehmed-efendija obnašao neku visoku funkciju u društvu; štaviše ne navodi se niti da je imao kakvo posebno zvanje. Izgleda da se radi o srebrenim ukrasima i opremi koja se u Mostaru mogla ili kupiti od trgovaca sa istoka i zapada, ili se mogla izrađivati kod domaćih kujundžija, zlatara i obrađivača plemenitih metala u dućanima u Mostaru, Sarajevu ili nekom drugom bosanskom gradiću. Osim srebrene opreme za konje, u ostavinskoj raspravi zavedenoj u mostarskom sidžilu pažnju privlači i srebrena sjekira. Pretpostavka je također da je srebrena sjekira dio svečane opreme vojnika na paradama. Mač je koštao akči. Sjekira od srebra koštala je 200 akči. Ilustracije radi, stari topuz koštao je svega 8 akči. Za popravku tri peštahte, stolića na kojem se najčešće drži Kur an, Mehmed-efendija je izdvojio 30 akči, dok je vrijednost same tri peštahte procijenjena na 250 akči. Kibletnama, sprava za određivanje kible koštala je 40 akči. Peštemalj, kao dio odjeće, koštao je 90 akči, a češalj 45 akči. Anterija je koštala 50 akči, košulja 90 akči. Jedan kauk, pokrivalo u obliku kape na koje 15 Vidi: Sidžil mostarskog kadije , prev. Muhamed A. Mujić, Mostar 1987, str

20 se vezivala čalma, koštao je 40 akči a drugi 61 akču. Crveni kauk koštao je 51 akču. Kušak, pojas, procijenjen je na 70 akči. Ženska odjeća i kaftani najskuplji su dijelovi odjeće u zaostavštini Mehmed-efendije Mostarca. Najskuplje knjige koje su date na procjenu iz biblioteke Mehmed-efendije Mostarca jesu sljedeće: Ṣadr aš-šarī a (350 akči), Wiqāya (340 akči), Muṭawwal (320 akči) i Ğami (300 akči). Ove knjige su bile na cijeni među onima koji su vršili procjenu. Većina je iz oblasti šerijatskog prava, izuzev Muṭawwala od Ṣa duddīna Mes ūda ibni Omara Taftazanija. Djelo, naime, predstavlja prvi opširniji komentar o djelu Talhīṣ al-miftāḥ fī al-ma ānī wa al-bayān, iz oblasti stilistike arapskog jezika Al-Qazwiniya. Knjiga potvrđuje zanimanje za proučavanja iz oblasti stilistike, a cijena knjige potvrđuje da su se u prvoj polovini 17. stoljeća i takve knjige cijenile u Mostaru. Među najjeftinije knjige ubrajalo se djelo Šāfiya poznatog arapskog jezikoslovca Ibn al-hağiba (u godine), a djelo je bilo jako rašireno kao udžbenik za morfologiju arapskog jezika. Moguće je da se kao udžbenik spomenuto djelo dosta prepisivalo i bilo često u Mostaru 17. stoljeća, te je njegova cijena deset puta manja od Taftazanijeva Muṭawwala. Qudurijev Muḫtaṣar je također bio udžbenik u medresama, a i bio je manjkav, te je i njegova cijena bila 30 akči. Rjeđe knjige su bile skuplje. Da bismo ilustrirali cijenu udžbenika koji su koštali oko 30 akči, navest ćemo da su u ostavštini Mehmed- -efendije kratke gaće procijenjene 2,33 puta skuplje i koštale su 70 akči. Čak su i stare gaće Mehmed-efendijine koštale na dražbi 70 akči, također 2,33 puta skuplje od gore spomenutih knjiga udžbenika. Vjerovatno je cijena udžbenika bila umanjena zbog čestih prijepisa takve literature, odnosno zbog razvijene prepisivačke djelatnosti u medresama i drugim obrazovnim institucijama u Mostaru. Divit, mjesto gdje se tinta smještala, bio je na cijeni, kao i tinta, a koštao je skoro kao neke već ispisane knjige. 20 Društvo i pjesnik Mostar je bio vrlo zanimljiva destinacija na razmeđu različitih trgovačkih i ekonomskih zona. U Mostar svraćaju domaći i strani trgovci, cirkusanti i zabavljači, putujući glumci i pjesnici, prosjaci, putnici avanturisti, pjesnici. U vrijeme blagostanja raste bogatstvo i javlja se višak slobodnog vremena.

21 Druženje je uvjet za obavljanje raznih poslova, sređivanje promaknuća, osiguravanje određenog statusnog simbola u kasabi. Inteligenciju su obično predstavljali profesori (muderisi) u medresama, učitelji (muallimi) u školama (mektebima), muftije, kadije, naibi, šejhovi, pjesnici i drugi. Obrazovni sistem u medresama podrazumijevao je podjelu na tri vrste znanosti: a) matematičke, praktične: aritmetika, algebra, geometrija, astronomija i muzika; b) prirodoslovne: medicina, fizika, kemija, botanika, zoologija, mineralogija, geologija, poljoprivreda i geografija; c) vjerske znanstvene discipline: tefsir, hadis, kelam, fikh i ostale. U mostarskim medresama koristila se ista literatura kao i u ostalim dijelovima Carstva. Bilo je obavezno učenje turskog, arapskog i perzijskog jezika. U tekijama se drže predavanja iz Mesnevije i ostale tesavufske literature. Predavanja iz književnosti temeljila su se na poznavanju metrike i tehnike pisanja poezije po uzoru na klasike orijentalne poezije. Dodatno obrazovanje podrazumijeva posebna predavanja iz historije, logike, filozofije, retorike, mjerenja vremena, kaligrafije, pisanja administrativnih akata. U poeziji mostarskih pjesnika uočavaju se brojni stihovi u kojima se jasno opjevavaju brojne prijateljske relacije i krugovi prijatelja. Razne manje skupine mladih ljudi, derviša ili ljubitelja lijepe riječi općenito, okupljale su se radi razgovora, druženja i predavanja iz tesavvufa. Potvrde o različitim grupama koje se okupljaju na pojedinim mjestima mogu se naći u bilješkama u mostarskim sidžilima. Na svečanim prijemima se okupljaju birane grupe stanovništva, izuzev ako se ne radi o širim pučkim dočecima vojske ili novih visokih činovnika koji dolaze u određeno mjesto. Svečani prijemi, mevludi, iftari, bajrami i druge svetkovine postale su uobičajeni sastavni dio kulturnih zbivanja grada Mostara u dugom periodu osmanske uprave. Pjesnik se u društvu ponaša kao dio šire zajednice. Poezija mostarskih pjesnika samo prividno podsjeća na larpurlartističku (l art pour l art, umjetnost radi umjetnosti) poeziju. Katkad se stvara dojam da su brojne pjesme mostarskih pjesnika same sebi svrha, da ne trebaju nikakvo objašnjenje. Međutim, gotovo svaka pjesma podrazumijeva i tradicijom uvjetovani filotehnički skup pravila pri pisanju poezije, ali i poznati kulturološki kontekst koji se stihom nastoji afirmirati. Satirična poezija mostarskih pjesnika bježi i od nekih filotehničkih pravila u pisanju poezije, kao i od nekih društvenih normi u poštivanju tradicionalnih autoriteta društva, ali čak ni one nisu same 21

22 sebi svrha. Iako se tesavufska poezija mostarskih pjesnika u biti poigrava sa postojećim skolastičkim principima u objašnjavanju teoloških pojmova Spoznaje, ipak se istodobno zaokružuje vlastitim, internim terminološkim inventarom leksema tačno preciziranoga značenja. Zone javnog i privatnog života Zone javnog i privatnog života stalno se prepliću. Sama arhitektura starih bosanskih kasaba upućuje na plansku odvojenost privatne sfere života stanovnika kasabe unutar vlastitih dvorišta, ali putna infrastruktura slijedi jasnu logiku koncentracije svih puteva u središtu čaršije gdje je zapravo najprepoznatljivija zona javnog života. Društvene norme imaju i pisanu i nepisanu formu. Povrede sfere javnog i privatnog života podlijegale su sudskim sporovima, koliko i povrede javnih interesa nekog građanina ili grupe građana. Vlast je preko institucije kadija štitila od povrede granica između privatnosti i javnog života stanovništva. Ona je morala omogućiti red i poredak na tradicionalnim principima ustrojstva društva. Tako u kadijskim sidžilima nalazimo i bilješke o peticiji građana koji su bili spremni, čak i po bilo kojoj cijeni, otkupiti kuću ili imanje nekog građanina koji je narušavao javni mir. Gradsko se stanovništvo uglavnom žalilo na kršenje morala i javnog reda u mahalama, na okupljanje lošeg društva u napuštenim kućama, na prevare u trgovinskim poslovima, na nevraćanje dugova, na nanošenje tjelesnih povreda. Jedna od osobina funkcioniranja društva u sferi javnog života svakako je prilično razvijena organizacija i funkcioniranje pravog sistema na svim lokalnim razinama, te povezanost različitih administrativnih razina sa centralnom upravom. U šikajet defteru (OIS, inv. br. 86/II) u jednom dopisu iz 1126/1714. godine stoji da je hadži Salih, koji je bio mujezin Hafiz Hodžine džamije u Mostaru, zajedno sa stanovnicima istoimene mahale uz džamiju, podnio zahtjev da se izvjesnom Ibrahimu Devedžiću koji toči i prodaje vino u svojoj kući okupljajući pokvarenjake zabrani prodaja istog. Tražili su pismenu zabranu takvih aktivnosti od nadležnog suda. Stanovnici Mostara su se također zajedno organizirali 1126/1714. godine da zaštite Stari most od urušavanja nakon što je poplava odnijela nekoliko dućana kraj ćuprije, tako da je došlo do oštećenja 22

23 jedne strane obale kraj mosta na mjestu gdje su bili dućani. U istom defteru žalbi nalazi se i zabilježeno pismo mostarske uleme, dobrih ljudi i svog ostalog svijeta u Mostaru, iz 1126/1714. godine, u kome se traži da se smijeni naib (pomoćnik kadije) Osman Bunjanin (iz mjesta Buna) u mahkemi, pošto on kao mještanin ne može biti naib u svome mjestu. Narod traži pismenu odluku o smjeni i zahtijeva da se isti, prema odredbama kanuna, ne postavlja niti za naiba niti za pisara u sudnici u svome kraju. Ima i zanimljivih dopisa koji se odnose na pitanja pronevjere alimentacije. Tako iz dopisa koji potječe iz 1136/1723. godine stanoviti Ahmed Mostarac traži da se preispita slučaj maćehe koja je dobijala dnevno 30 akči alimentacije na ime kćeri svoga umrlog muža svoje malodobne štićenice, ali je tu alimentaciju trošila isključivo na sebe. Ahmed Mostarac je u prilogu zahtjeva o pokretanju postupka pribavio i fetvu po tom pitanju, kao dio argumentacije za sudski postupak. Neki sporovi su se rješavali na višoj instanci, u kancelarijama Bosanskog divana, gdje je boravio bosanski valija. Tako je 1133/1721. godine stigao dopis bosanskom valiji, mostarskom kadiji i ostalim kadijama da se nešto sudski poduzme protiv grupe građana u sastavu: imam i kapetan kethoda Mustafa- -efendija, Mahmut-efendija, Abdulazar imam Kajtaz-agina mesdžida, mula Mehmed imam Hafiz Hodžina mesdžida, mula Smajil, mula Selim, mula Husein sin Ahmedov, Ahmed sin Mustafin. Spomenuta grupa se optužuje za nedolično uplitanje u poslove vilajeta i podizanje naroda na bunu. Čak se zalažu i za smjenu kadije. U dopisu protiv spomenutih javnih djelatnika grada Mostara traži se da se isti ukore i sudski upozore da ne bi prekoračili ovlasti van njihova djelokruga. Na osnovu žalbi zavedenih u sidžilu, vidi se da se oštećene stranke žale na različite vrste uzurpacija prava od strane trećih osoba. Isti dopisi potvrđuju postojanje različitih društvenih i socijalnih krugova u Mostaru tog vremena, kao i pokušaje da se zaštiti od povrede granica u javnom i privatnom životu građana Mostara u navedenome periodu. Vakufi se u brojnim slučajevima nalaze na granici utjecaja zona javnog i privatnoga života. Neki vakufi su čisto javne ustanove (džamije, imareti, musafirhane), dok su neki vakufi rezervirani više za određene skupine ljudi (tekije za derviše, medrese za učenike medresa i sl.). Derviške su skupine podrazumijevale poznati kodeks ponašanja u određenom redu. Takvi kodeksi ponašanja propisani su u tarikatnamama, posebnim pravilnicima za interno druženje i funkcioniranje spomenute grupe u različitim sredinama i okruženju. 23

24 Na granici između javnog i privatnog života na nekim skupovima organiziraju se i žene, bez prisustva muškaraca. Često se odvojeno organiziraju predavanja za žene a odvojeno, na drugim mjestima i u različito vrijeme predavanja za muškarce. Sud je imao obavezu čak i utjerivanja dugova od zaostalog mehra nakon razvoda supružnika. U slučajevima da muž ode u nepoznatom smjeru, sud je preuzimao na sebe obavezu socijalne skrbi nad ostavljenom porodicom, odnosno obavezu alimentacije za ostavljenu ženu, bez obzira da li se radi o odlasku hranitelja porodice iz opravdanih ili neopravdanih razloga. Žalbe i inicijativu za pokretanje postupka pred kadijom mogu podizati i građani pojedinačno i organizirano. Posebno treba istaći brojne mogućnosti žalbe čak i na sudske vlasti, u slučajevima kada pokretač žalbe smatra da su narušena neka njegova prava ili ako smatra da su narušena prava određene zajednice ili grupe. Institucija ajana, kao posebnih narodnih zastupnika i lokalnih uglednika, utjecala je na kontrolu nekih zbivanja u društvu i na stanovit način posredovala između naroda i viših funkcionera. No, čak su i ajani bili podložni žalbama i kritici. U slučaju nevršenja službe na odgovarajući način, slučaj hitno dolazi do kadije koji donosi mjere za sprečavanje zloupotrebe položaja. I kadija i ostali službenici u svako vrijeme su bili podložni kontroli. Osim sidžila, za proučavanje mostarske svakodnevice interesantni mogu biti i šikajet defteri (defteri za žalbe). U šikajet defteru za period od do godine 16, između ostalog, mogu se pronaći i zanimljive informacije o svakodnevnom životu u Mostaru. Tako se, na primjer, u slučaju žalbe na nepristranost kadije, dopis upućivao višim instancama, dok je mostarski muftija bio zadužen za donošenje mišljenja u skladu sa šerijatskim propisima. Hercegovački paša, kadija i muftija morali su reagirati pokretanjem postupka i istrage u svakom slučaju žalbe na uzurpaciju institucije vakufa. Neki vakufi su ulazili u zonu privatnosti određene porodice (evladijet vakufi), tako da su i članovi porodice vakifa (legatora) mogli u svako vrijeme pokrenuti postupak pred sudom u bilo kojem mjestu u Bosni u slučaju sumnje da se vakufskim dobrima ne raspolaže na način kako je to predviđeno vakfijom. Niko nije mogao plaćati namete ako za to nije donijet emri-šerif, časna zapovijed sa visoke nadležne instance Šikajet defter. Regesta ( ), preveo i obradio: Abdulah Polimac, ANU BiH, OIS Inv. Br. 86/III [neobjavljeni materijal]. 17 Ibidem. 24

25 Zahtjevi za zaštitu prava mogli su se, u skladu sa procedurom, podnositi i centralnim vlastima. Država je štitila svoje podanike od različitih vrsta napada i upada. Osobito je bila zaštićena trgovina. Iz jednog dopisa u Šikajet-defteru br. 86, iz 1124/1712. godine, upućenog hercegovačkom beglerbegu, mostarskom kadiji i gospodinu Mustafa-efendiji nastanjenom u Mostaru, hadži Osman i Mehmed žale se Porti da su ih na putu za Mostar, kod mjesta Carina, napali i opljačkali dubrovački razbojnici i svjetina. Oni, hadži Osman, Mehmed i njihova pratnja, doplovili su svojom lađom iz Misira (Egipta) u dubrovačku luku Slano, gdje su lađu ukotvili, a oni krenuli za Mostar. Međutim, dubrovački pirati zapriječili su odlazak i vratili ih u Dubrovnik, gdje su ostali nekoliko dana. U međuvremenu su obavijestili svoje ljude, hajduke i razbojnike, te su ih ovi presreli 1120/1708. godine kod mjesta Carina, sve opljačkali, ubili jednog muslimana iz pratnje lađe i još jednog ranili. Pred sudom u Mostaru o tome je provedena detaljna istraga i sudska rasprava sa dubrovačkim konzulom don Drešnićem, gdje je dokazana i potvrđena istinitost optužbi hadži Osmana i Mehmeda, o čemu se izdaje sudska odluka (hudždžet). Sud traži da Porta izda carsku zapovijed (hukum) o spomenutom slučaju. Službenik Mustafaefendija se ovlašćuje fermanom da stvar dovede do kraja, na zadovoljstvo zainteresiranih stranaka. 18 Mostarska svakodnevica u poeziji Mostaraca za vrijeme osmanske vlasti Rekonstrukcija mreže različitih društvenih odnosa u Mostaru u osmanskom periodu ( ) gotovo je nezamisliv poduhvat bez multidisciplinarnog pristupa istraživača kulturnog života sa različitih aspekata. Književna djela samo su jedan od izvora za takva proučavanja, a pjesnička djela tek su građa na osnovu koje se mogu donijeti određene pretpostavke o mostarskoj svakodnevici u periodu kada su pisana. Posebno je teško donositi zaključke na osnovu onih pjesama koje su po svojoj naravi produkt čiste poetske fikcije, sa naglašenom poetskom a ne biografskom autoreferencijalnošću. No, i takve pjesme donose podatke o izvjesnim društvenim vrijednostima, ili o samoj tematici koja 18 Ibidem. 25

26 je predmet poetskog razmišljanja i opisa u poeziji mostarskih pjesnika. U djelima nekih pjesnika srećemo i elemente narativne viteške poezije. Ahmed-paša Hercegović i Ali-beg Hercegović Širi tipični su predstavnici i predmet opisa određenih poetiziranih viteških hronika. Kod poznatijih mostarskih pjesnika srećemo i narativnu tesavufsku liriku. Posebnu pažnju privlače pjesme koje su prepune rodoljublja ili domoljublja. Pisanje Fevzija Mostarca pokazuje veliku žanrovsku raznovrsnost i raznolikost poetskih formi. Žena je objekt muškarčeve ljubavi, ali i poštovanja. Bajezidagić je napisao vrlo dirljivu elegiju o smrti svoje majke u Mostaru itd. Sve navedene odlike poezije mostarskih pjesnika ukazuju na potrebu svestranijeg proučavanja poezije navedenih i drugih pjesnika koji su pisali po sličnom kulturološko-poetskom obrascu. Pjesnici su dijelili sudbinu svoga grada, mahale, ulice, porodice i ljudi sa kojima su zajedno radili ili su se družili s njima. Neki pjesnici provode život u siromaštvu, dok su drugi jako ugledni i bogati. Ipak, većina mostarskih pjesnika pripada srednjem staležu stanovništva Mostara. Rodbinska intimnost kao da uzmiče pred staleškom intimnošću. Više se opjevavaju šejhovi i visoki dostojanstvenici i obrazovani Mostarci nego što se opjevavaju pojedini članovi rodbine. Dodatna porodična privatnost iskazuje se kroz poneki hronogram o smrti člana porodice. Komšije su promatrači događaja u pjesmama, izuzev ako se ne radi o šehrengizima ili satiričnoj pjesmi. Mladi su predmet opisa uglavnom po tekijama, kao učenici na putu Spoznaje. Tekija je često bila mjesto susreta ljudi različitih generacija, ali sličnog duhovnog senzibiliteta. U poeziji mostarskih pjesnika više se opisuju zgrade iz sfere javnog života, nego što se opisuju kuće u kojima žive pjesnici, izuzev ako se ne radi o kući kao metafori prolaznosti. Vlastitu kuću opisuje tek poneki pjesnik, ali bez detalja u opisu. Kultura stihovnog bilježenja datuma smrti mostarskih uglednika također nalazi svoje mjesto u poeziji. Emocije pjesnika su višeslojne. Na samom početku svojih divana i/ili na početku dugačkih narativnih mesnevija pjevaju o Božijem jedinstvu. Nakon toga slijede pjesme kojima se veliča Poslanik islama, Muhamed, a.s. Mostarski pjesnik na orijentalnim jezicima u osmanskom periodu jasno i bez ustručavanja kroz stihove iskazuje svoju religioznost i odanost vjeri. Današnji čitatelj se može iznenaditi koliko su mostarski pjesnici u osmanskom periodu poznavali ranu historiju islama i poetiku orijentalne književne tradicije. Neki pjesnici 26

27 su bili pravi virtuozi u poznavanju osmanskog turskog jezika, dok su se neki zadovoljili osnovnom leksikom, dovoljnom tek toliko da se sastavi poneki gazel ili hronogram. U poeziji mostarskih pjesnika uočavaju se isti poetski motivi i simboli koje srećemo i kod ostalih osmanskih pjesnika širom tadašnjeg islamskoga svijeta. Poetskim ukusom vladaju književni zakoni. Intimnost u poeziji prividno se nadaje kao metafora osobenog pjesničkog doživljaja. Kod mostarskih pjesnika uočavamo i pojavu tzv. historijskog nefikcionalnog poetskoga žanra. Književni zakoni se nameću sistemom obrazovanja i razvitkom više klase raspoložene za njegovanje pjesništva. Dok se sastavljanje poezije na bosanskom jeziku u Mostaru osmanskog perioda uglavnom smješta u zone kućne privatnosti, poezija na osmanskom turskom jeziku nudi se javnosti ne samo u Mostaru već i u ostalim dijelovima Carstva. Mostarski pjesnici, u nastojanju da drugima prenesu vlastite osjećaje, svojim stihovima nude skice i stvarnog prostora, ali i onog o kojem se samo sanjari. Na matrici stvarnih i fiktivnih granica prostora mostarski pjesnik katkada jednostavno i jezgrovito nudi faktografski pojednostavljen prikaz kakva događaja, ili se, pak, upušta u duboke i teško shvatljive poetske prostore tesavufske mistike. Teško dokučivi mistički stihovi zbunjuju širu ja vnost i postaju predmetom dodatnih komentiranja. U tome se samo naizgled nazire sukob između privatnog doživljaja lične emocije i kolektivnog poimanja poezije, više zbog utopijskih i fiktivnih nego stvarnih granica između javnog i kolektivnog. Međutim, lični osjećaj iskustva Spoznaje u tesavvufu sam po sebi nastoji srušiti granice između zona privatnog i kolektivnog. Kolektivna svijest mostarskih pjesnika intelektualaca kretala se u okviru zadatih poetskih obrazaca. Kulturni simboli su prenapučeni jasno preciziranim značenjima. Bilo je pjesnika koji su se poigravali sa poezijom višeg ranga, tako da se povremeno srećemo i sa satiričnom poezijom. Poetski tekstovi u kulturološko-simboličkom smislu pravi su tekstovi-ogledala u kojima pojedinac, tražeći vlastitu sliku u ogledalu, zapravo traži i sliku kolektiva. Općenito govoreći, individualnost mostarskih pjesnika u pojedinim vremenskim periodima jako teško se probija iza univerzalne kulturološko- -poetske matrice. Jedino se rodoljubiva lirika približava matrici kolektivnog identiteta i još ga snažnije podcrtava. Poetska individualnost obično bježi u 27

28 liriku. Pjesme su prepune tajnovitih aluzija i nagovještaja. Pojmovi Ljubavi, Ljubomore i Tuge najčešće nose simboličko značenje. Čak i žena, čini se, postaje izvorom posebne vrste mističke kontemplacije. Dijelovi tijela koji se opisuju često su dio inventara terminološki kodiranih somatskih metafora u tesavufskoj književnosti. Međutim, u nemističkim tekstovima koji se jasno prepoznaju, dijelovi tijela su predmet vječitoga sanjarenja i maštanja. U opisu dijelova ljudskoga tijela vladaju konvencije. Usne su uvijek rumene, pogled prodoran, tijelo poput čempresa. Tuga je stalno hiperbolizirana, motiv zavođenja metaforiziran, osvajanje puki stereotip. Ljepota voljene osobe je idealizirana, poput slika na minijaturama. Opis starosti je daleko od poezije većine pjesnika. Pjesnik se gubi u zaljubljenosti između jave i sna, čiste simbolike i nejasnih aluzija. Pjesma mostarskoga pjesnika, u cjelini gledajući, jeste prostor rezerviran za posebnu vrstu meditacije. 19 Tu nema poetske anarhije i poigravanja sa tradicionalnim poetskim šablonima, izuzev u satiričnoj poeziji gdje je odstupanje od konvencije sastavni dio i cilj pisanja. Iako su narativne poeme pune zapleta, one ipak ostaju u domenu stihovanih šabloniziranih narativnih historijskih epova i ljubavnih romansi sa nekim još nedovoljno razvijenim tehnikama naracije. Narativne poeme sadrže i elemente dijaloga, a sve poeme, po sebi, usmjerene su na neku vrstu unutarnjega dijaloga. Odraz ratova, poplava i požara u poeziji mostarskih pjesnika osjeti se ponajviše kroz žal za gubitkom voljene osobe ili nanijetim štetama gradu i rodbini. Kule u pjesmama funkcioniraju kao posebne metafore uzdignutog mjesta. Asociraju na ponos, dostojanstvo i izdignutost nad svakodnevnim nevoljama i problemima. Kad pjesnici pišu o porodici, najčešće prave aluzije na časnu porodicu Poslanika islama. Takva poezija zauzima posebno mjesto u književnosti muslimanskih naroda u cijelom svijetu. Iznenađuje velik broj pjesama mostarskih pjesnika koje za temu imaju opis dolaska blagdana Sultan-i nevruz Nove godine koja dolazi u proljeće. Bašče su mjesto veselja i radosti. One su vrsta ograđenog prostora i posebna zona u koju se ulazi sa dozvolom vlasnika bašče. Izlazak u bašče nešto je uobičajeno. Bašče su najljepše u proljeće. Senai, Ubejdi, Derviš i brojni drugi pjesnici pisali su gazele o prazniku proljeća, Nevruzu. Spomenute pjesme pouzdana su 19 Vidi detaljnije: Istorija privatnog života. Od feudalne Evrope do renesanse, priredili: Filip Arijes i Žorž Dibi, prev. Ljiljana Mirković, Clio, Beograd

29 građa za potvrdu da se nekada i u Bosni slavio Nevruz. Pretpostavljamo da je i fočanski pjesnik Zejnil-beg Čengić Kudsi svoju kasidu o prazniku Nevruzu napisao u Mostaru ili nakon svoga boravka u Mostaru, u kojem se upoznao sa velikim brojem mostarskih pjesnika i uglednih ljudi koje je detaljno opjevao u svojoj poeziji. Fenomen pisanja poetskih paralela na pjesme ranije napisane pokazuje posebnu osobnu stranu mostarskoga pjesnika da uvažava pjesnike prethodnike. Okupljanje mladih odvijalo se vrlo često u medresama ili u krugu tekije. Šehrengizi o mostarskoj mladosti na putu Spoznaje opisuju brojne mladiće i iz uglednijih i iz manje poznatih mostarskih porodica. Svi oni su zapravo učenici ili muridi kod šejha tekije. Neki od šejhova su bili i pjesnici, tako da su i oni povremeno podučavali svoje učenike metrici i načinu pisanja tesavufske poezije. Posebno mjesto za osamu i kontemplaciju predstavljale su čilehane prostorije u tekiji gdje su se šejhovi osamljivali i udaljavali od svijeta razmišljajući o posebnim aspektima Puta ka Istini i spoznaji Boga. Čak su se i trgovački djelatnici i pripadnici esnafa katkada okupljali i družili u tekiji. Dok je divanski pjesnik često isticao svoje poetske sposobnosti, tesavufski pjesnik vlastitom poezijom je nastojao potirati upravo poetsko prvo lice jednine i nastojao se stopiti sa univerzalnim tesavufskim simbolima, koji označavaju tradicijom prepoznatu putanju ka Apsolutu. Poezija bosanskih pjesnika u osmanskom periodu daje zanimljivu građu za proučavanje kulture osmanske Bosne. Primjer divanske poezije mostarskih pjesnika na najizravniji način potvrđuje da divanska poezija nije isključivo elitistička poezija viših krugova. Mnogi divanski pjesnici u Mostaru živjeli su u siromaštvu, obavljali su različite poslove. Poezija je bila čitana, prepisivana i podražavana u različitim krugovima: medresanskim, tekijskim, bohemskim. Stoga smatramo da je ova poezija zanimljivo svjedočanstvo osobite vrste osjećajnosti i u određenim obrazovno- -odgojnim institucijama u osmanskoj Bosni. Mostar je bio jedan od važnijih gradova na povijesno-kulturološkoj karti osmanske Bosne. Inače, treba napomenuti da je grad, po svojoj organizaciji, utočište društvenog života, uključujući i različite manifestacije kulturnoga života. Naprimjer, sevdalinka preferira gradsku sredinu: prepoznatljive pendžere, gradske avlije i trgove, sa uređenjem kuće tipičnim za gradske sredine. U sličnom ambijentu razvija se i poezija Bošnjaka na 29

30 orijentalnim jezicima. 20 Pjesnici pjevaju o vodi, o Neretvi, o mostovima, izvorima kraj tekije. Kod Bošnjaka muslimana u Hercegovini bila je razvijena i muzička kultura. Ako se baci letimičan pogled na poeziju nekih divanskih pjesnika Bošnjaka na orijentalnim jezicima, uočit će se leksički vrlo bogat stručni muzički registar. 21 Određeni tekstovi u Bosni pjevaju se prema određenim tonskim mekamima, velikani islama opjevavaju se stihovima poznate melodije. U poeziji Bošnjaka na orijentalnim jezicima spominju se brojni muzički instrumenti: naj, tambura, kanun (vrsta saza), keman, čeng, talambas, truba, nefir (rog), nakkare (vrsta talambasa), duduk (duhački instrument), zurla, tulum (gajde), lutnja, kudum, dumbelek (vrsta bubnja na narodnim svetkovinama), orgulje, karaduzen (vrsta tambure sa 4 žice), tabl (bubanj), ud (lauta), def, saz, rebab, kus (ratni bubanj), daire i brojni drugi instrumenti. Vojni orkestri bili su sastavni dio brojnih utvrda, ili gradske administracije. Kao dvije osnovne odlike mostarskoga pjesništva na orijentalnim jezicima mogu se uočiti sljedeće: (a) pridavanje posebne pažnje svakodnevnim događajima i (b) pridavanje izuzetne pažnje konceptu mističko-tesavufskog doživljaja Ljubavi i Ljepote. Opis svakodnevnih događaja rezultat je ljubavi prema rodnom gradu i zemlji, dok je bavljenje tesavufskom poezijom rezultat želje za samoupoznavanjem, odnosno spoznajom Istine na individualnoj razini. I u jednoj i u drugoj vrsti poezije primjetna je težnja i za svojevrsnim pročišćavajućim samooslobođenjem kroz spoznaju više razine, formiranjem vlastite individualnosti, bilo uz druženje sa knjigom bilo uz savjete šejha, učitelja. Proučavanje pojedinačnih obreda zikra u tekijama i pripadnost nekom tarikatu (redu) ne otkriva nam suštinu učenja i razmišljanja mostarskog pjesnika u 16. i 17. stoljeću onoliko koliko nam to otkriva sama poezija koju pišu. Filozofska poetizirana apstrakcija i prenaglašeni simbolizam, naime, 20 S druge strane, epika podrazumijeva ambijent koji uključuje opis bojnog polja, ratne konje i oružje. Zanimljive su bilješke Ibrahima Alajbegovića Pečevije o epskoj narativnoj tradiciji među Bošnjacima muslimanima na osmanskom jeziku koja uključuje i epski ciklus pjesama u kojem se opjevava pobjeda muslimana na Kosovu i junačka smrt sultana Murata. Takve verzije bitke na Kosovu u stihu i na turskom jeziku srećemo kod osmanskih hroničara kao što su Enveri, Hadidi i brojni drugi pjesnici historijske epike. 21 Vidi: Adnan Kadrić, Muzički stručni registar u tahmisu stolačkog pjesnika Vehbije B ošnjaka na gazel Ahmeda Hatema Bjelopoljaka, Slovo Gorčina, br. 28, Sarajevo,

31 nisu sastavni dio samo skupnih zikrova i predavanja, već je to više spoznajna nadogradnja temeljnih principa doživljaja svijeta u kojem se živi na način kako ga živi mostarski sufija tog vremena. Kolektivne svetkovine i proslave u poeziji mostarskih pjesnika na orijentalnim jezicima uglavnom se povezuju sa određenim godišnjim dobima ili mjestom na kojem se odvijaju. Takve opise blagdana, svečanosti i okupljanja ljudi srećemo kroz opise proljeća, kroz opise dočeka pojedinih velikana, ili kroz opis, naprimjer, prigodničkog okupljanja naroda na svečanostima, proslavama i zabavama u blizini staroga mosta. Pjesme mostarskih pjesnika, naprimjer, daju nam zanimljive podatke o nekim kulturnim događajima u Mostaru u 16. i 17. stoljeću. Tako mostarski pjesnici Husami, Hulki i Fazli govore o proslavi, svečanosti kraj mosta, o džambazu i pehlivanu, plesaču na konopu razapetom između dvije obale rijeke Neretve kraj starog mosta. Hulki Mostarac opisuje pehlivana Mehmeda Kurtovića na konopcu razapetom između dvije kule na mostarskom mostu 1082/ godine, a u drugoj pjesmi isti pjesnik u 18 distiha opisuje nastup pehlivana Ahmeda na konopu razapetom između dvije obale Neretve, kraj starog mosta u Mostaru, u mjesecu saferu 1088/1677. godine. Sličnu pjesmu je napisao i pjesnik Fazli Mostarac. I mostarski pjesnik Husein Čatrnja Husami opisuje dolazak pehlivana Šahina u mjesecu muharremu 1080/junu godine u Mostar. Preko konopa razapetog nad Neretvom kraj starog mosta u istom danu prelaze i brojni pehlivani, ali i njihovi učenici. Šetači preko konopa koji ne uspiju preći preko konopa prisiljeni su i spremni za skok u Neretvu. Pjesnici sve te događaje promatraju i opisuju u svojim pjesmama, najčešće u prigodnim kasidama hronogramima. Mostarski pjesnici su se bavili različitim poslovima i pripadali su različitim društvenim klasama. Neki su bili sadriazami / veliki veziri, paše / sandžakbegovi, sokolari, šehnamedžije, muftije, muderisi, šejhovi, derviši, vojnici, pisari, vaizi, imami, hatibi, mujezini, trgovci, raja. Većina mostarskih pjesnika živjela je u gradu, sa izuzetkom pjesnika koji su bili u blizini tekije van grada. Poznatiji mostarski pjesnici prolazili su i stručna poetska usavršavanja u Mostaru, a poslije su odlazili u Istanbul. Prva saznanja iz metrike i stilistike mogli su dobijati i iz udžbeničke literature u medresama. No, originalnost i u tematici i u stilskome izrazu ovisi o vještini da se sačini simbioza i poetskog obrazovanja i pjesničkoga talenta. 31

32 32 Zanimanja i funkcije mostarskih pjesnika Ahmed-paša Hercegović Kosača bio je nekoliko puta veliki vezir na kraju 15. i na početku 16. stoljeća, a prethodno je bio zapovjednik jednog dijela vojske prilikom osvajanja u Anadoliji i Albaniji. Prije funkcije velikog vezira obavljao je i funkciju mornaričkog admirala (kapudān-ı deryā). Vrlo rano je bio u sastavu Divana (vlade) u Osmanskom carstvu još za vremena sultana Bajazida II. Derviš- -paša Bajezidagić je bio sokolar, dvorski pjesnik, savjetnik sultana Murata III, bosanski sandžakbeg i jedno vrijeme, prema historičaru Mustafi Selanikiju 22, čak i kandidat za funkciju velikog vezira. Ali-beg Širi Hercegović bio je unuk sultana Bajazida II i sestrić sultana Selima I, pjesnik koji je opjevao pohod na Egipat godine, nadkomornik (kapidžibaša), a kasnije je bio i sandžakbeg u nekoliko sandžaka u raznim dijelovima Carstva. Hasan Hukmi Mostarac bio je šehnamedžija, dvorski pjesnik zadužen da ide na pohode sa sultanom i da opjevava pobjede samog vladara. Ahmed Rušdi Mostarac bio je paž, a zatim i službenik u sultanovoj kuhinji i na nekoliko sličnih funkcija na Dvoru polovinom 17. stoljeća, ali se, nakon povlačenja iz javnog života, posvećuje nauci i knjizi. Ima nadimak i Sahhaf (Knjižar). Jedno vrijeme je držao predavanja u različitim tekijama u Istanbulu. Ahmed Bejazić Mostarac bio je kadijski pripravnik (mulazim) kod šejhul-islama Ebu Seida, zatim muderis u Edirni i Istanbulu, kadija u Halepu, Bursi, Mekki, Istanbulu, a postavljenje na mjesto kaziaskera (glavnog kadije) Rumelije dobija 1091/ godine. Funkciju kadije obavljali su i brojni mostarski pjesnici, kao što su: Mostari Čelebi početkom 17. stoljeća, Abdurahim Mostarac početkom 19. stoljeća itd. Jedan od najpoznatijih šejhova među mostarskim pjesnicima 16. stoljeća bio je Ali Dede Mostari Harimi, poznat kao šejh turbeta sultana Sulejmana u Sigetu, a šejhovi su bili pjesnici Vaiz Alija, Derviš Žagrić, kao i neki drugi pjesnici. Ipak, od šejhova koji su živjeli u Mostaru po svojim djelima najviše je poznat šejh i pjesnik Fevzi Mostarac. Mostarski pjesnik Muhamed-efendija Ćišić bio je mostarski muftija. Sačuvani su stihovi brojnih drugih pjesnika čije se zanimanje samo naslućuje, ali se ne može pouzdano tvrditi da im je baš to bilo zanimanje. Naime, dosta je pjesnika počelo pisati svoju poeziju još u medresi i u krugu tekije, kao učenici i kao muridi, a kasnije su se bavili različitim zanimanjima. 22 Mustafa Efendi Selanikī, Tarih-i Selanikī ( / ), II, (haz. Mehmet İpşirli), Ankara: Türk Tarih Kurumu, 1999.

33 III. Stilska raznolikost mostarskog pjesništva u periodu osmanske vladavine ( ) Prožimanje poetskih koncepata u poeziji mostarskih pjesnika Poetski koncepti, opći i registarski, u Osmanskom carstvu već su poznati u klasičnom periodu razvitka književnosti. I u Bosanskom ejaletu, kao sastavnom dijelu Carstva, spomenuti poetski koncepti razvijaju se prema univerzalnoj matrici tradicijom definiranih simbola i poetskih vrsta. Dakako, da bi se poezija pjesnika Mostaraca mogla ispravno razumijevati, u svojoj punini, nužno je razumijevati i pravila na kojima počivaju zatvoreni koncentrični društveni krugovi i slojevi stanovništva. Posebno je pitanje i tradicije komentiranja djela koja su bila uzorom (svojevrsnim prototipom) budućim pjesnicima. Nepoznavanje zona konceptualne privatnosti semantički teško prozirnih filozofsko-mističkih ideja koje su nadahnjivale generacije mostarskih i drugih bosanskih pjesnika često može dovesti do grešaka u razumijevanju i tumačenju. Klasični način obrazovanja u Osmanskom carstvu omogućava svojevrsnu konceptualnu unificiranost poezije na orijentalnim jezicima u čitavom carstvu. Isti poetski koncepti sreću se, dakle, u Mostaru, Sarajevu, Skoplju, Pešti, Kairu, Istanbulu, Nahčevanu, Halepu i Medini. Poezija pisana u tekiji nastaje na temelju klasičnih djela uzora tzv. tekijske poezije. Ne treba miješati pojam tekijske i tesavufske poezije. Dok je tesavvuf više teorijski okvir za iskazivanje ideje Ljubavi i Ljepote prema Apsolutu, tekija je naprosto mjesto gdje se primjenjuje određeni put ka Spoznaji, koji se konceptualno može razlikovati od tekije do tekije, a sama poezija može biti prilagođena potrebama svakodnevnog ili prigodničkog tekijskog djelovanja za 33

34 obični svijet. Stoga se tekijska poezija najčešće piše iz praktičkih potreba tekija, za slušanje na užim ili širim skupovima i okupljanjima murida i ljubitelja tekija. Zato nije rijedak slučaj da se ilahije i tekijske kaside formalno- -strukturalno adaptiraju slušateljskoj publici, sve se više koristi slogovna jedinica ustrojstva stihova, dok se klasični aruz-metar izbjegava zbog svoje složenosti. No, tesavufska ideja širila se i na poeziju koja je nastajala i izvan tekija, čak i na forme koje su zahtjevnije i u skladu sa klasičnom metrikom: može se pisati i na dvoru i u tekijama i na drugim mjestima. U pjesmama divanskih mostarskih pjesnika na orijentalnim jezicima uočavaju se gotovo svi koncepti pisanja poezije na spomenutim jezicima. Pitanje je da li mostarski pjesnici, kad govore o Voljenoj / Voljenom, doista opisuju neku surovu djevojku koja mami svojim usnama, izluđuje svojim solufima, muti pamet svojim gracioznim pokretima i vitkim stasom, sagorijeva srce ašikovo čeznutljivim pogledom. Također je pitanje da li pjesnik baš umire u čežnji za nedostižnom ljepotom nekakve djevojke iza mostarskih pendžera. Nekontekstualizirana poezija ostavlja nas u strašnim nedoumicama ukoliko ne prepoznajemo poetske konceptualne matrice divanskog i/ili tesavufskoga pjesnika. Kad se pišu biografije mostarskih pjesnika, sreću se zanimljive konstatacije koje se ne komentiraju posebno, kao što su tvrdnje kako, naprimjer, neki pjesnik tvrdi da je drugi mostarski pjesnik bio veliki zavodnik koji svaku lijepu djevojku ljubi u usta. Bez obzira na to što navedena konstatacija naizgled i nije toliko relevantna za samu ocjenu pjesnikovog književnoga rada, mislimo da bi se i u ovakvim slučajevima bilo nužno osvrnuti na simboliku i semantiku poljupca u ljubavnim turkijama u Bosni i u divanskoj poeziji općenito, ali i na semantiku Poljupca (Spoznaje Apsolutne istine) u tesavufskoj književnosti. Stoga nije loše znati kojem je intelektualnom, društvenom ili duhovnome kružoku i miljeu pripadao određeni mostarski pjesnik. Ako bismo ipak pribjegli pojednostavljenom prijevodu koji, iz nekog razloga, ne prepoznaje poetske konceptualne matrice određene divanske pjesme, uz svu moguću pažnju i uvažavanje onoga koji prevodi i čita, dobili bismo sljedeće: 34 a) prijevode koji govore o neshvatljivoj i pomalo čudnoj ljubavi u kojoj je u prvom planu besmislena patnja a ne sama ljubav ili voljena osoba; b) prijevode koji sugeriraju slijepi i ispražnjeni sadomazohizam i hedonizam u većini gazela i rubaija;

35 c) prijevode koji daju obrnutu sliku u ogledalu društvenog morala : prijevode koji ukazuju na nemoral najmoralnijih ljudi i uzvišenost nemoralnih: štaviše, takvi prijevodi od gotovo svakog trećeg pjesnika, ako ga se nekontekstualno prevodi, prave moralnog razvratnika; d) prijevode koji nude ispražnjenu okamenjenu metaforiku semantički vrlo teško prozirne (shvatljive) poezije. Napominjemo, nije sam jezik, u smislu gramatike i leksike, problem pri recepciji divanske ili tesavufske poezije u osmanskom periodu. Postoje prijevodi na razne jezike koje rade vrlo učeni orijentalisti i jezikoslovci, ali ta poezija i dalje izgleda, blago rečeno, semantički prazna i neprozirna. Doista, ne radi se o razlici u poetskome ukusu čitatelja 16. stoljeća i čitatelja 20. i 21. stoljeća. To je, čini se, zabluda čak i na razini razumijevanja pojma recepcije divanske književnosti u najširem smislu. Radi se, dakako, tek o svojevrsnom nepoznavanju konceptualnih / semantičkih poetskih matrica datoga teksta. Kad imamo odlične prevoditelje i poznavatelje osmanskog jezika, zašto imamo tako teško razumljive prijevode divanskih pjesama, pitanje je na koje ovog puta samo skrećemo pažnju, a važan dio rješenja nalazi se naprosto u prepoznavanju konceptualne semantičke poetske matrice svake pjesme pojedinačno. Da je poeziju sa osmanskog turskog jezika zbilja potrebno konceptualno prevoditi, potvrđuju uspješni prijevodi divanske poezije koje nam povremeno ponude neki američki orijentalisti, kao što su Victoria Rowe Holbrook 1 i William Chittick. 2 Mostarski pjesnici koji su u osmanskom periodu pisali svoju poeziju na orijentalnim jezicima također su pjesnici prepoznatljivog koncepta i poetskog stručnog registra, te ih se ne može promatrati izolirano, van konteksta poznatih poetskih koncepata u Osmanskome carstvu. 3 Prefinjena mistička značenja u različitim poetskim vrstama ukazuju na jako složenu mističku poetiku koja gradi gotovo zaseban semiotički sistem oznaka 1 Şeyh Galip, Beauty and Love (translated from Ottoman Turkish with an introduction and key by Victoria Rowe Holbrook), New York, William C. Chittick, Sufijski put ljubavi (Rumijeva duhovna učenja),prevod: Rešid Hafizović, Naučnoistraživački institut Ibn Sina, Sarajevo, Dok je tesavufske narativne poeme jednostavno uočiti i analizirati, gazel je vrlo teško, a često i nemoguće do kraja dešifrirati. Ipak, mističko-religijski aspekt gazela u poeziji mostarskih pjesnika neodvojiv je od općeg kulturološkog konteksta osmanskog gazela u cjelini, te ga treba promatrati u navedenom kontekstu. 35

36 poetskoga teksta kod većine mostarskih pjesnika. Takav sistem, sa svim svojim složenostima i iznijansiranim motivskim uvjetovanostima, naprosto zbunjuje svakoga ko ga pokušava analizirati. Ostaje nejasno koliko su svi mostarski pjesnici koji su koristili sufijske motive i složeni terminološki leksik zapravo poznavali baš sve semantičke nijanse određenih leksema. No, to nije ni važno. Bitan je koncept (semantička matrica) i kontekst koji generira značenje. Matrica na osnovu koje se onomasiološki grupiraju tesavufski pojmovi u mostarskoj divanskoj poeziji prepoznatljiva je, a svaka interpretacija koja polazi od tumačenja takve matrice zapravo tekst konkretizira, kontekstualizira i dekodira, s jedne strane, a istovremeno gradi i poseban obrazac za tumačenje šireg okvira divanske poezije sa najšireg, kulturološko-civilizacijskoga aspekta. Općepoznata je konstatacija da se simboli u divanskoj poeziji naslanjaju na temeljna izvorišta orijentalno-islamske kulture i civilizacije. Osim motiva iz Svete knjige, javljaju se čak i citati iz nje ili parafraze, dok se tradicija Poslaničkih izreka kao motiv ili kao parafraza sreće na početku svih većih poetskih zbirki mostarskih pjesnika. Iako su neki komentatori skloni tvrditi kako veliki pjesnici koji su dostigli vrhunac poetskoga umijeća mogu koristiti oba koda, i mistički i nemistički istovremeno i u istom poetskom tekstu, ipak se to doima pojednostavljenim tumačenjem, budući da se podudaranje kodova može odvijati i kao posljedica slučajnosti a ne planske poetske nakane. 4 Štaviše, insistiranje na autorskom planskom postupku dvostrukog kodiranja teksta divanske pjesme pomalo je postalo pomodarstvo i u literaturi na Istoku. Naprosto se nigdje ne pokušava objasniti zašto bi recepcijska dvosmislenost u poeziji Džamija, Irakija, Fuzulija ili Bakija, odnosno u poeziji Bajezidagića, Rušdija ili nekog drugog mostarskog pjesnika nužno morala biti namjerna i zašto bi oscilacija između ta dva nivoa namjerno bila održavana. Mislimo da je hipoteza o namjernoj dvosmislenosti na relaciji mističke i nemističke kodiranosti divanske poezije kao svjesnoj namjeri divanskog pjesnika pomalo i upitna jer brojne čisto mističke tekstove može posve pogrešno interpretirati i odvesti čitatelja u zabludu. Na to ukazuje i bogata tradicija komentara sufijske poezije, bilo da li su ti komentari pisani u stihu ili prozi. Recepcijsko preklapanje mističkog i nemističkog koda sasvim je moguće u nekontekstualiziranim poetskim vrstama (mufredi, gazeli, rubaije), ali se ni 4 Usp. Walter G. Andrews, Poetry s voice, society s song. Ottoman Lyric Poetry, University of Washington Press, Seatle and London, 1984, str

37 tada takvo preklapanje ne može tumačiti kao glavni stilistički postupak pri pisanju gazela ili neke druge poetske vrste. Naime, gazel recepcijski može imati i mističko i/ili nemističko značenje, ali ne i svaki gazel. Gazel nije a priori dvosmisleno kodiran. Shvatanje da istovremeno dvostruko tumačenje / razumijevanje divanske poezije miri ovosvjetski i religijski aspekt divanske poezije jako je zanimljivo i privlačno, ali samo pod uvjetom da ne dođe do kakve nepredviđene krupne pogreške u sistemu interpretacije. Zbog navedenih razloga, ozbiljno treba voditi računa o konceptualnoj matrici divanske pjesme budući da nije baš sretno rješenje miješati mistički i nemistički kod u poeziji kakva je divanska poezija. Miješanje mističkog i nemističkog koda divanskih pjesama osobito može biti zanimljivo ako se ima na umu da u osmanskom turskom u većini slučajeva nema formalnih morfoloških oznaka za rod. 5 Ako se posve konceptualno jasan mističko- -religijski gazel svjesno iščitava nužno sa dvostrukom (ne)mističkom recepcijom, koja ne uzima u obzir stručnu terminologiju, i još se zanemari tesavufsko poimanje roda, čitatelj je u velikoj opasnosti da se suoči sa dekontekstualiziranim i registarski nestručnim prijevodom. Harmonija spiritualnog i nespiritualnog u divanskoj poeziji ostvaruje se samo uz poštivanje i spiritualne i nespiritualne zbilje. U divanskoj književnosti Bošnjaka postoje jako zanimljiva djela koja se doduše mogu čitati dvostruko i sa mističkim i sa nemističkim dekodiranjem sadržaja, ali su takva djela isuviše rijetka, s jedne strane, a kontekstualno su nedvosmislena, te je u takvim, već kontekstualiziranim tekstovima nemoguće ne uočiti mističku od nemističke dimenzije / stvarnosti poetskoga teksta. Pripovijest o šejhu Abdurezaku Hasana Zijaija Mostarca već je kontekstualno određena radnjom te se može izbjeći mogući nesporazum na razini recepcije teksta, poemu Ljubav i Srce Ahmeda Valija Novopazarca moguće je, iz istih kontekstualnih razloga, prevesti uz upotrebu stručnoregistarski nijansiranih prijevodnih ekvivalenata, dok se već u Muradnami Derviš-paše Bajezidagića javlja, čini se, nepremostiv problem i to uopće ne na razini kontekstualnog već na razini konceptualnoga prijevoda. Dakle, za uspješno i pravilno razumijevanje i prevođenje tekstova divanske poezije mostarskih pjesnika često nije dovoljno samo kontekstualno, već je nužno i konceptualno dekodiranje / prevođenje teksta. 5 Izuzetak su neki arabizmi koji imaju i prirodni i gramatički ženski rod. 37

38 U islamskoj poetskoj tradiciji istovremeno se javljaju i poznati simboli, ali i čitavi sistemi simbola. Nijansiranje simbolike posljedica je više onomasiološkog principa uvrštavanja određene lekseme u tekst gazela ili kakve druge poetske vrste, nego semasiološkog širenja semantičkog polja određene lekseme. Teško je odgovoriti na pitanje da li se poetski simboli reinterpretiraju novim kontekstom u pjesmi, odnosno da li oznake za simbole blijede i udaljuju se od svog izvornog značenja, ili se, pak, radi o sinonimima koji nastoje iskazati istu simboličku sliku tradicije u širem smislu. To je, prije svega, stvar pjesnikova odabira i konteksta, ali i koncepta svake pojedinačne pjesme. W. Andrews, kad govori o poeziji divanskih pjesnika, naglašava da ona nije autobiografska u smislu autobiografske referencijalnosti, pošto nudi emocionalno iskustvo osjećaj tuge, radosti, usamljenosti, zbunjenosti a ne neko konkretno iskustvo u svom životu. 6 Dakako, kad govorimo o divanskoj poeziji, uključujući i divansku poeziju mostarskih pjesnika, treba skrenuti pažnju na još jedan, po nama, također važan fenomen. To je fenomen tesavufske autoreferencijalnosti u kojoj i emocije postaju mističko- -konceptualno uvjetovane, slično okamenjenim terminologiziranim somatskim metaforama. Na taj način emocije u tesavufskome tekstu nisu osjetilne već mističko-filozofske, konceptualne činjenice. Navest ćemo nekoliko primjera značenja imeničkih i pridjevskih leksema kojima se obilježavaju emocije u nemističkoj i filozofski pojmovi u mističkoj poeziji mostarskih pjesnika: Nemistička poezija ārzū žudnja cefa = patnja derd = tuga, nevolja ḥayret = zaprepaštenje; zadivljenost Mistička (tesavufska) poezija Ārzū Žudnja /za Istinom/; u irfanskoj terminologiji označava težnju ka samom Prapočetku Cefā stanje derviša, Patnja murida kojeg Bog ostavi u nemaru, daleko od Spoznaje, odnosno stanje kad srce zbog toga pati Derd nevolja /Tuga/ koja se daje dervišu kako bi se na putu istinske spoznaje očistio od grijeha Ḥayret utopiti se (gubiti se) u moru znakova istinske spoznaje Boga 6 Walter G. Andrews, Poetry s voice, society s song. Ottoman Lyric Poetry. University of Washington Press, Seatle and London, 1984, str

39 himmet = nastojanje, žudnja nāle = vapaj, krik niyāz = preklinjanje, molba ragbet = želja, žudnja şerm stid, postiđenost şūḫ koketa, bestidna osoba vāliḥ = zbunjen, izgubljen Himmet čisto duhovno stremljenje, Htijenje (murida); svom snagom usmjeriti srce Bogu; učiti dovu i stremiti Bogu uz činjenje dobra na Njegovom putu; duhovna ambicija salika Nāle Vapaj /na putu ka Spoznaji/; psihološko stanje murida kad se obraća Bogu da mu pomogne na putu Spoznaje. Obično je murid u tom stanju kad razgovara sa prijateljima na putu Spoznaje, zajedno tuguju. Niyāz pozdrav; u znak poštovanja skrušeno stajanje pred nekim ili nečim u stavu mirno, pognute glave i s desnom rukom na srcu Ragbet Želja /srca za Istinom/; žudnja, ali i mjesto gdje se nefs (strast) očituje Şerm Stid kao osobina ljudi na putu spoznaje Istine Şūḫ Omamljeni /Spoznajom/; onaj kod kojeg se javlja posebno osjećanje omamljenosti u ljubavi prema Bogu, slatkoća očitovanja božanske ljubavi Vāliḥ Izgubljeni u Moru Vahdeta / Božije Jedinosti Navedena tabela ukazuje ne samo na metaforičku povezanost dvaju svjetova, ovog svijeta i drugog, vječnog svijeta, kako to često naglašava W. Andrews kad govori o filozofskom aspektu mističke i nemističke poezije, već prije svega ukazuje na dva koncepta, pristupa smislu temeljnih pojmova ljubavi i ljepote u ljudskom životu. Kada govori o spajanju dviju stvarnosti kao principu pomirenja krajnosti, Andrews se poziva na Gazalija, iako zapravo Gazali i nije baš onaj autoritet na kojeg se idejno naslanja islamska mistička poezija, već je to ponajprije Ibni Arebi. Prema Gazaliju čovjek postaje sveobuhvatan kada uspostavi ravnotežu između materijalnog i spiritualnog. No, to ipak nije pristup divanskoj tesavufskoj poeziji iznutra, budući da tesavufska poezija slijedi princip ezoterijskog tumačenja teksta, a ne egzoterijskoga. Stoga i pitanje spiritualnog elitizma nije hir niti kod divanskog pjesnika koji se uravnotežuje drugim krakom interpretativnog klatna, niti je to, pak, odlazak u neku spiritualnost koja ima 39

40 materijalnost kao protivtežu. Radi se naprosto o različitosti kodova, odnosno koncepata i pristupa čak i samom smislu poetskog stvaralaštva. Čak se ne može ni prihvatiti stav kako samo određeni ljudi imaju božanski dar shvatanja simboličkog referenta riječi, radnje i mističkoga iskustva u poeziji, zato što se i sam čin Spoznaje iskazuje dobro poznatim jezikom tesavufske terminologije i na osnovu sasvim poznatog koncepta Ljubavi i Ljepote. Ipak je zanimljiv model kojeg Andrews nudi, a koji se temelji na sljedećim premisama: a) objekt ovoga svijeta ima parnjaka u onom svijetu; b) onosvjetske spoznaje su dostupne ako čovjek shvati bit ovosvjetskih objekata; c) značenje ovosvjetskih objekata utemeljeno je prema odgovarajućim na onom svijetu. Dakako, spomenuti model ne polazi od različitosti koncepta mističke i nemističke divanske poezije, tako da se različitost koncepta pokušava izmiriti njihovom integracijom. Zato se i lični, unutarnji doživljaj pjesnika ne interpretira sa aspekta određenog koncepta, već se čovjek stavlja u poziciju idealnog čitatelja na razmeđu doživljaja ovosvjetske i onosvjetske naravi. Tako Andrews nudi sljedeći pojednostavljeni model polarnog aspekta ličnog, unutarnjeg doživljaja kod divanskog pjesnika: Ovaj svijet Ego drugi Ja ti Različnost/ odvajanje OSOBA PJESNIKA Onaj svijet Ego Zaljubljeni/ voljena Sjedinjenje Ipak, nije jasno zašto Andrews nudi ovakav model koji uopće nije model tesavufske poezije, već se naprosto radi o nekoj vrsti filozofskog nemističkog modela interpretacije spoznaje stvarnosti, zasnovanom na učenju Gazalija. Mi smatramo da je spomenuti model isuviše općenit i da kao takav uopće ne ukazuje na različitost konceptualnih svjetova mističke i nemističke poezije. Naime, težište i objekt osobe pjesnika u tesavufskoj poeziji ne usmjerava se prema ovome ili onome svijetu, već se naprosto radnja dešava u Srcu pjesnika, a objekt nije niti ovosvjetske niti onosvjetske naravi, već je apsolutan objekt 40

41 je, naime, sami Apsolut koji je čista Ljubav. Osoba tesavufskoga pjesnika se gubi u toj Ljubavi, dok su sve ostale podjele i odnosi posve irelevantni. Dakako, više je vrsta poetskih koncepata kod mostarskih pjesnika. Postoje i tesavufski koncepti, ali također postoje i oni koji to nisu. Da li, ipak, možemo govoriti o dubokoj utemeljenosti tesavufske poezije u pjesmama mostarskih pjesnika, kao i o otvorenosti brojnih poetskih vrsta ka nemističkoj poeziji, pitanje je koje se otvara nakon svake ozbiljnije studije o mostarskom pjesništvu u osmanskom periodu. Naime, jeste zanimljiv i fenomen isticanja zvanja sufije kraj imena ljudi u određenim katastarskim popisima Hercegovačkog sandžaka u 16. stoljeću. Brojnost sufija u katastarskim popisima nedvojbeno ukazuje na to da je sama ideja sufizma bila jako raširena i u Mostaru u to vrijeme, tako da nije ni čudo što je poezija gotovo svakog većeg pjesnika na orijentalnim jezicima u Mostaru u osmanskom periodu prožeta tesavufskim učenjem i spoznajnim misticizmom. S druge strane, brojne su i pjesme u kojima se uopće ne uočava tesavufska konceptualizacija teksta. Žanrovska raznolikost i klasifikacija Za žanrovsku i unutaržanrovsku klasifikaciju pjesama mostarskih pjesnika na orijentalnim jezicima može se poći od nekoliko poznatih kriterija. Prije svega, podjela na poeziju tzv. visoke i pučke kulture prilično je relativna i uvjetovana samom situacijom i kulturnom scenom ne samo u Mostaru nego i kulturološkom situacijom u svim onim krajevima u kojima su boravili, radili i svoju poeziju pisali pjesnici iz Mostara. Treba napomenuti i sljedeće: područje tzv. visoke, dvorske i područje pučke kulture u poeziji ne poznaje oštre granice kakve se sreću u složenome administrativno-upravnome sistemu države poezija naprosto ne poznaje takve vrste barijera. Štaviše, i polupismeni pjesnici u Carstvu sastavljali su poeziju u stilu divanske poezije, 7 s jedne strane, dok su se poznatiji dvorski pjesnici okušavali u poetskim formama tzv. narodne poezije, s druge strane. 7 Vidi: Adnan Kadrić, Nepismeni pjesnici divanske poezije (Teoretska dilema: da li je dvorska književnost uvijek Dvorska), Baharistan 5/6, Sarajevo, 2002, str

42 Zanimljivo je i da se tvrdnja kako se poezija visokih slojeva u Osmanskom carstvu nužno vezuje za određenu civilizacijsku horizontalu i svetopovijesno ležište ne odnosi samo na visoke, elitističke slojeve društva, već se ta ista tvrdnja podjednako može primijeniti i na poeziju tzv. srednjeg sloja (mualima, kadija, šejhova), kao i na poeziju nižeg sloja stanovništva (pisara, šegrta, lutajućih pjesnika itd.). Civilizacijska horizontala, dakako, ima kulturološku vertikalu koja ponire duboko u misli svakog člana određenog civilizacijsko- -kulturološkoga kruga. Motivski sinkretizam i sintetizam u različitim poetskim formama mostarskih pjesnika ruši stereotipizirane klasifikacije o visokoj, dvorskoj i pučkoj poeziji kao odvojenim pravcima razvitka poezije u Mostaru. Naime, takva se klasifikacija donekle može izolirano promatrati, recimo, na primjeru poezije Derviš-paše Bajezidagića, Hasana Zijaija Mostarca i Ahmeda Rušdija Mostarca, s jedne strane, i ostalih pjesnika s druge strane. Međutim, i kod spomenutih pjesnika razliku uglavnom čini izbrušenost stila pisanja, skladanja stiha. S druge strane, tesavufska poezija, bilo da je pisana u formi mesnevije ili u drugim formama, slijedi iste poetske obrasce kodiranja tesavufskog stručnog registra. Primjer poetskog opusa pjesnika Fevzija Mostarca, koji istovremeno piše i ilahije u stilu popularne tekijske poezije, i semaije i gazele i kaside u stilu divanske poezije, turkije, na najizravniji način upućuje na to da su motivi u poeziji mostarskih pjesnika tek opća mjesta u svim spomenutim stilskim vrstama, bez obzira na rimu ili metrički obrazac stiha. Bez obzira na to što lokalna poetska strujanja u Mostaru određuju osnovu za klasifikaciju poezije u najširem smislu, ipak ćemo navesti osnovnu stilsku klasifikaciju iste takve poezije u čitavom Carstvu: a) divanska poezija; b) tekijska poezija; c) anonimna (narodna) poezija; d) poezija saza. Od svih spomenutih vrsta najslabije je zastupljena narodna (anonimna) poezija na turskom jeziku zato što je narod u Bosni uglavnom svoju poeziju pjevao na maternjem, bosanskom jeziku. Međutim, dešavalo se da neki pjesnici, često i anonimni, prevedu kakvu sevdalinku na turski ili sa turskog, te se tako dobijaju: posebna vrsta narodne ljubavne turkije na turskom jeziku koja egzistira dvojezično i na bosanskom i na turskom jeziku ili pjesma na bosanskom koja podsjeća na turske ljubavne turkije. Pjesme koje mostarski pjesnici pišu u slogovnom, silabičkom metru, a sa rimom tzv. narodne turske poezije, u većini slučajeva su autorizirane. Takve vrste pjesama pisali su Bulbuli i Fevzi 42

43 Mostarac. 8 No, u cjelini gledajući, većina pjesama mostarskih pjesnika na turskom jeziku, i po složenosti jezika i po upotrebi retoričkih ukrasa, stoji negdje na zamišljenoj granici gore spomenutih žanrovskih podvrsta. Kod poznatijih mostarskih pjesnika uglavnom se upotrebljava visokostilizirani jezički izraz, dok se kod većine ostalih, manje poznatih pjesnika koristi manje stilizirani jezički izraz koji se u nekim poetskim vrstama, kao što su, naprimjer, ilahije, može odrediti i kao jednostavni (basit) poetski jezik. Poezija koju pišu mostarski pjesnici 15. i prve polovine 16. stoljeća na orijentalnim jezicima ima uglavnom temeljne odlike jednostavnog iraki stila, dok u kasnijem periodu poezija teži ka uvođenju elemenata malo težeg sebk-i hindi stila. Raznolikost poetskih vrsta U poeziji mostarskih pjesnika na orijentalnim jezicima zastupljene se gotovo sve važnije divanske poetske vrste, kao što su: kaside, tarihi, gazeli, rubaije, tahmisi, mufredi, terdži-i bendovi, terkib-i bendovi, muhammesi, semaije, kalenderije, šarkije, turkije, mesnevije itd. S obzirom na tematiku, pjesme mostarskih pjesnika su također raznolike: baharije (poeme o proljeću), bajramije / idije (o blagdanima, bajramima), čengname (o ratovima), džulusije (o postavljenjima sultana i najviših velikodostojnika u Carstvu), darije (o kući), fahrije (samopohvalnice), fetihname (o pobjedi i osvajanju), gazaname / gazevatname (o vojevanju), hasb-i halovi (autobiografske pjesme), hidžvije (satirične poeme), išretname (poeme o ispijanju Pića spoznaje), lugaz (zagonetke), menkibname (legende o vjerskim autoritetima), mersije (tužbalice), mevlidi (o rođenju Poslanika i o porodici Poslanikovoj), miradžije / miradžname (pjesme o uzdignuću Poslanika u nebeske sfere), muamme (pjesme koje se pišu u kombinaciji stihova na dva ili više jezika), munadžati (pjesme tihog pokajanja Bogu), natovi (pjesme posvećene Poslaniku), nasihatname (savjetodavne pjesme), nevruzije (pjesme o Nevruzu, proljetnoj novoj godini), pendname 8 Adnan Kadrić, Teorijske implikacije stilogenosti kao jednog od kriterija žanrovske klasifikacije poezije Fevzije Mostarca. Komparacija kratkih pjesama Fevzije Mostarca i bosanskih turkija. Baharistan br. 12, april 2004, Sarajevo, 2004, str

44 (pedagoško-didaktičke), ramazanije (pjesme o ramazanu), sahbename (pjesme o duhovnome otrežnjenju), sakiname (o ispijanju Pića spoznaje), surije / surname (pjesme o svečanostima, svadbama ili sunećenju), šehrengizi (pjesme o gradovima), šikajetname (pjesme žalbe), tevhidi (pjesme o Jednoći Božijoj), zafername (pjesme o pobjedama) itd. Mostarski pjesnici pišu poeziju u različitim poetskim formama. Najčešće forme su: gazel, kasida, mesnevija, rubaija i hronogram. Kaside piše i Ahmed-paša Hercegović ( ), ali i ostali pjesnici poslije njega. Hasan Zijai u Divanu ima 12 kasida, od kojih je jedna na perzijskom jeziku. Doduše ima i jednu kasidu odvojeno, izvan Divana, u jednom proznom komentaru na kasidu Sadija Širazija. U djelu Zübdetü l-eş ār Derviš- -paša Bajezidagić sastavlja vrlo zanimljivu kasidu na perzijskom jeziku kasīde-i sūriyye. Kasida je napisana povodom svečanosti na Dvoru godine. Prepuna je panegiričkih opisa i predstavlja jednu od zanimljivijih kasida na perzijskom jeziku krajem 16. stoljeća, koja je spjevana povodom spomenute svečanosti na Dvoru. Ali Dede Mostarac, šejh turbeta u Sigetvaru ima nekoliko kasida, kao što su: Kasida o pravim značenjima Tevhida, Božijeg jedinstva, kasida Riznica mudrosti, Kasida o spominjanju Boga, Kasida o ljudskoj formi, Kasida u pohvalu Svetosti Kur ana, Kasida o najuzvišenijem elementu; nekoliko manjih kasida, kao što su Kasida o Vodi Spoznaje, zatim Kasida o sudbini, O postojanju općenito i O proljeću. Kaside su pisali i sljedeći mostarski pjesnici: Husami, Hulki, Ahmed Muniri, Ahmed Rušdi Sahhaf (10 kasida), Maili, Fevzi i drugi. Od mostarskih pjesnika koji su pisali pripovjedne stihovane hronike / tarihe, treba spomenuti Ali-bega Hercegovića Širija, a od pjesnika hronograma: Derviš- -pašu Bajezidagića, Hasana Zijaja, Ali Dedea Bošnjaka, Derviša Žagrića, Hasana Hukmija, Hulkija, Rušdija (sa 52 tariha), Ibrahima Opijača, Vaiza Aliju, Naimiju, Muhamed-efendiju Ćišića i druge. Gazeli mostarskih pjesnika pokazuju najveću stilsku raznovrsnost i tematsku razuđenost. Mostarski pjesnici gazela su: Ali-beg Hercegović Širi, Hasan Zijai Mostarac (sa 510 gazela od čega je 14 gazela na perzijskom), Ubejdi sin Hasana Zijaija Mostarac, Derviš-paša Bajezidagić (sa gazelima i na perzijskom i na osmanskom turskom jeziku), Mostari Čelebi, Senai Mostarac, Hukmi, Husein Čatrnja, Fazli Mostarac, Adli Čelebi, Ahmed Muniri Mostarac, Tifli, Ahmed Rušdi Sahhaf (sa 188 gazela) i drugi. 44

45 Rubaije su najviše pisali pjesnici koji su bili dobro upoznati sa perzijskom književnom tradicijom (Fevzi Mostarac) ili su se obrazovali na Dvoru (Bajezidagić, Sahhaf), ali i drugi pjesnici koji su stekli osnovno obrazovanje u Mostaru i dopunsko obrazovanje iz pjesništva (Senai Mostarac) u različitim intelektualnim krugovima. Po različitim musammatima istakao se Zijai. Tahmise je pisao Derviš-paša Bajezidagić, ali i oni pjesnici koji su tražili inspiraciju u gazelima klasika osmanske poezije. Osim poetiziranih lugaza (zagonetki u najširem smislu) kod nekih mostarskih pjesnika, sa poetskim muammama (pjesmama o jednoj teško razumljivoj riječi, doslovno nešto što je nevidljivo posmatraču) srećemo se uglavnom u slučajevima aluzije na određena etimološka ili prenesena značenja kakva vlastitog imena (npr., kod Hasana Zijaija Mostarca). 9 Poetizirana pisma i molbe najčešće su u formi arzuhala. Mostarska kasida (između tradicionalne retorike i faktografije) Kaside mostarskih pjesnika razlikuju se po stilu, dužini, povodu pisanja i jeziku na kojem su pisane. Kasida Ahmed-paše Hercegovića, koji živi i stvara krajem 15. i početkom 16. stoljeća, ukazuje na solidno poetsko obrazovanje spomenutog pjesnika. Njegova kasida ne zaostaje, po jeziku i stilu, čak ni iza brojnih kasida nastalih stotinu godina poslije. Kasida Derviš-paše Bajezidagića na perzijskom jeziku, pisana povodom jedne svečanosti godine, ukazuje na pjesnika koji je jako dobro poznavao sva pravila pisanja kaside. Pažnju privlače i kaside Hasana Zijaija Mostarca, bilo da su pisane kao panegirici određenim osobama ili im je, pak, autoreferencijalnost temeljna odlika. U kasidama Ali Dedea Mostarca neposredno se srećemo sa brojnim vrlo teško shvatljivim tesavufskim terminima iz filozofskog naučavanja Ibni Arebija. Čak je jedna Ali Dedeova kasida zapravo prijevodna adaptacija kaside Ibni Arebija. Među kasidama mostarskih pjesnika zapažamo dvije osnovne vrste: one kaside koje su pisane sa svim sastavnim dijelovima kaside (nesib, gizirgah, fahrije, temedduh, dua itd.) i onim kasidama koje samo sadrže temeljne 9 U arapskoj književnosti česti su lugazi, a u perzijskoj muamme. 45

46 osobenosti uobičajenog metra i rime kaside, a pišu se povodom nekog događaja ili povodom pjesnikove potrebe da se skrene pažnja na svoje trenutno stanje. Neke kaside mostarskih pjesnika vrlo su interesantne za proučavanje društvenih prilika u Mostaru u osmanskom periodu, kao i za proučavanje lokalne historije i svakodnevice grada Mostara. U njima pronalazimo i podatke autobiografske naravi, ali i podatke o ljudima koji su živjeli u Mostaru u to vrijeme. 46 Raslojavanje gazela U književnoj kritici starije bošnjačke literarne tradicije posebnu pažnju privlače rani gazeli Ali-bega Širija Hercegovića, unuka Hercega Stjepana Kosače, pjesnika iz prve polovine 16. stoljeća. Osobito su upečatljivi sljedeći stihovi u kojima se vidi neobičan pjesnički talent ovog pjesnika: Nek nam ljubav ne prodaje saopćite to Medžnunu; Ko prodati pamet može mudrom Eflatunu? Da ja vidim onom suncu da l nebeski mjesec sliči Na luku ću svoga aha na nebeski svod se dići. Čuješ, srce, ne varaj se na prćiju niska svijeta! Šta Karunu hazne hasne, kada mu je spomen kleta? (prev. Safvet-beg Bašagić) Ali-beg Hercegović, unuk Hercega Stjepana Kosače, ubraja se u našoj književnoj kritici među utemeljitelje ljubavne lirike u bošnjačko-muslimanskoj poeziji na osmanskom jeziku. Kada mostarski pjesnici govore o vlastitoj poeziji, oni prije svega skreću pažnju na umijeće pisanja kasida i gazela, kao što je i slučaj sa Zijaijem Mostarcem u jednoj pjesmi na perzijskom jeziku. 10 I u Muradnami, u skladu sa poetskim manirom pjesnika 10 Da je gazel jedan moj naučio Hafiz iz Širaza, rekao bi nek mu se ne donosi drugih poezija. Fettahi u prisustvu mom i ne progovara Jer ja sam car rječitosti i govora.

47 na orijentalnim jezicima, Derviš-paša Bajezidagić ističe vlastitu sposobnost pisanja gazela. 11 Inače, Zijai ima oko 500 gazela i ubraja se među mostarske pjesnike sa najviše gazela. Polisemantičnost njegovih gazela ogleda se i u sljedećim stihovima:... Ja nemam ljepoticu, usta, pupoljak u ružičnjaku svijeta. Od tuge sam se povukao, ja nemam ljepoticu vitka stasa! Od tuge za prijateljem, moj stas se povio! Najzad to me učini starcem! Ja nemam mladice koja će zaliječiti moj stari bol! (prev. Džemal Ćehajić) Sin Hasana Zijaija Mostarca Ubejdi Mostarac nastavlja pisati poeziju slično kao i njegov otac. Iz leksika sljedećeg završnog distiha jednog Ubejdijeva gazela vidimo da je i on bio pod snažnim utjecajem mističke ljubavne lirike: O Ubejdi, otkako smo stigli u hanikah ovog svijeta pićem Spoznaje opijeni Uz pomoć Trpnje u Tuzi /za Spoznajom Istine/ bićemo uzvišeni. (prev. Adnan Kadrić) Glasoviti mostarski pjesnik Derviš-paša Bajezidagić napisao je dosta gazela. Najpoznatiji mu je gazel o Mostaru iz 1010/ godine koji počinje stihovima: Firdusi i u raju, premda svoju poeziju ima, sluša moj poetski ružičnjak što je ko iz edena. Sjajnije od zvijezde nebeske je blještavilo poezije Enverija, samo ako prepozna blještavilo moje poezije. Ne posegoh za ambrom iz Attarovog bujedana. Vasiona se napuni mirisom stoje tajna moja. Ne dolazi do izražaja ljepota Zahirova gazela Ukoliko do izražaja dođe dobrota moje duše i srca. S Božjom pomoći, poezija i od Muinove ljepša mi je Samo ako bi se pažljivo zagledao u stil i značenje. (prev. sa perzijskog: Sabaheta Gačanin) 11 Gazel moj devet gradova obiđe Slava moja kao sunce ovaj svijet zauze... (prev. A. Kadrić) 47

48 Ko bi mog o opjevati redom Sve ljepote divnoga Mostara. Zar se čudiš, srce, što ga ljubim, Sa ljubavlju sinovskoga žara? O, ne ima na ovom svijetu Ako nema sred bajnoga raja, Bistre vode i svježega zraka Što čovjeka sa zdravljem opaja! (prev. S. Bašagić) Po ideji domoljublja i posebno možemo izdvojiti Derviš-pašin gazel o Bosni. Izvjesni pjesnik Mostari Čelebi u svom gazelu bilježi slučaj kad su se u Sarajevu braća Hafizovići godine potukli zbog jedne djevojke i kad je brat brata teško ranio. Mostarski pjesnik Senai pisao je gazele o Nevruzu (proljetnoj novoj godini). Hukmi Mostarac je, između ostaloga, bio vrlo uspješan pjesnik gazela. Navest ćemo sljedeće stihove iz jednog njegovog gazela:...ne misli da sudbina je vidljivo prelaženje kroz more nedaće Koje naopako izvrće potres moga uzdaha i srce moje Vjernosti nema, to Kajs i Kopač brda 12 shvatiše, kod Širin i Lejle Jedan odluči da u pustinju ode, drugi da bez stupova prolaz kroz brdo probije. (prev. A. Kadrić) Mostarski pjesnik Husami također piše zanimljive gazele. Poznat je njegov gazel o džambazu, metaforiziranom hrvaču i šetaču preko konopa. Gazeli su mu misaono duboki i prepuni mističkih aluzija. Njegov gazel je zapravo nazira (paralela) na sličan gazel Fazlija Mostarca. I gazel Jetimija Mostarca sadrži naizgled neobične, ali u divanskoj poeziji sasvim uobičajene aluzije:...i da opet novac duše svoje baci u prah pod stopom osobe voljene Na putu Ljubavi na kraju Jetimi zasigurno šehidom postaje. (prev. A. Kadrić) 12 Aluzija na Husreva, legendarnog junaka ljubavne mesnevije Husrev i Širin. 48

49 Na Adlijevu poeziju podsjećaju sljedeći stihovi Mujija Mostarca: Za praznik potčinjenosti, o ašici, za poljubac u ruku drage Duša i grudi što na putu Ljubavi umiru, umrijet će poput šehida Ne gledaj ka psu suparniku, o moja divlja gazelo, budi milostiva Svojom ljubaznošću sretnim učini ovoga Mujija ubogoga. (prev. A. Kadrić) Mističkom lirikom su obilježeni i gazeli Ahmeda Munirija Mostarca, kao i brojnih mostarskih pjesnika njegova vremena. U poeziji Munirija Mostarca srećemo umetnute distihe na perzijskom jeziku, dok u gazelu Meramija Mostarca srećemo, kao citate, poslovice i mudre izreke ispisane na arapskom jeziku, kako stoji u sljedećim njegovim stihovima: I još zavist poniženje donese, čim sudac taj ne vidje ono što treba da dođe (احلسود ال يسود) zavide! Jer ljudi lijepo rekoše nema brige Ne upravljaju oni što O Merami, od djela neželjenih ruka povučena je Znaj da je to djelo ljubomore za tebe plemenito dobročinstvo, i još više! (prev. A. Kadrić) Ahmed Rušdi Sahhaf Mostarac napisao je dosta zanimljivih gazela. Njegove gazele nalazimo i u Divanu i u različitim medžmuama. Rušdijevi su stihovi višeznačni, iako se čini da su jednostavni za razumijevanje, kako nam se nudi sljedeći stih: Handžar uvrede, zbog tebe, ruža kroz sredinu pruži Da li bez ikakva cilja, o Bulbule, kraj sebe ruža trn drži!? (prev. A. Kadrić) Gazele je pisao i mostarski pjesnik Fevzi Mostarac. I on je pjesnik prefinjene lirike, kao što se vidi i iz sljedećih stihova: Na hiljade načina srce nađe prijatne trenutke u jecaju stalnom! U ružičnjaku svijeta zavoli jednu svježu ružu, moj sultanu! Ona je kraljica ljepote u svijetu odredbom neba. Kakva sreća! Zavoljelo je manje nego što vjernost traži, moj sultanu! (prev. Dž. Ćehajić) 49

50 U gazelima mostarskih pjesnika metaforički se nazire vješto ispletena mreža kozmičkih značenja, a onaj koji plete strukturu kao da se nalazi u samom središtu mreže vješto probranih i pravilno složenih leksema, odajući se tek na kraju, kroz vješto probrani pjesnički pseudonim (mahlas). U semantičkom prostoru gazela mostarskih pjesnika uočavaju se vrlo zanimljiva ponavljanja leksema i njihovih bliskoznačnica. Pažljiva analiza leksičke semantike gazela mostarskih pjesnika moguća je čak i prema poznatim formulama semantičke analize teksta. 13 Frekvencija ponavljanja određenih leksema nije samo stvar poetskog odabira, već i manira u formiranju tzv. tekstualnog semantičkog nukleusa u pisanju gazela na orijentalnim jezicima uopće. Ako izuzmemo nekoliko pjesnika, kao što su Ali Dede Bošnjak, Zijai, Bajezidagić, Hukmi, Muniri i Ahmed Rušdi, u gazelima većine ostalih mostarskih pjesnika kao da nema nekog osobitog glačanja ustaljenih poetskih motiva, pa čak ni kod većine pjesnika paralela (nazira). Nije riječ o zanemarivanju forme nauštrb značenjske dimenzije gazela, već se, po našem uvjerenju, radi, ponajprije, o potrebi pjesnika da se ili oglasi na turskom jeziku, ili, pak, da u skladu s vlastitim poetskim mogućnostima opiše kakav događaj iz mostarske svakodnevice, bez gotovo ikakve ambicije da se njegova poema natječe sa ostalim poemama u Carstvu po milozvučnosti, tematskoj originalnosti ili poetskoj izvornosti. Takva je pjesma, naprosto, medij a ne cilj sam po sebi. Prilikom analize gazela mostarskih pjesnika mora se imati na umu jedna vrlo važna činjenica, a to je nužna povezanost jezičko-gramatičke i retoričko- -metričke kompetencije pri pisanju stihova. Čak i po načinu upotrebe jezika u gazelima i drugim poetskim vrstama može se sačiniti prilično relevantna kategorizacija poetskih vrijednosti poezije različitih mostarskih pjesnika. No, daleko od toga da smatramo da je formalni aspekt vještina upotrebe jezika 13 Zanimljiva je usporedna analize jezičke strukture i jezičkih konstituenata iskazana kroz poznatu formulu y = Ax b, u kojoj x označava broj konstrukcija, y označava broj njihovih konstituenata, a A i b su parametri njihovih međusobnih veza. Poznato je da je jezički sistem zapravo sistem jezičkih jedinica koje funkcioniraju kao konstrukcije i konstituenti. Jedinice pripadaju različitim razinama sistema. U vezanome tekstu nadrečeničnog jedinstva strukturu čine semantički elementi (SE) koji se ostvaruju suodnosom konstrukcija i njihovih konstituenata. Vidi detaljnije: Luděk Hřebíček, The Semantic Space and Turkish Ghazels, Archiv orientalni, Quarterly Journal of African and Asian Studies, Vol. 72, Praha, 2004, str

51 presudan faktor za ispravno vrednovanje poetske originalnosti i izvornosti poezije bošnjačkih pjesnika na osmanskom turskom jeziku, ali, kako se vidi i na primjeru poezije brojnih manje poznatih pjesnika sa skromnim poetskim i jezičkim obrazovanjem, i takav je kriterij važan pri ozbiljnijoj stilističkoj analizi. I kod pjesnika koji nisu prošli visoke poetske škole u Mostaru, Sarajevu i Carigradu moguće je sresti i za nas i za šire čitateljstvo osmanske Bosne vrlo zanimljive pjesme. Na primjer, pažnju privlače satirične i nekonvencionalne pjesme Bulbulija Mostarca, bez obzira na to što u njegovoj poeziji ima dosta leksema koje nisu došle iz općeprihvaćene poetike visokog dvorskog stila. Pjesnik vulgariziranim leksemama kao da nastoji šokirati čitatelje i/ili iskazati svoj protest protiv određenih pojava ili ličnosti. No, kad se njegove pjesme čitaju, vrlo jasno se uočava ne baš osobito velik repertoar različitih poetskih konstrukcija, kao i prilično ograničen broj leksičkih jedinica, što, uz pokoju omašku pravopisne i metričke naravi, nedvojbeno upućuje na pjesnika koji je po poetskom umijeću (vještini) daleko od, recimo, Ahmeda Rušdija ili, pak, od Bajezidagića i sličnih pjesnika. Čini se da Bulbuli taj formalni nedostatak leksika i poznavanja složenijih semantičkih struktura divanskog poetskog diskursa nastoji nadomjestiti na druge načine. Katkad bježi čak i u drukčija poetska pravila građenja stiha, opredjeljujući se za pisanje pjesama po tzv. hedže / silabičkom metru kakav srećemo u jednostavnijim pjesmama pučke književnosti na turskom jeziku (turkijama, poeziji ašika i sl.). Zbog tematike i odabira nekih leksema, Bulbulija možemo samo uvjetno smjestiti među važnije mostarske pjesnike, ali, ruku na srce, ne i među najbolje mostarske pjesnike s obzirom na jezičkostilski izraz. Većina gazela temelji se na opisu svjetovne ili mističke ljubavi. Nemistički gazeli mogu se razumijevati na više načina. Oni obično, kako smo već ukazali u modelu W. Andrewsa, sadrže aluzije i na pjesnikove relacije sa ovim i sa onim svijetom. Opisi zaljubljenog koji izgara u čežnji u nekontekstualiziranim poetskim formama, a u kojima se ne nazire tesavufski poetski koncept Ljubavi, mogu ukazivati i na ovosvjetske relacije između zaljubljene i voljene osobe. Razlika između realističke i simboličke ljubavi je irelevantna i zbog leksičkog inventara kojim se opisuju izgled i postupci voljene i/ili zaljubljene osobe. Opis je najčešće idealiziran, nema stare voljene osobe, nema dijelova tijela osim osnovnih konvencionalnih, dok su glagolske lekseme kojima se iskazuje 51

52 relacija između zaljubljenog i voljene osobe naprosto na razini simboličke čežnje i sjedinjenja koje ne ukazuje ni na fizičku niti na simboličku ljubav. U stvarnom životu zaljubljeni se muči, a voljena osoba predstavlja način izlječenja. Ipak, relacije i u nemističkome tekstu često poprimaju simboličke odnose. Motivi fatalne privlačnosti, okrutnosti, nemogućnosti dosezanja voljene osobe i slični zapravo ukazuju na unutarnju simboličko-mističku podlogu većine ljubavnih gazela, čak i onih koji u biti i ne moraju biti mistički gazeli. Čini se da se tu radi o duboko ukorijenjenom fenomenu mističkoga / tesavufskoga palimpsesta u sastavljanju gazela po sličnim konceptima. Ma koliko se pjesnik trudio da iskaže nove relacije poznatim leksičko-gramatičkim sredstvima, takvi stihovi se uvijek, zbog tradicionalno već kodiranih leksičkih jedinica u njima, čine poznatim i kulturološki prepoznatim. Stoga je i originalnost u divanskoj poeziji mostarskih pjesnika morala biti i kulturološki kodirana i interpretativno shvatljiva, a najsnažnije se iskazuje u pokušajima da se ostvari polisemantičnost na razini sarkazma, ironije ili humora. Odbijanje voljene osobe se katkada tumači kao moralni akt iz vjerskih razloga, onosvjetskih motiva. Kontradikcija i ironija leži u neprestanom pjesnikovom pozivu ka sjedinjenju iako je to neostvarivo. Zašto to rade pjesnici na osmanskom jeziku, zašto naglašavaju poetiku kontradiktornosti i bola ako je izvjesno kakav je rezultat, pitanje je za posebne analize. U gazelima brojnih pjesnika javlja se i figura autoriteta, kako je naziva Andrews, kad se i vladar / sultan / sultanija ponašaju slično kao voljena osoba, sa svim svojstvima okrutnosti, tiranije i samovolje. Kozmos ima dva polariteta, oprečna stanja: nesretna sudba, prevrtljivi točak sreće, ali i vječnost i pravdu. Andrews to tumači uobičajenim polaritetom / oprekom u islamskoj poetskoj tradiciji na relaciji ovaj svijet i onaj svijet. Međutim, s obzirom na to da su i predislamska perzijska poezija, kao i arapska i turska predislamska poezija, poznavali takvu opreku / dvojnost, a da se poetski obrasci nasljeđuju na različite načine, navedenu opreku se može uzeti sa rezervom. Štaviše, perzijski gazel je čak i više naglasio polarnost dvaju svjetova i pojedinih osobina predmeta i osoba u poetskim opisima, kako se obično tumači, zbog ranije, predislamske dualističke vjerske i poetske tradicije predsasanidskoga perioda. Čini se da se u književnosti na osmanskom jeziku takav polaritet / oprečnost u opisu kozmosa, prirode, vrta, ruže, čovjeka, ne uočava nimalo više nego što se uočava u predsasanidskoj perzijskoj poetskoj tradiciji. Simbolika svjetla i tame, dobra 52

53 i zla, znanja i neznanja, pravde i nepravde nešto je što se može nazvati univerzalnom baštinom Istoka, čak i u predislamskoj poeziji. Radi se o pojavi prisutnoj u svim svjetskim književnostima. Posebno je naglašena, čini se, u perzijskoj poetskoj tradiciji koja je poslužila kao osnova za pisanje dvorske / divanske poezije na osmanskom jeziku. Spomenutu opreku u poetskim opisima naslućujemo i prepoznajemo i kod mostarskih divanskih pjesnika. Dakako, u poeziji se javljaju poznate metafore kojima se označava voljena osoba, kao što su uspravni čempres, tuba-drvo, sunce, sultan, ruža i sl. Iako su u mističkoj poeziji spomenute metafore također metafore Ljubavi prema Apsolutu, u gazelima gdje se može ukazivati na ovosvjetsku ljubav spomenute riječi označavaju pojmove koji asociraju obični svijet na ljepotu i čednost, ispravnost i pravu vrijednost. Stvara se dojam da je ovosvjetska ljubav zaključana pojmovima idealne, platonske, čedne (uzritske) ljubavi. Inače, kad se pokušava dešifrirati složena metaforika nemističke ljubavi u gazelima mostarskih pjesnika, dolazi se do zanimljivih logičkih objašnjenja metaforike određenih leksema. I na osnovu konteksta u poeziji može se tumačiti kako je, naprimjer, more kontekstualni simbol i metafora ljubavi u divanskoj poeziji u širem smislu: i mističkoj i nemističkoj divanskoj poeziji. Takvo tumačenje je posve prihvatljivo pošto se ne kosi sa registarskom definicijom Mora kao mora spoznaje božanske Ljubavi i Ljepote. Dakle, jedno od značenja određenog pojma u divanskoj poeziji dešifrirano je kontekstualnom, semantičkom analizom pojma u najširem smislu. Čak je i kod manje obrazovanih divanskih pjesnika teško naći krupnije pogreške u upotrebi određene tesavufske lekseme. Gotovo svaka upotrijebljena leksema ima svoje mjesto u univerzalnom leksičkom vokabularu tesavufskog stručnog registra ili u općem leksičkom inventaru divanske poezije. To je zapravo činjenica koja zbunjuje današnje stručnjake za analizu divanske i tesavufske poezije u najširem smislu. Teško je katkad razlučiti kad se radi o svjesnim a kad o podsvjesnim obrascima prilikom pisanja divanske ili tesavufske poezije, ali tradicija nije jednoslojna: ona je višeslojna, ispod svakog prethodnog sloja nalazi se neki drugi sloj tradicionalnog poetskog iskustva. Dubina slojeva neke pjesme često ukazuje i na poetsku snagu samog autora pjesme. Šta je obrazac tradicije, pitanje je koje postavlja svaki istraživač divanske poezije, a kulturološka poruka kroz poeziju gotovo uvijek dolazi šablonizirana i razumljiva širem krugu 53

54 ljudi. Semiotički obrazac divanske poezije naprosto se usvaja kroz kulturološki obrazac. Nisu samo motivi zajednički, već su i simboli i kontekst određeni poetskom tradicijom i prethodnih i suvremenih divanskih pjesnika. U nekim naglašeno nemističkim gazelima uočavamo socijalne i druge utjecaje na poruku pjesme u cjelini. Po čemu su gazeli Bošnjaka na turskom jeziku bosanski, i po čemu su gazeli mostarskih pjesnika mostarski? Odgovor je zapravo jednostavan: gazeli bošnjačkih pjesnika pisani na turskom jeziku odraz su obrazovnog sistema osmanske Bosne i onoliko su bosanski koliko je taj poetski model bio blizak pjesnicima iz Bosne. Dakako, i mostarski pjesnici su živjeli u kulturološkom miljeu koji je razumijevao divansku i tesavufsku poeziju na turskom jeziku u okviru istog orijentalno-islamskog kulturološko-civilizacijskoga povijesnoga kruga. Mostarski tesavufski pjesnik poznavao je nijanse značenja određene lekseme u poeziji kao i bilo koji drugi pjesnik u Carstvu, kao što je poznavao i značenje i simboliku brojnih drugih leksema u divanskom poetskom diskursu. Gazeli većine divanskih mostarskih pjesnika sadrže, slično kao i gazeli brojnih drugih divanskih pjesnika, ograničen broj tropa, leksema i scena / slika. Izuzetak donekle čine gazeli nekih poznatijih mostarskih pjesnika. Neke lekseme se u pravilu upotrebljavaju češće od drugih leksema. Čak i među bliskoznačnim leksemama neke se opet češće koriste od drugih. Ako se pažljivije analizira frekvencija leksema, uočit će se sljedeća opća tendencija u odabiru leksema: pjesnik češće poseže za leksemama koje imaju i mističko i nemističko značenje nego za leksemama koje imaju samo nemističko značenje. Kroz mističko / tesavufsko značenje leksema gazeli dobijaju na epistemološkoj dubini i punini. 14 Mostarski pjesnici su najčešće pisali nazire (paralele) na gazele. Za paralele mostarskih pjesnika Esad Duraković navodi da su one svjedočanstvo o krajnjim dometima jedne poetske tradicije i poetike o njenim rubnim domašajima u prostornom i vremenskom značenju, o tome dokle može dosegnuti filotehnička poetika. 15 Tvrdnja istog autora da su one plod jedne prezrele poetike zanimljiva je za sva temeljitija buduća istraživanja poetike mostarskih pjesnika. S druge strane, imitacija stila, metra, rime i leksike, sa malo 14 Pojednostavljeno govoreći, i broj leksema iz tesavufskog registra, uključujući i njihovu frekvenciju unutar gazela, može nam donekle ukazati na to koliko je određeni gazel tesavufski (mistički) inspiriran. 15 Esad Duraković, Orijentologija: univerzum sakralnoga teksta, Sarajevo, 2007, str

55 drukčijom semantičkom mrežom leksema u gazelu u mostarskim nazirama često je više potvrđivanje i naglašavanje gazela prethodnika nego što je to, čini se, naglašavanje stilistike vlastitoga gazela. Nazira (paralela) na kakav gazel vrlo često okuplja više pjesnika istog senzibiliteta oko iste teme. Zapravo, neki mostarski pjesnici su, kako nam dosad sačuvani podaci govore, bili jedino pjesnici nazira (paralela) na pjesme drugih pjesnika, i nemaju više nijedne sačuvane pjesme. Tim činom su, čini se, također skrenuli pažnju da se radi o pjesnicima iste lokalne, poetske škole. Osobito su, sa aspekta pisanja paralela, zanimljive pjesme u kojima se pjeva o ljepotama Mostara, ili paralele kojima se opisuje dolazak proljetne nove godine (Nevruza) u mostarske bašče. Slične paralele su pisane i povodom opisa šetača po konopu (pehlivana ili džambaza) postavljenom između kula s obje strane Neretve, a uporedo sa starim mostom u Mostaru. Hronogrami Od svih poetskih vrsta koje srećemo kod mostarskih pjesnika na orijentalnim jezicima dosad su hronogrami najviše obrađivani. Hronogrami (tarihi) često pružaju vrlo zanimljive podatke o nekim datumima u historiji koji su važni i za razumijevanje sredine u kojoj su pjesnici djelovali. 16 Na osnovu 16 O hronogramima (tarihima) Hasana Zijaija pisao je Fehim Nametak. Vidi: Fehim Nametak, Kronostihovi mostarskog pjesnika Hasana Zijaije, u: Trava od srca: Hrvatske Indije II, Zagreb, 2000, str ; On je preveo i Opijačevu elegiju o smrti Šejha Juje u radu: Opijačeva pjesma na turskom posvećena Šejh Juji, Hercegovina, br. 9, Mostar, 1997, str ; O tarihima ostalih pjesnika pisali su Omer Mušić, Hivzija Hasandedić, Mehmed Mujezinović i drugi orijentalisti i turkolozi. Vidi: Omer Mušić, Mostar u turskoj pjesmi iz XVII vijeka, POF, XIV-XV, Sarajevo, 1969, str ; Omer Mušić, Čatrnja Husein efendija vaiz Husami-Hulki, mostarski pjesnik, Glasnik VIS u FNRJ, god. XXVI, broj 1-2, Sarajevo, 1963, str ; Hivzija Hasandedić, Dva kronograma o smrti mostarskog legatora Ćejvan-kethode, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom VI-VII, Sarajevo, , str ; Mehmed Mujezinović, Mjesto života, Glasnik VIS-a, XLIV, broj 4, Sarajevo, 1981, str ; Isti, Islamska epigrafika BiH, knjiga III, (drugo izdanje) Sarajevo,

56 hronograma, uvjetno govoreći, može se donekle rasvijetliti biografija pojedinih pjesnika ili osoba koje se spominju u njima. Postoje hronogrami povodom gradnje kakva objekta, rođenja ili smrti neke osobe, čestitanja, imenovanja ili kakve svečanosti i okupljanja. Tarihe o gradnji objekata u Mostaru detaljno je obradio, preveo i prikupio Mehmed Mujezinović, 17 dok su tarihi spjevani kakvim drugim povodom objavljivani u različitim stručnim člancima. Posebnu pažnju privlače tarihi o pehlivanima koji su prelazili preko konopa postavljenog između dvaju obala Neretve, tik pored starog mosta. Navest ćemo u prijevodu odlomak iz jednog tariha mostarskog pjesnika Husamija iz 1080/1669. godine koji opisuje taj događaj: Po imenu Šahin, i osobom šahin (soko), vješt u svom zanatu, dođe u Mostar hiljadu osamdesete (1080.) jedan čestiti ljudina. Sredinom grada teče jedna velika rijeka i na njoj je most, kojem po visini kako se odavno govori nema ravna. Zato što postoji opasnost, na ovom mostu su korkaluci (ograda), bez bojazni niko ne može proći osim lakog povjetarca. S obje strane postoje dvije kule, tako visoke, da bi njihovi čardaci mogli biti gnijezdo sokolova, o prijatelju! Šahin ne pogleda na ovu opasnost, izreče Božije ime, pređe između dvije kule bez straha i bojazni. Nasred prostora postavljali su svoje sprave i Arapi i Perzijanci; ovako se nisu kretali ni Arapi, ni Perzijanci ni Latini. Mnogo je pehlivana došlo do ovog prostora i pristupili mu, ni jednom nije pošlo za rukom da izvrše sigurnu igru. Sokolovi sokolići, to jest njegovi učenici, svi su prešli ovaj prostor govoreći: O Plemeniti!. (prev. Omer Mušić) 17 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika BiH, knjiga III, (drugo izdanje) Sarajevo,

57 Citirani odlomak nudi nam zanimljivu priču o pehlivanu Šahinu i njegovim hrabrim učenicima koji su u Mostaru u mjesecu muharemu godine prelazili, svi redom, preko konopa iznad Neretve, kraj staroga mosta. Drugi mostarski pjesnik Hulki svojim hronogramom opisuje nastup pehlivana Mehmeda Kurtovića (Kurdoğlu) na konopcu razapetom između dvije kule na mostarskom mostu 1082/ godine. On je u svom hronogramu još detaljniji, što se vidi iz sljedećeg odlomka: Gledaj kako pehlivan stiže do svoga cilja pomoću svoje terezije, tako isto i ti radi dobra djela, da bi stigao (cilju), o prijatelju! Muhamed, sin Kurda, pehlivan, stiže u Mostar, sveza svoj konop za dvije kule bez straha i bojazni. Gologlav i bosonog izađe na konop, istodobno se skrušeno pomoli Bogu plemenitom. Ovaj pehlivan uze u svoje dvije ruke teraziju prođe po konopu bez straha kao laki povjetarac. Na konopu je lebdio kao soko, među pehlivanima mu nema ravna. Oni koji su vidjeli Kairo i Damask rekoše: Ne vidjesmo pehlivana da se ovako sigurno kreće po konopu! Svi Mostarci mu rekoše: O pehlivane, bravo tvom učitelju, također i tebi, o čestiti ljudino! Tako isto je onog vremena jedan pehlivan, po imenu Šahbaz, stao na sred konopa dubiti na glavi. Toga Časa svi prisutni su molili Boga: Sačuvaj ga od zlih očiju, o Zaštitniče, o Milostivi! (prev. O. Mušić) Ako se pogleda poruka koju nam nude pjesnici koji opisuju spomenuti događaj, jasna je aluzija na hrabrost, kao i poticaj svim čitateljima da čine dobra djela kako bi uz pomoć njih mogli uspješno preći preko sirat-ćuprije, mjesta gdje se mjere dobra djela. 57

58 Pripovjedna poezija Utemeljiteljem pripovjedne poezije u mesnevijskoj rimi može se smatrati Ali-beg Hercegović Širi. Radi se o nefikcionalnoj poetiziranoj carskoj hronici. Mevlud Ali Dedea Mostarca pisan je također u navedenoj vrsti rime i predstavlja tipičnu formu sakralne poezije Bošnjaka mistički inspirirane. Naime, mevlud Ali Dedea Mostarca jedan je od prvih mevluda u književnosti Bošnjaka na orijentalnim jezicima. Narativna tesavufsko-ljubavna mesnevija Hasana Zijaija Mostarca Pripovijest o šejhu Abdurezaku jedna je od prvih ljubavnih mesnevija te vrste u književnosti Bošnjaka na orijentalnim jezicima. Muradnama Derviš-paše Bajezidagića primjer je mističko-filozofske poeme u kojoj se na poetski način prikazuje jedna od manifestacija spoznaje Istine posredstvom teorije šahida svjedoka i osvjedočitelja božanske Ljepote i Ljubavi. Opća osobina dugačkih pripovjednih poema mostarskih pjesnika jeste tradicijom zacrtana shematsko-tematska otvorenost i stilska zaokruženost pripovijedanja. 58 Rubaije i kraći poetski fragmenti Rubaije i slične poetske forme najčešće se sreću kod mostarskih pjesnika koji imaju sređene divane pjesama ili neko veće poetsko djelo, kao što su Hasan Zijai, Derviš-paša Bajezidagić, Ahmed Rušdi Sahhaf, ali se mogu sresti i kod pjesnika sa kraćim poetskim opusom. Zijai u svom Divanu ima 11 zagonetki u stihu, 57 rubaija i kit i i 29 pojedinačnih distiha. Zanimljiv je primjer dvaju rubaija Derviš-paše Bajezidagića koje se nalaze na kraju jedne od Derviš-pašinih vakufnama, napisane 1001/1593. godine Vakufnama se odnosi na džamiju, mekteb, medresu i biblioteku u Mostaru, kao i na mlinicu sa pet vitlova na Buni te dirhema gotovine za izdržavanje Bajezidagićevih vakufa.

59 ربایع یا رب ز کرم بر من درویش نگر بر حال من خست دلریش نگر هر چند نیم الیق خبشایش تو بر من منگر بر کرم خویش نگر ربایع دارم گنیه ز قطرۀ بارن بیش از رشم گنه بمانده ام رس در پیش آواز آمد که سهل باشد درویش تو در خور خود کین و ما در خور خویش DVIJE RUBAIJE NA KRAJU VAKUFNAME DERVIŠ-PAŠE BAJEZIDAGIĆA IZ 1001/1593. GODINE Bajezidagićeve rubaije u Bašagićevom prijevodu glase: I. Bože, sa dobrotom Tvojom baci pogled svemilosti Na Derviša iznemogla, koji pati, trpi dosti. Koliko ti svemoć hoće, smilovanje daj mu Tvoje Nemoj na me ni gledati, već na dobro gledaj Svoje! (prev. S. Bašagić) II. Imam grijeha, možda više već što ima kapi kiše; Od stida sam pogo glavu, ne smijem je dići više! Dok glas dođe o Dervišu, ne plaši se, sve je lako Po zasluzi i po grijehu nagrađen će biti svako. (prev. S. Bašagić) 59

60 60 Bašagić navodi i sljedeće Derviš-pašine stihove: Da ja mislim na ružicu ah uzrok je tvoje lice, Da ja mislim na pupoljak ah uzrok su te usnice. Da je moje lice žuto kao žuto zlato Uzrok mu je jedno luče od srebra skovato. (prev. S. Bašagić) Pažnju privlači i sljedeći Bajezidagićev mufred: Teško je uz prijateljski ukor Još pretrpit psovku od dušmana; Ko je imo, zna kako je teško Kad na rani otvori se rana. (prev. S. Bašagić) Bejazi Mostarac u kratkim pjesmama postavlja pitanja mističke naravi Kudsi-efendiji Iznikiju, dok Ali Dede Mostarac piše velik broj rubaija i kraćih poetskih vrsta u namjeri da čitatelju što više i detaljnije približi tesavufsko učenje. U prvom slučaju, poezija Bejazija Mostarca služi kao medij za skretanje pažnje na određena pitanja i pojave. U drugom slučaju poezija Ali Dedea Mostarca služi za podučavanje čitateljstva apstraktnim pojmovima iz oblasti tesavvufa, tako da je i Mevlud Ali Dedea zapravo mevlud koji je namijenjen više dervišima koji žele napredovati kroz različite stupnjeve tesavufske spoznaje nego svijetu koji je često dolazio u džamije i slušao predavanja različitih vjerskih učenjaka. Zanimljive opservacije o životu općenito mogu se pronaći i u mufredima Ahmeda Munirija Mostarca: Kuća patnje je ovaj svijet, ima li bez nedaća bar jednoga trena Svako ima svoj dert; ima li bez nevolje ijednoga čovjeka?! (prev. A. Kadrić) Bulbuli Mostarac u formi šarkije opjevava pobjedu Mostaraca protiv uskoka, slično kao što se opjevava borba protiv austrougarskih vojnih jedinica u mostarskoj poeziji s kraja 19. stoljeća. Rodoljubivi motivi prepliću se sa

61 motivom domoljublja. Takvi se motivi kod nekih pjesnika naslućuju, dok se kod drugih jasno ispoljavaju, a kod trećih oni predstavljaju povod za pisanje same poeme. Za primjer ćemo navesti jedan rodoljubivi gazel Derviš-paše Bajezidagića: Uljem nevjerstva osvjetljava svjetiljka, čirak bosanski Pa šta ako domom vjere postane svaki budžak bosanski Preko njene čiste zemlje poput lava jure junaci Mjesto lavova i aždaha je postelja, jatak bosanski Mjesto za glavu pantera, leoparda i tigra hrast je njen svaki Ono što zaustavlja šakala ćafirskog jeste svaki planinski vijenac bosanski Toprak joj je sudba iz praiskona što se krvlju gazija zamijesi Osam dženetskih bašči vječnih ima kraj bosanski U sadašnjem trenu ona je ruža iz ružičnjaka za vrt din-i islamski Svjež nek opstane nek se ne sasuši, o Bože, budžak bosanski! (prev. A. Kadrić) Vidi: Adnan Kadrić, Objekt Ljubavi u tesavufskoj književnosti: Muradnama Derviš- -paše Bajezidagića, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2008, str

62

63 IV. Prelaz iz srednjovjekovlja u novi vijek: Pjesnici iz doma Hercega Stjepana Kosače Najpoznatiji potomci Hercega Stjepana Kosače koji su pisali poeziju na turskom jeziku bili su Ahmed-paša Hercegović i Ali-beg Hercegović Širi (Lavlji). Ahmed-paša je bio sin Stjepanov, a Ali-beg je bio sin Ahmed-pašin. Obojica su pisali poeziju na orijentalnim jezicima, a zbog utvrde Kosača koja se nalazi u blizini Mostara, biografi i historičari na osmanskom jeziku navedene pjesnike vezuju za Hercegovinu, tačnije za Mostar. Prijelazni period kulturološke tranzicije 1 Sa dolaskom osmanske vlasti u Hercegovinu, u Mostar, ne dolazi do prekida kulturnoga života, već samo do modifikacije nekih aspekata ispoljavanja određenih kulturoloških djelatnosti na temelju već postojeće tradicije. Nakon tzv. osmanske odbrane Sarajeva od ugarske vojske godine, dolazi i do snažnijeg razvoja kulturnog života u Sarajevu, što je, dakako, utjecalo i na širenje takvog utjecaja na Mostar i ostale krajeve južne Bosne, tačnije Hercegovine. Trgovački putevi neprestano su otvoreni za trgovce. Jedan dio bosanskog stanovništva postepeno prima islam. Sa širenjem islama jača osmanski obrazovni sistem, i obrnuto: sa jačanjem obrazovnog sistema intenzivnije je i dublje 1 Prilikom proučavanja kulturnog života određenoga kraja u pisanim tekstovima često se sreću različiti i posve oprečni, nepomirljivi stavovi, zanimljive primjedbe, ali i vrlo čudni stereotipi i neshvatljive predrasude. Za neke pisce određeni kraj u prošlosti nužno je tamni vilajet, dok je za druge pisce najsvjetlija tačka u povijesti čovječanstva. Lokalni izvori uglavnom nude pogled iznutra, dok izvori stranih putopisaca, pojednostavljeno rečeno, nude pogled izvana. Ako bismo sa današnje tačke gledišta željeli približiti poeziju divanskih mostarskih pjesnika, morali bismo nužno krenuti od povezanosti poezije sa obrazovnim sistemom u Mostaru i Bosni u tom periodu. Treba imati na umu da domaći pjesnici u Mostaru stoljećima pišu brojne pjesme na orijentalnim jezicima. 63

64 širenje islama. Odjeci kulturoloških zbivanja u Evropi, osobito renesanse, sporadično se uočavaju i u Bosni (pismo, heraldika, neki zlatarski proizvodi, građevinska djelatnost i sl.). 2 U dubrovačkom arhivu nalazi se velik broj pisama koje su bosanski begovi pisali bosanicom / bosančicom, što, pojednostavljeno govoreći, ukazuje na kontinuitet pismenosti na prijelazu iz bosanskog srednjovjekovlja u rano novovjekovlje. Kroz čitav spomenuti prelazni period još djeluju klesari stećaka koji su pravljeni i pisani na gotovo isti način kao i stećci prije osmanskih osvajanja Hercegovine. Ornamenti na stećcima ostaju gotovo isti, doduše i sa manjim varijacijama, a u rijetkim primjerima dolazi do simbioze srednjovjekovnih stećaka sa elementima islamske sakralne arhitekture, tako da nastaju i nišani koji u ranom periodu po nekim svojim formalnim karakteristikama uveliko podsjećaju na srednjovjekovne stećke. Heraldički elementi sa stećaka katkad prelaze na nišane, najčešće uz motive koji se preuzimaju iz orijentalno-islamskog sakralnog arhitektonskoga naslijeđa. Iako ukrasi na posuđu ne pokazuju velike raznolikosti, jasno je da se radi u većini slučajeva o naslijeđenom stilu izrade iz doba kraljevstva, gdje je ornament sveden na ravne linije i rijetku valovnicu, ili, pak, nizove prostih ureza. Spomenuti oblici posuđa nalaze se u Bosni i u srednjem vijeku, ali i u kasnijim stoljećima. Lonci domaće proizvodnje podsjećaju na lonce ostalih slavenskih naroda na Balkanu. Katkada se dešava da trgovačkim putevima stigne i pokoji primjerak posuđa iz Italije, srednje Evrope ili, pak, Male Azije i ostalih istočnih krajeva. Zanimljive su i keramičke svjetiljke domaće proizvodnje koje su se koristile u starim aristokratskim porodicama. Keramičke zdjele različitih oblika također su bile u upotrebi. Na bosanskim keramičkim vrčevima vidljiv je mediteranski stil obrade i oblikovanja keramike. Majoliko posuđe pronađeno je u ruševinama kod Bobovca i u Blagaju kod Mostara. Jako je teško govoriti o majstorima koji su izrađivali ukrase na keramici, kao što je teško govoriti i o majstorima koji su ostavili brojne zanimljive stećke širom Hercegovine. Staklo se u Bosni u 15. stoljeću nije proizvodilo, a sačuvani ostaci svjedoče o tome da se radi o venecijanskim vrstama stakla. Arheološki nalazi govore o 2 Pavao Anđelić, Doba srednjovjekovne bosanske države, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, Sarajevo, Podatke o predosmanskoj Bosni u ovom radu koristili smo iz spomenutoga poglavlja. 64

65 tome da su se koristile staklene čaše i da su se uvozile iz Murana, ili iz nekih njemačkih pokrajina. Umjetnička obrada metala u predosmanskoj Bosni bila je jako razvijena, a ta obrada se nastavlja različitim intenzitetom. U srednjovjekovnim bosanskim utvrdama u prelaznom periodu mogli su se naći i srebreno posuđe i vrčevi. Bilježi se da je otac Ahmed-paše Hercegovića, Herceg Stjepan Kosača, ostao dužan dukata zlataru Rambotu Vachteru iz Brugessa u Flandriji, zlataru koji mu je pravio ukrase od srebra i zlata. Zlatarstvo i umjetnost u metalu je postojalo i u predosmanskom periodu, ali se nastavilo i u osmanskom periodu. Tako je Radosalić iz Fojnice bio čuveni zlatar u Bosni za vrijeme sultana Bajazida II, djeda Ali-bega Širija Hercegovića, a Dobrovidović iz Konjica u vrijeme sultana Selima I, daidže Ali-bega Hercegovića. 3 U odijevanju se zapaža prava raznolikost, a odjeća najjasnije ukazuje na društvene, ekonomske i druge raslojenosti stanovništva Mostara i drugih krajeva u Bosni. Najčešći ukrasi bili su ukrasi od brokata. Ćurčije su ukrašavale odjeću krznenim dodacima. Odjeća je nosila naslijeđe slavenske tradicije odijevanja, sa komponentama stare ilirske nošnje i pod stanovitim utjecajem bizantijske nošnje, a sa otvaranjem trgovačkih puteva prema Istoku dolazi i do obogaćenja lokalnog kolorita narodne nošnje osmanske Bosne. Viši feudalci i imućniji građani nosili su ukrašeniju nošnju, dok se nošnja nižih slojeva na početku nije mnogo razlikovala. Odijelo krstjana pripadnika Crkve bosanske, kakvo se vidi na nekim slikovnim predstavama, podrazumijevalo je ogrtač iznad koljena, usku košulju u formi haljinice svezane pojasom i obuću. No, različite slike nekih predstavnika Crkve bosanske ukazuju na česte promjene odjeće u različitim periodima. Od odjeće posebno je ukrašavan pas, posebna vrsta pojasa. Bošnjačka muslimanska odjeća kod muškaraca ukrašavana je uglavnom srebrom i ostalim ukrasima, dok je ženska ukrašavana zlatom, biserjem i draguljima. Naušnice i prstenje ukrašavani su na poseban način. Prstenje je imalo i simboličnu funkciju u svakodnevnom životu. Posebnu vrstu prstenja kod kadija i javnih ličnosti predstavljali su pečatni prstenovi. U riznici Kosača, kojima je pripadao i veliki vezir Ahmed-paša Hercegović, sin hercega Stjepana Kosače, nalazio se i jedan srebreni lav koji je pozlaćen naknadno, zatim lav od 3 Pavao Anđelić, Doba srednjovjekovne bosanske države, u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine. Od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, drugo izdanje, prir. Alojz Benac i ostali, Sarajevo: Veselin Masleša,

66 bisera, soko od kristala ukrašen srebrom i emajlom, šest indijskih oraha ukrašenih pozlaćenim srebrom, potom tri ukrašena viteška zmaja i brojni drugi ukrasi. Oružje i konjska oprema također su se ukrašavali. Posebni kućni ukrasi također su rašireni u aristokratskim porodicama. Poznati su i porodični amblemi koje je herceg Stjepan ostavio sinu Ahmed-paši Hercegoviću Kosači, Hercegovcu koji je bio pet puta veliki vezir u Osmanskom carstvu. U riznici Kosača nalazile su se kašike od koralja srebrom pozlaćene, te viljuške i noževi ukrašeni koraljem. Bosanske srebrene zdjele također su bile raširene u imućnijim porodicama. Srebreni svijećnjaci bili su privilegija bogatih ljudi. Drago kamenje uglavnom su uvozili stranci. Posrebravanje predmeta, graviranje, cizeliranje, rovašenje, iskucavanje, prolamanje i ulaganje dragog kamenja zahtijevalo je poznavanje različitih tehnika obrade metala. Spomenute tehnike prenose se s koljena na koljeno, i u Mostaru i u ostalim mjestima po Bosni. Muzičari su često dolazili iz Dubrovnika, a u osmanskom periodu iz raznih dijelova Osmanskog carstva. 4 Zna se da su neke muzičke predstave održavane u Blagaju kod Mostara. U drugoj polovini 15. stoljeća bosanski velikaš Ali-beg Pavlović imao je na svome dvoru glumačku družinu sastavljenu od domaćih ljudi iz Bosne. 5 Spomenuta družina obilazila je brojna mjesta u Bosni i igrala razne predstave na bosanskom jeziku. Spomenuta grupa je prolazila kroz Mostar i ostala mjesta. Predstave su igrali na maternjem (bosanskom) jeziku, a mogu se smatrati nastavljačima dvorskih glumačkih skupina srednjovjekovne Bosne. Dakako, logična je pretpostavka da su baštinili i repertoar tipičan za srednjovjekovnu bosansku glumačku scenu. Igre koje su oslikane na stećcima mogu biti i narodne igre, ali i posebne igre na turnirima i dvorskim svečanostima. Moglo bi se reći da se bosanska kola oslanjaju na srednjovjekovnu tradiciju igranja kola, a da su kasniji utjecaji preko nošnje i drugih muzičkih instrumenata samo našli oslonac u narodnoj tradiciji. Lov se prakticirao u višim slojevima stanovništva i u predosmanskoj Bosni i za vrijeme osmanske uprave. 4 Prije konačnog pada Bosne u ruke Osmanlija godine u Novom Pazaru srećemo radionice za izradu različitih muzičkih instrumenata. U narodu su bile poznate frule, trube i flaute. 5 Pavao Anđelić, Doba srednjovjekovne bosanske države, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, Sarajevo, 1966, str

67 Neki bosanski srednjovjekovni rukopisi dospjeli su u Italiju i Ugarsku, a neki u Istanbul, kao što je Hrvojev glagoljski misal. Kako je ta knjiga dospjela u Istanbul, teško je saznati, ali, s obzirom na način dolaska takvih rukopisa na Dvor, pretpostavka je da ga je donio neki Bosanac sa sobom i darivao ga u carsku biblioteku, ili ga je, pak, donio kakav stranac i dao ga na poklon nekom državnom velikodostojniku kako bi ostvario određene povlastice. Moguće je da su ti rukopisi u to vrijeme imali sličnu sudbinu kao i neka djeca bosanskih velikaša koja su stigla u Istanbul, po osvojenju Bosne, kao zalog prijateljstva i lojalnosti sultanu. Poznat je primjer Ahmed-paše Hercegovića, sina hercega Stjepana Kosače, kao i slučaj Ishaka Kraljevića, odnosno Zigismunda Tomaševića, mlađeg brata bosanskog kralja Stjepana Tomaševića koji je sa Jakub- -pašom Bošnjakom zajedno pobijedio godine hrvatske i ugarske velikaše u Krbavskoj bici. Ahmed-paša Hercegović, sin hercega Stjepana Kosače koji je sagradio veliku tvrđavu u blizini Mostara, ubraja se među prve bošnjačko-muslimanske pjesnike na orijentalnim jezicima. Osim pjesnika koji su zbog službe ili nekih drugih sličnih razloga živjeli u različitim dijelovima carstva, brojni su i pjesnici koji su čitav svoj život živjeli u Mostaru i pisali poeziju na orijentalnim jezicima ne napuštajući nikada svoj rodni grad. Hronološki promatrajući, prvi mostarski divanski pjesnici potječu, metaforički gledajući, iz doma Hercega Stjepana Kosače a svoj poetski talent razvijaju u okviru orijentalno-islamske poetike. 67

68 1. AHMED-PAŠA HERCEGOVIĆ ( ) 6 68 Sluga je tvoj iskreni veliki vezir vremena tvoga, Hercegović koji život žrtvom čini Ako dušmanu piće smrti pruži, šta će tada biti!? (Ahmed-paša) Ahmed-paša Hercegović sin je Hercega Stjepana Vukčića Kosače i jedan od prvih velikih vezira Hercegovaca u Osmanskom carstvu krajem 15. i početkom 16. stoljeća. Hronike Carstva iz 16. stoljeća prepune su podataka o njemu. Rođen je godine u Herceg-Novom (Kastel Nuovo) u porodici Kosača, kao sin srednjovjekovnog bosanskoga vladara Stjepana Kosače. Majka mu je bila Barbara Bavarska. Godine Fatih osvaja i Hercegovinu, a njegov otac, kao zalog odanosti caru, predaje ga sultanu. Tako mali Stjepan Kosača stiže na Dvor. 7 Pošto je njegov otac umro tri godine poslije, godine, on i dalje ostaje na Dvoru, obrazujući se kod poznatih učitelja svog vremena. Pored osnovnog znanja maternjeg jezika koje je stekao u Bosni, na Dvoru oca Hercega Stjepana Kosače, Ahmed na osmanskom dvoru uči i turski, a usvaja i osnove perzijskog i arapskog jezika. Savladao je i osnove orijentalno-islamske metrike i poetike, kao i vještinu sastavljanja administrativnih spisa na osmanskom turskom jeziku. 8 Ahmed-paša Hercegović spominje se i godine u fermanu sultana Fatiha. Svjestan svog plemićkog bosanskoga porijekla, koje su mu priznavali i na osmanskom dvoru, Ahmed-paša nosi plemićko prezime 6 Vidi detaljnije: Adnan Kadrić, Veliki vezir i pjesnik Ahmed-paša Hercegović u poetiziranim hronikama na osmanskom jeziku (prilog književnoj historiografiji), Anali GHB, Knj. XXIX-XXX, Sarajevo, 2009, str Gliša Elezović govori o tome da je Ahmed-paša otišao u Carigrad kao odrastao mladić, što se ne čini vjerovatnim ako je odmah godine dat u zalog mira sultanu Fatihu. 8 Usp. Gliša Elezović, Nekretna dobra Ahmed-paše Hercegovića u Dubrovniku izvor za pljačku Dubrovačke republike, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom I/1950, Sarajevo 1950.

69 Hersek-zade (Hercegović) do kraja života, kao i njegovi potomci. Ahmedpaša je odrastao na dvoru sultana Mehmeda Fatiha. Kao miralem (1478.), učestvovao je sa Fatihom u pohodu na Skadar. Dobio je na upravu sandžak u okrugu Hamidije, potom, nakon smrti Fatiha, godine biva postavljen u Hudavendigar sandžak. Također je bio omiljen i kod sultana Bajazida II. Postaje upravitelj (beglerbeg) čitave Anadolije, i, dok je još bio na toj funkciji, ženi se mladom princezom Hundi hatunom, kćerkom sultana Bajazida II. Ahmed-paša Hercegović bio je vezir kod trojice sultana: sultana Fatiha, sultana Bajazida II, čiji je bio i zet, i sultana Selima, koji na kraju preuzima brigu o Ahmed-pašinoj porodici budući da je sultanova sestra bila udata za Ahmed-pašu, tako da je sultan bio daidža djeci Ahmed-paše Hercegovića. Bio je i beglerbeg Burse i Anadolije. Prvi put je postao veliki vezir u martu godine. Na položaju velikog vezira Ahmed-paša Hercegović bio je pet puta. 9 U periodu od do godine, kada nije bio na funkciji velikog vezira, bio je zapovjednik flote (kapudān-i deryā). Dakle, od godine pa sve do smrti obavljao je, s vrlo kratkim prekidima, jednu od najviših funkcija u Carstvu. Stalno je bio član carskog Divana, čak i kao zapovjednik flote, također po službenoj dužnosti. Bio je uključen u gotovo sva zbivanja u Carstvu. Mnoštvo je historijskih dokumenata koji govore o ovome velikome vojskovođi, diplomati i pjesniku. Historičar i pjesnik Hadidi u svojoj knjizi Tevāriḫ-i Āl-i Osmān ( ) / Hronike Osmanove porodice ( ) u nekoliko poglavlja stihom opisuje ratovanja Ahmed-paše Hercegovića i njegovo napredovanje u društvu Na toj funkciji bio je u sljedećim vremenskim razmacima: prvi put ; drugi put ; treći put ; četvrti put ; peti put godine. 10 Hadidi, također, u poglavlju Azm-i Sefer-Kerden-ı Be-Niyyet-i Gazā Sultān Bāyezid Ḫān be-vilāyet-i Mora Be-Ḳasd-ı Eynebahtı Zi-Ḳılā -i Firengistān (Odluka o pohodu uz spremanje na vojnu Sultana Bajazida hana sa Vilajetom Mora i namjerom da se krene ka Ejnebahtu i utvrdama u Evropi) opisuje učešće Ahmed-paše Hercegovića sa sultanom Bajazidom II u borbi u Vilajetu Mora, stihovima u rimi mesnevije (Hadidi: ) a u formi hronike. 69

70 70 Opis postavljenja Ahmed-paše Harcegovića za vezira Porte u Hadidijevoj Hronici (Sül. Ktp. Esad Ef. 2081, str ) Prijevod: SULTAN BAJAZID-HANOVO POSTAVLJENJE AHMED-PAŠE HERCEGOVIĆA MEĐU VEZIRE PORTE Padišah je jednog vezira imao U državnim poslovima padišahov je savjetnik bio Oličenje darežljivosti, pravednosti i sklada On je očitovanje ponosa vezirskoga trona Uz opis ovaj, umni bijahu i riječ i djela njegova Njega su tri padišaha slavna prihvatila Veziri i begovi njegovi vidješe da onaj što se ne pokorava Na ovom svijetu samo nemira vatru podgrijava A on, tražeći da ga se od službe vezirstva oslobodi Tako od padišaha svih vladara dozvolu tražeći Dosta je dolazio, kako bi se vlasti odrekao Preveliku ljubav prema vezirskoj službi nije u srce stavio! Za ovu priliku, svijet treba da vidi što po srijedi je: Padišah se sjeti tog vezira što svoj posao odlično poznaje

71 Pišući, uz svoje počasti, uz poštovanje i snagu Padišah tada pozva Ahmed-pašu Naredbi padišahovoj pokori se; Na Divanu carskom opet vezirem postade... (prev. A. Kadrić) Osim osvajanja na Balkanu, Ahmed-paša učestvuje i u osvajanjima i ratovima po Anadoliji, Siriji, Nahčevanu. Predvodio je i osvajanje Midilije kao zapovjednik 300 ratnih lađa. U vrijeme boja na Čaldiranu zajedno je sa sultanom bio usred tabora kapi-kulu konjice i janjičara pješadije koji su napredovali prema vojsci šaha Ismaila. Kad je sultan Selim I krenuo u osvajanje Egipta, Ahmed-paša Hercegović ostaje u Bursi. Umire godine. Ahmed-paša Hercegović je imao kćerku Humu 11 i sinove: Ali-bega, poznatog pjesnika iz vremena sultana Selima I i Sulejmana Veličanstvenog, Mustafa-bega, zatim Ahmed-bega i Mehmed-bega. Evlija Čelebi iznosi neke zanimljive podatke koji pomalo ekspresionistički odslikavaju predstavu osmanskih osvajanja na Balkanu, unoseći u priču i predaju o Ahmed-paši Hercegoviću. Naime, on piše kako je sultan Mehmed Fatih okružio utvrdu Blagaj, središte hercegovačkog kralja bosanskih zemalja, kako je kraljev sin konopom sišao vani, došao ispred Fatiha i primio islam. U isto vrijeme sin daje informacije potrebne za osvojenje tvrđave. Božijom odredbom osvojena je tvrđava i mnoštvo ratnog plijena, dok je sinu hercegovačkog kralja Ahmed-begu dat sandžak. Ahmed-beg je osvojio drugih 76 utvrda koje su ostale iza njegovog oca i priključio ih zemljama muslimana. Zbog velikih zasluga dobio je zvanje vezira. U vrijeme dok je obnavljana mostarska utvrda sa mesdžidom i pratećim objektima, dok je Mostar postepeno prerastao u kasabu, Ahmed-paša Hercegović gradi džamije i različite objekte po Carstvu. Evlija Čelebi piše i o kasabi Hersek u Anadoliji, u blizini Carigrada. Ahmed-paša je dao da se od ratnog plijena tu sagradi naselje koje je u vrijeme Evlije Čelebija imalo oko 700 kuća. Stanovništvo Herseka je sa dobijanjem statusa kasabe oslobođeno poreza, a u naselju je izgrađena džamija sa munarom, prostranom avlijom, četiri kružna kubeta, dva velika kubeta na stupovima, mihrabom i mimberom u starom stilu. Ahmed-paša je sagradio imarete za sirotinju i hanove za putnike. Za održavanje vakufa korišteni su prihodi od 75 dućana. 11 Huma, kćerka Ahmed-paše Hercegovića, fermanom iz 958/1551. godine traži da se ne uzurpira njena zemlja u okolici Dubrovnika koju je dobila u nasljedstvo od svoga oca. 71

72 Zgrade koje je podigao Ahmed-paša bile su prekrivene olovom. Kasaba je dobila ime Hersek zato što je njen osnivač bio Ahmed-paša Hercegović. Zanimljivo je da Evlija Čelebi navodi da je u kasabi Hersek bila tolika velika vlaga da je i slavuja hvatala groznica od malarije. Ahmed-paša Hercegović podigao je kulliye, vakufski kompleks zgrada koji se sastojao od sljedećih objekata: džamija, han, česma i hamam. Na osnovu vakufname Ahmed-paše Hercegovića, vidi se da su navedeni objekti podignuti 917/1511. godine. Hamam je imao kvadratnu osnovu kupole, sa odvojenim dijelovima za zagrijavanje i hlađenje vode. Izvori tople vode postojali su od najstarijih vremena. Džamija je bila sa kubetima. U Jalovi se također nalazi i turbe Ahmed-paše Hercegovića: Ahmed-paša je ukopan u turbe 923/1517. godine. Turbe se nalazi uz Ahmed-pašinu džamiju. Mezar Ahmed-paše je prilično izdignut, a do njega se dolazi uz devet stepenica koje se nalaze uz turbe. Donji dio turbeta sagrađen je od rezanog kamena, a mjesto oko mezara prekriveno je vrlo postojanim mermerom, a na ulazu nalazi se uzdignuti okvir za ulazna vrata turbeta. Radi se o nekoj vrsti poluotvorenog turbeta, na kojem visoki okvir za vrata ukazuje da je u prvobitnoj formi turbe moglo biti natkriveno sličnim materijalima kao što je natkrivena i džamija Ahmed-paše Hercegovića uz koju se turbe nalazi. Ahmed-paša je sagradio džamiju i južno od Edirne, u oblasti Kešan, kao i tri kamena mosta na putu kuda prolaze karavane za Kešan. U tezkiri Tuhfe-i Nā ili našli smo dva distiha Ahmed-paše Hercegovića iz kaside posvećene sultanu Selimu I. To su sljedeći stihovi: 72 Ḥaḳ mu īn olsun murāduñ maḥża i lā- i livā Ḳullaruñ ugruñda terk itmegle faḫr eyler ḥayāt حق معني اولسون مرادك حمضه اعالء لوا قوللرك اوغركده ترك ايتملكه فخر ايلر حيات صدر وقتك عبد حمضكدر فداى جان ايدن 12 هرسك اوىلغ دشمنه صونسه نوهل رشب ممات Ṣadr-ı vaḳtüñ abd-ı maḥżuñdur fedā-yı cān iden HERSEK-OĞLU düşmene ṣunsa n ola şürb-i memāt Detaljnije u: İnehan-zade Mehmet Nā il Tuman, Tuhfe-i Nāilī, Divan Şairlerinin Muhtasar Biyografileri, hazr. Kurnaz, Cemal Tatcı, Mustafa, Cilt. I, Bizim Büro Yayınları, Ankara, 2001.

73 Prijevod: Nek Bog Istiniti pomagač bude, tvoja želja za čistotom, podizanje bajraka je Tvoji podanici, dok život ovaj napuštaju, u čast tebi, ponosito odlaze Sluga je tvoj iskreni veliki vezir vremena tvoga, Hercegović koji život žrtvom čini Ako dušmanu piće smrti pruži, šta će tada biti!? (prev. A. Kadrić) Ahmed-paša Hercegović napisao je ovu kasidu u remel-i medžzuvv mahzuf (15) metričko-stilskom obrascu (Fā ilātün Fā ilātün Fā ilātün Fā ilün / * * * * ) od 15 slogova. Jezik kaside nije težak, ali ima dosta premetanja riječi u stihu, što pomalo otežava recepciju stiha. No, to je opća osobina i manir brojnih divanskih pjesnika u Carstvu. Dakle, stil je uobičajen za kaside s kraja 15. i početka 16. stoljeća. Uočava se i dosta sličnosti između Ahmed-pašine kaside i kaside Jakub-paše Bošnjaka napisane godine povodom pobjede na Krbavskome polju. Zanimljivo je i to da je Ahmed-paša Hercegović učestvovao sa Jakub-pašom Bošnjakom u boju na Krbavi. Ahmed-paša je opjevan i kao veliki ratnik, a i sam sebe, kao što smo vidjeli iz njegovih već navedenih stihova, opisuje kao osobu koja je u svakoj situaciji spremna ići u boj i jurišati. Tako ga opisuju i poetizirane osmanske hronike. Tako ga opisuje i Hadidi: Paša sa još dvije stotine janjičara Začudno u boj kreće i oštro napada Koliko samo hrabrih i od jednih i drugih tamo bi Tijela im na zemlju obori, ispred se sam pojavi... (Hadidi: ) Hadidi i ostali hroničari i pjesnici opisuju Ahmed-pašu Hercegovića u raznim situacijama: kad je u boju izgubio dva prsta lijeve ruke, a potom pao u zarobljeništvo kod egipatskog vladara: Tako sultan Hercegovića gleda i pita: Daj reci mi ti, Herceg ko je čovjek taj? Ja znam za tvoje porijeklo i rod tvoj! 73

74 On odgovori: On, Herceg, bijaše vladar u Zemlji bezvjerničkoj Što htjede naštetiti zajednici Muhammedovoj. Mehmed-han sabljom našu zemlju osvoji. Nas slugama učini, povede nas i taj kraj napusti. A on upita: Pa, kako to da si ti uzeo hanovu kći?... Da bi hanu tom sluga vjerni bio ti?! On odgovori: Ja njemu već podobro bijah u službi Pažnju meni veliku ukaza tad svoju mi kćer pokloni. 13 (Hadidi: ) Ahmed-paša Hercegović spada u red važnijih historijskih ličnosti iz Hercegovine. On zaslužuje posebnu pažnju ne samo povjesničara nego i ostalih istraživača kulturne baštine Bošnjaka na orijentalnim jezicima Çü sulṭān Hersek-oğlı n gördi ṣordı: Ki Hersek ne kişidür di bana sen / Didi kim Kāfiristān şāhıyidi / Ḳılıc ile iklīmümüz fetḥ itdi / Didi yā sen nice alduñ ḳızın anuñ / Didi ben eyü ḳullug itdüm aña / Bileyin aṣluñ u neslüñ senüñ ben Muhammed ümettī bed-vāhiyidi Esīr eyledi bizi aldı gitdi Ki sen ḳul olasın senüñ o ḫānuñ İdüp himmet ḳızını virdi baña 74

75 2. ALI-BEG ŠIRI HERCEGOVIĆ (početak 16. stoljeća) 14 Od mog tijela slabunjavog, šta uradi jada breme. Pogledajte u šta me je pretvorilo pusto vrijeme! (Ali-beg Širi) Osmanski pisci tezkira bilježe osnovne i vrlo šture podatke o životu Ali-bega Hercegovića Širija. Na osnovu osmanskih biografija pjesnika, Ali-bega su potom prikazali Hammer i Bašagić. Ašik Čelebi opisuje Ali-bega kao sina velikog vezira Ahmed-paše koji se proslavio u vrijeme sultana Bajazida II. Za Širija navodi da se kao pjesnik proslavio po oštroumnosti, obrazovanosti i odgoju. Ašik Čelebi bilježi kako je Ali-beg Hercegović Širi uzet u posebni odjel (ḥarem-i ḫāṣṣ) kod sultana Selima, gdje je s velikim uspjehom podučavan usvajanju brojnih nauka. Osobito nakon smrti Ahmed-paše, Širijeva oca, Širiju je posvećivana posebna pažnja na Dvoru, budući da mu je majka bila sestra sultana Selima, a sam Ali-beg Širi bio je jedan od najstarijih unuka sultana Bajazida II. 15 Tako, pod zaštitom moći sultana Selima, svoga daidže, Ali-beg Hercegović Širi odrastao je i razvio se u vrlo obrazovanog pjesnika, intelektualca i administrativnog upravitelja. Sa Širijem je zajedno bio i njegov mlađi brat Mustaj-beg (Mustafa-beg) 16, a obojica su istovremeno imala proslavu obrezivanja godine. 17 Širi brzo postaje kapidžibaša (nadkomornik) na Dvoru, a tu funkciju je imao i na početku vladavine sultana Sulejmana Veličanstvenoga, 14 Ovog pjesnika spominju brojne rane osmanske tezkire (biografije pjesnika), a kod nas ga je među prvima predstavio S. Bašagić, na osnovu podataka iz tezkira, a poslije njega navedene podatke ponavljaju ostali autori. Tek u posljednje vrijeme detaljnije se predstavljaju djela ovog pjesnika. Vidi opširnije: Adnan Kadrić, Ka narativnoj skici djela Povijest osvajanja Egipta godine bosanskog pjesnika Ali-bega Hercegovića Širija, Prilozi za orijentalnu filologiju 57/2007, Sarajevo, 2008, str Inače, Ali-beg Širi Hercegović bio je i tetić čuvenoga Gazi Husrev-bega, koji je ostavio velikog traga u razvoju Sarajeva u prvoj polovini 16. stoljeća. 16 Mustafa-beg je ubijen godine u jednoj pobuni u Anadoliji. 17 Šabanović, Hazim, Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973, str

76 svoga dajdžića. Nakon službi na Dvoru, u vrijeme sultana Sulejmana Veličanstvenoga, Ali-beg Širi Hercegović biva postavljen za sandžakbega u nekoliko većih sandžaka u tadašnjem carstvu. Vrijeme u kojem je živio Ali-beg Širi Hercegović bilo je vrijeme u kojem je njegov otac vršio funkciju velikog vezira nekoliko puta. Odrastao je slušajući priče o velikim osvajanjima svojih predaka i zemljaka: oca Ahmed-paše, glasovitog vojskovođe Jakub-paše Bošnjaka, Hadima Ali-paše Bošnjaka, Ferhat-bega oca Gazi Husrev-begova i ostalih. Osmanski biografi bilježe da je Ali-beg Širi Hercegović svojom voljom napustio sve društvene funkcije i povukao se u jedan od egipatskih sandžaka, gdje se pokušavao liječiti od kostobolje i gdje je proveo nekoliko godina. Često ga je hvatala hladna groznica nakon koje bi bivao iscrpljen, potom bi ga hvatala vrućica. Određenim lijekovima pokušavao je ojačati iscrpljeno tijelo. U medicinskim krugovima oko Širija objašnjavalo se da je u slučaju Širijeve bolesti došlo do klasičnog poremećaja protoka osnovnih životnih supstanci : krvi, sluzi, žuči i crne žuči. Ubrzo je izgubio moć upravljanja nad nekim dijelovima tijela. Tako biografi bilježe kako je pred sami kraj života Ali-beg Širi Hercegović bio paraliziran i nije mogao ni jesti ni piti bez pomoći drugih ljudi. Iz dubrovačkih izvora razaznaje se da je do godine živio u selu Rūs u oblasti Galipolje. Zasad najpoznatije i najduže nama poznato Širijevo djelo jeste dugačka poema Povijest osvajanja Egipta (Tārīḫ-i Fetḥ-i Mıṣır), koja ima ukupno 1443 distiha (2886 stihova). Djelo ima dvadeset i tri poglavlja. 18 Poema Povijest osvajanja Egipta otpočinje stihovima o sultanu Bajazidu II, djedu pjesnika Ali-bega Širija Hercegovića. Početak je sličan počecima kakvi se sreću u brojnim drugim poetiziranim osmanskim hronikama s kraja 15. i početka 16. stoljeća. Ova poema Ali-bega Širija Hercegovića spada u red historijske epike, sa više akcenta na distanciranom opisu događaja, tako da je u nekim dijelovima historičnija od nekih drugih hronika o istom događaju iz njegovog vremena. Početak poeme, dakle, predstavlja opće mjesto narativnih osmanskih poetiziranih hronika. Bijaše u Maloj Aziji jedan sultan veliki U njegovom sazviježđu veličanstvo mjesec blistavi bi Njegova blagoslovljena bijaše sudba sretna Sa veličinom sjajna zvijezda bijaše blistava 18 Rukopis djela se čuva u Topkapi Saraju u Istanbulu (Emanet Hazinesi 1433). 76

77 On je bio vladar koji svijetom sretno upravljaše Putnik koji je slijedio pravac sreće Ukras vojsci u Maloj Aziji on bijaše Onaj koji u Maloj Aziji bijaše ukrasom države Po vrlini, blizak prijestolonasljedniku vlasti Helena Po lozi rođačkoj ponos porodice Osmana To je taj vladar Bajazid ime njegovo bijaše Sreća je prethodila kraju dobrome... [TFM:1-6] 19 Čak i Ali-begov opis starosti svoga djeda sultana Bajazida II podsjeća na neke slične opise starosti u osmanskim hronikama: Sva njegova kosa crna pobijelje Njegov stas-strijela u luk se pretvori [TFM:19/II-20/I] Ali-beg Hercegović Širi opisuje najznačajnije događaje u svojoj hronici / poemi. Dolazak svoga daidže sultana Selima u Edirne, prilikom borbe za naklonost oca i janjičara za naslijeđe, Ali-beg Širi Hercegović opjevava na sljedeći način: U blizini Edirne odmorište postaviše šatori se razapeše, nosiljka pripremi se dođe glasnik sa pismom njegovim, približi se sa odjećom njegovom, dok odjeća njegova kao u sluge bijaše došavši, u posebni Carski divan uđe zemlju cjelivajući pismo predade pismo pročita vladar pomisli dobre u njegovu blagoslovljenu misao nemir stiže... [TFM: ] Princ Selim poduzima ozbiljne korake da stavi do znanja da želi poslije oca vladati osmanskim prijestoljem. Odlučnost princa / sultana Selima u pohodu prema Istanbulu Ali-beg opisuje stihovima: 19 Stihove iz djela Povijest osvajanja Egipta (Tārīḫ-i Fetḥ-i Mıṣır) preveo A. Kadrić. 77

78 78 S ove strane sultan Selim, mladić sreće danju i noću o prijestolju razmišljao je. Gleda kao iz Edirne šah ode te na put prema Carigradu odluči se Jer, znao je, pismom se uspjeh ne postiže jezičkom pera srce ne osvaja se. Reče ta: ja sam onaj što pismo predat će koji, lice svoje pokrivajući, molit će Da svjetlo stigne, da ljudskosti bude A ako i ne bude, za selidbu na drugi svijet kakva samo zahvalnost je! Ovo pomisli onaj šah hrabri Naredi: Vojsko, u pokret svi! [TFM: ] Spahije nagovaraju sultana Bajazida II da ozbiljnije shvati namjere sina Selima u njegovu pohodu prema Istanbulu. Ali-beg kroz stihove navodi i riječi spahija i članova Divana: Uz njega je, čini se, vojska brojna koja na putu svome sve u prah pretvara: namjera mu je na Prijestonicu ruku pružiti, on želi (u) vlasti sretnoj vrhovni zapovjednik vojske biti. [TFM: ] Ali-beg Hercegović slikovito opisuje reakciju svoga djeda, sultana Bajazida: Kad je to čuo mjesec taj u sazviježđu radosti, lice sunčevo prekri oblak strogosti koje je poput lica ljepotica, dok bijaše puno radosti, a postade brigom ispunjeno, poput srca zaljubljenih. Tako se jutro proljeća njegova, dok šah veseo bi, u tamni pogled zimske noći pretvori. S oblakom brige, taj se mjesec kasno javi, i pođe, kao sunce, u svitanje, ustajući... [TFM: ]

79 Iz djela Ali-bega Širija Hercegovića Povijest osvajanja Egipta (Topkapı Sarayı Müzesi, Emanet Hazinesi 1433) 79

80 Susret daidže Selima i djeda Bajazida Ali-beg Širi Hercegović opisuje na sljedeći način: Kad princ svoga oca ugleda, u to vrijeme, reče: O padišahu, ovozemne površine, tvoja zvijezda sretna, blagoslovljena neka bude, neka je blistavo tvoje mubarek lice, znam za svoj grijeh, vladaru moj, plemenitost pokaži, preko krivice moje pređi, moj sultane, plemenitost iskaži! O dušo tad mu sultan reče: Ne treba mi zemlja Grka, bez tebe, znam da grijeh od tebe došao nije da rat ovaj zatražiše spahije. Ti si na svijetu ovome svjetlost oku mome, neka više od oka pogleda moga daljine ne bude! [TFM: ] Ubrzo potom umire sultan Bajazid II. Dolaze razni velikodostojnici na posljednji ispraćaj sultana. Ali-beg Hercegović opisuje i dolazak svoga daidže princa Selima na očevu dženazu: 80 Izađe pred mrtvo tijelo oca svoga, iz oka dade da teče čas krv, čas voda. Čim je tabut svog oca vidio, izgubio se, bez daha, stajao, uz krike i jauke uzavreo, dok je pamet svoju gubio, tup postajao. Kad šah novi snagu i razbor skupi, uzviknu: šta da radimo sudba od Boga dolazi!? Kleknuo je i, potom, ispred tabuta krenuo, pri rastanku tom, bolno je, u tuzi, uzdisao... [TFM: ] Novi sultan Selim kreće da uspostavi vlast na cijelom području gdje je vladao njegov otac. Na početku pohoda Širi daje zanimljiv opis prirode:

81 Vrijeme praskozorja bi kad modro nebo njegovo učini da se naranča žuta pojavi, kad plavetnilo njegovo, nebo, zeleno more bi, šta tada lađa njegova bijaše vladar istočni!? Tog dana, zastajući, sultan Selim, od rane zore, za pas svoj mač i pojas stavljao je, da krene prema zemlji Anadoliji on zapovijedi i carska vojska spremna bi. [TFM: ] Preuzimanje vlasti nužno je zahtijevalo sukobe sa braćom Ahmedom i Korkudom. Širi na sljedeći način uvodi u opis sukob sultana Selima sa bratom Ahmedom: Tako on vidje da sultan Ahmed ne stiže. Ode odmah, pobježe, taj čovjek sreće vječne. Dolazeći, u gradu Bursi odsjeo je. Dok je ljeto išao bi, zastajao bi čim zima dođe. Ružičnjak svijeta ovoga u jesen pretvori se, zelenilo u vrtu svijeta požutje A i sultan Korkud upravo u to vrijeme, u gradu Manisi sretan bijaše. [TFM: ] Širi potom nastavlja priču o sudbini princa Korkuda: Odlazeći sultan Korkud, s ove strane, stiže i sakri se u unutrašnjosti pećine. Mislio je da će to biti riznica spasa nadao se da neće doživjeti muku i uznemiravanja. Stiže mu presuda sudbine iznenadna. Pristigoše i u toj pećini uhvatiše ga. Lišeni žaljenja i bez tuge, U isti tren, odmah s njim završiše. U Bursu mrtvo tijelo njegovo dopremiše... [TFM: /I] 81

82 S druge strane, dolazi do sukoba vojske sultana Selima i vojske princa Ahmeda: 82 Zasvira veliki doboš, ratni bubanj i čeng ratni. Njihov zvuk i istok i zapad obavi. Uzvik junački svijet ovaj obuhvati. Prašina nebesko lice prekri. Ljubičasti mačevi frcaju na sve strane. Sve misliš to je munja blistava na nebu crnome. Koplje će tog dana da grudi cijepa. Da šeta po prsima hitro, bez straha. Pomoć Selim-hanu od Boga dođe. A sultanu Ahmedu poraz stiže. [TFM: ] Ali-beg Hercegović Širi u ovom svome poetiziranom djelu o osvajanju Egipta godine detaljno opisuje borbe protiv Šaha Ismaila, opisujući i dolazak do polja Čaldıran. Slijedi osvajanje Sirije, Palestine i Egipta, vrlo detaljno opisano. Nakon toga umire sultan Selim, a na vlast dolazi sultan Sulejman Kanuni. Predstavljanje djela Ali-bega Hercegovića Širija završit ćemo na opisu ustoličenju sultana Sulejmana, sina sultana Selima: Ustoličenje sultana, sina Selim-hana na prijestolje pravednosti Taj mjesec sreće sa zemlje prolazne, tako u kuću vječnosti otišao je a age koje su bili u njegovoj službi, neprestano su uz njega bili; sad i oni shvataju da od njih sultan ode svaki od njih uzdisaše, glasno jaukaše. Rekoše: od tog nema koristi, jer tako ono što je suđeno stiže. a to ovako skrivati, planirano je, viđenijim ljudima vijest su tad poslali kako iz oka nestade duh taj otjelovljeni Međutim, najpreče sljedeće je neka se sve krije, da Zakon Osmanov smutnja ne stigne!

83 Da se ova tajna narodu obznani, sav bi imetak i grad oni opljačkali. Ali, neka stigne do padišahova sina najdražega, neka on metne na glavu krunu dostojnu vladara! O ovoj su tajni tako obaviješteni državni velikani, tajnu su tu unutar duše skrivali vijest su poslali sinu padišahovome: Da u sreći dođe i stigne do Prijestonice! Državni velikodostojnici, za priliku tu, sve to iznesoše, kao da, tobože, sultan ovog vremena još živ je. Spram ljudi takvo bi lice pokazivali, kako bi oni kako je uobičajeno služili. Princ je došao, a još je bilo sunce Vijest tad odasla taj čovjek carske sreće te tako obaviješteni i ostali postadoše: Stiže vladarsko blagoslovljeno lice! Dadoše da narod pristiže, koliko god ga bijaše. A da je on vladar svi tad izjaviše. te tako o toj tajni sav narod obaviješten postade krici tuge i žalopojki na nebo se popeše neko plače, neko grebe lice svoje, neko se baca, po zemlji prostire. neko povodom tim uzdiše i jauče. od jaukanja za njim točak sudbe raspolovio se. Neko pušta da mu iz oka teku suze. od bola za njim u moru se raspada kamenje. te grudi što vatru ne prosipaju, gore. nečije oko puno suza plače dođoše na jedno mjesto svi velikodostojnici Porte. Svi oni jaukaše i glasno zazivaše dođoše do mjesta vladara mrtvoga, i staviše ga unutar tabuta. Jao žalosti, gdje je taj mjesec sreće, sad će mu mjesto boravka biti visoko sazviježđe! Stojeći, na vrh visokoga prijestolja, oni ga postaviše, na patnji je sad kolijevka njegova. Sjeti se, ti, kad njegov položaj prijestolje bijaše! Gle, na kraju mjesto za njegovu sjenu daska postade! 83

84 84 U tabut tog svjetskoga vladara staviše i u tom tabutu ga doniješe Kad iz prijestonice taj vladar s tabutom izađe, vapaj i uzdisaji do nebesa dosezaše. Na put tabut vladarev pođe. Sve sluge njegove jaukati počeše. Zbog prizivanja takvog, nečije grudi su pukle. Zbog plakanja oči nečije pune suza. U prizoru tom, koliko samo pređoše pustahija! Dolazeći u grad, užurbano stigoše. Kad princ tada obaviješten bijaše pred mrtvo očevo tijelo izađe. Iz očiju svojih dade da česma krvava potekne. Došao je, stigao taj (vladar) sreće kraljevske. Dok je puštao krike, jecaje i jauke, taj sultan svoga vremena naprijed išao je U takvom prizoru, dok u grad ulazio je, stigoše i na zemlju ga spustiše. Kao da tijelo vladara riznica blaga svijeta bijaše, odmah ga u zemlju spustiše. [TFM: ] Od Širijevih gazela najčešće se citira gazel koji je preveo i upjevao S. Bašagić: Kao Medžnun savij gn jezdo tičije na glavi, Kada si ti mojih jada, srce, izraz pravi. Ako želiš vidjet zamke ah i mami-zrno, Pazi da te ne bi ko god s pravog puta svrno! Tisuć duša i srdaca poljupca ne vr jedi A ti Širi još ne shvaćaš njene ispov jedi. Nek nam ljubav ne prodaje saopćite to Medžnunu; Ko prodati pamet može mudrom Eflatunu? Da ja vidim onom suncu da l nebeski mjesec sliči Na luku ću svoga aha na nebeski svod se dići. Čuješ, srce, ne varaj se na prćiju niska svijeta! Šta Karunu hazne hasne, kada mu je spomen kleta? (prev. S. Bašagić)

85 Ne zna se tačno datum smrti pjesnika Ali-bega Širija Hercegovića. Najvjerovatnija je pretpostavka da je umro sredinom 16. stoljeća. Njegova poezija ostala je kod nas relativno nedovoljno poetički istražena, premda se, s obzirom na Ali-begovo porijeklo i obiman poetski opus, može reći da se radi o jednom od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pjesnika iz prve polovine 16. stoljeća. Sama ta činjenica dovoljna je da izazove pažnju svih ozbiljnijih istraživača bosanskohercegovačke kulturne baštine na orijentalnim jezicima. 85

86

87 V. Period kanonizacije klasičnih literarnih vrijednosti i poetski krugovi u Mostaru u 16. stoljeću Od sredine 16. stoljeća u književnosti na orijentalnim jezicima u Osmanskom carstvu dolazi do svojevrsnog procvata prijevodne književnosti, ali i prijevoda drugih djela iz različitih oblasti. U bošnjačkoj književnosti na orijentalnim jezicima u drugoj polovini 16. stoljeća takav prijevodni val prisutan je kod raznih autora. Također, na osnovu aktualiziranja ljubavnih pripovijesti prisutnih u književnosti na perzijskom jeziku, nastaju nove, adaptirane verzije istih pripovijesti. Derviš-paša Bajezidagić Mostarac, po želji sultana Murata, prevodi sa perzijskog jezika na turski jezik djelo Seḫānāme (Knjiga o darežljivosti), a prijevod modificira i prilagođava metričkom ustrojstvu poezije na osmanskom turskom jeziku. Uz djelo daje i vlastite poetske dodatke i uvodna poglavlja sa dosta elemenata autobiografskog. Tako nastaje poema Muradnama Derviš-paše Bajezidagića. Ali Dede Mostarac, poznat kao šejh tekije kraj turbeta u Sigetvaru, sluša predavanja na arapskom jeziku, te piše brojne komentare mističkih klasika a u stihu komentira neke temeljne principe misticizma. Kod njega se zapaža snažan utjecaj djela andaluskog mistika Ibni Arebija. Svoju poeziju piše pod pjesničkim imenom Harimi. Hasan Zijai Mostarac piše tesavufsku ljubavnu poemu Ḳıṣṣa-i Şeyḫ Abdürrezzāḳ (Pripovijest o šejhu Abdurezaku) po uzoru na sličnu pripovijest o šejhu Sananu koju nalazimo kod Feriduddina Attara. Kao što je Ali Dede Mostarac utjecao na kanonizaciju temeljnih principa misticizma kroz prozu i poeziju, tako je i Hasan Zijai Mostarac također utjecao na kanonizaciju literarnih vrijednosti, po uzoru na perzijske 87

88 klasike, svojim podugačkim proznim komentarom jedne kaside znamenitog perzijskog pjesnika Sadija Širazija. Svi navedeni pjesnici dali su veliki doprinos razvitku kulturnog ambijenta za pisanje poezije u Mostaru u drugoj polovini 16. stoljeća. Na isti način njihovu tradiciju nastavljaju ne samo) Derviš-pašin sin i pjesnik Ahmed Sabuhi ili Zijaijev sin i pjesnik Ubejdi Mostari već se takav stil razvija i kod ostalih pjesnika iz raznih slojeva mostarskog društva 16. stoljeća. Posebno treba istaći mostarske pjesnike kao što su: Bejazi, Adli Čelebi i Medžazi, ali i ostale pjesnike koji su formirali posebnu vrstu mostarskog pjesničkog kruga, o čemu svjedoče pjesme koje su ostale iza njih, a posebno nazire (paralele). 88

89 3. ZIJAI, HASAN ČELEBI IBN ALI, MOSTARAC (?-1584) 1 Niko nije mario za stihove moje Odseliti iz domovine bilo mi je bolje 2 (Hasan Zijai) Puno ime Zijaija Mostarca je Hasan ibn Ali ibn Husejn ibn Mahmud ibn Jusuf el-herseki Zijai (Svijetli) Mostari. Jedan je od najznačajnijih mostarskih pjesnika 16. stoljeća. Ima sačuvan sređeni (muretteb) Divan 3 i dugačku narativnu mesneviju tesavufsko-lirskoga sadržaja Pripovijest o šejhu Abdurezaku. 4 O Zijaiju su pisali brojni biografi, počev od Katiba Čelebija 1 Ovaj pjesnik kod nas je malo detaljnije predstavljen u radovima S. Bašagića, na osnovu osmanskih tezkira (biografija), a poslije njega te podatke prenose i ostali sastavljači sintetskih biografija bosanskohercegovačkih autora na orijentalnim jezicima. U posljednje vrijeme značajan doprinos u predstavljanju ovog pjesnika dala je Muberra Gürgendereli koja je uradila kritičku transkripciju Zijaijevog Divana (Hasan Ziyâ î, Hayatı-Eserleri-Sanatı ve Divanı. İnceleme-Metin, hzr. Muberra Gürgendereli, Kültür Bakanlığı Yayınları Sanat Edebiyat Eserleri Dizisi , Ankara, 2000.) i ljubavne mesnevije Pripovijest o šejhu Abdurezaku (Hasan Ziyâ î. Şeyh-i San ân Mesnevisi, hazırlayan: Müberra Gürgendereli, İstanbul, Kitabevi Yayınları, 2007), dok je kod nas poseban doprinos dala Alena Ćatović koja je potom napravila izbor i prevela velik broj pjesama iz Divana ovog pjesnika. Mustafa Jahić otkrio je široj naučnoj i kulturnoj javnosti postojanje još jednog rukopisnog djela Hasana Zijaija Mostarca u Arhivu grada Sarajeva. Navedeni rukopis bio je posve nepoznat turkološkoj javnosti u Bosni, ali i izvan Bosne. (Vidi detaljnije u: Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, obradio Mustafa Jahić, Historijski arhiv Sarajevo, Al-Furqan Fondacija za islamsko naslijeđe, Sarajevo 2010). 2 Prijevod: Fehim Nametak, Kronostihovi mostarskog pjesnika Hasana Zijaije, u: Trava od srca: Hrvatske Indije II, Zagreb, 2000, str Selimiye Ktp. Edirne (T ), L. 110; 12x21 cm. 4 İstanbul Belediye Ktp. M. Cevdet Yzm., No K 272; London: British Museum Or. 3291; Zagreb: Orijentalna zbirka Arhiva HAZU, No

90 pa sve do Muberre Gürgendereli. Bašagić je posebno skrenuo pažnju na ovog zanimljivog mostarskoga pjesnika koji je pisao na turskom i na perzijskom jeziku. O Zijaiji su pisali i Handžić i Šabanović. Zijai je umro 993/ godine u rodnom Mostaru. Iz jednoga dijela Zijaijeve poeme Pripovijest o šejhu Abdurezaku (Ḳıṣṣa-ı şeyḫ Abdürrezzāḳ) saznajemo za još jedno djelo za koje sam Zijai navodi da ga je napisao prije poeme o šejhu Abdurezaku. Djelo se zove Varka u Gülşah. Autobiografske dijelove o životu Hasana Zijaija Mostarca nalazimo u njegovoj već spomenutoj poemi Pripovijest o šejhu Abdurezaku (Ḳıṣṣa-ı şeyḫ Abdürrezzāḳ). Zijaijev stil je vrlo jednostavan i ima neke osobitosti jednostavnosti iraki stila u divanskoj književnosti, ali njegove aluzije i leksika iz biranog tesavufskog stručnog registra ukazuje na to da se radi o vrlo uspješnom pjesniku sa već izgrađenim osjećajem za složenije stilske konstrukcije divanske poetske tradicije. Na bosanskom jeziku prvi je Fehim Nametak prikazao neke podatke iz samog života Hasana Zijaija na osnovu hronograma u radu Kronostihovi mostarskog pjesnika Hasana Zijaije, 5 dok se kulturološkim orijentalno-islamskim motivima i intertekstualnošću Zijaijeve poezije bavila Alena Ćatović. 6 Zijai ima 641 pjesmu unutar Divana u Edirni, kako slijedi: 12 kasida (jedna na perzijskom), 510 gazela (14 na perzijskom), 8 musammata, 7 14 hronograma, 11 zagonetki u stihu, 57 kit i i 29 pojedinačnih distiha. Nametak se posebno osvrnuo na tarihe (hronograme) Hasana Zijaija. Najstariji Zijaijev hronogram je hronogram o podizanju džamije u Čajniču: Svoju domovinu Sinan-beg preporodi Načinivši ovu džamiju, učini dobro djelo Razmišljajući sastavih joj kronogram: Lijepa je i dolična zgrada gdje će se slaviti Svemilostivi 972/1564. godine (prev. S. Bašagić) 5 Fehim Nametak, Kronostihovi mostarskog pjesnika Hasana Zijaije, u: Trava od srca: Hrvatske Indije II, Zagreb, 2000, str Hasan Zijaija Mostarac. Divan (prevela i priredila: Alena Ćatović), Sarajevo: Dobra Knjiga, Posebna poetska forma sa rimovanjem na kraju stiha i sa rimovanjem unutar stiha. 90

91 Zijaijev hronogram o smrti Ćejvan-bega preveo je Hivzija Hasandedić. 8 Zijai u Divanu sastavlja i hronogram o smrti svog oca Alije, te hronogram (tarih) o dolasku nadzornika vodovoda u Mostar i hronograme slične tematike. Ilustracije radi, navest ćemo i Zijaijev tarih (hronogram) o smrti Sinan-bega Boljanića: Svoju plemenitu dušu predade Uzvišenom gospodaru Ken anova raja, perivoja Jusufa egipatskoga gospodara Glasnik se pomoli i kronogram njegove smrti kaza: Bože moj, u rajske perivoje pošalji krajiškog gospodara h.g./ (prev. Fehim Nametak) U poemi Pripovijest o šejhu Abdurezaku Zijai zapravo pripovijeda poznati događaj o šejhu Sananu na sljedeći način: Šejh Sanan je bio poznati šejh iz grada Sanana iz Jemena. Jedne noći šejh je sanjao san u kojem je sebe vidio kako čini sedždu jednom kipu u anadolskoj crkvi. Rastužen kreće iz Mekke u Anadoliju da otkrije značenje svog sna. Kad je stigao u Anadoliju, zaljubljuje se u prelijepu hrišćanku koju je vidio na izdignutome trijemu i izjavljuje joj ljubav, počinje patiti i razmišljati o njoj. Zajedno je sa psima bio na pragu te ljepotice, 9 posve je oslabio i poblijedio od slabosti. Jednog dana, dok je boravio ispred praga dvora, ugledala ga je lijepa hrišćanka i upitala šta tu radi i zar se ne stidi ljudi koji prolaze okolo, odnosno postupaka koji ne priliče jednome šejhu. On je odgovorio da traži put do nje, da je osvoji. Hrišćanka mu postavlja četiri uvjeta koja mora ispuniti: da počne piti vino, da zapali Kur an, da se klanja kipovima u crkvi i da postane hrišćanin. Šejh je pristao samo na jedan uvjet: da pije vino. Zato je ljepotica priredila gozbu na koju je pozvala šejha i opila ga raznim opojnim pićima. Tako je šejh uradio i ostalo što je od njega tražila hrišćanka. Na kraju šejha spašava iskrena dova jednog derviša murida. Hrišćanka postaje muslimanka i na kraju umire. Čitateljima ostaje da izvuku pouku. 8 Vidi: Hivzija Hasandedić, Dva kronograma o smrti mostarskog legatora Ćejvan-kethode, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom VI-VII, str. 279, Sarajevo Ovo je čest motiv u poeziji na osmanskom jeziku, a preuzet je iz perzijske književnosti. 91

92 IZBOR IZ POEZIJE ZIJAIJA MOSTARCA KASIDA (sa perzijskog) Premda nisam nit iz Širaza ni Hodženda ni Hamadana Poznato mi je sve u pogledu poetskog stila perzijskoga Iako sa Džamijem ne pih vina po sijelima Od irfana sav sam pijan i svog vremena sam Džamija. Ljepše su mi pjesme od pjesama Husreva iz Delhija A kad bi priliku imao da ih vidi, uživao bi u njima. Poezija Nizamijeva baš dotjerana i nije Ako bi se zagledao pažljivo u gazele moje. Svaki uzdah bi sreća bio, da se zvijezda posrećila da je moja poezija ljepote kao što je Sadijeva. Daje gazel jedan moj naučio Hafiz iz Širaza, rekao bi nek mu se ne donosi drugih poezija. Fettahi u prisustvu mom i ne progovara Jer ja sam car rječitosti i govora. Firdusi i u raju, premda svoju poeziju ima, sluša moj poetski ružičnjak što je ko iz edena. Sjajnije od zvijezde nebeske je blještavilo poezije Enverija, samo ako prepozna blještavilo moje poezije. Ne posegoh za ambrom iz Attarovog bujedana. Vasiona se napuni mirisom stoje tajna moja. Ne dolazi do izražaja ljepota Zahirova gazela Ukoliko do izražaja dođe dobrota moje duše i srca. S Božjom pomoći, poezija i od Muinove ljepša mi je Samo ako bi se pažljivo zagledao u stil i značenje. Vladar sam u svom carstvu riječi, jer savršeniji sam u tom ja I od savršenih, i Kemala Hodžendija i Kemala Isfahanija. Ej prvače među rječitima, meni bi se obratio Hadžu, sumnje nije, kad bi moje pjesme znao. Premda u umijeću stihovanja slovi Imad za majstora I sam sam jedan od stupova znalaca jezika. Nasir kao umjetnik od malenkosti moje ništa nije bolji, Uz pomoć Stvoritelja svijeta, ja sam čak i bolji. 92

93 Selman me blagoslovi Allah sačuvao tebe Kad gleda moje majstorije na mejdanu poezije. Ono što nije bilo suđeno Kasimu, još od ezela Iskonski Djelitelj sudbine dodijeli mi moć izražavanja. U pohvalu meni Katibi čitav divan napisa Jer ja sam vladar Što osvoji riječi kraljevstva. Po meni Ismet ko kakvo nedužno dijete daje A ja iskusan pjesnik, i mudrost i mladost sa mnom je. Carevi su sluge pred vratima carstva moga Jer ja sam padišah carstva riječi, svijeta cijeloga. Strijelom i lukom osvojih carstvo riječi Zato se od mog luka Hilali skloni i bježi. U sjeni mojoj Rijazi poput tratine obične je a ja na toj tratini poput Šimšira šepurim se. Ako ih Suženi u oči bode i to im se dopada Ja ću svojom poezijom kao kopljem ostaviti traga. Slike su moje poetske od Hajalovih dopadljivije Premda sam tek u Čoporu pasa mahale moje drage. Ja se hvalim i tako žalostim one što prigovaraju mi ne bi li oni Što me optužuju od jada svisnuli. Ako i, na koncu, nisam u ružičnjaku prethodnika u poeziji Makar sam Zijaji (svijetli) stoje k o list jesenji. (prev. S. Gačanin) GAZEL (1) Ja nemam ljepoticu, usta, pupoljak u ružičnjaku svijeta. Od tuge sam se povukao, ja nemam ljepoticu vitka stasa! Od tuge za prijateljem, moj stas se povio! Najzad to me učini starcem! Ja nemam mladice koja će zaliječiti moj stari bol! Umro sam gledajući druge kako odlaze sa svojim prijateljima! Da saopštim dragoj svoju bol, ja nemam snage! Ja sam zauvijek lišen sastanka sa ljepoticama. Osim bola srca, ja nemam drugog skrivenog bola. O Zija i, svaka moja riječ je šećer, ali ne znam, Nemam rječitog jezika koji mi je naklonjen. (prev. Dž. Ćehajić) 93

94 GAZEL (2) Vladarice, otkloni nepravdu što srca razdvaja Jer na koncu ostaje samo spomen o pravednosti vladara. Vezavši srca naša za vlasi uvojka svoga, tek nastade tegoba Raspleti uvojke svoje, draga, pa nas oslobodi svih tegoba. Ah, kako su na putu ljubavi tebi daleko odmorišta Ljubav koja zrelost dostigla nije, i ne stiže do cilja. Vladarice, prah po putu do doma tvog, suze mi pretvoriše u kal A ja, sav pijan od ljubavi, posrnuh u taj kal. Zijaji, opijen kao i ostali, što u tebe su zaljubljeni, veli Hajde krčmaru, zaokruži čašom redom, pa nek stigne i meni! (prev. S. Gačanin) GAZEL (3) Ne može rastanak, susret s dragom premašiti Zar može jesen proljeću predhoditi Misao o tvom dolasku nije isto kao tvoj struk obgrliti Morska pučina ne može blagodat obale premašiti Po ljepoti, ljupkosti, krasoti, nježnosti i dražesti Tu zavodnicu, sve ljepotice svijeta, ne mogu premašiti Pa nek su i najgori na svijetu, vi nemojte zaljubljene kuditi Ljubav zaljubljenog može čednost i stid premašiti Nema sumnje, Zijaija je na strani zaljubljenih Uzvišeni Džennet ne može dragu premašiti. (prev. Alena Ćatović) GAZEL (4) Radost čaše ne biva zaboravljena Zar ljepota čaše može biti uzaludna Glasovima opijenih svijet se napunio Jel to kod njih, čaši dova učinjena Zašto pobožnjaci ne mogu je prihvatiti Zaista je slatka voda iz čaše spuštena O peharniče, na ovom svijetu nas si se sjetio Nek nam čaša postane, druga vjerna O peharniče, ako si se piti zaželio Zijaiji je svjetlost čaše potrebna. (prev. A. Ćatović) 94

95 Osim Divana i poeme Pripovijest o šejhu Abdurezaku, pažnju naše javnosti privukao je i Zijaijev poduži prozni komentar (šerh) jedne kaside Sadija Širazija (Şerḥ Ḳaṣīde-i Sa dī li-żiyā ī el-mostārī) na koji je skrenuo pažnju Mustafa Jahić. Djelo u rukopisu ima oko 20 listova (40 strana). Rukopis se nalazi u Historijskom arhivu Sarajevo (R. 444/1). Radi se, sa aspekta proučavanja intertekstualnosti u književnosti(ma) na orijentalnim jezicima, o vrlo zanimljivom komentaru jedne kaside znamenitog perzijskog pjesnika Sadija Širazija (589/ /1292). Komentar je pisan najvećim dijelom u prozi. Zijai Mostarac se u komentaru (šerhu), kako navodi Jahić, koristio vlastitim stihovima i stihovima pjesnika savremenika, odajući vrlo učenog pjesnika i proznog pisca komentara. Knjiga se sastoji od zanimljivih tumačenja Sadijevih stihova i savjeta koje Zijai upućuje čitateljima. Djelo dovršava 987/ godine. Napominje da niko prije njega u našem vilajetu nije napisao slično djelo, niti risalu ili knjigu o navedenoj Sadijevoj kasidi. Na kraju djela stoji kasida koju je Zijai Mostarac napisao u ime / čast jednog mladića koji je bio vrlo vješt u poeziji i pisanju inšaa (stiliziranih pisama), a koji je bio ferzend-i ercümend (časni sin) njegovog visočanstva hercegovačkog sandžakbega Sinan-bega (fol. 20a). Ilustracije radi, dat ćemo u prijevodu nekoliko uvodnih distiha spomenute Zijaijeve kaside u kojima Zijai skreće pažnju na sebe prvo kao na šejha koji vodi računa o prijateljima na putu Spoznaje: Kapiju prijatelja napuštao sam ja stalno drugove ispuštao iz sjećanja. Ni traga odanosti ne vidjeh ni u koga Sad se nadam dobrostivosti Onoga što prašta. Stari šal mi je dosta, ja ne oblačim odjeću čičimaka 10 Jer će mi na kraju pokrivalo biti zemlja, šta god radio ta sivomrka odjeća počinka! Upomoć, moja narav poetska što bisere frca u moru se tuge /zbog daljine Spoznaje/ ugušila. 10 Aluzija na raskošno drvo unnab, koje je vrlo visoko, po nekim predajama nebesko drvo, izuzetno ukusnih plodova, najčešće crvenih poput arapske trešnje, ali može biti i drugih boja. 95

96 Riba [šejh] u moru savršenstva sam ja, te me zadesi tuga zbog smutljivca 11 (prev. A. Kadrić) Zijai u nastavku kaside postavlja retoričko tesavufsko pitanje uobičajeno za mističke tesavufske poeme ili poeme koje su u manjoj ili većoj mjeri inspirirane tesavufskim učenjem: Yok mıdır kimse destegīr olacaḳ Beni garḳ etdi ġuṣṣa gerdābı (K:11) Zar nema nikoga ko će pomoći!? Potopio me vrtlog briga. Zijai poziva onoga koji spava u nemaru da se probudi, sve je prolazno, svako će uzeti u ruku pehar sudbe, bio on star (šejh) ili mlad (na putu Spoznaje), vrijednost savršenstva savršeni pronalazi / otkriva (Ḳıymet-i kāmili bulur kāmil; K:21/1). Potom opisuje Isa-bega i njegove vrline: njegova dobrota sunce je u svijetu dobročinstva (Luṭfi ḫorşīd-i ālem-i iḥsān; K:24/1), takav sin bega dijete je sreće i sl. Yazılursa defātīre ṣıġmaz Luṭf-ı ṭab i laṭīf-i elḳābı Lā-cerem vaṣf-ı luṭfuni yazmaz Bir yere gelse dehr-i kuttābı (K:28-29) 96 Da se ispisuje, u deftere ne može stati dobrota njegove naravi, prijaznost njegovih imena Bez sumnje, opis njegove dobrote ne mogu ispisati, da na jedno mjesto dođu, pisari njegova vremena. 11 Eyledüm terk-i bāb-ı aḥbābı / Hep ferāmūş ḳıldum aṣḥābı Kimsede görmedim vefādan eser / Umarım şimdi fażl-ı tevvābı Köhne şālüm bana kifāyet ider / Giymezem libās-ı unnābı Çünki aḫir turāb olur döşeğüm / N eyleyüm cāme-ḫāb-ı sincābī Hey meded ṭab -ı gevher-efşānum / Oldı deryā-yı derd-i gark-ābı Māhi-i ḳulzüm-i kemālüm ben / Ki beni çekdi derd-i ḳallābı. (K:1-6)

97 U nastavku kaside Zijai hvali Isa-bega i ističe da On ljudima koji imaju potrebe vrata otvara (Ḥācet ehline fetḥ ider bābı; K:30/2), a zatim dovršava kasidu sljedećim stihovima: Da li je čudo ako zbog njegove želje da zlato /riječi/ udjeljuje zadrhti srebrnkasta voda /Spoznaje/?! On voli savršenstvo i tajno znanje: ponudi mu knjigu kakve rijetko ima! Biće da je ubogi Zijai, koji što silnu žudnju ima za primjer, postao svitac svog vremena. Zapravo, jako je malo pjesnika rječitih Kojekakva lažova ne smatraj plemenitim! Nije pjesnik svako koji soluf hvali Sa mnom ne uspoređuj strunara kakva što se bavi obradom dlaka. Svoju ću prozu baciti u prah pred tobom Sa njom čak i poeziju kakve nigdje nema. Dođite da njemu hajir-dovu činimo Neka kažu uslišaj Bože njegovi prijatelji kraj njega! Nek se sreća njegova, i život produži Neka se dar njegov, ruže miomiris raširi! 12 (prev. A.Kadrić) Primjer Zijaijevog komentara kaside Sadija Širazija otvara nove mogućnosti ne samo proučavanja intertekstualnosti ili metatekstualnosti u poeziji na orijentalnim jezicima nego i pitanje načina kanoniziranja estetsko-književnih vrijednosti u divanskoj književnosti Bošnjaka na orijentalnim jezicima, a posebno onih osobitosti koje se takvom kanonizacijom nadaju kao univerzalne, zajedničke osobitosti poezije Bošnjaka pisanih, prije svega, na osmanskom turskom i na perzijskom jeziku, a u određenoj mjeri i na arapskom jeziku kod pjesnika koji su slijedili takve principe Bezl-i sīm itdugine ḥırṣından / Lerze tutsa aceb mi sīm-ābı Rāgibidür kemāl ü ma rifetüñ / Ana arż it kitāb-i kemyābı Gāh ki şevḳ iden Ziyā i geda / Fi l-mesel dehrüñ oldı şebtābı Ṭogrusı şa ir-i fesīḥ az olur / Ṣanma fażl ehli değme kezzābı Zülf övken her biri değil şā ir / Baña benzetme değme mūytābı Nesrimi ḫākuna nisār iderüm / Bile yanınca naẓm-ı nāyābı Geliñ aña du ā-yı ḫayr idelüm / Disün āmīn eşyādan aḥbābı Devlet ü ömri müstedām olsun / Bezl olsun aṭāsı cüllābı (K:31-38) 13 Spomenuti komentar detaljnije obrađuje kolegica Alena Ćatović. 97

98 4. BEJAZI MOSTARAC (sredina 16. stoljeća) 98 O izvore Spoznaje, reci zar na svijetu ovome baš ne postoji Prilika da se ikako vidi ta dilber-ljepotica kojoj ništa ne sliči. (Bejazi Mostari) Ima nekoliko bošnjačkih autora na orijentalnim jezicima koji se potpisuju kao Bejazići. Kad M. Handžić 14 piše o potomcima Hasana Bejazija, on pretpostavlja da bi Hasan-efendija Bejazi mogao biti iz Hercegovine, jer se družio sa Nevesinjcem Roznamedžijem Ibrahim-efendijom, ali kaže da nije našao dokaz koji bi tu pretpostavku potvrdio. Handžić za Hasana Bejazija navodi da je 1048/1638. godine predavao u medresama na Sahn-i semanu u Carigradu. U medžmui GHB R nalazi se zanimljiva stihovana prepiska izvjesnog Bejazija Mostarca sa Kudsijem iz Iznika, a također i stihovana reakcija Hasana Zijaija Mostarca na tu prepisku. Navest ćemo neke stihove iz te pjesničke dijaloške poetizirane korespondencije : PITANJE BEJAZIJA MOSTARCA U ovom svijetu prolaznome, ubogi ašik neki Onaj koji, ako trud rječitosti iskaže, ako se potrudi Ako živote dariva dok se umiljava, Ako hiljadu nijaz-molbi uputi, tom Solufu što zlo čini O izvore Spoznaje, reci zar na svijetu ovome baš ne postoji Prilika da se ikako vidi ta dilber-ljepotica kojoj ništa ne sliči?!! 15 (prev. A. Kadrić) 14 Mehmed Handžić, Bejazići (Bejazi-zadeler), Teme iz književne historije. Izabrana djela. Knjiga I. (urednik i priređivač: Esad Duraković), Sarajevo, Pjesma je pisana u metričkom obrascu Mef ūlü Mefā īlü Mef ūlü Mefā īlü: Su āl-i Beyāżī el-mostārī Bu ālem-i fānīde bir āşıḳ-ı bīçāre / Kim sa y-i belīġ itse cühd eylese āvāre Cānlar yoluna vīrüp çaḳ itse temelluklere / Bīñ dürlü niyāz itse ol zülf-i siyeh-kāre Ey menba -ı irfān di yoḳ mī bu cihān içre / Ol dilber-i yektā yi hiç görmege bir çāre.

99 Odmah na istoj stranici medžmue slijedi odgovor Kudsi-efendije iz Iznika: ODGOVOR KUDSI-EFENDIJE IZNIKIJA NA PITANJE BEJAZIJA MOSTARCA O ti slatkih usana što pitaš, ti si mene učinio nevoljnim. Ko su ti što mogu podnijeti ovaj užitak riječi!? Sa trudom, od ruke treba odvojiti taj Soluf što se lošim bavi To uže čvrsto 16 biće izlaz, ako će za ovo izlaz biti. Tako se, potrudi u stjecanju Čistote, o zjenico oka ti. Sve dok se gledatelju promatranje Lica željenoga ne omogući. 17 (prev. A. Kadrić) Kad je ovo pročitao mostarski pjesnik Hasan Zijai Mostarac, odmah je reagirao sljedećim stihovima: ZIJĀ Ī MOSTARAC: ODGOVOR Ne pitaj o onome koji traži Boga, o tome, jadnika kao što je Kudsi. Ja sam njegovu tugu /do Spoznaje/ odveć doživljavao, poslušaj mene malo! Ako se s rječitošću trudiš, neće svaki put gledati u tebe. Dok ti tuguješ, jedra će pružati prema drugima. Sa Trudom se, izgleda, dosegnuće do riznice /Spoznaje/ ne ostvaruje Osim ako je na Putu Istinske Spoznaje umiranje za to rješenje. 18 (prev. A. Kadrić) Na osnovu stihova spomenutih pjesnika, jasno se može zaključiti da je pjesnik Bejazi Mostari, koji učestvuje u stiliziranoj poetskoj prepisci, živio u 16. stoljeću, u vrijeme Kudsija Iznikija i Hasana Zijaija Mostarca. Ako se ima na 16 Šerijat, vjerozakon kao aluzija na čvrsto uže. 17 Pjesma je pisana u metričkom obrascu Mef ūlü Mefā īlü Mef ūlü Mefā īlü: Cevāb-i Ḳudsī Efendi İznīḳī: Ey sā il-i şekker-i leb itdüñ beni bīçāre / Kimler müteḥammildür bu lezzet-i güftāre Cühd īle ḳoya elden ol zülf-i siyeh-kārı / Ol ḥabl-i metīn olur olursa buñā çāre Pes kesb-i ṣafā eyle ey merdümek-i dīde / Tā çehre-i maḳṣūda mümkün ola neẓẓāre. 18 Pjesma je pisana u metričkom obrascu Mef ūlü Mefā īlün Mef ūlü Mefā īlün: Żiyā ī El-Mostārī: Ḳudsī gibi ḳanezden ṣorma anı bīçāre / Ben derdüni çoḳ çekdüm diñle beni bir pāre Biñ sa y-i belīġ itseñ baḳmaz yüzüñe her kez / Sen derdüni çekmekde ol yel ider aġyāre Sa y īle ele girmez gencīne imiş Vuṣlat / İllā ki Ḥaḳīḳatde ölmekdür añā çāre. 99

100 umu da je Zijai Mostarac umro godine, spomenuti stihovi Bejazija Mostarca svakako su morali biti pisani prije te godine. S obzirom na navedenu činjenicu i na problematiku koja se opisuje u stihovima, logično je da se ti stihovi vežu za šejha Sinanudina Bejazija Mostarca, ili nekoga drugog Bejazija Mostarca koji je živio i pisao poeziju u Mostaru sredinom ili u drugoj polovini 16. stoljeća Handžić spominje mostarskog pjesnika Mailija Bejazića, a navodi također i da je Maili Bejazić pjesnik kojeg Zejnil-beg Čengić Kudsi spominje u svojoj kasidi. Napominjemo da je postojao još jedan pjesnik Kudsi, a to je Kudsi Izniki pjesnik koji je živio u vrijeme Hasana Zijaija Mostarca, tako da se može zaključiti da su mostarski pjesnik Maili Bejazić Mostarac iz kasnijeg perioda (18. st.) i pjesnik Bejazi Mostarac iz 16. stoljeća zapravo dvije različite osobe. Dakako, nije isključeno da oba pjesnika pripadaju istoj, mostarskoj lozi Bejazića koja je skoro dvije stotine godina davala znanosti značajne učenjake u raznim oblastima na sva tri orijentalna jezika. 100 Pjesme upiti i odgovori: Bejazi-Izniki-Zijai (medžmua Senaija Mostarca, GHB R. 2290)

101 5. ALI DEDE HARIMI SIN MUSTAFE BOŠNJAKA 20 (? 1007/1598.) Ako na vatrenu čežnju srce ne opomene Šta će u udubini na zidu, kandilju, raditi Svjetiljka duše O Harimi, ako se spozna zvijezda Božije jednote Ako biće tvoje u crnim tminama ne ostane! (Ali Dede Mostari, Harimi) 21 Rodom je iz Mostara. Živio je i umro u 16. stoljeću. Početne škole, kako navode biografi, završio je u rodnome kraju, a ostatak školovanja u Istanbulu. Pripadao je sufijskom redu halvetija, a šejh mu je bio poznati šejh Muslihudin ibni Nuruddin-zade (umro 1573.). Tokom svog naukovanja Ali je hodao po svijetu i slušao predavanja uglednih autoriteta iz raznih dijelova Osmanskog carstva. Neka djela je napisao za vrijeme boravka u Mekki ili prilikom službovanja na nekom drugom mjestu. U literaturi se navodi kako je Ali doveden na Dvor po preporuci učitelja Muslihudina i tadašnjeg poznatog šejhul-islama Ebu Suuda. Mostarac Ali je bio uz svog učitelja Muslihudina kao pomoćnik pripravnik i u bici kod Sigeta. Bošnjak Muniri Beligradi u djelu Lanac Bliskih (Silsila al-muqarrabīn) navodi da se Ali Mostarac zaljubio u jednu djevojku još kao danišmend, učenik demonstrator, te da je to bio povod da se pjesnik počne ozbiljnije baviti fenomenom Ljubavi u pisanoj islamskoj tradiciji. Vrlo rano se upoznaje sa temeljnim konceptom Ljubavi u tesavvufu. Da bi što više saznao o tesavufskoj ljubavi, Ali je slušao predavanja o tesavvufu kod svoga učitelja 20 U bilješkama o rukopisima najčešće se bilježi kao Ali Dede, Alaeddin Ali b. Mustafa el-bosnevi ez-zigetvari el-mostari Türbe Şeyhi. Bilježe ga brojni osmanski biografi i kasniji istraživači bosanskohercegovačke kulturne baštine. 21 Najdetaljniju studiju o Mostarcu Ali Dedeu Bošnjaku napisao je dr. Ismet Kasumović u knjizi Ali Dede Bošnjak i njegova filozofijsko sufijska misao (Sarajevo 1994). Kasumović je znanstvenoj javnosti skrenuo pažnju na poeziju Ali Dedea Bošnjaka na turskom jeziku, otkrivajući nam novi podatak da je spomenuti pjesnik pisao pod pjesničkim pseudonimom Harimi. 101

102 Nuruddin-zadea koja je držao u Aja Sofiji u Istanbulu. Godine Ali Dede u Pečuhu, u Mađarskoj, počinje pisati svoja Predavanja o počecima... (Muhadarat al-awail). Kao asistent učitelja Muslihudina spominje se već godine. Godine u Mekki sluša predavanja raznih učitelja i detaljno se upoznaje sa tesavufskim učenjem Ibni Arebija. Šire osnove o tesavvufu stječe za vrijeme boravka kraj Kabe, u časnoj Mekki, što se vidi iz brojnih zabilješki Ali Dedea Mostarca u raznim rukopisima. U Mekki je dobro svladao arapski jezik, a tu je, prema bilješkama iz njegovih rukopisa, boravio u periodu između i godine. Istovremeno je boravio i u Medini gdje se obrazovao u klasičnim islamskim znanostima, dobro savladao hadis i tefsir, ali i klasičnu arapsku poeziju. Tada je Ali Dede Bošnjak Mostarac za sebe uzeo pjesnički pseudonim Harimi (Čuvar Hrama, Kabe), a koristio ga je i pri pisanju poezije na turskom i arapskom jeziku. Godine umro je Ali Dedeov šejh Muslihudin, a godine Mehmed-paša Sokolović podiže turbe sultanu Sulejmanu kod Sigeta. Za šejha tekije Sokolović je postavio tada već prilično obrazovanog halvetijskog šejha Ali Dedea Mostarca koji se vraća iz Mekke i dolazi u Siget gdje ostaje do kraja života, u tekiji i hanikahu. Svoje traktate Ali Dede počinje pisati prije godine, proširuje ih godine, a traktat Osnovi Sedmica (Usul as-sab iyyat) dovršava godine. Bilježi se da je godine Ali Dede slušao predavanja šejha Mevlana Sinana u Damasku. Na početku pisanja djela Havatim al-hikem, tačnije godine (1591.), on je na prijedlog Derviš-paše Bajezidagića postavljen za nadzornika i organizatora popravke Mekami Ibrahima, mjesta kod Kabe u Mekki. Tad je Derviš-paša Bajezidagić bio carski savjetnik od povjerenja (musahib). Obnova hrama dovršena je godine. Na arapskom jeziku Ali Dede Mostarac opisuje Mekami Ibrahim, mjesto gdje je nekad bio podignut prvi dio hrama Ibrahima pejgambera. Ali Dede Mostarac već tada u svojoj poeziji koristi pjesnički pseudonim Harimi. Zanimljivo je i djelo Poslanica o podršci dobrih u kojoj Ali Dede Mostarac opisuje povod i neke zanimljivosti koje se odnose na osvajanje Gruzije, sa dosta podataka o Zulkarnejnu (Aleksandru Velikom) i o nevjerovatnim oblastima koje je osvajao Usp. Ismet Kasumović, Zapisi o Gruziji Ali-dede Bošnjaka, Život 10, Sarajevo 1986, str ; Dženita Karić, Višestruka tumačenja ağā iba (čudesnog) na primjeru djela Risāla al-intiṣār li qidwa al- aḫyār Ali-dede Bošnjaka, POF 60/2010, Sarajevo, str

103 Ali Dede se vraća iz Mekke i ostatak života provodi u Sigetu, sve do smrti u oktobru godine. Ukopan je kraj mezara šejha Kasima u Sigetu. Njegov sin Ibrahim ibni Ali Dede Bosnevi bio je također veliki poznavatelj arapskog jezika i tesavvufa. Najznačajnija poetska djela Ali Dedea Mostarca Harimija napisana na osmanskom turskom jeziku najvjerovatnije su zapisana neposredno iza godine. Poezija Ali Dedea Mostarca je tesavufske naravi, a na samom početku rukopisne medžmue (kodeksa) OIS R.83, u kojoj je sabrano nekoliko Harimijevih djela, nalazi se i njegov mevlud. 23 Priča o Poslanikovom životu ispričana je kroz prizore / paslike (mešahid) tesavufski intonirane, na način kako se Poslanikov životopis opisivao u djelima sufijskih klasika. Nakon mevluda Ali Dede Bošnjak bilježi, te u stihu, uz prijevod, komentira 40 hadisa / izreka Božijeg poslanika. Posebno poglavlje jeste stihovano poglavlje o mudrim izrekama u tesavvufu. Slijedi poema Riznica mudrosti (Gencīne-i levā iḥ) koja predstavlja pravi biser među poemama u bošnjačkoj sufijskoj književnosti na kraju 16. stoljeća. U uvodnome dijelu poeme Riznica mudrosti Mostarac Ali Dede Bošnjak ovako nagovještava sadržaj svoga djela: Poredah dragulj od rijēčī šejhova Čim pregršt surme uzeh s njihovih tragova Biser od Iskrenosti, sve zrno po zrno uzeh Poput dragulja nanizah na konac Duše Ovi Biseri /spoznaje/ svi za dušu su ono što čisti je Čisto zbore ti što jesu Ljudi /duhovne/ čistote Džunejd Bagdadi čast ukazujući reče Riječi njihove vojske su Istine Ljude od tarikata oni podržavaju Put na Putu spoznaje i traganje pojačavaju Šejhovi, među onima što spoznaše, spomenuše Ovo što u pjesmi je mojoj jesu zabilješke duhovne U knjizi svojoj vlasnik oživljenje zatražio je Ovim nadahnućima /spoznaje/, život podari, o Bože! 23 Vidi: Azra Gadžo-Kasumović, Prvi mevlud Ali-dede Bošnjaka u Bosni i prizori ljubavi prema Ehli bejtu Beharistan. Časopis za kulturu, br. 1, zima 2001, Sarajevo, 2001, str

104 104 Još ispisah četrdeset hićaja, uz objedinjavanje Svaki keramet na doista na pravi put upućuje Pripovijesti šejhova vojske su Istine Kerameti šejhova svjedoci su Istine... (prev. A. Kadrić) Slijede izreke tesavufskih autoriteta i tumačenje citiranih izreka u stihu. Neka tumačenja iznose se u formi kraće priče iz života velikih sufija, ali je većina stihova nakon izreka (koje su obično date na arapskom jeziku) deskriptivne naravi. Poslije treće izreke i kraćeg objašnjenja Mostarca Ali Dedea Bošnjaka, slijedi kraća kasida Kasida o pravim značenjima Tevhida / Božijeg jedinstva, u kojoj Ali Dede koristi pjesnički pseudonim Harīmī. Kasida je prepuna tesavufskih termina, osobito nadahnutih učenjem Ibni Arebija, što se vidi i iz sljedećih stihova kaside Ali Dedea: Ljepota Njegova, ukazanje Njegovo u znakovima Poput svjetlosti sunčeve u sitnim česticama Dokaz Jednote Njegove u svemu se očituje Nije jedino ov(akv)o odricanje, u potvrđivanju Prava značenja postadoše imenima mjestom očitovanja Neka oni ne razmišljaju o Biću Apsoluta! Odredba iza Zastora je Njegova U ovom ispoljavanju i u ovim osnovama A ovako se Istina ispoljava svjedok Ljepote i Ljubavi se očituje Dok neprestano za Njegovom Ljepotom u potrazi i traganju je Iščezni u veličajnosti Njegovoj pravi užitak Spoznaje Ne može se spoznati kroz nejasne izreke i nesuvisle govore! Sve dok na scenu vranac duhovnoga Htijenja ne uđe Na otisku srca u pićima spoznaje on bljuvat će Ako na vatrenu čežnju srce ne opomene Šta će u udubini na zidu, kandilju, raditi svjetiljka duše O Harimi, ako se spozna zvijezda Božije jednote Ako biće tvoje u crnim tminama ne ostane! (prev. A. Kadrić) U nastavku teksta poeme slijede objašnjenja brojnih izreka tesavufskih autoriteta. U poemi Ali Dede objašnjava prava značenja određenih tesavufskih

105 termina i pojmova u tesavvufu. Katkada su ta dodatna objašnjenja dodatak uz samo objašnjenje tesavufskih izreka. U podnaslovu Pjesma o Ljubavi (Şi r fī al-maḥabbe) Ali Dede daje ovakva objašnjenja u formi mulemme (pjesme pisane naizmjenično na turskom i arapskom jeziku: PJESMA O LJUBAVI Ljubav se čini k o uzvišeno svjetlo, nepoznata tajna; Izađi, Sunce, a ti se sakrij, o zvijezdo bajna! Ljubav se čini k o riznica upute, puta Jedinoga; U ljubavi ima nešto ponad opisa svakoga! Ljubav se čini k o glasnik dolaska duhovnih jada; O proljetni povjetarče, javi ko to strada! Ljubav se čini k o kušnja, ispit za zaljubljenika; Ispolji se kroz ljepotu Jusufova lika. O Harimi, ljubav je ono čime srce spoznaje otkriva; Srce mi je u njoj, vatro strasti neugasiva. (prev. A. Kadrić, prepjev Muamer Kodrić) Poglavlje Pjesma o Ljubavi (Şi r fī al-maḥabbe) iz poeme Riznica mudrosti (Gencīne-i levā iḥ) (OIS. R. 83, fol. 26b-27a) Ali Dede Mostarac nastavlja svoju poemu objašnjavanjem mudrih izreka iz tesavufskoga učenja. Takve su sljedeće izreke: Ko napusti šerijatske osnove, nikad neće stići do istinske Spoznaje; Ljubav je Božanski emanet iz riznice moći Njegove; Vanjska ljepota čovjeka je u njegovu govoru, a Upotpunjnje čovjekovo je u iskrenosti djela; Potpuno duhovno htijenje moguće je samo kod 105

106 ljudi koji u ime Boga vole; Pamet je ukras vjerovanja, a strpljenje ukras pameti; Tesavvuf je napuštanje ovosvjetskih tugovanja i žaljenja, a čuvanje u duši tajnih spoznaja; Ljudi su rudnici poput rudnika zlata i srebra itd. Ali Dede Mostarac objašnjava mnoštvo tesavufskih termina, kao što su: mehabbet, hakikat, tarikat, edeb, huzn, himmet i sl. Osobito do izražaja dolaze stihovi Ali Dedea Mostarca Harimija o iskrenom pokajanju (Tevbe-i Naṣūḥ), i zbog svoje dužine ali i zbog načina kako su uvršteni u tekst koji je prepun citata na spomenutu temu. Pažnju u poetskom opusu Ali Dedea Mostarca privlači i dugačka kasida na kraju poeme Riznica mudrosti (Gencīne-i levā iḥ; 44a-46b). Ova kasida o duši ima 138 distiha (276 stihova). Nakon kaside slijede završna poglavlja iz Ali Dedeovoga Levaiha, kako ga on sam skraćeno imenuje u stihovima i napomenama u marginama, u kojima on piše o čišćenju srca u tesavvufu. Uz stihove daje i grafički prikaz o osam Ogledala u kojima se ogleda srce onoga koji prolazi putem Spoznaje i osvjedočuje su u prisustvo Božije Ljubavi i Ljepote. Iz Ali Dedeovog djela Riznica mudrosti (Gencīne-i levā iḥ) opis osam ogledala srca u kojima se očituje spoznaja Boga; (OIS. R.83; 48a) 106

107 Poslije poeme Riznica mudrosti (Gencīne-i levā iḥ; 44a-46b) slijedi dugačka Ali Dedeova kasida o spominjanju Boga (48b), a potom Pjesma na jeziku Ljubavi: O duhovnom Oduševljenju / Hajretu (Şi r be-zebān-ı Işḳ: Ḥayret): PJESMA NA JEZIKU LJUBAVI: O DUHOVNOM ODUŠEVLJENJU / HAJRETU Na putu Ljubavi nestade i ode srce opijeno tvoje Da li iko vidje u ime Boga izludjelo srce Ako tvoja svijeća Sjedinjenja 24 onog što pun je tegoba zapali, uništi Ako se ne zaustavlja i sa Aškom tvojim okreće se ovo leptir-srce Nekada su to meleki Prijestolja Njegova, nekada Kabom tajni postaje Ova čudna Tur-planina, 25 čudno kako bogomoljom poput kumira srce postaje Nekad biva Svetom Kućom, nekada Tur-planinom što sugovornik je Koja istinske spoznaje širi, a nekad se okreće čarolija-srce Nekad želi da na putu doma silne žudnje budem vrsta grnčarije Katkad u svakome dahu želju oživljava drago srce U tekiji Brige /na putu Spoznaje/, o Harimi, poznavatelj tajne od Tuge Aška Od izgaranja u nutrini u svakome uzdahu boju krvi dobija srce. (prev. A. Kadrić) Ali Dede Mostarac u stihovima nastavlja opis napredovanja duše ka spoznaji Boga, prema učenju Ibni Arebija (Najvećega šejha), kako slijedi: OSAM UVJETA o čišćenju srca i tijela prema mišljenju ljudi istinske spoznaje i ono što spominje Šejhul-ekber, nek je sveta tajna njegova. O Risali kudsijji (OIS R. 83; 50a) PRVI UVJET: O tumačenju Halveta (Osame) i Uzleta (Odvajanja od ljudi) U savjetima blagougodno vele šejhovi Riječi njihove su pravi savjeti Dva su postavili za Osamu stepena Te stepene upoznaj, o ti što tražiš Gospodara Jedno je tjelesna osama, ostalih ljudi napuštanje A uvjet mu postade da se u srcu Boga stalno sjeća i spominje 24 Naziv za četvrti stupanj tarikatskog napredovanja, dosegnuće ljudske duše do Istinitog bez stvorenog. 25 Planina Sinaj, gdje je Musa, a.s., dobio Objavu. 107

108 108 Drugo skriveno Osama sa srcem, stoji Za osamom srca himmet-želju ti iskaži Eh, da sa spominjanjima Boga odagna misli ružne Kako srce ne bi gledalo u stvari druge Kako bi iz srca odagnao sve ono što božansko nije Kako ne bi niti trena prestao da Boga spominje Sa ezanom i ikametom, potrebno je Da pronađe otkrovenje puta Upute Za pet vakata namaza džemat potreban je Da od ove nesreće nefsa ono što je neispravno ode Ko sve to bude napuštao, šejtanov bliski prijatelj je Jer u Osami svakog trena njemu blizak je Njega taj varkom sve malo po malo vuče Zabluda oku očigledna rastvori zastore Iz srca otkloni slike svega što od Boga nije Te, brzo za vodiča uzmi Božijeg imena spominjanje Na iskrenosti utemeljen nijet za Osamu potreban je Pored njega, uzvišena duhovna himmet-čežnja nek prijateljem postane Cilj je odlazak zastora samozaljubljenosti Eto to je iz apsolutnog Svijeta nevidljiva govor srčani... (prev. A. Kadrić) Ali Dede Harimi Mostarac u stihovima opisuje i ostale uvjete za očišćenje čovjekove duše i tijela kako bi čovjek bio spreman da krene na put Spoznaje. Ostali su uvjeti: post, stalni abdest, šutnja, neprestani zikr (spominjanje Boga), otklanjanje zlih misli, šejhovo pomaganje srcu na putu duhovnoga širenja (basta) za Spoznaju i napuštanje svega što koči na putu ka Istini. Zanimljiva može biti i kasida o ljudskoj formi. Ali Dede Mostarac potom daje tekst 40 hadisa (Poslanikovih izreka) sa prepjevima u dva distiha na turskom jeziku. Ali Dede Mostarac navodi i hadis, izreku Poslanika, koji glasi: Ko od moga ummeta bude napamet naučio i čuvao četrdeset hadisa, biću mu zagovornik i njegov svjedok na Sudnjem danu. Prilikom objašnjenja povoda za pisanje 40 hadisa, Ali Dede Mostarac skreće pažnju na značaj Kur ana, kao i na značaj Poslanikovog podučavanja i svega onoga što je on izrekao na putu podučavanja vjeri. Posebno je izdvojeno 40 hadisa o vrijednostima učenja Kur ana i prevedeno, katkad i objašnjeno stihovima koji slijede arapski tekst hadisa. Nakon dva veća poglavlja sa parnom unutardistihonskom rimom u kojima se spominju

109 blagodati učenja Kur ana, slijede pojedinačna poglavlja o blagodatima učenja pojedinih ajeta ili sura iz Kur ana, kao što su: učenje besmele, učenje ajeti- -kursije, Fatihe, kraja sure al-baqarah i sure Alu Imrān, blagodat sure Kahf, al-an ām, Yā-sin, Duḫān, Wāqi a, Ḥašr, Mulk, Qurayš, Takāsur, al-kāfirūn, al-fatḥ, Iḫlāṣ, al-falaq i an-nās itd. Unutar poglavlja koja govore o Svetoj knjizi i blagodatima učenja određenih poglavlja iz nje, Ali Dede navodi mnoštvo poznatih predaja i priča iz islamske tradicije. Međutim, privlači pažnju i pokoja predaja tipična za pedagoško-didaktičku sufijsku literaturu. Takva je priča o Ibn Hanbelu, koju Ali Dede Harimi Mostarac iznosi na sljedeći način: PRIPOVIJEST O IBNI HANBELU (kad je na svome putu otkrovenja upitao hazreti Hakka o Bliskosti) Predaja je, Ibni Hanbel, prenio je imam onih što ga slijede pobožnost njegova savršena je: Jednom u snu vidjeh onoga što dolazi od Boga Upitah za savršenstvo duha kod velikana U spoznaji osvjedočenja moga on se ukazaše Sa ukazanjem utjehu donese Posvećenost moja u njegovu prisustvu Bogu molbu uputi Rekoh: Gospodaru moj, kako moj zikr može blizak biti? Odgovori: U učenju Kur ana svaki rob sve bliži je Učenje Kur ana za bliskost put i pravac je. Za Mene ne postoji takva bliskost kakva u učenju Kur ana je. Knjiga Moja i čovjekov zikr, način je stizanja do Mene. O Bože, podari pažnju od isijavanja blagodati Tvoje Uputi da se Tvoja knjiga stalno spominje! Blizak prijatelj i duši mojoj bliska nek stalno ona bude Nek i u tajnosti i javnosti bliskim prijateljem postane! (prev. A. Kadrić) Priča je pedagoško-didaktičke naravi, a radnja se odvija u snu, u trenucima mističkoga nadahnuća. Sličnu pripovijest Ali Dede Mostarac iznosi i o hzr. Aliji. Ali Dede u stihu piše općenito i o blagodatima učenja Kur ana, stihovima objašnjava različite stepene onih koji uče Kur an, kao i uzvišenosti i svetosti naziva sura (poglavlja) u Kur anu. Ali Dede Harimi Mostarac ispjevao je i Kasidu u pohvalu uzvišenosti Kur ana, koja glasi: 109

110 KASIDA U POHVALU UZVIŠENOSTI KUR ANA Izvor lijeka i milosti Istinitoga Kur an je Lijek svima koji su tužni Kur an je Doista mjesto je sastajanja svih nauka Znaj, Kur an je duša od čistoga Bitka Onaj koji listove objave i knjige objedinjuje Kur an, koji je jasno objašnjenje za sve I za sve nevidljivo i vidljivo mjesto izviranja Kur an, to su izvori vrela ovoga svijeta Čiju svaku granicu slova sedamdeset početaka Tajna Spoznaja, iz Kur ana, sa znanostima otvara Kur an, čiji je svaki harf za tajne mjesto susretanja Sa naukama od onih nauka u kojima se istina od neistine razdvaja On je pročelje zauzimanja na Danu suda, sunce pravog Naputka Kur an, jasni dokaz za ljude koji će biti proživljeni sutra Bajrak Miljenika Uzvišenoga, slava njegova Kur an, znaj to je milost i zadovoljstvo Istinitoga Kur an, u čežnji prema njemu plešu nebesa Svi meleki zajedno gube se od oduševljenja Kur an, po čijoj odredbi leti Džibril, svetog duha Sa svim promjenama kretanje nebesa Njegovo objavljivanje upotpuni riznicu Objavljivanja Kur an koji počasti donese za čovjeka Usta otvoriše za milost njegovu duše ovoga svijeta Znaj, Kur an je za sve dobročinstvo Istinitoga Najveći zagovornik i svjetlo svjetala Vladar vojski Uzvišenoga On je u prapočelu riznica skrivenih bisera Kur an, vjerovanje svih, istina Očitovao se, ispoljio govor za opis Istine Kur an, svjetove obasjao je Njega je ustrojilo Pero Uzvišenoga Boga Kur an, koji je radost apsolutnoga, milosti svijeta nevidljiva U njegovoj tajni sve su duše opijene Kur an, koji sve žedne za sobom ostavlja 110

111 Da se nije pojavio, ne bi bilo svjetova Kur an, koji stubove svih svjetova predstavlja Uz to, Harimiju što tajnu ovu spozna Nek Kur an u duši njegovoj ono što je najdraže predstavlja. (prev. A. Kadrić) Ali Dede piše i Kasidu o najuzvišenijem elementu (OIS R. 83; 69b), koja se opet sastoji od nekoliko manjih kasida kasida o Vodi /spoznaje/, zatim kasida o sudbini, postojanju općenito i o proljeću. U navedenim stihovima dolazi do izražaja svo poetsko-mističko umijeće Ali Dedea Harimija Mostarca. Navedene kaside predstavljaju posebnu vrstu tesavufsko-interpretativnih bisera u divanskoj književnosti Bošnjaka u 16. stoljeću. Metafore i usporedbe u poeziji Ali Dedea Mostarca koje koristi u svojim stihovima, osobito u spomenutim kasidama, ne zaostaju za onim koje koriste veliki divanski pjesnici 16. stoljeća. Naprimjer: Sablju svoju uze Mars i učini da se opet nebo okrene Umjesto loptom stalno se glavom poigrava štap sudbine. Navedeni stih i dosta sličnih stihova Ali Dedea Harimija Mostarca podsjeća na stihove Bakija, Fuzulija, Nedima, Sabita i Jusufa Nabija. Još je zanimljiviji ukupni kontekst u kojem piše određene stihove. Naime, u jednom dijelu svoje poezije Ali Dede Mostarac se trudi biti što razumljiviji, piše mevlude koji bi trebalo da budu bliski narodu, ali istovremeno ih mistički boji kroz tesavufske paslike, dok u drugome dijelu, čini se, daje više slobode svome osobnom poetskom talentu. Slike koje daje u tim stihovima izuzetno su ekspresivne i privlače pažnju i najtankoćutnijih kritičara divanske i tesavufske poezije. Zanimljiva je i njegova kasida o proljeću (Bahariya), na čijem kraju Ali Dede zahvaljuje Bogu što proljeće stiže u Sigetvar, gdje je tada bio na službi, a spomenutu kasidu završava svojevrsnim pozdravom svojim prijateljima: O Harimi, neka našim ahbabima jutarnji lahor selam preda, Čim, sa isijavanjem milosti, vjetar, o care, puhne u praskozorja proljetna. Treba skrenuti pažnju i na dvije elegije (mersije) Ali Dedea Harimija Mostarca napisane povodom smrti njegovoga sina Mustafe. Osobito je zanimljiva duža elegija: 111

112 ŽALOPOJKA O PLODU SRCA, MOME RAHMETLI SINU MUSTAFI (BOG MU SE SMILOVAO) O žalosti, ptica srca k nebu ode i zvijezdama, a sa čedom mojim u njoj, ružičnjak bješe kuća nam mala. Povela sa sobom srce, od očiju sad se krije, svijet je nizak isuviše da huma u njem gnijezdo svije. Ka Gospodaru okrenut budi i trgni se iz nemara! Mustafu sam poštovao, pa mu Mustafa ime dao, k o čovjeka čiste duše, lijepe ćudi svak ga znao. O nebo, u tebe nema vjere ni uzdanja za čovjeka, Na kraju patnju svakome si odredilo dovijeka. Ka Gospodaru okrenut budi i trgni se iz nemara! Dok te gledah, sudbina te iz mog oka ulovila, ni evliji il meleku sudba ne bi vjerna bila. Da odgojiš papigu srca uložio mnogo truda si svoga, Pa budi čovjek od spoznaje, ne ljubi ništa mimo Boga! Ka Gospodaru okrenut budi i trgni se iz nemara! Onom što će Kevser da pije, čisto biće je popudbina, mudar koji spoznaji teži ne treba da straha ima. Da brižno se odlučiš na putovanje to zahtijeva narav čista; Naposljetku, postaja svaka tebi će biti obična, ista. Ka Gospodaru okrenut budi i trgni se iz nemara! Moje dijete, bezgrješno, čisto, ko papiga ode k visinama; razbilo je kafez tijela, al i moje srce slama! Ono s osmijehom odletjelo, a rod njegov tužan ostaje; odlazak njegov tegoban je, al put mi olakša do spoznaje. Ka Gospodaru okrenut budi i trgni se iz nemara! O žalosti, moga oka svjetlo uze glasnik smrti; dok ne posta uzor sinak mnogo straha on pretrpi. Da ružnu sliku si naslikao, to ćeš vidjeti na kraju, kajat će se zbog propasti koji drugom srce daju! Ka Gospodaru okrenut budi i trgni se iz nemara! 112

113 Tužbalica za sinom Mustafom (OIS R.83; fol. 73a) 113

114 114 O srce, noć mu prva k o u mejhani nek ne bude, srce dat drugom pored Boga mogu samo prave lude! Nemoćnome meni sudba plod srca uze bez milosti; na Danu sudnjem imetak, potomstvo nikome nisu od koristi. Ka Gospodaru okrenut budi i trgni se iz nemara! Ako si pametan ne daj srce ovom svijetu prolaznome, imetak i djeca su iskušenje, to čovjeku zasjeda je. Zadovoljan i zahvalan budi onim što odredi Istiniti, dobar sluga Gospodara i u žalosti strpljiv će biti. Ka Gospodaru okrenut budi i trgni se iz nemara! Preko poslanika od Istinitog pouka stiže ummetu svemu: Svijet ovaj lešina obična je, zažalit ljubav ćeš prema njemu! Njemu srce darivari razlog je pobuni i nepokori; O Harimi, dobro počuh šta ti ovaj savjet zbori! Ka Gospodaru okrenut budi i trgni se iz nemara! (prev. A. Kadrić, prepjev M. Kodrić) Druga elegija Mostarca Ali Dedea Bošnjaka, koju je također napisao povodom smrti sina Mustafe, pisana je u istom stilu i u formi terdži-i benda kao i prva elegija. Ona nam otkriva ne samo pjesnika nego i vjernika predatog sudbi Uzvišenoga, kako slijedi: DRUGA ELEGIJA O RADOSTI SRCA, MUSTAFI BOG MU SE SMILOVAO Gnijezdo moje ostalo je prazno, sa korišću drugih ljudi, šta da učinim!? Slavuju moj, san je iskidan, sa onim obraza boje ruže, šta da učinim!? Sa zemljom i krajevima koji su tamnica oku mome, šta da učinim!? Svjetlošću oka mojega, sa ružičnjakom i proljećem u neredu, šta da učinim!? Čas suđeni, bubanj rastanka zasvirat će, sa smirajem ovdje šta da učinim!? Svježu mi granu poput čempresa, poput ruže polomiše. U tijelu snage ne ostade, svu snagu moju uzeše. Dok je ptica srca letjela, krila podrške iščupaše. Na ploči nesretnika koji slika jeste, tako moju zrelost pokvariše. Čas suđeni, bubanj rastanka zasvirat će, sa smirajem ovdje šta da učinim!?

115 Otkako plod bašče moga tijela ubra ruka edžela, časa smrti Tjelesna radost nestade, ah žalosti, s tugom slabost navali Kušnja i ono što put siječe, to su djeca ljubavi koja se ne ostvari Voljeti nešto drugo osim Istinitoga, sve je to propala nada koja se izgubi Čas suđeni, bubanj rastanka zasvirat će, sa smirajem ovdje šta da učinim!? Svakome na kraju ruka smrtnog časa pruži čašu smrti Sa poplavom samonestajanja slike stvorenog će izbrisati Da bi vjernicima Gospodar postojanost podario u tamnici Dar je, reče, umiranje, od Istinitoga, o sinovi Ademovi Čas suđeni, bubanj rastanka zasvirat će, sa smirajem ovdje šta da učinim!? To što ga mnogo prije posla na drugi svijet, od velikih je blagodati Čisto neznanje je gnjevan biti zbog njegove smrti Sa strpljenjem ako pravu šansu ne iskoristi onaj što tačke prenosi Od zapovijedi Gospodara odsječen biti bolna je pogreška, o Harimi Čas suđeni, bubanj rastanka zasvirat će, sa smirajem ovdje šta da učinim!? (prev. A. Kadrić) Elegije Ali Dedea Mostarca, uz elegiju Bajezidagića o smrti majke, kao i slične opise Ali-bega Širija povodom smrti sultana Bajazida ili slične odlomke iz Divana Hasana Zijaija, ubrajaju se među značajnije elegije u starijoj bo šnjačkoj književnosti na orijentalnim jezicima. Dubina misli i izreka u njegovoj poeziji često je u prvom planu. Iako je poezija Mostarca Ali Dedea Bošnjaka još uvijek nedovoljno istražena, on se, i na osnovu već predstavljenog, može ubrajati među najznačajnije predstavnike ranog novovjekovnoga mističkoga simbolizma u poeziji Bošnjaka na orijentalnim jezicima Poznato je da je Ali Dede Mostarac imao najmanje dvojicu sinova. Iz elegije saznajemo da se sin koji je umro još za života Ali Dedea zvao Mustafa. Njegov drugi sin Ibrahim pisao je i na arapskom i na turskom jeziku. 115

116 6. UBEJDI MOSTARAC, SIN HASANA ZIJAIJA MOSTARCA 116 Ne prestani opisivat drage svoje tu ljepotu, to je ona zarad koje ljudi srca traže čistotu. Shvati, ja sam onaj koji Savršenstvo Božijega stvaranja spoznaje. Ubejdi sam, spoznaji sam božanskih tajni naklonjen; U spoznaje hanikahu od aška sam izgubljen. (Ubejdi Mostarac) Ubejdi sin Hasana Zijaija Mostarca živio je krajem 16. stoljeća u Mostaru. Njegove pjesme su uvrštene u nekoliko bosanskih medžmua (zbirki) pjesama, a bilješke o njemu daje i Muhamed Enveri Kadić. Mi ćemo skrenuti pažnju na nekoliko njegovih pjesama. Muhamed Enveri Kadić u drugome svesku svoga zbornika Tārīḫ-i Enverī (TE) 27 kaže kako je negdje oko 1030 / godine sin mostarskoga pjesnika Hasana Zijaija Čelebija Ubejdullah-efendi Mostari spjevao sljedeći gazel (TE:III:264): UBEJDIJEV GAZEL (1) Ašici smo, u ljubavi nalazimo ugled, sreću; zar ovakvi da na lice dunjalučku krinku meću! Donosimo vijest onima što spoznaje slast će znati, premda vidom obdareni, još će dalje progledati! Dok naš vapaj za spoznajem dopre uhu gradskog hodže, za ljude strasti naj ćemo biti, srce ko gluhonijemo nam dođe! Ako nas nekad strast i uprlja, znat ćemo se očistiti, za put u predvorje spoznaje Hakka mi ćemo se pripremiti. Ubejdi, u hanikahu ovog svijeta, napitkom spoznaje opijeni, na putu istine dok trpimo, tugom smo sve više uzvišeni. (prev. A. Kadrić, prepjev M. Kodrić) 27 Djelo Tārīh-i Enverī Muhameda Enverija Kadića obilježavamo skraćenicom TE. U Bosni su poznata dva rukopisa ovog djela: u Gazi Husrevbegovoj biblioteci i Orijentalnom institutu u Sarajevu. Raspored stranica je identičan tako da je u nastavku dovoljno obilježavati djelo samo kraticom TE.

117 Na nekoliko pjesma Ubejdija Mostarca pažnju je skrenuo i F. Nametak u katalogu rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu u rukopisu GHB R Gazel Ubejdija (GHB R. 1063; 46a) GAZEL (2) Ne pomisli da nisam u okovima ljubavi, da sam otišao; da lud za tobom, vilo, nisam pri sebi i da sam otišao. O žalosti, mahali tvojoj dolazeći, ja sam se odvajao, u povratku se nisam o Kabu tvog predvorja sapleo i otišao. Pa šta bi bilo, o svjetlo moje, da sam k o leptir na udu mirisnom sagorio? Nisam ja, o dušo moja spržena, htio tako se ludo zagrijati, i nisam otišao. Lica ti se ne bih zasitio osim kad ga ne bih ni gledao, moja sultanijo; Nisam se, avaj, pića životodajnog s rubin usana ti zasitio, pa otišao. Zaljubljen u te i brigom zbog rastanka moren, dušu sam darovao; Oh, Ubejdi, ne dosadi meni nevolja ljubavi, pa da bih zato otišao. (prev. A. Kadrić) 28 Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu (obradio Fehim Nametak), svezak IV, London-Sarajevo,

118 TERKIB-I BEND 29 I. Srce ište da budem robom fermana ljubavi, pokrajinama gnoze da budem carem ljubavi, pomislim da budem Sulejmanom ljubavi, želja mi je biti Husrev kola sudbine, da sudim podnebljem tuge, da budem sultanom ljubavi. II. Dobročinstvo tvoje meni slomljenome nepravda i zulum da li je? Sve što zaradih, gospođice, ljubav i vjernost drugome da li je? Ne okusiti čistotu sjedinjenja plač stalni da li je? O riznice vlasniče, od ljepote da se ne odvajam nedostojno da li je? Koliko vjetrova proći treba da postanem sultanom ljubavi? III. Dert i čežnju trpeći, u nevolju silnu zapadoh, U oluji sudbine čekam da prođe vrijeme rastanka suđeno, Trpljenje meni ubogom dođe kao spasenje, Biće moje bačeno je na taj put u poniženje Možda postanem i ja od onih dubine okeana što poznaju! IV. Pametan ako jesi, ne žudi srce imati, Umnim se onaj zove ko se ne da za svijet vezati, Dragom se baveći ako se ne mognemo spasiti, Kroz iščeznuća vatru bića u spoznaji ruže će postati U ljubavi ovoj prema dragoj nek budem barem spržen od ljubavi! V. Ne prestani opisivat drage svoje tu ljepotu, to je ona zarad koje ljudi srca traže čistotu. Shvati, ja sam onaj koji Savršenstvo Božijega stvaranja spoznaje. Ubejdi sam, spoznaji sam božanskih tajni naklonjen; U spoznaje hanikahu od aška sam izgubljen. 29 GHB R.1063; 55b. (prev. A. Kadrić, prepjev M. Kodrić) 118

119 7. DERVIŠ-PAŠA BAJEZIDAGIĆ (?-1603) Ko bi mogo opjevati redom Sve ljepote divnoga Mostara. Zar se čudiš, srce, što ga ljubim, Sa ljubavlju sinovskoga žara? 30 (Derviš-paša Bajezidagić) Pjesnik i bosanski beglerbeg Derviš-paša Bajezidagić u dosadašnjoj literaturi ocijenjen je kao pjesnik posebnoga umjetničkog dara, ali i kao vrlo važna historijska ličnost u povijesti Bosne u osmanskom periodu. Osmanski pisci tezkira i kasniji sintetički radovi o biografijama pjesnika iz osmanskog perioda daju osnovne podatke o Bajezidagiću kao književniku, dok osmanski hroničari daju osnovne podatke o Bajezidagiću kao bosanskom beglerbegu i njegovim ratovanjima u Mađarskoj. Tek kad se na jedno mjesto skupe i obrade dosadašnji podaci i dostupni rukopisi Bajezidagićevih djela, možda će se bolje moći shvatiti kitnjasto panegiričko pisanje biografa o liku Derviš-paše. Bajezidagić je bio dvorski pjesnik u pravom smislu te riječi. Rođen je u mostarskoj mahali Podhum, a svoje glavno obrazovanje stječe na samom Dvoru, na koji ga otac Bajezid šalje još u ranoj mladosti. Vrijeme kad Derviš stiže iz Mostara u Carigrad bilo je vrijeme velikog bošnjačkog vezira Mehmed-paše Sokolovića, a u vrijeme kad je Bajezidagić počeo stjecati temeljne vještine za pisanje poezije i proze, u blizini i na samom Dvoru srećemo i Sokolovićevog prijatelja i pjesnika Nihadija, poznatog po brojnim tarihima na turbetu, medresama, kiraethani i česmi Mehmed-paše Sokolovića, kao i po tarihu na višegradskoj ćupriji. Glavni utjecaj i poetsko profiliranje mladog pjesnika Bajezidagića vezuje za intelektualni i poetski lik Ahmeda Sudija Bošnjaka iz Čajniča, poznatog u literaturi po komentarima perzijske tesavufske literature i klasične perzijske poezije. 30 Prijevod i prepjev Safvet-beg Bašagić. 119

120 U ovom radu pokušat ćemo dodatno rasvijetliti neke detalje iz Bajezidagićeva života, između ostaloga, i na osnovu autobiografskih zapisa samog pjesnika. Pisanje o svom dolasku na Dvor Bajezidagić otpočinje u petom poglavlju Muradname: Pjesnik pripovijesti što oduševljenje rasplamsava Papiga /duše/ slatkorječiva što šećer 31 /Spoznaje/ okolo rasipa (M:152) 32 U stihu gdje sebe poredi sa papigom duše, uočava se utjecaj tada već prilično popularnih mističko-ljubavnih mesnevija u osmanskoj književnosti. Istodobno se uočava Bajezidagićevo nastojanje da opiše trenutno stanje i poziciju na Dvoru, ali i način kako je došao do te pozicije: Ptica epopeje na Dvoru bašče Harema Sluga padišaha pravde i velikodušja plemenita Najubogiji od službenika iz Has-odaje: Derviš koji iskrenost posjeduje Svoj životni put objašnjavajući sada Za ovu priliku sažeto predočava... (M: ) Uvodni dio poglavlja o svojoj sudbini, trenutnoj situaciji i o povodu za pisanje djela odaje vrlo vješta pjesnika narativne lirike u bošnjačkoj poeziji na orijentalnim jezicima: Još kao dijete bijah, da ne duljim ja U Atmejdanu, na Dvoru, prinova pridošla Doba sultana Selima bijaše tada Prođe mnogo vremena i svijeta Silno žudeći za Baščom Vječnosti 33 i Ugode 34 Sultan Selim napusti krunu i prijestolje 31 Ḳand slatkoća duševne Spoznaje. 32 Prevode iz Muradname preuzimamo iz knjige: A. Kadrić, Objekt Ljubavi u tesavufskoj književnosti: Muradnama Derviš-paše Bajezidagića, Sarajevo, Ḫuld = naziv za jedan od osam dženneta. 34 Ne īm = naziv za mjesto u raju (džennetu). 120

121 Tako ispi pehar na Skupu prolaznosti 35 Nek grijeh njegov Allah izbriše i oprosti Padišah našega doba, Bog da ga vječno poživi Visočanstvo padišah Murat, Božija zaštita 36 na zemlji (M: ) Iz stihova se nedvojbeno razaznaje da je Bajezidagić došao na Dvor u vrijeme sultana Selima II ( ). Bajezidagić se na početku obrazovao u Ibrahim-pašinom Saraju. Vjerovatno je, pod utjecajem tada već čuvenog komentatora perzijskih klasika Ahmeda Sudija Bošnjaka, razvio poseban odnos i sklonost ka lijepoj književnosti i mističkim, sufijskim tekstovima. Nakon vladavine sultana Selima II ( ), na vlast dolazi Murat III ( ). Bajezidagić prelazi u Enderun, unutrašnjost Dvora, u svitu posebnih carskih sokolara. U stihovima što slijede Bajezidagić daje opis vremena u kojem piše svoje djelo, odnosno daje opis svoje pozicije u vrijeme sultana Murata III: Sretno se na prijestolje ustoliči Prah sa praga njegova poljubiše drugi vladari Svijet se nasmiješi, rastvori poput ruže Grudi pune brige radošću se otvoriše Da li je čudo ako budu veseli i nasmiješeni Ljudi cijelog svijeta, pošto su želju svoju ostvarili Čitav svijet se ispuni svjetlom pravde Tmica nepravde i zuluma nestade Skupina islamska obradovana bijaše Poniženi i ojađeni bijahu bezvjernici, posve (M: ) U nastavku Bajezidagićeve poeme slijedi panegirički opis djela sultana Murata III. Nakon toga, opet se vraća na opis događaja iz vlastitog života: U tom Dvoru mnogo sam boravio godina I danju i noću neprestano bih pisao i čitao ja 35 Bezm-i fenā = skup prolaznosti, ovaj svijet, prolazni svijet. 36 Ẓillullāh = Božija sjena, zaštita na zemlji, oslovljavanje vladara uglavnom u srednjem vijeku i ranom novovjekovlju. 121

122 Tada, iz dana u dan baš poput polumjeseca Stalno bih se trudio da dosegnem do savršenstva Od moga Učitelja korist stiže meni 37 Nek se na svijeta oba ostvari ono što želi! Znanošću on uresi moje biće Nek Bog na oba svijeta njime zadovoljan bude! (M: ) Bajezidagić daje vrlo zanimljive stihove o svojoj poetskoj naravi, odnosno o tome kakvu poetsku inspiraciju treba razvijati pjesnik u okviru opće islamske duhovne tradicije: Dok je priroda pjesnička s vremena na vrijeme negdje jadna žudjela Ja bih se bavio izučavanjem i podražavanjem pjesama Kad bi prefinjeni govor i u metrovima Moja priroda zapazila, odmah bi se ludo zaljubljivala Od žudnje za njim duša bi prosvijetljena bila Od užitka u njemu poput vode narav bi pjesnička nadolazila Zahvala beskrajna Stvoritelju kojeg se za razloge ne pita Što mi prirodu, poetsku, odmjerenu dariva Narav poetska odmjerena blagodet je časna Razboritost blistava, sreća je prava... (M: ) Derviš-paša nastavlja opis napredovanja na Dvoru: Da ne duljim, ostadoh tu, tada, nekoliko godina Posao mi bijaše neprestano postizanje savršenstva Konačno, odatle se odselih U Haremi-has se preselih Kao da u sami džennet uđoh ja Istinitom se zahvaljivah bez prestanka Postadoh spokojan, stigoh do smiraja Više ne može biti ovakvog mjesta odabrana Ovom Dvoru sličnog nema, to je istina Slično njemu nije stvoreno u drugim zemljama 37 Vjerovatno se radi o aluziji na učitelja Ahmeda Sudija iz Čajniča. 122

123 Stanovnici njegovi vesele su naravi i prijatna djela Svi su oni blagoumilni i bez poroka Unutrašnjost je njegova krcata ljepoticama i slugama Šta će biti ako kažem to je raj kojem kraja nema!? (M: ) Has-odaja na Dvoru bila je mjesto gdje je Bajezidagić dugo boravio i pisao poeziju. Bajezidagić je na Dvoru obavljao i počasnu funkciju dvorskoga sokolara. Treba naglasiti da je Bajezidagićev mecena sultan Murat III bio ljubitelj perzijske klasične poezije. Hroničari suvremenici opisuju Murata III kao vladara koji je bio sklon okupljanju mladih i talentiranih pjesnika u svom društvu. Sam sultan bio je sufijski pjesnik, a pisao je pod pseudonimom Muradi. Ovako Bajezidagić u stihovima govori o svome postavljenju za carskoga sokolara: Soko sreće u ruci mojoj stiže do smiraja Sokolarstvo bi zanimanje moje u svako doba Hvala Bogu koji mome razabiru iznenada Pruži pažnju svoju a i sreću pažnje padišaha Ne misli da je to sunce što se na nebu u praskozorje rađa: Moje uspinjanje soko taj, zlatno krilo otvara Anka ptica zasigurno postade moja lovina Nek suparnici nikad ne kažu to je tek puštanje u let sokolova Moje zanimanje postade hvaljenje padišaha odabrana Nek Bog učini da vječna bude vlast njegova! Amin (M: ) Svojim visokostiliziranim kasidama i gazelima Bajezidagić privlači pažnju vladara. Postaje dvorski aga iz Has-odaje, poznat po tim kasidama i gazelima: Čas bih kasidu čas gazel izricao Sve bih u ukrasima i nedostižno govorio Nekad je to zlatnik, nekad ogrtač svečani Broj poklona za mene se umnoži 123

124 Na kraju, vladar što moć spozna Dajući darove bez računanja i brojanja Odgovarajućom učini Has-odaju Bezgranično dobročinstvo ukaza Dervišu (M: ) Derviš-paša je uživao zaštitu sultana Murata III. Često se sa njim družio i bio na vrlo važnim sastancima i susretima na Dvoru. Poezija i sklonost prema tesavufskom misticizmu dodatno ih je zbližila. Sultan je, inače, bio omiljen među dervišima: Odgovarajućom učini Has-odaju 38 Bezgranično dobročinstvo ukaza Dervišu Derviš postade blizu padišaha Sve misliš, trunčica se suncu približila Poče druženje padišaha i derviša U upravi svijetom stvar odgovarajuća Padišah i derviš su na svijetu ovom Nešto o čemu se govori u srcu i na jeziku svakom Nema više takvog cara koji toliko o dobru razmišlja Izgled mu je k o u cara, a život k o u derviša Husrev 39 uznositi, visoka ugleda Srcu drag i omiljen među dervišima (M: ) Zanimljivo je Bajezidagićevo pisanje o vlastitoj slavi koju zadobija onda kad pridobija naklonost sultana. Bajezidagić posebno izdvaja gazele po kojima je bio poznat u to vrijeme. Za svoju slavu zahvalnost iskazuje sultanu Muratu III: Vladar što dobrotom svojom radi djela časna Tako Dervišu blagonaklonost ukaza Služenjem njemu, nagrađen bijah U posebnoj odaji njegovoj poštovan bijah Jer, pogled vladara jeste posebna kemija Šta je čudno ako zemlju i ćerpič on u zlato pretvara! 38 Hane-i hass, posebna odaja na Dvoru. 39 Husrev, junak. 124

125 Eliksirom njegove duhovne pažnje odmah pronađoh ja Bezgranično uvažavanje, poput zlata Gazel moj devet gradova obiđe Slava moja kao sunce ovaj svijet zauze... (M: ) Bajezidagić je postao istaknuti dvorski pjesnik sultana Murata III. U to vrijeme piše dva djela koja posvećuje sultanu Muratu III. Prvo djelo je Zübdetü-l- -Eş ār koje je napisao godine. Drugo djelo je prijevod Binaijeve Sehaname sa perzijskog, sa uvodnim finalnim autoriziranim poglavljima. Djelo je dovršio godine (995. h.g.). Naime, za prevođenje Binaijeve Sehānāme sa perzijskoga jezika najbolja preporuka mladom Bajezidagiću bilo je djelo Zübdetü-l-Eş ār, u kojem se istakao i po pisanju birane panegiričke poezije, osobito kaside, na perzijskom jeziku. Imajući na umu sve navedeno, sasvim je logično zašto je dvorski aga Zejrek-aga, nakon godine, donio djelo Sehānāme (O darežljivosti knjigu) na perzijskom jeziku i dao ga mladome Bajezidagiću da ga prevede na osmanski jezik. Nakon što je završio prijevod navedenoga djela, Bajezidagić je u sviti sultana Murata III stekao još veći ugled na Dvoru. Nešto prije biva promaknut na mjesto dogandžibaše, glavnog carskog sokolara, a po nekim biografima u ćehaju dogandžibaša. Na taj položaj dolazi poslije zemljaka Hasan-paše Predojevića, koji je sa te funkcije postavljen za segedinskog sandžakbega. Bajezidagić je (1591/1592.) godine izdvojio sredstva da se u mahali Podhum u Mostaru sagradi mesdžid, uvakufivši istodobno i prateće objekte za finansijsko izdržavanje mesdžida. 40 Bajezidagić je bio drag sultanu Muratu III i kao posebni savjetnik (musāhib-i hās) prisustvovao je brojnim važnim skupovima na Dvoru, od do godine, sve do smrti sultana. Historičar Mustafa Selaniki bilježi da je sredinom redžepa (1596.) godine Bajezidagić, kao dogandži-baša otišao na hadž, a kad se vratio, dobio je ferman za postavljenje na mjesto šahindžibaše, te iste godine već postao dogandži-aga. 41 U jesen učestvuje i u pohodu sultana Mehmeda III na Egru. 40 Devet dućana u Mostaru, pet mlinova na Buni i akči gotovine. 41 Vidi: Mustafa Efendi Selanikī, Tarih-i Selanikī ( / ), II, (haz. Mehmet İpşirli), Ankara: Türk Tarih Kurumu, 1999, str

126 Godine Derviš-pašin mesdžid, prema sultanovoj odredbi, dobija status džamije, sa nešto uvećanim pratećim vakufom. Malo kasnije Bajezidagić dobija zvanje čakirdžibaše, a u februaru godine postaje bosanski beglerbeg (bosanski paša). Selaniki Mustafa piše sljedeće o postavljenju Derviš-paše Bajezidagića na mjesto bosanskoga beglerbega (1599.) godine: U drugoj dekadi džumade-l-ahira, Derviš-aga koji je odgojen u časnim dvorskim odajama, istaknut po znanostima i savršenim odlikama, visoko cijenjen po sjajnoj poeziji i prozi, opisan kao bistar i duhovit, sa zaštitom pogleda pažnje rahmetli Murat-hana, poznat po dobrom rasuđivanju i raspoređivanju stvari, doživio je tad izvjesne spletke podmuklih ljudi i zavidljivaca, te je napustio prijestonicu. Tom prilikom, obavivši časni hadž, kad mu je omogućeno da obavi tavaf oko svetoga Bejtullaha i posjeti Revza-i mutahharu (mezarje) hazreti Poslanika, odličnika sveg stvorenog, pa kad se u vrijeme carskoga ustoličenja sultana Mehmed-hana vratio natrag, u zvanju šahindžibaše, on je otišao na carski pohod i prisustvovao osvajanju utvrde Egre, te je u borbi sa vojnim jedinicama, pokazujući velika junaštva i hrabrost, kao istaknut u borbi sabljom i uz snažan osjećaj za hrabrost postao kučuk mirahur. Nakon toga, u dužnost mu je fermanom određeno da bude šahindži-aga, te mu je sada dobrostivom sultanskom pažnjom stavljeno u dužnost da bude beglerbeg u Bosanskom vilajetu, u staroj domovini iz koje i sam vodi porijeklo a sve to bi prema njegovoj vlastitoj želji. Umjesto Muteferrika Arslan-age koji je ranije bio šahindžibaša, on (Derviš- -paša) dobi zapovijed da opet bude šahindžibaša. 42 Treba istaći i Selanikijev sud o tome da je Derviš-aga bio izrazito moralan i čestit, talentiran i učen čovjek, ali i još jedan podatak je vrlo zanimljiv: doživio je izvjesne spletke podmuklih ljudi i zavidljivaca, te je napustio prijestonicu. Selaniki govori o čestitosti Derviš-paše kao da ga je osobno poznavao i takvu bilješku smješta u svoju Historiju. Smutnja na Dvoru, ali i Bajezidagićeva želja da bude u svojoj domovini, u Bosni, bili su razlozi Bajezidagićeva postavljenja na mjesto bosanskoga paše. Prema nekim podacima iz tezkira i hronika, jedno vrijeme se na Dvoru počelo pričati kako bi Bajezidagić mogao postati veliki vezir u Carstvu zbog svoje velike vještine, mudrosti, čestitosti, odvažnosti i bliskosti carskoj porodici. To je bio znak za početak velikih spletki na Dvoru, a Bajezidagić je jedno vrijeme otišao izvan Istanbula kako bi se spletkarenje malo ublažilo, 42 Ibid, str

127 ali se po povratku (sa hadža) opet sreće sa brojnim spletkama na Dvoru. Zato je sam tražio da ode u svoju staru domovinu, u Bosnu, na službu. Nakon vrlo kratkog postavljenja za kučuk mirahora, Bajezidagić je bio postavljen za bosanskog beglerbega 43. Mustafa Selaniki bilježi još jedan kraći podatak o Bajezidagiću. Po njemu, Derviš-paša Bajezidagić početkom redžepa h.g. (1599.) stiže u Bosnu: Početkom mjeseca redžepa Derviš-paša, beglerbeg Bosanskog vilajeta, uz ceremonijalne ukrase i savršeno pripremanje, postrojivši vojni odred (alay), iznenada krenu na pohod početkom hamsina, po hladnoj i žestokoj zimi. 44 Sa istim zvanjem Bajezidagić učestvuje u sklapanju primirja, kao i potpisivanju ugovora o primopredaji Stolnog Biograda/ Szekesfehervara, koji tada dolazi pod njegovu zaštitu. Osmanski historičar austrijskog porijekla Hasan Beyzade detaljno opisuje ulogu pjesnika Derviš-paše u potpisivanju primirja kod Stolnog Biograda. Navedeni hroničar spominje i Derviš- -pašina pisma, kao i druge vrste korespondencije sa neprijateljskim zapovjednicima. Treba napomenuti da je Derviš-paša funkciju bosanskog beglerbega obnašao do godine, do pohoda na Kanjižu. U izvorima se bilježi da je h.g. ( ) opet boravio u Mostaru, gdje je osnovao nove zadužbine. Jedno vrijeme Derviš-paša je bio bez postavljenja, a nakon što je ( ) prezimio u Mostaru, piše svoj poznati gazel o Mostaru. Biblioteku je osnovao u martu godine. Iste godine, Derviš-paši umire majka u Mostaru. Tad sastavlja tarih-elegiju/ žalopojku (te essüfnāmu) povodom majčine smrti (TE:III:104) 45 : 43 O Bajezidagićevom učešću u vojnama 1008/ godine vidi detaljnije: Salih Sidki Hadžihuseinović, Povijest Bosne (s turskog preveli Abdulah Polimac i ostali), sv. I, Sarajevo, 1999, str Evā il-i şehr-i recebde vilāyet-i Bosna beğlerbeğisi olan Dervīş Paşa ḥażretleri müzeyyen ü mükemmel alay tertīb idüb, evā il-i ḫamsīnde berūdet-i şiddet-i şitāda çıḳub gitdiler. Vidi: Mustafa Efendi Selanikī, Tarih-i Selanikī ( / ), II, (haz. Mehmet İpşirli), Ankara: Türk Tarih Kurumu, 1999, str Kod Muhameda Enverije Kadića, jednog od velikih istraživača kulturne povijesti Bosne, pored ovog tariha, nalaze se i još neke zavičajne pjesme-tarihi Derviš-paše Bajezidagića za koje Kadić kaže da ih je sravnio upoređujući sa tekstom iz medžmue napisane rukopisom Derviš-pašinim (...Dervīş Paşanuñ ḫaṭṭ-ı destiyle ḳayd olunmış bir mecmū adan... III: ). Elegiju majci, izuzev jednog distiha, preveo je samo pokoji stih i Mehmed Mujezinović. (Vidi: Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika BiH, knjiga III, Sarajevo, 1998, str. 212) 127

128 Plači, plači, oko moje što krvavu suzu lije, ni ti, srce, nemoj stati, od oka si još tužnije. Što postoji na tom svijetu, ono krupno, ono sitno, prolazno je i smrtno je, bilo važno il nebitno. Kad bi moglo smrtan čovek da ne ode s ovog svijeta, naš Pejgamber ostao bi s nama onda bezbroj ljeta. Al melek iz gajba jednom i pred mene mora stati, On će štošta da me pita, meni valja dževab dati. Stoga reci: Besmrtan je na ovome prašnom svijetu samo onaj ko se stalno brine o svom ahiretu. To što tvoja majka sada preseli sa dunjaluka, od Čuvara za tebe je pravi nauk i pouka. Bože, onaj što mu život u molitvi smjernoj prođe, nek dočekan blago bude kada pragu Tvome dođe. I umrla sada, eto, krenula je Tebi putem, nije htjela trpjet vječno dunjalučke ove muke. Ona ode, a ja tarih izekoh joj u žalosti: Vratila se ona sada Istinitom i Milosti! 1010/ godine (prev. A. Kadrić, prepjev M. Kodrić) Derviš-paša ponovo postaje bosanski beglerbeg godine i učestvuje u raznim bitkama. U periodu dok je bio na funkciji bosanskog beglerbega, Derviš-paša je napisao jedan kraći gazel o Bosni upućen serhat-agama /graničnim zapovjednicima Bosanskog sandžaka, koji ćemo ovdje navesti kako bi što bolje predstavili Derviš-pašin historijski lik, ali i njegova rodoljubiva osjećanja u to vrijeme: 46 Ovo je gazel koji je (raniji) beglerbeg Bosne, njegova visost Derviš-paša, poslao bosanskim serhat-agama /graničnim zapovjednicima Nevjerstvo jeste ulje što puni ovaj čirak bosanski, domom vjere nek postane svaki pedalj bosanski! Preko čiste zemlje njene gazije jure k o lavovi, lovište lavu, postelja zmaju to je toprak bosanski! Svaki hrast je zemlje ove jastuk tigru i panteru, šakalu ćafirskom brana svaki planinski vijenac bosanski! 46 Gazel se nalazi unutar jedne medžmue u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (R-2012). 128

129 Suđeno ovoj je domovini da krvlju se gazija natopi, Osam džennetskih bašči ima taj krajolik bosanski! To ruža je iz đulistana što za din cvjeta islamski, Nek vječno cvjeta, neka ne vehne, o Bože, dom naš bosanski! (prev. A. Kadrić, prepjev M. Kodrić) U približno isto vrijeme Bajezidagić je sastavio i hronogram / tarih posvećen kapidžibaši Mustafa-agi (TE:III:104). Noć uoči odsudnog boja kod Csepela (Kovin Adası), na Margaretinome otoku, Bajezidagić je sastavio poznati gazel o sudbini, koji bilježi i Ibrahim Alajbegović Pečevija u svojoj hronici (Gdje pomoći ne imade Svemoćnoga Gospodara / Tu opravit neće ništa tisuć svjetskih pametara. // Ako Allah samo bude jednom robu na pomoći / Bilo dobro, ili ne bilo, sve će mu za rukom poći // Pažnja udes ne odbija, zalud ti je trud i muka! / Određenu sudbu neće otkloniti tvoja ruka... prev. S. Bašagić). U rano jutro 14. jula godine počela je bitka, a Derviš-paša je poginuo u borbi, negdje iza tri sata popodne. O njegovoj junačkoj pogibiji detaljnije piše Hasan Beyzade 47, a poslije njega i bosanski hroničar Ibrahim Alajbegović Pečevija. 48 Ibrahim Alajbegović Pečevija je iznio vrlo pohvalnu ocjenu o divanu pjesama Derviš-paše Bajezidagića na turskom, a najviše podataka dao je Fevzija Mostarac, koji govori i o divanu pjesama na perzijskom 49, pa čak spominje i djelo koje je napisano kao paralela na Mesneviju Dželaludina Rumija. Od većih djela koja su dosad katalogizirana u rukopisnim zbirkama, a već poznata u literaturi, mi ćemo spomenuti sljedeća tri djela: Murādnāma Rukopisi: a) Bratislava, TF 42 (475), b) Ali Emiri Manzum 1010; Derviş Paşa İnşası Rukopis: Bošnjački institut Sarajevo, Ms No 449; Zübdetü l-eş ār Rukopis: Istanbul, TKS Mustafa Efendi Selanikī, Tarih-i Selanikī ( / ), III, (haz. Mehmet İpşirli), Ankara: Türk Tarih Kurumu, 1999, str Vidi: Ibrahim Alajbegović Pečevija, Historija , prijevod, uvod i bilješke Fehim Nametak, II, Sarajevo: El-Kalem, str Iako se Bajezidagićev Divan pjesama na osmanskom, kao i Divan pjesama na perzijskom, spominje još od Pečevije i Fevzije Mostarca, nažalost, ti rukopisi još uvijek nisu poznati. Vidjeti detaljnije: Hazim Šabanović, Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973, str

130 130 Bajezidagićev gazel ispjevan dan uoči smrti, godine (OIS Orijentalni institut u Sarajevu, R. 21; fol. 5b)

131 Na kraju općeg osvrta na poeziju Derviš-paše Bajezidagića treba skrenuti pažnju bosanskohercegovačke javnosti na Bajezidagićevo djelo Zübdetü l-eş ār. U Biblioteci Topkapi Saraja, u kolekciji Revan Kitaplığı pod brojem 842 zavedeno je djelo Zübdetü l-eş ār. U njemu se opisuje svečanost povodom obrezivanja princa Mehmeda, sina sultana Murata III godine. Na početku se nalazi kasida a na prve dvije i na posljednjoj strani nalaze se pozlaćene cvjetne halke. Djelo Zübdetü l- -Eş ār sastoji se od četiri pjesme, odnosno od sljedećih cjelina, kako slijedi: manja mesnevija na perzijskom (1a), kasida na perzijskom (3b-9a), minijatura (10a), tahmis na gazel sultana Murata III (10b-11b), hasbi-hal od 11 distiha (11b-12b). Bajezidagićeva kasida (qasīde-e sūriye) na perzijskom jeziku ima 64 bejta (128 stihova) i zaslužuje posebnu pažnju istraživača bošnjačke kulturne baštine na perzijskom jeziku. Sadržaj kaside je sljedeći: priziva se Božiji berićet na lijepi zijafet sa tragovima vječne sreće, a radost skupu onih koji imaju čast gledati te visoke klase ljudi, poredi se proslava sa oživljavanjem ruševina na svim stranama svijeta, a onaj koji unosi život je sam sultan. Veliča se čistoća neba i dobročinstvo visokog skupa: njegovo sunce i mjesec postaju ruže a zvijezde cvjetovi. Između se njiše, kruži i pokazuje stas taj visoki skup koji zajedno stoji sa zvijezdama. Razigran je sabahski vjetrić, on rasipa mirise po skupu, otvara srce mirisom, dušama daje radost i ushićenje, zrak je pun miska koji oživljava srca. Po danu se amber i drvo ud pale, a po noći varnice koje nebo obasjavaju, iz svjetlosti i dima nastaje novi svijet, niko više ne pravi razliku između noći i dana. Prema nebu je toliko svjetlećih rasprskavajućih materija poslato da se sve nebo pretvorilo u varnice i munje, a nebeska sazviježđa su se tako silno potresla da su se čak i šejtani prestrašili i počeli tražiti spas od tih varnica. S jedne strane blistaju lica boje ruže poput obraza prijatelja, a sa druge strane uzdižu se mladice koje liče na stas voljenih osoba. Padišah se poredi sa Džemom, a zvijezde koje promatraju zijafet od čuđenja se pretvaraju u obične ukrase. Slijedi dio kaside gdje se Bajezidagić izravno obraća sultanu Muratu III sa najvećim poštovanjem, epitetima i biranim konstrukcijama. Hvali se sultanova pravednost i darežljivost bez kraja, uspoređuje se sa oblakom darežljivosti. Hvali se vladarska milost i oprost. Prelazi se na konkretni povod za pisanje kaside. Dvor gdje se održava zijafet poredi se sa ćoškom u duši, u srcu, a zatim se hvali princ Mehmed III, govori se kako njegovo postojanje smiruje svijet. Princ zaslužuje posebno poštovanje. Sunećenje nije bol, ono 131

132 je sveta simbolika svježi list ruže potkresan sabljom moći. Dok ujutro blagi povjetarac puše, svijetu se po prvi put ukazuje prilika da ugleda taj novi pupoljak. Sofra se poredi sa trpezom koja je spuštena Isa pejgamberu i njegovim bliskim sljedbenicima. Večernji ukrasi i baklje porede se sa aždahama koje bljuju varnice. Neke su varnice kao svjetleće zmije. Pažnju privlači dio kaside u kojem Derviš-paša iznosi svoje vlastito stanje i žali se na nedaće ovog vremena, pjesnikova duša je napaćena, rane su umotane u zulum, duvak srca sav je izgreban. Krv je ispunila Derviš-pašino srce, kako shvatiti značenje riječi! Ko je onaj koji će shvatiti i na kraju dovesti pjesnika do smiraja. Strpljenja je nestalo, želje su velike, beskrajan je put nade, sudbina loša, zdravlje narušeno, poslovi jako teški, nema pomoćnika, stanje pjesnika liči na stanje onih koji su svoj put izgubili u mrkloj noći. Svako traži svoje pravo, a pjesnik samo jedno traži: pažnju sultana da ga sultan ne napusti. Pjesnik želi da bude sa carem i u dobru i u zlu, i u svečanostima i u osvajanjima i borbama. Pjesnik pita znalca iz svijeta nepoznatog (gajba) za medžmuu (zbirku pjesama), a dobija kao odgovor stihovani tarih koji označava 990/1582. godinu. Pjesnik nastavlja sa monologom tipičnim za tegazzule: do kada ćeš se to, o Dervišu, žaliti na nesreću!? Konačno je stiglo vrijeme za molbu i pokajanje, ruke podigni, koliko god da okolo blistaju svjetiljka sunčeva i mjesečeva, koliko god da se uočavaju skupovi zvijezda, koliko god da se pokazuju sjene zelenila što osvaja srce, koliko god da ruku pružaju listovi borova koji podsjećaju na svetu bijelu ruku Musaovu, dokle god si živ nek Allahova milost bude nad tobom! Ti si stablo ruže sreće, nek ti uvijek daju crvenu ružu a princ u tvome ružičnjaku nek sretan bude! Nakon kaside slijedi Bajezidagićev tahmis na jedan gazel sultana Murata III: 132 TAHMIS NA GAZEL VISOČANSTVA PADIŠAHA, BOŽIJE SJENE NA ZEMLJI, VISOKOGA Saliku, čovjeku na putu Spoznaje, čišćenje srca i čista duša treba, osobine: asketizam, bogobojaznost, popravljanje stvari i čuvanje od zabrana; Da bi se shvatila forma traženja njegova, pravi opisivač treba! (Da bi se shvatila vrijednost dragulja, treba sarraf mjenjač novca i dragulja, Da bi se spoznala mudrost nauka svakih, predskazivač treba!) Sālika taṣfiye-i ḳalb u dil-i ṣāf gerek / Zühd ü taḳvā u ṣalāḥ u vera evṣāf gerek Dāl-i inşāsunı fehm etmege vaṣṣāf gerek Cevherüñ kīymetin añlāmaġa ṣarrāf gerek / Her ulūmüñ ḥikemin bilmege arrāf gerek.

133 Nemoj stajati i napusti potragu za ovosvjetskim uživanjem, Traži i uči, žudi da posvjedočiš ono što cilj je, Glačaj i čisti ogledalo Spoznaje od brige. (Srce u spoznavanju Istine stalno čisti od podmuklosti i podvale Čisto treba da je Ogledalo onoga koji zahtjev upućuje!) 51 Ako zahtjev za Ljubavlju upućuješ, o srce, iskreno budi! Nemoj ostati u nizinama, sebi bliskome dolazi, stalno u visine idi, Stalno hodi ispred junaka što srce daju na putu Ljubavi! (Ako si, radi duše i života, žrtvu učinilo, zaljubljeno budi, Da se to u Ljubavi shvati, treba mnogo pričati.) 52 Sve je tek trag u mudrosti svijeta što se očituje, Zamutit će se svih sedam mora u kaplji rose. Zajedno se sva stvorenja pojaviše, u trenu jednome. (Sve je odredba Istinitog što se uočava u svijetu i rodu ljudskome; Da bi se to shvatilo, uz slovo nūn ( (ن i slovo kef (ك) potrebno je budi!) 53 كن = ك + ن) O Dervišu, svoje srce poput čaše u patnji pročisti! Riječ je dragulj, uzmi čašu, vrat njen očisti, prozračnom učini, Najvrijednije iz srca i duše, u carski biser, poput sedefa, pretvori! (Dođi, ovaj govor Muratov pogledaj i istinsku pravednost iskaži kod onoga koji to zavređuje i istina i pravednost potrebna je.) 54 Pjesnici pišu hasbi-hal (dosl. procjena stanja ) obično kad žele skrenuti pažnju na svoje duševno a katkad i duševno i materijalno stanje. Stoga nije ni čudo što je Bajezidagić stavio svoj hasbi-hal na kraj poetskoga djelca Zübdetü l-eş ār. 51 Ṭurma terk-i ṭaleb-i leẕẕet-i dünyā eyle / Ṭālib ol şāhid-i maḳṣūdı temennā eyle Ġamdan āyīne-i idrāki mücellā eyle Ġıl u ġışden eridüb ḳalbi muṣaffā eyle / Da vāy-ı vech idenüñ āyinesı ṣāf gerek. 52 Ey göñül da va-yı ışḳ eyler iseñ ṣādıḳ ol / Ḳalma alçaḳda gel aḳrānuña hep fāyıḳ ol Işḳ-ı meydānı dilāverlerine sābıḳ ol Cān ü bāşıñı fedā ḳılduñ ise āşıḳ ol / O maḥabbetde bunı añlama leffāf gerek 53 Bir eserdür görünün ḥikmet-i ālemde ḳamū / Yedi deryā bulanur ḳaṭre-i şebnemde ḳamū Kā ināt oldı ıyān cümlesi bir demde ḳamū Emr-i ḥaḳdur görünen ālem ü ādemde ḳamū / Bunı fehm itmek-içūn nūn ile bir kāf gerek. 54 Cām-veş göñlüñi Dervīş kederde ṣāf it / Söz güherdür ṭut anun gerdeni sil şeffāf it Dil ü cān-gūşüni şeh-dürlerine aṣdāf it Gel Murāduñ bu kelāmıni gözüb inṣāf it / Ehl olan kimsenede ḥak ile inṣāf gerek. 133

134 134 HASBI-HAL O ti s uzvišenog mjesta, visoko s nebeske ljestvice, klanjajuć se na tvom pragu i sunce spušta nadno lice! O padišahu, od patnje spasi u danima nevolje, onog koji pod prijestoljem iznosi ti stanje svoje! Četiri su već godine da ratujem s dušmanima; rob ubogi, dušom i srcem, stalno je u ratovima. Postepeno nestajući, k o nebesa što se kreću, strpljenje gubim i imanje, a gubim i svoju sreću. Pomagač nijedan shvatiti neće žalost koju mi duša mnije; kada moju tajnu čuje, pomagač ne shvata kako mi je! Nada daleko, nebesa varljiva, a život vječno trajati neće, okrene se sreća kao zvijezda što se natrag kreće. Možda sada meni sreća svane i jasno se očituje, kad mi zasja sunce tvoje silne moći i veličine. Kako doći do spasenja kroz tminu ovu što tuga je tvori? Od čvora brige, zeval Sunca kako da Marsu i Veneri odgovori? Onaj što i u sred nedaća snove pune nade snije, ma kako to teško bilo, u milosti cara careva je. Pogledaj me, padišahu, tebi na žrtvu evo mi glave, pomozi me, prije nego vojne me brige posve preplave! O Bože, sve dok kruženje sudbe nebeskim se svodom kreće, na tronu države, sreće 55 nek bude dok života i riječi teče! 56 (prev. A. Kadrić, prepjev M. Kodrić) 55 Poigravanje semantikom riječi devlet (sreća, država). 56 Eyā bülend-i mekān-ı sipihr-i mertebe kim / Sürer eşīgüñe ḫorşīd-i çehre-i āmāl Cefā-yı miḥnet-i eyyāmdan şehā iderin / Serīr-i pāye aglāya arża-ı aḥvāl Çehār sāl durur kim adū ḳitālünde / Bu abd-i kemter ider cān u dille ceng ü cidāl Mülābis-i ḥarekāt-ı sipihr den giderek / Döküldi raḫt u taḥammül tükendi māl ü menāl Ne bir ẓahīr ki derd-i derūnum eyleye fehm / Ne bir mu īn ki ana rāzum açsam anlaya ḥāl Emel dirāz ü felek ḥīle-bāz u ömr ise az / ṣu ūd-i kevkebi ric atde mün akis iḳbāl Eğer meṭāli -i devletden eylemezse ṭulū / Levāmi -i naẓar-ı şems-i izzet ü iclāl Necāta ẓülmet-i ġamdan ne iḥtimāl-i vuṣūl / Nuḥūse uḳde-i hemden ne irticā-yı zevāl Velī-ümīd bu kim miḥnet-i ḥavādisden / Ne müşkil olsa şehinşāh-ı luṭfidür ḫilāl Başum yoluna fedā himmet eyle pādişehüm / Sipāh-ı ġam beni pā-māl etmeden elüm al İlāhī dā ire-i çarḫ eyledükçe medār / Serīr-i mülk-i sa ādetde ṭūl-i ömr ile ḳāl.

135 U Konji, u jednoj zbirci pjesama mevlevijskih pjesnika 57 nalazi se jedan gazel Derviš-paše Bajezidagića koji počinje stihovima: Za mene, slugu svoga, zanimanje pokaži, o časni Mevlana, / Smiluj se, udijeli pažnje, o časni Mevlana! // Ti si vladar počasni, ti si uzvišeni sultan, / Izvrstan i svuda prihvaćen, o časni Mevlana!// Svjetlo upute ti si, svjetlo od Boga. / Ti si izvorište čistote, o časni Mevlana! U istom gazelu Derviš-paša nastavlja panegirik Dželaluddinu Rumiju, kao i u još jednom gazelu iz iste rukopisne zbirke, vrlo sličnog sadržaja: Sufija će pomisliti da glasanje naja isprazna legenda je. / Ta pogledaj Mevlanu, šta i naj (šejh) i salik (učenik) tu postade! // Onaj koji sluša govor nedostižni iz Mesnevije / Obilazi harem duhovnog značenja, sve vrteći se Na kraju, treba još jednom podsjetiti da je od dosad sačuvanih Bajezidagićevih djela najpoznatija Muradnama, nastala adaptacijom i prijevodom Binaijeve Sehaname sa perzijskog jezika Koyunoğlu Müz. Ktp. No Ben bendeñe himmet ḳıl ya Ḥażret-i Mevlānā / Raḥm eyle inayet ḳıl ya Ḥażret-i Mevlānā Bir şāh-ı mükerremsin sulṭān-ı mu ẓẓamsın / Mümtāz u müsellemsin ya Ḥażret-i Mevlānā Bir şem -i hüdāsın sen bir nūr-ı Ḫudāsın sen / Bir kān-ı ṣafāsın sen ya Ḥażret-i Mevlānā U tezkiri kod Nailija Tumana spominje se i pjesnik Džami Mostarac od kojeg se navodi i jedan gazel koji se također nalazi u istoj tezkiri pri opisu Derviš-paše, kao i jedna pjesma koja se ne navodi nigdje drugo. Usp. İnehan-zade Mehmet Nā il Tuman, Tuhfe-i Nāilī, Divan Şairlerinin Muhtasar Biyografileri, hazr. Kurnaz, Cemal Tatcı, Mustafa, Cilt. I, Bizim Büro Yayınları, Ankara, 2001; Adnan Kadrić, Tragom poezije Derviš-paše Bajezidagića: Ko je pjesnik Derviš Džami Mostarac, Pismo časopis za jezik i književnost, VIII, Sarajevo, Sažetak poeme: sadržaj pripovijesti: Predmet opisa poeme jeste duhovna ljubav šejha Hadže-zadea, poznatog po imenu Ahi, na putu Spoznaje. Pripovijest počinje opisom bogatoga trgovca koji je bio bogat kao čuveni Karun. Glavna trgovčeva misao bila je briga o novcu, o srebru i zlatu. Nakon smrti sebičnog trgovca, naslijedio ga je sin nadaleko poznat po svojoj rasipnosti. Sve što je otac stekao sin nemilice troši na piće i uživanje. Kad je nakon nekoliko godina potrošio sav svoj imetak, napuštaju ga oni koje je smatrao prijateljima i zapada u vrlo nezahvalnu situaciju. Svi su ga izbjegavali. Počeli su mu prigovarati što je potrošio očev imetak na zabave i pijanke. Naime, iako je namjera trgovčeva sina bila darežljivost, pretjerano dijeljenje vodi ka rasipništvu i siromaštvu. U narodu je, ipak, bio prepoznat kao Ahi, osoba koja je slijedila put darežljivosti na putu Spoznaje Boga, kroz čišćenje vlastitog imetka (Oldı rāh-ı sehāvete sālik; M:383). Kad je potrošio 135

136 IZBOR IZ POEZIJE DERVIŠ-PAŠE BAJEZIDAGIĆA 136 DIO BAJEZIDAGIĆEVOG GAZELA O MOSTARU (1) Ko bi mogo opjevati redom Sve ljepote divnoga Mostara. Zar se čudiš, srce, što ga ljubim, Sa ljubavlju sinovskoga žara? O, ne ima na ovom svijetu Ako nema sred bajnoga raja, Bistre vode i svježega zraka Što čovjeka sa zdravljem opaja! (...) S dvije kule velika ćuprija Pružila se preko rijeke čarne, Te sa svojim velebnijem lukom Pričinja se poput duge šarne. (...) Tu je gn jezdo slavnije junaka I na peru i na bojnom maču; Ko od vazda i sada iz njega S dana na dan velikani skaču. (...) (prev. S. Bašagić) sav imetak, sin trgovca je bio silno postiđen i posramljen. Kajao se, ipak, zbog rasipništva, postao pobožan, prestao je piti i obilaziti mejhane. Dakako, trgovčevo rasipništvo može se tumačiti i kao put ovosvjetskog čišćenja imetka. Na svom Putu trgovac se zaputi u Bagdad, koji za učene ljude predstavlja grad spoznaje a za sufije mjesto šejhova, duhovnih vodiča. Donosi čvrstu odluku da ponovo počne raditi i zarađivati za život. Bavio se, kao i njegov otac, trgovinom. Putovao je trgovačkom karavanom, a, kad je stigao u Bagdad, počeo se zanimati i za svoje duhovno stanje (hāl). Oblači zlatni, počasni šejhovski ogrtač. Kreće na pijacu duhovne spoznaje i trgovine. Pripovijest je puna intrigantnih zapleta, ali se na kraju završava poukom da je za svaki put ka Istini potrebno darivanje, darežljivost (seḫāvet). Vidjeti detaljnije: A. Kadrić, Objekt Ljubavi u tesavufskoj književnosti: Muradnama Derviš-paše Bajezidagića, Sarajevo, 2008.

137 Derviš-pašina kasida u pohvalu grada Mostara (OIS R. 21; fol. 88a) 137

138 138 BAJEZIDAGIĆEVA POHVALNICA SARAJEVU: Srce, ako željelo bi vidjet dunjalučku sliku raja samog, pođi, onda, vidjet Sarajevo, ne oklijevaj nego idi tamo. Taj grad lijepi k o kakva je Ćaba koja čežnju zaljubljenih budi što su svoje ostvarili želje, tako su mi govorili ljudi. Zrak i voda plaho su prijatni, život daju, dušu okrepljuju, sarajevske vode tekućice na Selsebil vrelo podsjećaju. Na svakome ćošku njegovome krasotica bajna nekud hiti, K o džennet se šeher Sarajevo hurijama i momcima kiti. Pa i ovo dovoljan je razlog što se o njem k o o raju sudi: Tamo kahva djevojkama lijepim kao Kevser novi život nudi. Kao rajska ćuprija se čini kada vidiš mosta na Bentbaši, preko njega kada čovjek pređe k o da ravno sred dženneta jaši. Što je Derviš sve to gledat mog o, Tebi Bože vječno hvala budi, vidio sam i shvatio jasno sliku raja i rajskijeh ljudi. Iz Bajezidagićeve Muradname: (prev. Mehmed Handžić, prepjev M. Kodrić) VII. Poglavlje Slavuj/duše/ umilnoglasni, raspjevani duhoviti Onaj što lijepi ukrašeni govor prenosi Otpočeće jednu pripovijest prenositi Prizorom ovim, već postade krasni govor što leti Bijaše tako, u vrijeme neko, trgovac neki Imetak mu bez granice, u izobilju mu blagodati Po brojnosti posjeda i imetka poznat bi Njegovo mjesto boravka dolina Nišapur bi Imetak mu bijaše preko granice i mjere U poređenju sa njim Karun siromah bijaše Skupljanje imetka misao njegova bijaše Zarada i stjecanje srebra i zlata zanimanje Žudeći za srebrom pun tuge bijaše Briga o zlatu sasuši mu lice Razmišljanje njegovo dinar, a zikr mu dirhem bijaše Njegov posao i teret bijahu, ta briga i naprezanje Na kraju svega, da bi riznica bila puna obilja Stalno bi doživljavao razočarenja i uznemiravanja

139 Duša mu mišlju o vremenu skršena bijaše Pade, i ne bi sretna niti jednog trena Svezao je pohlepom svojom, sličan izgledu pupoljka Čvor na kesi i džepu svom, nekoliko puta Poput narcisa pogled svoj nije na stranu odvajao I u oku svome zlato je čuvao Iznad svoga srebra baš kao voda Podrhtavao bi taj sebičnjak neznalica Kuća mu je poput pistaćija, vrata zatvorena Poput pupoljka trpeza njegova pokrivena U kuhinji njegovoj drva ne bi gorjela U peći njegovoj ne bi bilo dima Kad bi se iznenada u kući njegovoj dim pojavio Žena i dijete njegovo odmah bi uskliktala radosno Gost, putnik i onaj što proseći nešto moli Na njegovom pragu ne bi srca zadovoljna bili Sabah i akšam niko tu ne bi dočekao Niko miris hrane njegove ne bi osjetio Ovako bijaše, a ko god bude smatrao da je to stvar uobičajena Prosto nek mu bude to se spominjati treba! U iščekivanju, strah i zebnja njegovo bi lice Kiselim pravili i zagorčavali njegove riječi Ako bi i čuo nekad, posve iznenada Od siromaška krik daj nešto u ime Boga! Od tog bi mjesta taj čovjek loši bježao: Za čitava života svoga on ne bi šetao U škrtosti i tvrdičluku poseban bijaše Onaj što je bio darežljiv kao mizeran se spominjaše U skupljanje i množenje imanja i imetka zapadajući I danju i noću u te uzaludne maštarije upadajući Njegova duša tužna a srce nezadovoljno bijaše Neprestano zbrkano bijaše njegovo razmišljanje Sažetak priče je ovo: Trgovac taj je Zbog imetka doživljavaše brojne nedaće Iznenada mu kradljivac suđeni čas dođe I ruku baci na najdraže od pokućstva i sve robe Sve što posjedovaše posve mu rasturi Dušu nevoljnika duboko rani Ode ovaj karavan /čovjek/, saraj /ovaj svijet/ napusti I još od imetka i duše ruke svoje očisti 139

140 Na svijetu ovom u život je čovjek došao uz patnje Na kraju sa bolnom čežnjom dušu predaje Drugom je ostao toliki imetak i sve imanje A njemu jedino grijesi i za njih odgovaranje [VIII] Nek zemlja pada na glavu tog dunjalučara Nek se, tako, pridržava običaja Karunova Skupljanje imetka nek mu bude dio vjerskog rituala Nek vjeru svoju za ovosvjetske stvari mijenja. Nek se ne trudi, dok zdrav je, za hajirli poslove Nek ni sam ne jede i nek hranu ne troši na druge Nek, ni zbog Boga, drugima ne udjeljuje Niti zbog sebe, nek ne brine i nek ne traži spasenje Blagodat njegova u kući njegovoj neizmjerna je Ali, on sam i gladan i žedan je: Dok je imao blagodati i snage u rukama Ukućani njegovi bijahu u patnji i mukama Na svakom namazu i dovi, navečer i ujutro Za smrt njegovu mole se žena i dijete njegovo Da iznenada oboli i onemoća Ukućani bi njegovi zaplakali poput slavuja Ali, razlog što se oplakuje, ovakav je: Da neće ni umrijeti i da će iznenada povratiti zdravlje Dok su njegovi najmiliji u iščekivanju smrti njegove Njegov nestanak sa svijeta ovoga zajednička želja je Prije nego dušu suđeni čas još i ne uzme Nasljednici njegovi otpočet će svađu i prepirke Imetak njegov, bez kraja, nek drugom ostane Neka ga pojedu bez brige i bez muke Njemu uprkos, neka ga obilato troše Nek se uživanjem i pijankom pozabave Propast i prijevara za to prava mjera je Imetak drugome, a njemu naprezanje Drugima imetak njegov bez računanja ostaje Njemu izgleda samo bolna patnja ostaje Bez sumnje i dvojbe, on će biti jadan i ponižen Na svijeta oba ucvijeljen i prevaren 140

141 [IX] Pošto trgovac svijet ovaj napusti Zaputi se prema gradu vladavine vječnosti Sin njegov postade nasljednik imetka njegova Zgrabi šakom sve srebro i zlato što ima Bez broja i obilan imetak nađe Badava riznicu izobilnu pronađe Imetak bezbrojan imaše, kao kralj izgledaše Na putu darežljivosti on putnik bijaše Kapiju riznica i dragulja otvori Za zanimanje uze srebro i zlato dijeliti Kraj njega dragulj vrijednosti nije imao Srebru i zlatu u lice ne bi gledao Poput oblaka dragulje je sipao Poput sunca zlato rasipao Kad bi kom siromahu dobročinstva činio Kesu poput izvora praznom bi učinio More /spoznaje/ ugleda njegovu darežljivost i milodarje Ruke prema licu povuče i zastidje se Sunce će njegovo rasipanje zlatom vidjeti Od ljubomore u srce će mu žiška /Ljubavi/ pasti Ruka njegova što biser /otkrovenja/ sipa i rasipa dragulje Čini da kišni oblak /Milosti/ vlagu spušta dolje Kraj njeg više ne bijaše ovozemaljskih stvari Hatemov defter on presavi Poput nebesa njegova moć i veličina su uzvišeni U plemenitosti i darežljivosti on je bez sličnosti Kao jutro blistavo njegova Duša je svijetla Po ljepoti odgoja bez usporedbe je i poređanja Poput sunca ploča misli njegove čista Čovjek slobodan poput čempresa Djelitelj, suosjećajni, plemeniti i darežljivi U gradu darežljivosti poznato je ime njegovo Ahi [X] Za skup što širi govor prefinjeni Početak za Priču ovako otvori Iako tek sazreo mladić Ahi bijaše Svakog trena za užitkom i pićem žuđaše 141

142 Kako to doba mladosti traži Čeng i rubab slušao bi Žudio bi za uživanjem i pićem neprestano /opijen pićem spoznaje/ Tražio skupove i sohbet stalno /taj opijeni pićem spoznaje/ Srce mu pročišćeno, a primisao mu čista bijaše Prijatelj i piće bijahu zikr i razmišljanje Uljepšat će skup gdje se piće pije: To mu i običaj i ritual bijaše Upućivao bi ljubiteljima pijanke pozive Okupljao bi ljude vesele na skupove svoje Bacao bi srebro i zlato prema skupu Upravo kao proljetni lahor prema ružičnjaku Sjajan bijaše njegov skup sa licima poput mjeseca Prostor ružičnjaka sa osobama stasa čempresa U ruci peharnika pehar pića rumena: Ili je svježa ruža ili lala crvena?! Dok za slavuja s vremena na vrijeme zvuk gul-gul izvodi Sviraču drage melodije /duha/ zvuk kul-kul proizvodi Na jednu stranu plešu lica k o u vile Na strani drugoj čaše Do nebesa tad se popeše, čim graju podigoše Ljudi na sjedjeljci i odjek od čaše do čaše Zagrija se Hadže-zade bez dvoumljenja Gazelom ovim skupu podari gozbu čista sjaja GAZEL: O peharniče, čašu pruži da je slatko ispijemo K o razigrana mejhana da se oduševimo O sviraču, melodiju izvuci pa se priključi Slavuja u bašči zabezeknutog da ostavimo Savjet askete daj da ne slušamo Daj da čeng-harfu i rubab osluhnemo Danju i noću u Predvorju Mejhane U službi mejhandžije stalno da budemo Proljeće stiže do Skupa u ružičnjaku Poput oblaka vatrena hajde da živnemo... (prev. A. Kadrić) 142

143 Derviš-pašin gazel zabilježen u Bulbulistanu 61 Fevzija Mostarca: Ljepotica ako ona do našega dođe doma, što stas ima k o sevlija vitak, visok, loman, za posjetu tu ću dati dva sv jeta ogromna! Žeđ ljubavi ne gasi ašik suh, neskroman, sedam mora ak ispije k o kap u dlanov ma Tvoje crno oko zanosnim migov ma hiljadu srdaca dovede do sloma. Nikad ne bje ovakve pljačke i proloma. Nije čudno zašto žudim za ženskim stvorov ma. Ko svoj život ne bi dao njezinim benov ma? Pogledaj der na Derviša, ljepotica care, smiluj mu se, ne odbaci njegov savjet barem! (Prev. Dž. Ćehajić, prepjev Džemaludin Latić) 61 Fevzi Mostarac. Bulbulistan (prev. Dž. Ćehajić, stil. Dž. Latić), Sarajevo,

144 8. MISALI Pjesnik Misali autor je jednog hronograma o gradnji džamije Derviš-paše Bajezidagića, u mahali Podhum godine. Hronogram se nalazi pri kraju vakufname Derviš-paše Bajezidagića. Pošto je samo djelomično prevođen, 62 odlučili smo se prevesti tekst hronograma u cijelosti: Misalijev hronogram o gradnji džamije Derviš-paše Bajezidagića 144 HRONOGRAM ZA DERVIŠ-PAŠINU DŽAMIJU Mjesto za ibadet sagradio je vjernicima Upravitelj u oblasti krasnorječja Derviš-aga, taj krasnoga imena A istina jeste ovakva: ime je sagradio kao da je Ćabu napravio Taj bliski šahu slave uzvišene, on što ga je narod prihvatio. Na početku 1000/ godine nema nagrade poput ove Neka dobročinitelju i danju i noću dove uče! 62 Mujezinović je preveo drugi dio prvog bejta i prvi dio drugog bejta, zatim 3. i 7. bejt. Usp. Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika BiH, knjiga III, Sarajevo, 1998, str. 210.

145 Počast, voda s lica ovoga svijeta tu je, kao rijeka rajska 63 Da je vidi i svijet obični i posebni ruku bi digao 64 od vode Kevser-vrela. Svako njeno kube na nebu pretvara se u par sa Blizancima Odgovara svjetiljci srebrenkastoj, ako se kao pun mjesec javlja. Želi pasti ničice pred noge pobožnih i bogobojaznih Ako se sprema, umjesno to je, da mermer svaki postane prostirka. O Misali, sveti glas iz svijeta nevidljivoga hronogram izreče Ovo mjesto za Muhamedov umet kiblom za postade. [1000/ godine] 65 (prev. A. Kadrić) 63 Poigravanje semantikom riječi āb-ı rū (=počast, dosl. voda s lica ). 64 Kada Bajezidagić u uvodnom dijelu Muradname opisuje česme na dvoru, koristi isti frazem elini yumak = oprati ruke od čega, odustati (Da je sa nje Hidr jedan gutljaj vode popio / Od Vode života on bi ruku digao; M:207). 65 Bir ibādetḫāne bünyād itdi īmān ehline / Mīr-i iḳlīm-i süḫan Dervīş Ağā ol nīk nām Ḥaḳ budur kim Ka be yapmaḳ gibi bir nām eyledi / Ol ḳarīn-i şāh-ı ālīşān o maḳbūl-i enām Biñ yılıñ başında bir düşmez bunuñ gibi sevāb / Ṣāḥibü l-ḫayra du ālar eylesünler ṣubḥ u şām Āb-ı rūyidür bu cāy-ı cennet-āsā ālemüñ / Mā i Kevserden elin yür görse ābın ḫaṣṣ u ām Gökde her bir ṭāḳı cüft oldı anuñ cevzā ile / Yaraşur ḳandīl-i sīmīn olsa māh-ı bedr-i tām Zühd ü taḳvā ehlinüñ pāyına yüz sürmek diler / Düşünürse yiridür ferş olmaġ-içün her ruḫam Ey Misāli hātif-i ḳudsi didi tārīḫin / Ḳiblegah oldı Muḥammed ümmetine bu maḳām (sene 1000) 145

146 9. AHMED SABUHI, SIN DERVIŠ-PAŠE BAJEZIDAGIĆA Ahmed-beg Sabuhi je sin bosanskog beglerbega i pjesnika Derviš-paše Bajezidagića. 66 Fevzi Mostarac hvali Sabuhija u Bulbulistanu. Kaže da je pisao poeziju i na turskom i na perzijskom jeziku. Prema literaturi, u Nacionalnoj biblioteci u Berlinu ima više Sabuhijevih pjesama. 67 Za ilustraciju Sabuhijeva poetskoga talenta preuzet ćemo nekoliko njegovih stihova iz Fevzijeva Bulbulistana: 146 Hodi! jer se sad Harabat ovog sv jeta proučava; Začudo je krasno vrijeme, a bez brige zemlja, trava. Mejhana je (zgodan azil), jerbo temelj čvrst imade, Ne popuštaj vrč iz ruke oba sv jeta s njim se grade, Udarcima kobne sudbe sa srca će nestat traga, Zamiriće lale-rana, koju ti je dala draga. Ta divan je behar žića, kad se s vinom poljepšaje, Al nažalost k o cvat ruže samo kratko kratko traje! (prev. S. Bašagić) U Bašagićevoj zbirci rukopisa nalazi se još jedna pjesmica Ahmed-bega sina Derviš-paše. Ta pjesma je vrlo zanimljiva jer se pjesnik obraća caru sljedećim riječima: Care, tvoje vjerne sluge, a moji akrani Postadoše redom bezi i miri-mirani, Sad u gradu grudi kuca da sam ja na redu; Bog je jedan sad će srce iz njih na srijedu! (prev. S. Bašagić) 66 Našoj javnosti prvi ga je predstavio Bašagić navodeći podatke o njemu iz Fevzijeva Bulbulistana, dok ostali pisci sintetskih biografija bosanskih autora na orijentalnim jezicima uglavnom ponavljaju te podatke iz tezkira i Fevzijevog Bulbulistana. 67 Vidi: Fehim Nametak, Pregled književnog stvaranja bosansko-hercegovačkih Muslimana na turskom jeziku, Sarajevo, 1989.

147 Bašagić iznosi mišljenje da je Ahmed-beg Dervišpašić isti onaj vojskovođa kojeg opjevava narodna poezija poznata još i Evliji Čelebiji dok je hodao po Bosni, kao i Jukiću oko 200 godina poslije. Zanimljiva je sličnost u stilu, ali i u načinu obraćanja, sa još nekim gazelima koji se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, a u njima se pjesnici obraćaju direktno sultanu i traže njegovu intervenciju. 68 U katastarskom popisu Bosanskog sandžaka iz godine spominje se Ahmed-beg sin rahmetli Derviš-paše. Uživao je i izvjesne timare u okolini Sarajeva. Što se tiče drugih podataka, ime Sabuhi Ahmeda ( Sabuhi Mostari ) moguće je naći među imenima sufija, tačnije u silsilama (nizovima) šejhova. Od šejha Sabuhija Mostarca izun je uzeo Hasan Bosnevi. Mezari su im na istom mjestu, jedan pored drugog Gazel na koji želimo skrenuti pažnju navodimo zato što mu je autor Derviš-paša. Ne znamo da li se radi o Derviš-paši Bajezidagiću ili nekom drugom Derviš-paši, ali je velika sličnost u obraćanju sa gore navedenim stihovima Ahmed-bega Sabuhija Dervišpašića. Derviš-paša u toj pjesmi predstavlja se kao osoba koja ima hrabrosti sultanu reći javno i pred svima u stihu, gotovo satirički, kako neki vladini potezi o službenim namještenjima visokih uglednika u Carstvu (divan ehli) nisu dobri. Istodobno se ne osvrće na vlastite interese i ne plaši se osvete tih visokopozicioniranih vezira, odnosno ne plaši se posljedica svojih neobično oštrih savjeta sultanu. Pjesma u prijevodu i prepjevu glasi: Pjesma Dervıš-paše Iz Divana kvarni ljudi neki svijet u smutnju odveli posvema, jer kod takvih, bogme padišahu, prema tebi poštovanja nema. Kurve ljudima prodaju javno dobra namještenja, što ne puste svoj položaj ako imaju poštenja? Mjeseca svakog barem će trojicu nedoličnih uzvisiti, kako je teško s vlasti ih skinut neka ti pokaže sam Istiniti. Pravdom nisu okovani, pa streme u nebesa daleka; moj sultanu, strah im zadaj, ovako nas propast čeka! U glavnom gradu države ove časnim ljudima propada plaća, ni dnevnice, ni haljinke, ni crnog šala ostadosmo i bez gaća! Pa se i narod uzjogunio, sve pomiješano kao na krznu boje, valjaju se po prašini, pokornosti nema spram naredbe tvoje! (prev. A. Kadrić) Pjesnik vrlo vješto koristi simbole na granici metonimijske i sinegdohalne referencije i pretvara ih u čiste alegorije. Vidi detaljnije: Adnan Kadrić, Tragom poezije Derviš-paše Bajezidagića: Ko je pjesnik Derviš Džami Mostarac, Pismo časopis za jezik i književnost, VIII /2010, Sarajevo Muhiddin Usta, Tabibzâde Mehmed Şükrî Efendi ve Silsilenâme-i Sûfiyye isimli eseri, Marmara Üniversitesi, İstanbul, [neobjavljeni magistarski rad] 147

148 10. ADLI ČELEBI MOSTARAC Puno ime Adlija Čelebija Mostarca jeste Adli Husam-čelebi Šahinzade (Šahinović). Rođen je u Mostaru, a iz jedne njegove pjesme se može vidjeti da je u njemu živio godine. Ima dosta pjesama po rukopisnim medžmuama kod nas i u svijetu. O njemu pišu Muhamed Enveri Kadić i Muvekkit. U svome šehrengizu o Mostaru opjevava ugledne građane Mostara, a posebno spominje svoje prijatelje mostarske pjesnike sa kojima se družio i sačinjavao zanimljiv pjesnički i intelektualni krug. Navest ćemo prijevod Adlijeva šehrengiza o Mostaru, da bi ilustrirali njegovo poetsko umijeće i inspiraciju: Odakle si, o povjetarče, život darovao tom mrtvom tijelu što te traži Donosiš li možda vijest o Mostaru koja duh snaži? Dođi Isa, nek zamrlo srce počne da udara Glas sobom ponesi o zdravlju svih gospara. Hoće li pametnima predavanje držati rječiti Musevija Učitelj ovoga zaljubljenika, odabranik između sufija Da li probleme naroda mufti-efendija rješava To sunce, što svijet svjetlom obasjava Kako je uvaženi kadija što gradom šeće U čijoj je prirodi zakon vasione što se kreće Hoće li se češće čuti pjesme Samije, stiliste-umjetnika Učenog, vidovitog, svjetiljke koja prosipa zrake znanja Hoće li tajne otkrivati Ismail-efendija Mladim muridima, taj mudri šejh i sufija Da li će Tabi, na polju šeriata prosvijetljen i uman Pritijesniti mnogog koji je zulumćar i nepokoran Darežljivi Šemsi-zade, zaljubljenik ljepotica Hoće li pridobiti Kečedži-zade Osmana pomoću srca Da li još danonoćno zove prijatelje u svoj topli kutak ugledni Mahmud, car svijeta osame Derviš zaljubljenik, služeći im pri tom berš napitak A Medžazi, 70 što može stih do savršenstva dovesti 70 Mostarski pjesnik s kraja 16. i početka 17. stoljeća. 148

149 Da li će poeziju najvećeg Selmana premašiti Ima li još Salih-efendijinih izlaganja nevoljama I tegobne žrtve za dobro prijateljima Hoće li se uvijek o nauci raspravljati I pitanja tefsira kod Mahmud-ćehaje rješavati Hoće li u dershanu dolaziti na predavanje Ćejvan, hatib lijepog i melodičnog glasa Šta bi sa Sulejmanom i Ibrahim-efendijom Dade l Bog da namire gubitke što bezrazložno pretrpješe Neka vječno živi Musadedić čiji čisti dah I mesihovske riječi čine da svaki bolesnik bude zdrav Hoće li Muhakkik iz kafane u kojoj stalno prebiva Voditi i dalje brigu o manama prijatelja Da li će čisto piće oživljavati zamrlo srce Čisti biser Agića ako uspije berš koji život daje Hoće li nešto biti od dječačkih pjesama Firazije praznoglavog, brbljivog, neznalice Hoće li vatra spaljivati grudi mladih softa Ko svijeća leptiricu djevojačka ognjena ljepota Da li će se truditi rječiti Muji 71 da stiče znanja Taj biser mora nauke, ružičnjak spoznanja Nasljednik je to svog oca, Ubejdiji 72 jasno je Da u poeziji uvijek bude njegov učenik pravi Hoće li se obradovati ili će teći suze zbog rastanka Suze Ishaka što teku kao u Jakuba za Jusufom Bože! Tako ti robovanja tvojih robova iskrenih Mene od služenja kraljici ljepotica ne odvoji Je li Saduddin dostigao savršenstva Džemalija Pravo reci, nije li on Mulahunkari svoga vremena S kim se njiše Abdi Šah, čempres iz bašče ljepote Zanesen sam podanik te ruže krasote Hoće li Hasan-han s raspusnim tuđinkama tumarati I ojađena srca istinskih ašika uznemiravati Znaju li za zahvalu ašici Kilidži-zadea Što su pali od mača ljubavi tog prkosnog dilbera Zar se zbog zaboravnosti niko ne sjeća Korića Čiji je soluf zamka za iskonsku pticu srca 71 Mostarski pjesnik. 72 Mostarski pjesnik, sin pjesnika Hasana Zijaije Mostarca. 149

150 Je li dobro Ibrahim iz esnafa kabila Koji je naklonjen savršenima, pristalica derviša Druži li se još Čauš-zade zvani ljepotan s ništarijama Da nije toga ne bi mu bilo ravna po vrednotama Gleda li Zarif Omer ljepoticu koju uze Ili danonoćno baca oko na šetalište žene Je li dobro Mahmud-beg, moj prijatelj stari Junak na bojnom polju, al i za druge stvari Hoće li se davati gozbe za goste obične i odlične U kući mog zeta Skenderovića Mehmed-age Teži li i dalje Hadži-beg putu pravom Taj učeni dostojan naziva ispravni Bez traga i glasa na drugi svijet ode Onaj što bijaše vrsni Muammaji ovdje Utrnula se svjetiljka družine derviške Sklopio se defter života rječitog Sihabije Edželski top sruši zid života Ahmed-agina Iz tvrđave tijela istjera pticu života njegova Molimo Boga Svevišnjega neka se nađu U rajskom perivoju, u miru i uživanju Prilike su da će im želje biti ispunjene Bog zna da u ovim stihovima pjesnika ničeg lošeg nema Višim ne zavidi, nižim neprijatelj nije On moli Boga za jedne i druge Ovakvo pjevanje nije njegov izum Tako su pjevali pređašnji učenjaci Bacaju kamen mana na nas zlonamjerni Al do sada se niko od tog spasio nije Do uha mi ne dopire zlonamjernika grdnja Dosta mi je pohvala derviša-prijatelja. (prev. Lamija Hadžiosmanović i Salih Trako) Usp. Lamija Hadžiosmanović i Salih Trako, Šehrengiz Adli Čelebija o Mostaru, POF 35/1985, Sarajevo, 1986, str ; Lamija Hadžiosmanović i Salih Trako, Tragom poezije bosansko-hercegovačkih muslimana na turskom jeziku, Sarajevo, 1985, str

151 11. MUJI MOSTARAC Muji Mostarac je pjesnik koji je živio i pisao svoju poeziju krajem 16. i početkom 17. stoljeća. Pisao je prije ili u isto vrijeme kad je živio i Adli Čelebi Mostarac. To se vidi i iz stihova Adlija Čelebija Mostarca o mostarskim uglednicima, i o onim manje uglednim, ali dobro poznatim stanovnicima Mostara Pjesma nazira (paralela) Mujija Mostarca (OIS R. 21; 40a) 151

152 početkom 17. stoljeća. 74 Iz tih stihova se vidi da je pjesnik Adli Čelebi Mostarac poznavao Mujija Mostarca i da je, po njegovom pisanju, Muji bio rječit pjesnik, da je bio biser mora nauke i ružičnjak spoznanja. U stihovima se spominju i ostali mostarski pjesnici. U medžmui OIS R. 21 (fol. 40a) 75 nalazi se i pjesma nazira (paralela) pjesnika Mujija Mostarca na gazel mostarskog pjesnika Adlija Čelebija: NAZIRA MUJIJA MOSTARCA NA GAZEL ADLIJA ČELEBIJA MOSTARCA Doba ruže, blagoslovljeni praznik, doba života novoga, Hvala Bogu da briga i tuga postadoše nevidljivi trena ovoga, Obuče na sebe prekrivalo zelenog drveća iz gaja. Dan praznika, šetnji se nada, one što joj stas poput čempresa. To tijelo opet ukrasi žig ranama zemaljska površina, To ruža nije, ono što se vidi na polju i što se jasno ukaza! Za praznik potčinjenosti, o ašici, za poljubac u ruku drage, Duša i grudi što na putu Ljubavi umiru, umrijet će poput šehida. Ne gledaj ka psu suparniku, o moja divlja gazelo, budi milostiva! Svojom ljubaznošću sretnim učini ovoga Mujija ubogoga! (prev. A. Kadrić) 76 Spomenuta poetska paralela Mujija Mostarca na gazel Adlija Mostarca pisana je u čast dolaska proljetne nove godine, sultani-nevruza Hoće li vatra spaljivati grudi mladih softa / Ko svijeća leptiricu djevojačka ognjena ljepota Da li će se truditi rječiti MUJI da stiče znanja / Taj biser mora nauke, ružičnjak spoznanja Nasljednik je to svog oca, Ubejdiji jasno je / Da u poeziji uvijek bude njegov učenik pravi Hoće li se obradovati ili će teći suze zbog rastanka / Suze Ishaka što teku kao u Jakuba za Jusufom (prev. Lamija Hadžiosmanović i Salih Trako) 75 Salih Trako i Lejla Gazić, Dvije mostarske medžmue, POF 38, Sarajevo, 1989, str NAẒĪRE-İ MŪYĪ EL-MOSTĀRĪ Faṣl-ı gül īd-i mübārek mevsim-i ayş-i cedīd / Ḥamdü lillāh kim ġam u derd oldı bu dem nā-bedīd Giydi eñnīne ḳabā-yı sebz-i eşcār-ı çimen / Rūz-ı īd eyler o serv-i kadd-ı seyrāne ümīd Cismüni dāġ īle zeyn itdi yine rū-yı zemīn / Gül degildür görinān ṣaḥrāda kim oldı bedīd Īd-i kehre dest-i būs-ı yār içün ey āşıḳān / Cān u berk kim rāh-ı ışḳ içre ölān ölür şehīd Baḳma ey vaḥşī ġazālüm seg-raḳībe lüṭf ḳıl / İltifātüñle bu Mūyī bende yi eyle se īd. 77 Slične pjesme paralele srećemo i kod Jetimija Mostarca i Senaija Mostarca, napisane istim povodom i također kao paralele na gazel Adlija Mostarca. 152

153 12. MEDŽAZI MOSTARAC Kafzade Faizi spominje pjesnika Medžazija iz Mostara koji je umro u rodnom gradu godine. Po ugledu na Derviša Žagrića spjevao je naziru (paralelu) o Sarajevu. Medžazija Bašagić predstavlja kao čudnovatog savremenika pjesnika Šanija, navodeći u prijevodu prvo jedan distih koji je i Hammer preuzeo iz djela Zübdetü l-eş ār od Kafzadea. To je distih koji je Bašagić na naš jezik preveo na sljedeći način: Banja i brijačnica ostale su prazne, od kako ono srebreno tijelo poče čašom posluživati (valjda u mejhani). 78 Slijedi zatim Bašagićev prijevod prva dva distiha jednog Medžazijevog gazela: Vino rumen, rosa znoj, sunce sa mjesecom zlatan su tabak. krasna je to mejhana, pogledaj ovu emajliranu posudu od stakla! Ovo je nebo bolnica, a bolesnici su u njoj padajuće zvijezde. Oblak dušek, sunce i mjesec jastuk; a piće rumen. Zapravo Medžazijev gazel koji je Bašagić otpočeo prevoditi ima ukupno 7 distiha. Taj gazel se može pronaći i u nekim drugim zbirkama mimo Bašagićeve. Isti gazel se, naprimjer, nalazi u jednoj zbirci (medžmui) u rukopisnoj biblioteci u Konji. 79 Zbilja, gazel je prilično neobičan, sa dosta nabrajanja i višestrukim mogućnostima metaforiziranja i povezivanja leksema. Katkada je granica kontekstualne uključenosti leksema u njemu toliko varijabilna da se stihovi mogu razumijevati na najmanje dva načina. Ipak, s obzirom na činjenicu da je pjesnik samog sebe nazvao Medžazi = Metaforični, njegovu poeziju možda treba razumijevati kao skup metafora osobite vrste. S obzirom na onomasiološki kod koji koristi, sasvim je moguće da smisao Medžazijevih stihova leži u metaforiziranoj tesavufskoj mistici i metafori u najširem smislu te riječi. Da bi se stekla jasnija slika o poetskoj snazi stihova Medžazija Mostarca, dat ćemo prijevod gazela u cijelosti: 78 Safvet-beg Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti..., str Konya Bölge Yazma Eserler Ktp.; No

154 154 Piće, rumen praskozorja, rosa, opojno piće, sunce i mjesec tabak zlatni, mejhana je to krasna: u tu staklenku ukrašenu pogledaj! Taj semaver, lijek je; bolesnici, zvijezde što padaju, oblak dušek, sunce i mjesec jastuk; piće, rumenilo u zoru. Ili je to devet posuda ušlo jedna u drugu, ili je ta građevina nebo, pedalj noga (čaše) koja dođe i ode. Sunce i mjesec dva su učitelja, zvijezde djeca Rumelije Kuća učiteljska je ovaj krug, porodica nastavnika od prije mene. Sunce i mjesec dva su raspolućena luka duge unutrašnjost čaše. Ovo nebo je tekija; tajne, brojni gosti, ležaljke. Sedam zvijezda su križanje, sunce i mjesec svjetiljka /voljene/ idola Bogomolja je Istiniti ovaj kosmos za postojanje Isaa dariva. Sunce i mjesec crveno praskozorje, sedžada, mimber, Mliječni put Zapravo džamija je, o Medžazi: u svod prozračni pogledaj! 80 (prev. A. Kadrić) U dosadašnjoj literaturi Medžazi je opisivan i kao mračni, čudni pjesnik i kao genijalni pjesnik ekspresivnih metafora. Medžazi je prilično negativno opisan kod Bašagića. 81 Alija Isaković, potpuno suprotno, smatra da je Medžazi Mostarac izuzetna, originalna pjesnička ličnost. Ipak, na osnovu same 80 Ġazel-i Mostārī Mecāzī (Fa ilātün Fa ilātün Fā ilātün Fā ilün) Mey şafaḳ şebnem araḳ mihr ile meh zerrīn ṭabaḳ Bir güzel mey-ḫānedür bu şīşe-i mīnāya baḳ Bu semāver eş-şifādur ḫasteler düşen nücūm Ebr bister mihr u meh bālīn şerbetdür şafaḳ Ya ṭoḳuz kāse biri birine girmişdur yāḫūd Bir imāretdür felek zirā gelen giden ayaḳ Mihr u meh iki mu allimdür nücūm aṭfāl-ı Rūm Bir mu allim-ḫānedür bu çarḫ benden āl-i sebaḳ Mihr ü meh iki eşaḳḳ ḳavs-i ḳuzaḫdur cür adān Bu felek bir tekyedür esrār çoḳ mihmān yataḳ Heft aḫterdür çelipā mihr ü meh şem -i ṣanem Bir deyrdür bu felek virmiş kevn-i Īsāya Ḥaḳ Mihr ü meh ḳızıl şafaḳ seccāde minber keh-keşān Ya nī cāmi dür Mecāzī ḳubbe-i mīnāya baḳ. 81 Bašagićeva recepcija divanske poezije, prema Vedadu Spahiću, nužno se preslikala na sljedeću klasifikaciju i kvalifikaciju pjesnika prema štilu : pjesnici klasičnog stila, retoričkog stila i dekadentnog stila. Medžazi je nepravedno svrstan u pjesnike posljednjeg stila.

155 Medžazijeve poezije, teško je ne složiti se s većinom stavova o poetskom liku Medžazija Mostarca koje iznose A. Isaković, 82 a posebno V. Spahić. 83 Naime, poezija pjesnika Medžazija Mostarca najmanje je dvostruko značajna. On pokušava opisati u svojoj poeziji gradove Mostar i Sarajevo, uključujući se u intertekstualni poetski dijalog sa hadži Dervišem Žagrićem i ostalim pjesnicima njegovog vremena, ali također kroz svoje gazele nastoji što slikovitije predstaviti temeljne metafore mističke onomasiološke matrice. Opis mostarskog mosta Medžazi daje u pjesmi od 17 distiha. Dosta Medžazijevih pjesama ima u Mostaru (u Arhivu Hercegovine), ali i u Univerzitetskoj knjižnici u Bratislavi (kodeks TF 131). Navest ćemo, u prijevodu Omera Mušića, Medžazijevu pjesmu kojom opisuje mostarski most: OPIS MOSTARSKOG MOSTA OD RAHMETLI MEDŽAZIJA Most mostarski zašto ima grbu na sred stasa svoga, zar se i on, jadan, zaljubio u djevojku srca kamenoga? To što jedno oko ima zar je mostu tom mahana? Jednookost u svijetu je zaljubljenim propisana. Ne bi njemu, danju-noću, iz tog oka tekle suze, al rastanak, ak postoji, voljenu od njega uze. Digao je k nebu glavu, a noge na zemlji drži, na istoku jednim krajem, a zapadu drugi pruži. Od sjaja kamena njegovoga uokolo blista tlo, okom svojim uzeo je mliječnog puta svjetlo svo. Još ne vidje oko svijeta ovakvoga luka vita, ružio se preko rijeke kao duga šarovita. Luk srebreni vezan ponad hladne rijeke, dvije kule ispružio kao kandže neke. Ispod teče jedna voda, iznad teče voda druga, i ispod i iznad voda. Ko još vidje takvog čuda?! Hvaljen Allah što nam dade da ćupriju prelazimo, ima li na svijetu cijelom poput ovog mjesto divno?! 82 Usp. Biserje: antologija muslimanske književnosti (priredio: A. Isaković), Sarajevo, Otokar Keršovani, 1990, str. 223; Muhsin Rizvić, Bosansko-muslimanska književnost u doba preporoda ( ), Sarajevo, Vidi detaljnije: Vedad Spahić, Bašagićeva recepcija divanskog pjesništva, Pregled časopis za društvena pitanja, br. 3-4, juli-decembar godine, Sarajevo, 2004, str

156 Medžazijev opis starog mosta u Mostaru (OIS R. 22; fol. 163a) 156

157 Sa vrha se ovog mosta pogled pruža u daljine; Kompas svijeta, nisu zalud toj ćupriji dali ime Ugledavši tu ćupriju, mislio bi mrav sićušni gradiše je džinni silni, Sulejmanu svi poslušni Luk visoki, nalik posve plavom luku nebeskome, nit čovjek nit melek vidje. Divimo se luku tome! Šta bi rijeka već da stalno sa svog vrela plazi? Tako uvijek i svijet silni u podnožje mosta slazi. Kad pritisnu žege ljetne, oslabi Neretva ko zaljubljeni, a zimi ko more divlja. Baš smo pred njom začuđeni! Nekad vodi tijesan bude promjer širokoga luka, nekad luk je suh i prazan. To je čudo pojmit muka! Mir i spokoj čitav svijet je pronašao u tom daru; Sačuvaj ga zlih očiju svojim dobrom, Gospodaru! Most je ovaj tek paslika onog mosta, o Medžazi; prelazeć ga pazi dobro kako svojim putem gaziš. (prev. O. Mušić, 84 prepjev M. Kodrić) U posljednjem stihu Medžazi ne poredi samo most sa slikom mosta na drugome svijetu, nego nas uvodi i u složenu tematiku i metaforiku mosta kao sredstva kojim se stiže do Hakikata / istinske spoznaje. Osobito je višeznačan stih kojim se završava Medžazijev opis mosta. Medžazi je i pjesnik paralela (nazira). Nakon što je Derviš-paša Bajezidagić napisao pjesmu u pohvalu Sarajeva, paralelu na tu njegovu pjesmu sastavio je hadži Derviš Žagrić, a potom i Selman Sarajlija i Medžazi Mostarac. Medžazi Mostarac je opisivao Sarajevo na sličan način kao i navedeni pjesnici. Paralelu o Sarajevu završava stihovima u kojima naglašava da su ljudi u Sarajevu prijatni, prostodušnih lica a u razgovoru im se odražava i ovaj i onaj svijet. Svevišnji je tako ukrasio Sarajevo da u njemu čak crveni i bijeli jorgovan ne liče jedan drugome. Tako je Medžazi sastavio ovu pohvalu Sarajevu, a kad su meleki čuli, odmah su ga riječima potpomogli. 85 Medžazi je umro oko godine. Za života je svojom poezijom, osobito paralelama (nazirama), učinio dosta na formiranju mostarskog poetskog kruga, zajedno sa ostalim pjesnicima suvremenicima koji su pisali nazire na iste ili slične teme. 84 Omer Mušić, Mostar u turskoj pjesmi iz XVII vijeka, POF XIV-XV/ , Sarajevo, 1969, str Usp. Omer Mušić, Dvije turske pjesme o Sarajevu, Glasnik VIS-a, br , XIII, Sarajevo, 1962, str

158

159 VI. Zrelo doba klasične divanske poezije u Mostaru u 17. stoljeću: Okretanje lokalnim temama, opis Mostara i rodoljubiva antiuskočka poezija Period 17. stoljeća zanimljiv je kao vrijeme razvitka i narodne, usmene poezije o raznim ličnostima u Mostaru, ali i intenzivnijeg profiliranja sevdalinke kao svojevrsne gradske pjesme u Mostaru. Osim toga, u 17. stoljeću u Mostaru je formiran i prepoznatljiv poetski krug pjesnika na orijentalnim jezicima. To je zapravo zrelo doba u razvitku poezije na orijentalnim jezicima. Formira se poseban krug pjesnika koji opjevavaju mostarsku svakodnevicu, osobito one zanimljive događaje kao što su svečanosti prilikom kojih gostuju pehlivani i džambazi koji se natječu u raznim vještinama, sa posebnom vještinom šetanja po konopcu razapetom pored mostarske kamene ćuprije. U toj vještini posebno su se isticali džambazi iz Mostara. Džambazi koji su šetali razapetim konopcem kraj Starog mosta morali su također biti i dobri skakači jer im je jedini izlaz u slučaju slabljenja ravnoteže na konopu bilo skakanje u hladnu Neretvu. Iako se i u 16. stoljeću u Mostaru bilježe džambazi koji su primali platu za svoju vještinu, prema dosad istraženim rukopisnim poemama, oni se opjevavaju kroz poeziju na osmanskom jeziku tek u 17. stoljeću. Opis mostarskih džambaza i pehlivana bio je opsesija brojnih mostarskih pjesnika na osmanskom jeziku, kao što su: Husein Čatrnja Husami (gazel o džambazu, hronogram / tarih o prelasku pehlivana preko konopa kraj Starog mosta), Fazli Mostarac (paralela / nazira na Husamijev gazel o džambazu), Mustafa Krpo Maili Mostarac (gazel o džambazu), Hulki Mostarac (hronogrami / tarihi o pehlivanu kraj Starog mosta) itd. Ono što je odlika 159

160 mostarske poezije 17. stoljeća jeste i omiljenost pisanja paralela (nazira) na poeziju mostarskih i drugih bosanskih pjesnika, prethodnika ili savremanika. Bilo je pjesnika koji su pisali o samom Mostaru, ljudima u Mostaru, kao što je Derviš Žagrić koji je, slično Medžaziju i Adliju Mostarcu, nastavio sa opisom grada Mostara. Od pjesnika koji su bili poznati i izvan Mostara treba spomenuti Hukmija Mostarca i Ahmeda Rušdija. Po rodoljubivoj i satirčinoj poeziji poznat je Bulbuli Mostarac. Ukratko, od mostarskih pjesnika koji su u 17. stoljeću obilježili kulturni život u Mostaru najčešće se sreću sljedeći pjesnici: Hukmi, Hadži Derviš Žagrić, Mostari Čelebi, Senai, Mevlevi hadži Sulejman-efendija, Husein Čatrnja Husami, Fazli, Hulki, Jetimi, Ahmed Muniri, Merami, Ahmed Bejazić, Ahmed Rušdi Sahhaf i Bulbuli. 160

161 13. HUKMI MOSTARAC Bašagić je prvi skrenuo pažnju na pjesnika Hasana Hukmija, navodeći da je Hukmi rođen u Mostaru, te da je, kad je završio školu, stupio u državnu službu. 1 Živio je u doba Derviš-paše Bajezidagića, Derviša Žagrića i ostalih pjesnika tog perioda. Kao pjesnik osobito se istakao u vrijeme vladavine sultana Murata III. Hasan Hukmi je, prema Ahdijevoj tezkiri pjesnika, jedan od uglednika pera, vješt u prepisci, rođen u Hercegovini, pjesnik koji je noći trošio u učenju i napredovanju, proslavio se u znanostima na arapskom i umjetnostima na perzijskom jeziku. Bio je vješt kaligraf i poznat po svojoj želji za druženjem sa učenjacima i duhovnjacima. Na taj način je ušao u službu kod uglednika te je stekao i imetak i poštovanje. Bio je pisar divana Čagalazade Sinan-paše (u. 1605) u vrijeme dok je on bio beglerbeg u Basri i Bagdadu. Stekao je savršenstvo u poetskom umijeću, a posebno u poeziji Spoznaje (marifeta), te je takav derviški gazel koji Bagdadli Ahdi navodi u svojoj tezkiri pjesnika, 2 koji počinje sljedećim stihovima: Ṣūret-i ẓāhir ile gerçi ki ālī-şānuz Ḫāk-i rāh-ı fuḳarā bende-i dervīşānuz Doista izgleda da smo po izvanjskoj slici uzvišeni mi: Mi smo prašina na putu siromaha, sluga derviša smo mi. Stih koji slijedi u skladu je sa mističkom poetskom simbolikom: Tācımuz şīşe-i mey ḫātemimüz cām-ı şarāb Taḫtımuz meykededür şimdi Cem-i devrānuz Naša kruna je staklenka pića /Spoznaje/, naš pečat pehar vina Naš prijestol je mejhana, sad smo mi Džem ovog vremena. 1 Ovog pjesnika spominju i Handžić i Šabanović, kao i ostali autori sintetskih pregleda književnosti Bošnjaka na orijentalnim jezicima. 2 Gülşen-i Şu arā (Bağdatlı Ahdi), hazırlayan: Süleyman Solmaz, Denizli

162 Poruka iz distiha koji slijedi općeg je karaktera: Arṣa-i ḫākde n eyler bize esbāb-ı ġurūr Bir iki gün bu fenā tekyede çün mihmānuz Šta da nam na prostoru prašine učine sredstva samoobmanjivanja, uzdizanja, kad smo mi u ovoj tekiji prolaznosti samo gosti na dan dva. (prev. A. Kadrić) Prema osobnom ukazu Mehmeda III, 1010/1601. godine Hukmi je imenovan za šahnamedžiju. Muhamed Enveri Kadić u trećem tomu svoga djela Tārīḫ-i Enverī navodi jedan hronogram nišandžije Mostarca Hukmija koji je napisao 1009./1600. godine: Mekke-i Mükerremeden vilādet-i faḫrü l-enbiyā Abdüs-selāmıñ ḥücre-i sa ādeti ḥaḳḳında Mostārī Nişāncı Ḥükmī Efendi nām şā iriñ güftesidir / Pjesma pjesnika Mostarca Nišandži Hukmi-efendije o hudžre-i seadetu /Poslanikovom mekamu/ u Abduselamu, iz Meke, mjestu rođenja ponosa svih vjerovjesnika. Hasan Hukmi 1023./ godine napreduje do pozicije reisul-kuttāba, glavnog pisara, i na toj funkciji je do 1026./ godine. Na istoj funkciji je i 1030./1620. godine. Na osnovu Uzunčaršilija, Šabanović piše kako je Hukmi napisao spomenuti tarih iz 1009./1600. godine još na dvoru pod upravom Gazanfer-age. Hasan Hukmi živi u vrijeme poznatog pjesnika Ahmeda Vahdetija iz Dobruna. Obojica su ispisali hronostihove o smrti muftije Bostan-zadea. 3 Ako je suditi prema poeziji koja se njemu pripisuje u literaturi, a gdje se i sreće pjesnički pseudonim Hukmi, osobito u mostarskim rukopisnim medžmuama, može se zaključiti da je pjesnik Hukmi bio vrlo vješt pjesnik, autor vrlo lijepih gazela. Jezik mu je prefinjen, i, doista, ukazuje na vrsnoga stilistu i pjesnika koji vlada jezikom i poetskim kodom divanske poezije 17. stoljeća. Koristi biranu leksiku, poznaje metriku. Po poetskome izrazu i inspiraciji donekle podsjeća na pjesnika Vejsija. Navest ćemo prvo Hukmijev hronogram, a potom odlomke iz njegovih gazela iz različitih rukopisnih medžmua. 3 Vidi: Safvet-beg Bašagić, Znameniti Hrvati 27b; Handžić, Književni rad..., str. 54, 23; Šabanović, Književnost..., str

163 بونده در مودل سلطان رسل بونده طوغدی او سعادت کونیش بودر اول جای بهشت آسا کم مسکدر طرپایغ ياقوت طایش قپوااغیس غضنفر ااغ ياپدی بو قبه کردون ویش جعل اهلل قرينا بقبول خريه لک غدا وعیش ددی اتمامنده حکیم تاريخ مودل پاک رسول قریش HRONOGRAM 4 Mjesto rođenja sultana svih poslanika, ovdje je. Ovdje se rodio on, sunce sreće. Ovo je to mjesto koje poput raja je, Zemlja njegova miomirisni misk, zemlja njegova rubin-kamen je. Kapu-aga Gazanfer-aga napravi ovo kubbe poput nebesa. Nek Bog učini da se približi, da primljeno bude, u svakome dobru, i ujutro i uvečer. Pri njegovu završetku hronogram Hukmi izreče: Mjesto rođenja čistog Poslanika, Kurejšije! 5 [1009./1600. godine] 4 OIS TE:III:92. 5 Fā ilātün Fe ilātün Fā ilün Bundadır mevlid-i sulṭān-ı rüsül / Bunda doġdı o sa ādet güneşi Bu dur ol cā-yı behişt-āsā kim / Miskdür ṭopraġı yāḳūt ṭāşı Ḳapu āġāsı Ġażanfer Āġā / Yapdı bu ḳubbe-i gerdūn-veşi Ğa alallāhu qarīnan bi-qabūl / Ḫayrihi kulla ġadātan wa aşi Dedi itmāmunda Ḥükmī tārīḫ / Mevlid-i pāk-i resūl-i Ḳureşi /1009/. (prev. A. Kadrić) 163

164 164 Hukmijevi gazeli (OIS R. 21; 79b)

165 Muhamed Enveri Kadić, Handžić i Bašagić navode da je Hukmi rodom iz Mostara, što se da naslutiti iz bilješke uz navedeni hronogram (tarih) prepisan iz jedne stare bosanske medžmue. U rukopisnoj medžmui (kodeksu) OIS R. 21 nalazi se nekoliko gazela pjesnika Hukmija. 6 U našem radu odlučili smo predstaviti četiri gazela pjesnika Hukmija iz navedene rukopisne medžmue: GAZEL (1) Načina nema srebrom i zlatom da poljubiš usne voljene, ne prospi ponos izborana lica, suzu u dubine skrivene. U tužnoj priči života lahor spram čista obraza dušmanluk osjeti, na mjestu strašnom, tečnoj vodi života, list se za handžar uhvati. Čim svjetlost obraza tvoje drage vidje što ti obasja srce, ona što svijet ljepotom resi uze pa daleko odbaci sunce. Videć da nije uvijek ti bliska, ko što nije ni čalma na glavi, za obrazom žudeć tvojim, na postelju se bolna svali. Hukmi, tvoj stih čednost izgubi u naravi tvoje postelji, pa sada čezneš za njom i spremaš dar joj svadbeni. 7 (prev. A. Kadrić, prepjev M. Kodrić) GAZEL (2) Sevdah spram uvojka mirisnog krv da poteče učini, zbog oka tvog se izbezume i gazele u pustinji. Granica sjedinjenja neprelazna napravi od mene paćenika, pa patim videć kako preko nje puštaš mog ljutog suparnika. Ne misli da to je sudbina što plovim morem nedaće, dok potres moga uzdaha srce mi naizvrat prevrće. 6 Usp. Salih Trako i Lejla Gazić, Dvije mostarske medžmue, POF 38, Sarajevo, 1989, str. 117; Hivzija Hasandedić, Djela i kraći literarni sastavi Muslimana BiH koji su napisani na orijentalnim jezicima i koji se nalaze u Arhivu Hercegovine u Mostaru, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga IV, Sarajevo, 1976 str Sīm ü zerle çāre yoḳ būs-ı dehān-ı dilbere / Dökme eşk-i çeşm ü āb-ı rū-yı zerruñ būn dere Ṣafvet-i ruḫsārına öykündegīn gördi ṣabā / Ṭutdı berg beydā ile āb-ı revānı ḫancere Tāb-ı ruḫsār-ı dilefrūzüñ görünce reşkden / Çaldı mihri ālem ārā kendüyi yerden yere Gördi destāruñ gibi dā yim sañā hemser değil / Ḥasret-i ruḫsāruñ īle düşdi bāşı pistere Bikr-i naẓmuñ ḥacle-i ṭab uñda ḳaldı Ḥükmiyā / Raġbeti vardur aġır kābīn ile bir şevhere. 165

166 Kajs i Husrev shvatiše da Lejla i Širin su nevjerne, pa jedan luta pustinjom, drugi bi brda da probije. Pišući Kajsu ljubavni sihir, taj moćni pisar sudbine dva slova nun napravi od dvije obrve Lejline. Neznalicu visoko diže, a onog vrlog u prašinu baci, u vrtećoj navali smutnje na površini su pokvarenjaci. Tražeći u njoj svjedoka spoznaje, ljudi od poezije tvoje lude, O Hukmi, tvoja poetska narav neka magija istinska bude. 8 (prev. A. Kadrić, prepjev M. Kodrić) 166 GAZEL (3) Čim riječ stiže, zapovijed carska, što puteve otvara, družba užitka iz mejhane donese dršku od pehara. Kad sa zlatom na usnama, gdje se ono vrijeme djenu, ponudiše peharniku onu dršku skupocjenu! Za njega je kao šerbet osobiti taj početak, ko opijum on otklanja žalost i otrov ovog svijeta. Kad vidje da se krv u peharu u rujno vino pretvori, nebesa načini od čalme svoje tad sufija lukavi. Hukmi, ako u piću ovom plemenitost ne nalaziš, dovu čini: Plemeniti, nafaku daješ, Ti pomaži! 9 (prev. A. Kadrić, prepjev M. Kodrić) 8 Mefā īlün Mefā īlün Mefā īlün Mefā īlün Derūn-ı nāfe-yi gīsūlerüñ sevdāsı ḫūn itdi / Gözüñ āhūleri āvāre-i deşt-i cünūn itdi Beni ḥadd-ı ḥarīm-i vuṣlatıñdan eyledi rencūr / Raḳīb-i seng-i dil cevri bañā ḥaddan burūn itdi Felek ṣanma görīnen geşti-i deryā-yı miḥnetdür / Kim ānı ṣarṣar-ı āhum derūnum ser-nigūn itdi Vefā yoḳ gördi Ḳays u gūh-ken Leylā ve şīrinde / Biri azm-i beyābān bīri azm-i bī-sütūn itdi Yazarken Ḳays-ı ser-maşk-ı cünūnı kātib-i ḳudret / İki ebrūsunı Leylā nıñ āña īki nūn itdi Çıtardı nāḳıs-ı evce üşürdi kāmili ḫāka / Edāni perver oldı şimdi ger-dūne-ı seyl-i dūn İrüpdür ehl-i naẓmı şāhid-i eş āruña meftūn / Senüñ cādū-yı tab uñ Ḥükmiyā siḥr-i füsūn itdi. 9 Mefā īlün Fei lātün Mefā ilün Fā īlün Olunca bādiye fermān-ı şāhi ile siyāḳ / Götürdi meykedelerden ayāgı ehl-i mezāḳ Ḳanı o dem ki leb-i cūda sāġar zer ile / Ṣunarlar idi mey-i sāḳiyān semīn-i sāḳ Bu āgāz āña bedel ḫāṣṣiyetde bir şerbet / Ol īdi zehr-i ġam-ı dehr-i def ine tiryāḳ Boyandūġunı ḳızıl ḳāna gördi humm-i meyüñ / Amāmesīni göge itdi ṣūfī-i zerrāḳ Bulunmaz ise mey-i kerem-rāz-ı mey Ḥükmī / Du ā idüp diyelüm yā Kerīm yā Rezzāḳ.

167 GAZEL (4) Na tajnoj kapiji mejhane zasun otvori se, kapija sreće za čašu radosti otvori se. Odvoji se svježi cvijet u bašči razigranoj, a uz čašu zlatnu i čašica ruže otvori se. Držala je djeva piće tamo iza perde, pred boeme iznese ga, zastor otvori se. Zarumenje piće rujno obraz peharnika, da ga motri spoznaje društvo vrt taj otvori se. Hukmi, kao u tvom gazelu, kapija riznice rječitosti, ni Hafizu, ni Džamiju, ni Selmanu ne otvori se. 10 (prev. A. Kadrić) Hukmi Nišandžija Mostarac umro je poslije godine. Zanimljivo je da o brojnim mostarskim pjesnicima ne nalazimo neke posebne informacije, posebno o njihovom životu. Međutim, u starijim rukopisima moguće je naći pokoji zanimljiv podatak. Tako u hronici livanjskog kadije Ahmeda Sipahizadea (Spahića) koji opisuje neke događaje u Hercegovini u periodu od do godine nalazi se jedna zanimljiva pripovijest o Hukmiju Mostarcu. 11 Aiša sultanija je probala smokve iz Nazilija i pohvalila ih kao najslađe, a Hukmi Mostarac je u razgovoru sa sadriazamom, koji u vrijeme pisanja hronike nije bio živ, 12 rekao da su smokve iz jednog sela iz okoline Livna u Kliškom sandžaku bolje od smokvi iz Nazilija. Sadriazam Sijavuš-paša nije prihvatio Hukmijeve riječi, te je Hukmi, da ne bi ispalo da laže, poslao pismo svom bliskom rođaku livanjskom dizdaru Ali-agi Cernici (Cernica-zade). U pismu je tražio da mu nađe smokve iz tog 10 Mef ūlü Mefā īlü Mefā īlü Fe ūlün * * * * * * = Hazf (14) Hezec: Ḳufl-i der-i ser-beste-i meyhāne açıldı / Devlet ḳapusı bāde-i pür-şāne açıldı Bāġ-ı ṭarbüñ ayırdı yine tāze bahārı / Zerrīn-i ḳadeḥle gül-i peymāne açıldı Zer-duḫteri olmuşdı pes-i perdede mestūr / Yüzden getürüb perde-yi rindāne açıldı Tāb-ı mey-i sürḫ ile ḳızardı ruḫ-ı sāḳi / Yārān-ı ṣafā seyr-i gülistāne açıldı Ḥükmī ġazelüñ gībi der-i genc-i belāġat / Ne Ḥāfıẓ u Cāmī ye ne Selmāne açıldı. 11 Millet Genel Ktp. H. Ali Paşa, (stari) broj Nemamo podataka da je bio živ jer pisac hronike pripovijeda događaj koji se nekada ranije zbio na Dvoru, ali, ako je predaja vjerodostojna, to znači da je Hukmi Mostarac dugo bio na Dvoru. 167

168 sela i da ih pošalje na Dvor. Tako je i učinjeno. Ali-aga je poslao po svom saputniku nekoliko mjera smokava. Kad ih je sadriazam probao, ustao je i pružio ruku Hukmiju. Htio je da se smokve koje su ukusnije od smokava iz Nazilija odnesu na dvor sultaniji i sultanu, te da se uzgajaju za padišaha. No, Hukmi je rekao da će u tom slučaju svake godine na Dvoru toliko tražiti smokve iz okoline Livna da će ih sve pobrati. Za sebe je zadržao jednu mjeru a ostalo poslao na Dvor. To je uradio da pokaže da i u Hercegovini ima dobrih smokava, a ne da se najede ili opskrbljuje sadriazam i svita na Dvoru. Svojim gestom dokazao je da govori istinu. Predaja koju bilježi livanjski kadija Sipahizade Ahmed potječe, prema riječima autora hronike, od sina Hukmijevog rođaka dizdara Ali-age, Husejin-bega Cernice. 168

169 14. HADŽI DERVIŠ ŽAGRIĆ MOSTARAC Pjesnik Derviš Žagrić jedan je od zanimljivijih mostarskih pjesnika s početka 17. stoljeća. U bilješci uz hronogram na hanu deferdara Mehmeda iz 1017/ godine, a koji je djelomično prepisao i Evlija Čelebi u svom Putopisu, spominje se da je to pjesma hadži Derviša, softe iz Mostara, 13 što nas navodi na pomisao da se radi o mladom Dervišu Žagriću koji je bio toliko vješt u pisanju poezije da je imao tu privilegiju da kao učenik (softa) medrese piše hronogram na deferdarovom hanu. Osim toga u zvanju ispred njegovog imena spomenutog pjesnika softe hadži Derviša stoji i nadjevak hadži, što upućuje na to da je još kao učenik medrese išao na hadž u Mekku. Koliko je na njega utjecalo to putovanje dovoljno govori njegova poezija. U hronogramu na hanu iz godine u 5. distihu uspoređuje han u Mostaru sa mesdžidom na Hajfi kod Mekke: Yapub Mostār da bir ḫān-ı ālī Minā da oldı gūyā Mescid-i Ḥayf U Mostaru jedan han uzvišeni sagradi: Izgleda kao da je postao on Mesdžidi hajf, na Mini. (prev. A. Kadrić) Zasada ne znamo kakva je bila povezanost Derviša Žagrića sa porodicom ili rodbinom Derviš-paše Bajezidagića u stvarnosti, ali je povezanost na razini poetske inspiracije doista primjetna. Osim što je Derviš Žagrić 14 je bio inspiriran tesavufskom poezijom Derviš-paše Bajezidagića, pisao je i paralele 13 Usp. Džemal Čelić i Muhamed Mujić, Jedna novootkrivena građevina starijeg doba u Mostaru, Naše starine, br. III, Sarajevo, 1956, str. 263; Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine (prir. Hivzija Hasandedić), Mostar, 1977; Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika BiH, Sarajevo, 1998, sv. III, str Spominju ga S. Bašagić, M. Handžić, O. Mušić, H. Šabanović, V. Boškov, F. Nametak, N. Omerika i ostali, dok se njegovom poezijom bave malo detaljnije Mušić i Boškov. 169

170 na pjesme Derviš-pašine. Na poeziju Derviša Žagrića posebno skreće pažnju Omer Mušić i prvi prevodi njegovu naziru (paralelu) na Derviš-pašinu pjesmu o Mostaru. 15 Ilustracije radi, navest ćemo (u prepjevu) odlomak iz Hadži Dervišove paralele (nazire) o Mostaru. 170 Uz obalu riječnu ravan Safa počinje se protezati I svaka duša u Mostaru može zbog nje odahnuti. Zbog obilja voda, grad Damask, istiniti, A zamamno voće mostarsko i dušu će nahraniti. Raspon od kule dvije nalik je na Kisraov luk viti Samo s nebeskim lukom most mostarski da se porediti. Ima 1 vrela, Mostar je vrelo znanja, čestitosti, učenosti Jer u njemu odveć ima ljudi učenih i čestiti. Gospodine moj, Hadži Dervišu, ne hvališ ga samo ti Mostar blagosiljaju najugledniji i oni neznatni. (prev. O. Mušić; prepjev: E. Duraković) Hadži Derviš Žagrić napisao je i jednu pjesmu u pohvalu Sarajeva. Pjesma počinje stihovima: Ako želiš, o srce, vidjeti sliku raja uzvišenog, / potrudi se da posjetiš grad Sarajevo, idi odmah! 16 Žagrić opisuje sarajevsku vodu i klimu koje krijepe dušu, tekuća voda žubori poput rajskog izvora Selsebila, svaki njegov ugao je pun mnogih ljepotica / ukrašen je djevojkama i mladićima, poput raja, kahva u Sarajevu je poput rajskog Kevsera koji daruje dušu ljepoticama. Za Žagrića Most na Bendbaši izgleda kao Sirati-mustekim (pravi put) / ko preko njega pređe i ode u šetnju, kao da ulazi u raj. 17 Od Žagrićevih pjesama u književnoj kritici najpoznatiji je njegov šehrengiz o Mostaru. Šehrengiz je napisan je 1040/ godine i ima 297 distiha. Poslije uvoda i opisa 37 mladića koji su se zanimali za tesavvuf slijedi završni dio šehrengiza. Žagrić sljedećim stihovima završava svoj šehrengiz o Mostaru: 15 Omer Mušić, Mostar u turskoj pjesmi iz XVII vijeka, POF XIV-XV/ , Sarajevo, 1969, str Görmek isterseñ dilā Firdevs-i a lādan nişān / Cühd ḳıl seyr itmeğe şehr-i Serāy ı var heman. 17 Omer Mušić, Dvije turske pjesme o Sarajevu, Glasnik VIS-a, br , XIII, Sarajevo, 1962, str

171 Sa zahvalom Allahu, ovaj defter je završen Sa željom bi ispisan, ne ostade beskoristan Srcem i dušom sastavih uvod za njega Sa mnogo nedostataka dođe do kraja Kako ga budu gledali ljudi irfanske, tesavufske spoznaje Nadam se da će jarani prihvatiti opravdanje Plemenitima isprika biće jer ona prihvaćena je Vidljivo je da je ovo značenje razumljivo posve Ako dođe do pogreške uza sve Oni će je ispraviti uz suosjećanje Grešku ovog mene ubogoga oprostit će Dušu jadnika sa hajrom spomenut će O moj Bože, želi iz srca i duše Da se od nada oslobodi svake mahane Neko od mladića moj je prijatelj bliski, kao Ebu Bekr iz pećine Neko moj prijatelj, neko sve što postoji kod mene Neko je moj učenik, neko moja duša bijaše Neko tijelu mome Duh sreće moj je Neko je moj sin, neko ko kod mene izaziva poštovanje Neko vezan za srce, neko ko je drag srcu mome Svako od ovih siguran je od straha i od pogreške opasne Da ne bi od lošega pogleda doživjeli štete Da bi svako od njih bio milostiv za onog što za njeg ašk duhovni ima I da bi prema svome iskrenom prijatelju pokazao suosjećanja Ako neko bude pravio nepravde i patnje Te odjednom napusti Ljubav prema Istini i povjerenje O moj Bože, pravednost i blagost mu donesi Da ne bi dozivali i uzdisali oni koji /na putu Istine/ vole Sve ih učini pokornim onom koji ih voli /na putu Istine/ Učini da suparnik na putu Spoznaje nespokojan ostane Smiraj /na putu Spoznaje/ i strpljenje učini opskrbom za zaljubljene Nek tako bude, sve dok je u njegovu srcu vatre /duhovne/ Ne čini da Tvoja milost od Tvoga roba udaljena bude Nemoj od suosjećanja Tvoga Miljenika praviti daljine Spasi me od nezbiljske ljubavi, koja nije u Tvoje ime Posebnu ćupriju Ti napravi u svijetu Istinske spoznaje Ljubav Svoju učini mehlemom za ranjeno srce Za poseban Dvorac učini da se ona spozna, otkrije 171

172 Uvodni dio Žagrićeva šehrengiza o Mostaru (OIS R. 21; 63a) 172

173 Ovako šehrengiz o Mostaru završi se Dok jasno razmišljao je onaj što je duše ranjene Gle čuda, a kako bih napisao tarih što njegov je Dok bih ga provjeravao u srcu vlastitome Sve dok ga toga trena glas iz svijeta gajba, nevidljiva, ne reče: O Dervišu, tvoja želja opet ostvarila se! (prev. A. Kadrić) Prema sadržaju šehrengiza, stječe se dojam da je Žagrić najvjerovatnije bio muderis ili je, pak, bio šejh koji je podučavao omladinu tesavvufu. U mostarskom književnome krugu imao je dosta učenika koje je detaljno opisivao. Iako nastoji prikazati te opise tesavufskom leksikom, često se javljaju vrlo nejasni opisi ljepote tipične za tesavufsku poeziju šahida (svjedoka i mjesta osvjedočenja Božije Ljubavi i Ljepote), prema filozofskome konceptu Ibni Arebija. 18 Sličan poetski koncept predstavljen je u Muradnami Derviš-paše Bajezidagića U nešto drukčijem svjetlu šehrengiz je prikazan u radu: Vančo Boškov, Šehr-engiz u turskoj književnosti i šehr-engiz o Mostaru, Radovi Filozofskog fakulteta, Knjiga VI, , Sarajevo, 1971, str Za mlađe istraživače posebno može biti zanimljiv komentar Žagrićeve poezije, koji se, kako navodi T. Paić-Vukić, nalazi u rukopisnoj kolekciji HAZU-a. Vidi: Tatjana Paić- -Vukić, Arapski, turski i perzijski rukopisi Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Trava od srca. Hrvatske Indije II, Zagreb: Bibliotheca orientalica, 2000, str

174 15. MOSTARI ČELEBI Mostari Čelebi je, prema M. Handžiću, bio mostarski kadija godine. U hronici Muhameda Envrija Kadića 20 bilježi se da su se dvojica uglednih sarajevskih mladića iz porodice Hafizović (Ḥāfiẓ-zāde) negdje oko godine međusobno posvađala, pri čemu je mlađi brat sabljom zadao nekoliko rana starijem bratu, nanoseći mu otvorene povrede u predjelu ruke. Mostarski pjesnik koji se tada kao kadija nalazi na službi u Sarajevu, Mostari Čelebi, (1019/ godine) spjevao je sljedeći gazel (OIS TE:III:153): GAZEL ČELEBIJA MOSTARCA Vezane vidjeh zrake sunca dragane one, tu sumnje nema, pa mi bješe kao da se pomračenje sunca sprema. Pobrkah u glavi svojoj mjesec i lice drage sad, jer lice joj stalno se iznova javlja, baš kao i mjesec mlad. S čempresom vitim ili šimširom porediti je pravo nije, jer moja je draga stasom prije poput šeftelije. Ako, care, dotakne ga sreća, ovo srce silno se veseli, potrebiti radostan će biti ako mu se bilo šta udijeli. Riječi ove nek su tevba za one što ljube do ludila, štap drveni post o bi pijancem kada bi mu usne ponudila. 21 (prev. A. Kadrić, prepjev M. Kodrić) 20 Tārīḫ-i Enverī (TE:III: ). 21 Beste gördüm pençe-i mihrin o yārıñ bī-kemān / Gūyıyā girmiş küsūfe mihr-i raḫşendedür hemān Beñzerürdüm mihre ol yarıñ ruḫ-ı zībāsını / Lākīn ol meh-rūda dā im muḳavvesdür Serv ü şimşādı idüb ḳaddına nisbet neyle yüm / Sīb-i şeftālusı olunca naḫluñ her zamān Vaṣl u ṣād ile olsa göñül ṭıñmaḳ şehā / Şād olur muḥtāc olana nesne virse kāmrān Tevbe itdüm lāf urub erbāb-ı ışḳa meydān / Ol lebi gül ṣunsa eylerdük aṣāyı nūş-ı cān 174

175 16. SENAI MOSTARAC Pjesnik Senai Mostarac živio je krajem 16. i početkom 17. stoljeća. To se da zaključiti na osnovu jednog gazela na koji su nazire (paralele) napisali poznati mostarski pjesnici s kraja 16. stoljeća. Dakle, Senai je gazel o dolasku proljetne nove godine, koji se nalazi u jednoj rukopisnoj medžmui u Orijentalnom institutu u Sarajevu (R. 21), morao napisati prije smrti pjesnika koji su pisali paralele na njegove gazele. Na njegov gazel o dolasku Nevruza, nove (proljetne) godine, paralele su pisali mostarski pjesnici Ubejdi i Derviš, pjesnici s kraja 16. i s početka 17. stoljeća. SENAIJEV GAZEL O DOLASKU NEVRUZA Ruža usred đulistana vesela i razdragana, proljeće stiže zanesenim, nova ljubav ovih dana. Ozelenje bilje suho, ruža lice prikazala, divnu pjesmu bulbul poče, ptica srca zajecala. Svo drveće u gaju je zelen saruk odjenulo, samo moje srce golo, kao Medžnun poludjelo. Nad čempresom i ponad ruže ptičice iz gaja, melodiju skladaju u ritmu starom, punu jecaja. Slobodu nađoše ljudi srca, rob ostadoh samo ja, a srce je sultan pravi u doba nevruz-blagdana. Ti što savjete dijeliš, vremena psima ne vazi, jer čovjek je spoznaje na čistote stazi. Taj trenutak ne izdrža zvijer planinska niti ptica, pobožnjače, ljudi misle Senai je neznalica. 22 (prev. A. Kadrić, prepjev M. Kodrić) 22 Ġazel-i Nevrūz-ı Senā ī: Ḫurrem oldı bāġ-ı gülzār içre gül-handān henüz / Nev-bahār irdi yine ışḳ-ı ehli ser-gerdānı henüz Her giyāh-ı ḫuşk ser-sebz oldı yüz gösterdi gül / Hoş-nevā itmekde bülbül murġ-ı dil nālān henüz Cümle eşcār-i çemen giydi ḳabā-yı sebzi gör / Bu dil-i dīvāne Mecnūn-veş daḫi uryān henüz Gāh serv üzre gehi gül üzre murġān-ı çemen / Naġme-sāz olmaḳda der- uşşāḳ-ı pür-efġān henüz Nīçe ehl-i dil olup āzād iken bende aceb / Bu ḳudūm-ı rūz-ı Nevrūzle dil-i sulṭān henüz Nāṣiḥā dīvānelükdür devr-kelere va żı ḳo / Ehl-i dil kesb-i ṣafāda sen daḫi nādān henüz Ānı dütmezdi anuñla ṭāġda vaḥş u ṭuyūr / Zāhidā nādān Senā īyi ṣanur insān henüz. 175

176 176 Gazel Senaija Mostarca (OIS R. 21; 41a)

177 Već smo spomenuli da paralele na Senaijev gazel o dolasku nove godine (nevruza) pjevaju i drugi mostarski pjesnici njegova vremena. Gazel o novoj (proljetnoj) godini sadrži zanimljiv opis proljeća. Gazel također ukazuje na činjenicu da je ovaj mostarski pjesnik znao za glavne osobitosti tužnog uššaki- -mekama, posebne vrste tonske melodije u orijentalno-islamskoj muzičkoj tradiciji. Senai Mostarac pisao je paralele (nazire) na poeziju mostarskog pjesnika Adlija, kao i hadži Derviš, Muji Mostarac i Jetimi Mostarac. NAZIRA SENAIJA MOSTARCA Muštuluk, o zaljubljeni, vrijeme je sjedinjenja, dolazi praznik, a da će dragoj poljubit ruku nadu neka izgubi jadnik. Obiđimo krajeve iza brda, prošećimo do pustara, jer svijet cijeli sad uresi Onaj koji stvara. Proljeća radost u bašču stiže, među nas se spusti da ljepotu novu primi svijet odavno pusti. Pogledajmo s ašicima usred bašče šta se krije: Sa voljenom bubul skupa svoju novu pjesmu vije. O Senai, priliku zgrabi, u bašči im se i ti pridruži, a pir se ovaj dobro spremi, život će ti biti duži! 23 (prev. A. Kadrić, prepjev M. Kodrić) Senai Mostarac je jedan od pjesnika prepoznatljive mističke simbolike. Dolazak proljeća opisuje koristeći tradicijom kanonizirane aluzije na čin spoznaje Istine. Dolazak spoznaje sličan je dolasku proljeća u ljudsku dušu. U jednoj rukopisnoj zbirci / medžmui u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu (R. 2290) nalazi se desetak pjesama Senaija Mostarca. Među tim pjesmama ima različitih poetskih vrsta: gazela, četveraca i mufreda. Osim na turskom, ima i stihova na perzijskom jeziku. Osim toga, samu zbirku / medžmuu prepisao je Senai. Mi ćemo, ilustracije radi, navesti i jedan stihovani četverac pisca medžmue i pjesnika Senaija: 23 Naẓīre-i Senā ī El-Mostārī: Müjde ey üftādeler vuṣlet zamānı irdi īd / Dest-i būs-ı yārdan bīçāreler kesmek ümīd Kūh u ṣaḥrā-yı siperīne (?) azm-ı temāşā īdelüm / Ālemi çün ser-be-ser zeyn eyledi ṣun -ı mecīd Bāġ u bustāne gelüp ḳondı yine şād-ı bahār / Eyleye tā kim bu ālem içre bir ṭarz-ı cedīd Ṣahn-ı gülzāra varup uşşāḳ ile gūş īdelüm / Ḫūb-ı elḥān īle bülbül başladı bir hōş-nüvīd Ey Senā yī fırṣatı fevt eyleme bāġa varup / Meclis-i rindāne ḳur olsun dem-i ömrüñ mezīd. 177

178 178 Nazira Senaija Mostarca (OIS R. 21; 40b)

179 OD PISCA, SENAIJA UBOGOG Mojih grijeha brojnih čeka se priznanje, a rob Njegov priznat će svog tereta stanje; jer oprašta Allah zbilja i svoj rahmet daje onom koji cijelim srcem čini pokajanje. 24 (prev. A. Kadrić, prepjev M. Kodrić) Senai je pjesnik istinskog pokajanja i uvjerenosti u tesavufski put Spoznaje. On stihovima iskazuje i skromnost i uobičajeni odnos prema svakodnevnome griješenju. Poređenja su vrlo slikovita, pomalo i nekonvencionalna. Pjesnik strahuje da i vječna vaga pravde ne može izdržati njegove grijehe. Naime, radi se o tzv. toposu poetske skromnosti koji služi za osobito naglašavanje određene poruke vjerskog sadržaja: Svjetlost spoznaje blistava, a crni moji dani, devet jada mog uzdaha suncem okupani; svakog novog grijeha strah me, jer bi na Dan sudnji terezije mogli slomit grijesi moji gomilani. 25 (prev. A. Kadrić, prepjev M. Kodrić) Sličan je i sljedeći mufred Senaija Mostarca na perzijskom jeziku: Senā ī el-ḥaḳīr: Çün ba-ḫāhim az Ḫodā afw u aṭā rūz-e su āl Hal alimtum mā fa altum ger zi o āyad ğawāb Ubogi Senai: Na Dan pitanja kada oprost i nagradu zaištemo Šta činiste da li znate?, odgovor možda dobijemo. (prev. M. Kodrić) 24 Li-Kātibihi El-Ḥaḳīr Senā ī: Revā mı oḳuyam ben her günāhı / Ḳulu maḳbūl idendür her günāhı İder afv u atā elbette Allāh / Derūn-ı dilden atsam her günāhı. 25 Ebed rūşenlik olmaz mı benüm rūz-ı siyāhümden Güneşde gerçe ṭutulmuş ṭoḳuz ḳat dūd-ı āhümden Günāhüm çoḳluġundan ḳorḳarum rūz-ı ḥaşer-mīzān Şikest olur ve ṭārtılmaz benüm çoḳluḳ günāhümden. 179

180 U poeziji Senaija Mostarca uočava se slična poetska inspiracija kao i kod Derviš-paše Bajezidagića. Senai Mostarac se u poeziji pokazuje i kao šejh kojem iskazuju poštovanje na putu stjecanja Spoznaje, kako se vidi i iz sljedećeg duhovitog mufreda u kojem najvjerovatnije razgovara sa učenikom na putu Spoznaje: 180 Li-Kātibihi Senā ī: Barınmazdum bu deñlü itdügün Mihr ü Vefā Didi ben de eylemezdüm görmesem sañā sezā Nikom ne bih dala nježnost i vjernost kakvu ti ispolji, Reče: Ne bih ni ja da nisam vidio da ti je po volji! (prev. A. Kadrić) Katkad su Senaijevi stihovi dvoznačni, prepuni aluzija na mistički kontekst podučavanja u tarikatu. Senai je obrazovan pjesnik. On poznaje poznatije pjesnike njegova vremena i one koji su mu prethodili. Na to upućuje i sljedeći Senaijev distih: Naẓīre-i Senā ī Li-Beyt-i Mesīḥī: Cefā bābunı ezber itmegiçün Nigāruñ ḳulaġını çekdi mengūş Senaijeva paralela (nazira) na Mesihijev distih: Da poduči zbog spoznaje kakve patnje muče, lijepoliku minđuša za uho povuče! (prev. A. Kadrić) Da bi se shvatila složenost intertekstualnog dijaloga mostarskog pjesnika Senaija i prištinskog pjesnika Mesihija, nužno je dobro poznavati poeziju Mesihija, ali i kontekst unutar kojeg se Senai želi oglasiti svojim stihovima. Čitatelji naslućuju težinu terminološkog sloja leksike, ali i tajnovitost frazeologizacije u Senaijevom distihu. Kao što se vidi iz navedenih primjera, leksički inventar u pjesmama Senaija Mostarca prepun je tesavufskih simbola i aluzija koje na najpodesniji način mogu dokučiti izuzetno obrazovani

181 ljudi koji poznaju spomenutu oblast. Takvu aluziju srećemo i u sljedećem Senaijevom distihu: Li-Katibihi Senai: Müjde-i peyk-i ṣabā-yı ḫāk-ı rāh-ı dilbere Şöyle göz urdum ḳulaḳ gülşende gül çekdi ḳılāġ Od pisca, Senaija: Ka vijesti što prahu dilberu na putu drage nosi je lahor novog dana, oko i uho okrenuh, al sječivo poteže tada ruža iz đulistana. (prev. A. Kadrić) Teško semantički prozirne mističke aluzije na Spoznaju puta istinske Ljubavi i Ljepote katkada grade pravu malu značenjsku enigmu koja je lahko shvatljiva onome koji dobro poznaje mističke motive u orijentalno-islamskoj književnoj tradiciji. Za primjer možemo navesti i sljedeći gazel Senaija Mostarca: Gazel pisca, Senaija: Neka vatrom Tvoga aška gore, Care, prsa ovog roba, Ti se smiluj, zbog rastanka nek mi plaču oka oba. Zar ćeš Svoju naklonost, pažnju mom takmacu opet dati, a rastanka teret da nosi ovaj bez smiraja i da pati? Iz oka tuge krvava suza Jakubova nemoj da teče, pogledaj me tužna i plačna, iz Kanana moj mjeseče. Gdje bi mog o ovog svijeta vidjet sretna, nasmijana, onaj, srce, što za Jusufom čezne ko starac iz Kanana. Senaija hvaleć kaza: I sam car ljepote Spram hvalitelja na Mom pragu poput je sirote! (prev. A. Kadrić, prepjev M. Kodrić) Li-Kātibihi Senā ī: (Fā ilātün Fā ilātün Fā ilātün Fā ilün) Nār-ı ışḳuñla şehā bu sīne sūzān olmuşa / Raḥm ḳıl iki gözüm hicrüñle giryān olmuşa İtdüküñ aġyāra meyl ü iltifāṭ itmez misin / Bār-ı hicr anuñ çeküb bī-ṣabr u sāmān olmuşa Nīçe bir ḳān dökme çeşm-i ḥüzn ile Ya ḳūb-veş / Māh-ı Ken ānum naẓar ḳıl zār u giryān olmuşa Şād u ḫandān olması bu dehrüñ āyā yoḳ mıdır / Vuṣlat-i Yūsufle ey dil pīr-i Ken ān olmuşa İltifāt idüb Senā i ye didi ol şāh-ı ḥüsn / Bir gedādür dergehümde çoḳ senā-ḫvān olmuşa. 181

182 182 Iz medžmue Senaija Mostarca (GHB R. 2290)

183 Senai Mostarac je i pjesnik čije su pjesme pisane i kao paralele (nazire) na pjesme drugih pjesnika, ali je istovremeno i pjesnik koji u svojoj poeziji koristi citate iz Svete tradicije: Dünya da gel uḳbā içün sa y eyle dil rūz u şeb Çūn didi Ḥaḳḳ En leyse li l-insāni illā ma se ā O srce, na ovom svijetu danonoćno za vječnost služi, jer Istiniti reče: Čovjekovo je samo ono što zasluži! (prev. A. Kadrić) Manje su jasne neke aluzije koje su preuzete iz tesavufske literature. Zapravo, takve aluzije ukazuju čak i na varljivost samog individualnog osjećaja spoznaje Istine posredstvom osvjedočene ljepote koju vide naša čula. Li-kātibihi el-hakir Senai Geçüb evc-i serīr-i ḥüsne gün gibi ġurūr etme Güneş yüzlü zevālı var cemāle istinād etme Ubogi pjesnik Senai: Ne likuj prelazeći vrhom prijestolja Ljepote poput dnevnog sjaja, Ne oslanjaj se na Krasotu koja na vrhuncu svom ima lice poput sunca. Osim navedenih stihova, ima još nekoliko zanimljivih pjesama pjesnika Senaija u istoj medžmui. Ispod nekih pjesama stoji i oznaka Senai el-mostari. 27 Pjesnik Senai svakako zaslužuje posebne studije u našoj književnoj kritici. 27 Što se tiče stihova ispod kojih se potpisuje Ubejdi, ne možemo sa sigurnošću takve stihove pripisati Ubejdiju Mostarcu, sinu Hasana Zijaija Mostarca. 183

184 17. MEVLEVI HADŽI SULEJMAN-EFENDIJA MOSTARAC Mostarski pjesnik Sulejman-efendija Mevlevi živio je krajem 16. i u prvoj polovini 17. stoljeća. 28 Na osnovu hronograma koji je napisao njegov učenik Salih, pjesnik Sulejman Mevlevi Mostarac umro je 1064./1653. Pripadao je mevlevijskom tarikatu. Navest ćemo samo nekoliko stihova Sulejmana Mevlevije Mostarca koje je napisao 1046./1636. godine povodom gradnje sahat-kule u Mostaru: 184 MEVLEVI HADŽI SULEJMAN-EFENDIJA MOSTARAC: HRONOGRAM O SATU O ti što u vremenu žuborećem buku širiš na grad, ko akča si putanju prokopao, mermeru daješ ime rose sad. Tebi čiji hajrat bješe sretnim satom sahat-kula ova, sve do Dana kijameta svakim časom teče dova. Četiri zemlje, i šest strana, sedam klima, i sve drugo, nek te jednim glasom hvale i neka te slave dugo. Nek svi ovi Istinitom moliti se stalno trude, i nek ištu da Muhammed zagovornik tebi bude. Skupa sa satom tarih rekoše, značenja doslovna i prenesena: hiljadu četrdeset i šeste diže se zgrada što cijene nema. 29 [ godine] (prev. A. Kadrić, prepjev M. Kodrić) 28 Usp. Hivzija Hasandedić, Djela i kraći literarni sastavi Muslimana u BiH koji su napisani na orijentalnim jezicima i koji se nalaze u Arhivu Hercegovine u Mostaru, Anali GHB, IV, Sarajevo, 1976, str ; Salih Trako i Lejla Gazić, Dvije mostarske medžmue, POF 38, Sarajevo, 1989, str Tārīḫ-i Sā at li-mevlevī el-ḥāc Süleymān Efendī El-Mostārī: Ey ki şehr-i dehr-i şārı diyü ṣāldüñ velvele / Sikke ḳazduñ mermere söyletdüñ ādın şām-ı ṭāñ Sen ki bu sā at bināsın ḳutlu sā atle ḳoduñ / Ḥaşre dek sā at-be-sā at oḳunur hayr-i du āñ Rub -ı meskūn şeş cihāt iḳlīm-i seb a ser-te-ser / Pür ola āvāzede oḳuna medḥüñ tāb-nāk İdeler her dem-be-dem Ḥaḳḳa niyāz īdüp tamām / İsteye yā Rabb şefī olsun Muḥammed Muṣṭafañ Sā at īle lafẓ u ma nen dīdiler tārīḫini / Bīñ ḳırḳ altıda düzeldi çü binā-yı bā-bahāñç (1046)

185 Hronogram Sulejman-efendije Mostarca (OIS R. 22; fol. 53a) Poznato je da hronogrami u orijentalno-islamskoj književnoj tradiciji na razini tekstualne analize ukazuju donekle i na obrazovanje pjesnika i njegovu sposobnost da upotrebom simboličke vrijednosti grafema u finalnoj poziciji pjesme iskaže određeni datum koji se treba zapamtiti u kulturnoj memoriji određene zajednice, tako da je njihova simbolička vrijednost snažnija od bilo kakve individualne poetske autorizacije. Način iskazivanja je, u skladu sa postojećom literarnom tradicijom, kodificiran. Pritom dolazi do izražaja i tzv. princip mnemotehnike princip odgovarajućeg odabira datuma važnih za određeno mjesto ili zajednicu uz njihovo slikovito predstavljanje poetskim tekstom definiranim već poznatim kulturološko-semantičkim kodom i retoričko- -metričkim pravilima. Hronogram (tarih) o satu hadži Sulejman-efendije Mostarca 30, pojednostavljeno govoreći, odraz je razvijene tradicije poetske kulture sjećanja u Mostaru u prvoj polovini 17. stoljeća. 30 Njegovih stihova ima i u nekim rukopisima koji se čuvaju u Arhivu Hercegovine. 185

186 18. HUSEIN ČATRNJA, HUSAMI Husein Čatrnja Husami mostarski je pjesnik iz 17. stoljeća. Poezija mu je prepuna simbolike. U čitateljskoj javnosti poznat je po pjesmi o pehlivanu koji prelazi preko konopca razapetog iznad Neretve, paralelno sa mostarskim starim mostom. O ovom pjesniku jesu pisali i Bašagić i Handžić, ali je cjelovitije podatke i širi uvid u njegovu poeziju omogućio Omer Mušić, koji je prevodio i neke od njegovih pjesama. 31 Mušić smatra da su pjesnici Husami i Hulki ista osoba, navodeći kako su pjesme pisane u sličnom metru, sa sličnom rimom i tematikom, te da je pseudonim Hulki zapravo drugi pseudonim istog pjesnika Huseina Čatrnje. Međutim, navedeni argumenti nisu dovoljni za poistovjećivanje spomenuta dva pseudonima, Husami i Hulki. Osim toga, u medžmui, OIS R. 21 (fol. 89a-90b) ima najmanje po dvije pjesme koje se potpisuju pjesničkim pseudonimima Husami i Hulki, a uopće ne pokazuju opravdanost pravila upotrebe drugog pseudonima iz metričkih razloga, što zapravo više upućuje na mogućnost da se radi o dvije različite osobe: jedan pjesnik je Husami, a drugi je Hulki. Husein Čatrnja Husami Mostarac, kao što smo naveli, također je predstavnik mističkoga simbolizma u divanskoj poeziji na osmanskom jeziku. Njegovi gazeli su misaono duboki, prepuni alegorija i snažnih slika koje Husami Mostarac (Mostari) vrlo vješto uklapa u stihove. Kao primjer za utemeljenje navedene ocjene navest ćemo jedan njegov gazel od 8 bejtova, odnosno 16 stihova: 186 GAZEL O DŽAMBAZU Razapeh žice načinjene od vlasi kose njene, po žici sam hodač, radnje na ljubavi postavljene. Za sokolom žudim gore, a i ja sam pravi soko, uglednici moji i vlada na nebu su, gore visoko. Na pazaru duša kao kupac stojim, moja radnja majdan dragulja je mojih. 31 Usp. Omer Mušić, Čatrnja Husein efendija vaiz Husami-Hulki, mostarski pjesnik, Glasnik VIS u FNRJ, god. XXVI, broj 1-2, Sarajevo, 1963, str

187 Početak gazela Husamija Mostarca (OIS R. 21; 5a) 187

188 U visine stremih, priđoh kapijama visokim, a drugovi moji na plač tas sudbine naveli. Umjetnosti dar je dragulj za ubogog mrava, pa sam poput Mehmed-hana ili cara Sulejmana. Soko dobroti i dobročinstvu postade mjesto očitovanja, da pero jedno na vagu gore padne, jesam li dostojan toga stanja? Istiniti i Svevišnji nek čuva sultana ovog svijeta, neka bude uslišana molitva mu svaka sveta. Onaj ko o vlasti sanja, nek sanja prijestolje njegovom slično; O Husami, taj vladar ratnik, e pa to sam baš ja lično! 32 (prev. A. Kadrić, prepjev M. Kodrić) Poezija Husamija Mostarca zahtijeva posebnu pažnju. Ona se skriva iza simbola, a donekle krši neka ustaljena konvencionalna značenja. Stih kao da teži prefinjenoj dovitljivosti, nekom pretpostavljenom značenju koje se skriva iza kalupa mističkih simbola i kalupa stručne terminološke leksike. Onaj ko čita stihove Husamija Mostarca svjestan je dvostrukog, a katkad i višestrukog smisla koji se preljeva gotovo preko svakog stiha. U jednoj rukopisnoj medžmui (kodeksu) u Orijentalnom institutu u Sarajevu nalaze se tri pjesme o prelasku pehlivana Šahina preko užeta koji je pružio iznad Neretve. U jednoj pjesmi se potpisao i Husein Čatrnja Husami. Tu pjesmu je preveo Omer Mušić. 32 HUSAMI MOSTARI (OIS 21; 5a-b): Cān-ı bāzum ışḳ ile ḳūruldı kerhānum benüm Tār-ı zülf-i yārdur gūyā rīsmānum benüm Şāhinüm milk-i havānuñ ben daḫi bir şāhinüm Dāyimā yüksekdedür erkān u dīvānum benüm Cān-ı bāzārunda cānāne ḫırīdār olmuşum Gevher-i cānum semen-kerhāne ve kānum benüm Ulve meyl itdüm ulū dergāha ḳıldım iḳtirāb Ṭās-ı çarḫīn īñledir derdünden aḳrānum benüm Gūher-i la b-i hünerdür tuḥfe-i mūr-i ḥaḳīr Ḥażret-i sulṭān Meḥemmed ü Süleymānum benüm Luṭf ile iḥsānuna maẓhar olaldan şāhine Yer midür irse semāya perr-i mīzānum benüm Ḥak Te ālā pādişāh-ı ālemi ḥıfẓ eyleye Hem ḳabūl īde du āyı ulu Subḥānum benüm Olasun dāyim serīri sulṭanatda bir murād Ey Ḫusāmī ol semi ġāzī-i ḫunkārum benüm. 188

189 Pjesma Husamija Mostarca o pehlivanu Šahinu (OIS R. 21; 90b) 189

190 190 PJESMA O PEHLIVANU ŠAHINU: 33 U mjesecu muharremu u Mostar je došao pehlivan po imenu Šahin, među kulama (mosta) razapeo konop i po njemu prešao. O njemu je Mostarac Husejn-efendija Čatrnja spjevao ove stihove: Ovaj konop izgleda kao da je postavljen Sirati Mustekim; budi ispravan gledajući pouke, ne budi slab! Gledaj stupove i sva četiri klina s kraja na kraj, stoje odano kao onaj koji se moli stojeći, koji se klanja ili pada ničice. Direci su se obvezali da čuvaju onaj čvrsti konop, za to su oni drhteći stalno u strahu i bojazni. Ti, međutim, ne zaboravi izreku Kur ana. Mi smo predali..., O srce, budi uvijek ustrajno čuvajući povjerenu stvar! Budi pehlivan, drži se istinski Božijeg zakona, pređi pakao (da stigneš) do raja! Na tri stotine šezdeset hiljada svjetova, moj gospodine, nema ni jedne čestice, a da u svakoj čestici ne bude mudrosti i odredba Mudrog. Pokušaj otvoriti duhovno oko; kako će ti se preko oka vanjskog pokazati veličina Sveznajućeg! 34 Uistinu je pehlivanluk težak posao; lako je ako je vodič Božija dobrota, tako mi velikog Boga! Po imenu Šahin, i osobom šahin (soko), vješt u svom zanatu, dođe u Mostar hiljadu osamdesete (1080.) jedan čestiti ljudina. 33 Omer Mušić, Mostar u turskoj pjesmi iz XVII vijeka, POF, XIV-XV, Sarajevo, 1969, str Fā ilātün Fā ilātün Fā ilātün Fā ilün Bu resen gūyā ḳurulmuşdur ṣırāṭ-ı mustakīm / Mustaḳīm ol dīde-i ibret ile baḳ olma saḳīm Gör esāṭīn ve ḳamū çārmīḫlarını ser-te-ser / Ḳā im u rāki ü sācid gibi ḳulluḳda muḳīm Yükler ol ḥabl-i metīnüñ ḥıfẓın aldı boynuna / Anuñ-īçün ditreyüp dāyim çekerler ḫavf ü bīm Sen daḫi İnnā araḍna āyetin unutmaġıl / Dil emānet hıfzı üzre müstedām ol müstedīm Pehlivān ol āyetile şer ullāh ḥaḳḳā i tiṣām / Ki Cehennem köprüsünden tā ilā dāri n-ne īm Üç yüz altmış biñ avālimde begüm bir zerre yoḳ / Ki olmıya her zerrede bir Ḥikmet ü ḥükm-i ḥakīm Dīde-i ḳalbüñ güşāde ḳılmaġa bir çāre ḳıl / Çeşm-i ẓāhirden ne ẓāhir ola miḳdār-ı alīm...

191 Sredinom grada teče jedna velika rijeka i na njoj je most, kojem u visini kako se odavno govori nema ravna. Zato što postoji opasnost, na ovom mostu su korkaluci (ograda), bez bojazni niko ne može proći osim lakog povjetarca. S obje strane postoje dvije kule, tako visoke, da bi njihovi čardaci mogli biti gnijezdo sokolova, o prijatelju! Šahin ne pogleda na ovu opasnost, izreče Božije ime, pređe između dvije kule bez straha i bojazni. Nasred prostora postavljali su svoje sprave i Arapi i Perzijanci; ovako se nisu kretali ni Arapi, ni Perzijanci ni Latini. Mnogo je pehlivana došlo do ovog prostora i pristupili mu, ni jednom nije pošlo za rukom da izvrše sigurnu igru. Sokolovi sokolići, to jest njegovi učenici, svi su prešli ovaj prostor govoreći: O Plemeniti!. Voda je davala refleks sjajnog sunca, izgledali su na konopu kao nanizani biser. Sto hiljada puta bravo učitelju ovih. Nek ne ulazi u ovaj zanat onaj koji mu neće biti zahvalan. O Husami, i ti od Boga zatraži svoju želju. On udovoljava svakoj želji. Njegova je blagodat sveopća. (prev. O. Mušić) Iz naslova prije teksta pjesme (R. 21; 90b) saznaje se da je Husein-efendija Čatrnja Husami bio vaiz. 35 On opisuje dolazak pehlivana Šahina u mjesecu muharremu 1080/ junu godine u Mostar. Godina se navodi u 9. distihu. 35 U drugom dijelu bilješke prije teksta pjesme stoji... Mostārī Çatrne Ḥüseyin Efendi al-vā iẓ bu ebyatı söylemiştir. (OIS R. 21; 90b) 191

192 Prijelaz preko konopa iznad Neretve u blizini starog mosta pjesnik uspoređuje sa prelaskom preko sirat-ćuprije na Sudnjem danu. 36 Zato od čitatelja i traži da izvuku pouku iz spomenute pjesme i događaja. Pjesma je zanimljiva i za proučavanje mostarske svakodnevice. 36 Vidi detaljnije: Lejla Gazić, Poezija bošnjačkih pjesnika na turskom jeziku u dvije sačuvane medžmue Orijentalnog instituta u Sarajevu, Bošnjačka riječ, januar-septembar 2011, Novi Pazar: BNV, 2011, str

193 19. FAZLI MOSTARAC Pjesnik Fazli Mostarac također je živio u 17. stoljeću i bio savremenik Husamija Mostarca. Fazlijeva poezija podsjeća na poeziju mostarskih pjesnika Husamija i Hulkija. Naime, na Fazlijev gazel Husami Mostarac napisao je naziru (paralelu), a obojica koriste isti motiv umijeće džambaza (šetača po konopu). Fazlijev gazel nalazi se također u rukopisnoj medžmui R. 21 u Orijentalnom institutu u Sarajevu. 37 PJESMA FAZLIJA MOSTARCA: Ja sam igrač na žici, od ljubavi ludo srce što ima, Uputitelj mene čuva, štiti na tim konopcima. U naravi mojoj žudnja, poput ptice nebu težim, dva su pera u rukama vaga mojoj ravnoteži. Prodajem umijeće igre na pazaru života skupa, moj dućan i sav imetak iznad ta je čet ri stupa. Vezah se posve za ovu igru na vrata sreće što liči meni; šta će biti budu li mi hljeb, nafaka uskraćeni?! Al Bogu hvala, opskrbljen sam hranom kakvu jedu sultani, pa makar da su na me moji prijatelji vrli jalni. Kad se na dušu spusti mir mojega Gospodara, razdragat će se ludo srce sred ovih njedara. Srce je mjesto gdje se dobro mog Vladara očituje, istodobno sva zahvalnost preobilna moja tu je. Nek na tronu uprave, Fazli, bude samo jedan san: Za pitanja uzvišenog ja sam sultan Mehmed-han! 38 (prev. A. Kadrić, prepjev M. Kodrić) 37 Salih Trako i Lejla Gazić, Dvije mostarske medžmue, POF 38, Sarajevo, 1989, str GÜFTE-İ FAŻLİ EL-MOSTĀRĪ Cān-bāzum şūḫ-ı şeydādur dil ü cānum benüm / Avn-ı hādī dur resen üzre nigeh-bānum benüm Murġ-veş azm-ı semā ḳıldum hevā-yi meşrebüm / Oldı gūyā īki per destümde mīzānum benüm Cān-ı bāzārundayım la b-ı hüner bey eylerüm / Çār-ı mīḫ üstündedür kālā u dükkānüm benüm Eyledüm çün bu der-i devlet müşābihe intisāb / N ola eylerse teraḳkī ni met ü nānum benüm Ḥamdü-lillāh nān-ı sulṭān ile oldum behremend / Reşk iderlerse n ola emsāl ü aḳrānum benüm Ḥāżır olduḳça ḥużūr-ı ḥażret-i ḫünkārüme / Ḫurrem ü şādān olur ḳalb-ı perīşānum benüm Olmaġīle maẓhar-ı luṭf-ı şehinşāh-ı kerīm / Dilde vardur Ḫāliḳa ḥamd ü firāvānum benüm Fażliyā ola serīr-i sulṭanatda bir murād / Ḥażret-i ġāzi Meḥemmed Ḫān-i zī-şānum benüm. 193

194 194 Gazel Fazlija Mostarca (OIS R. 21; 5a)

195 Ova pjesma Fazlija Mostarca, kao i brojne pjesme njegovih sugrađana Mostaraca, ukazuje na zanimljive predstave koje su se od polovine 16. stoljeća često ponavljale kraj starog mosta, kad su šetači po konopu razapinjali konopac iznad Neretve i prelazili preko njega. Dok u poeziji Husamija Mostarca srećemo usporedbe prelaska preko mosta sa prelaskom preko sirat-ćuprije na Sudnjem danu, kod Fazlija Mostarca srećemo motiv osvajanja pažnje sultana svojim umijećem: ili akrobacijama na konopu ili pjesničkim umijećem. Štaviše, Fazli Mostarac je, kako navodi u svojoj poeziji, već uspio steći naklonost sultana. 39 Pjesma se, također, može shvatiti i u prenesenom smislu. 39 U nekontekstualiziranim poetskim formama teško je razlučiti autobiografsku od poetske referencijalnosti. 195

196 20. HULKI MOSTARAC Hulki Mostarac pjesnik je iz 17. stoljeća. Živio je u isto vrijeme kad i Husein Čatrnja Husami. Mušić smatra da je mahlas Hulki drugo ime za pjesnika Huseina Čatrnju. 40 Međutim, za takvu argumentaciju, kako smo već naveli, zasad nema potvrde u pjesničkim medžmuama niti u biografijama pjesnika, te ga zato odvajamo kao posebnoga pjesnika. A i sama činjenica da se ovo pjesničko ime koristi u hronogramima, odnosno u hronogramu o gradnji hanikaha šejha Ismail-efendije pored Derviš-pašine džamije u Mostaru godine, 41 ukazuje na to da se radi o dva pjesnika koji su živjeli u isto vrijeme i pisali pjesme i nazire (pjesničke paralele) o događajima kojima su sami prisustvovali. Hivzija Hasandedić je preveo tarih o gradnji hanikaha šejha Ismail-efendije u Mostaru godine na sljedeći način: KRONOGRAM GRADNJE HANIKAHA KOD DERVIŠ-PAŠINE DŽAMIJE U MOSTARU KOJEG JE SAGRADIO ŠEJH ISMAIL-EFENDIJA U ime Boga sagradio je hanikah kome nema slična S Božijom dobrotom ga je započeo i dovršio Kad bi dovršen kronogram mu izreče onaj koji moli za narod Nevidljivi glas reče: Veoma dobro mjesto 1079 (1668. god.) 196 (prev. H. Hasandedić) 42 Međutim u rukopisu OIS R.21 (87a) stoji zapisan isti tarih sa još jednim distihom koji se ne nalazi u Hasandedićevom prijevodu, a koji glasi: Cāmi- i İsma īl Efendī bu maḳāmıñ ṣāḥibi Ḫayra sā ī eylesün dā im anı Rabbül-enām Džamija Ismail-efendije, vlasnika mjesta ovoga: Neka Gospodar svih stvorenja učini da on uvijek hajru teži. 40 Omer Mušić, Čatrnja Husein efendija vaiz Husami-Hulki, mostarski pjesnik, Glasnik VIS u FNRJ, god. XXVI, broj 1-2, Sarajevo, 1963, str Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika BiH, Sarajevo, 1998, sv. III, str Hivzija Hasandedić, Nekoliko zapisa iz orijentalnih rukopisa Arhiva Hercegovine u Mostaru, POF XVI-XVII/ , Sarajevo, 1970, str. 118.

197 Hulkijev tarih o hanikahu šejha Ismaila u Mostaru, (OIS R. 21 fol. 87a) 197

198 198 Pjesma pjesnika Hulkija Mostarca o pehlivanu Muhamedu (OIS R. 21; 89b)

199 Prema rukopisu OIS R.21 (fol. 87a), cjeloviti tekst hronograma, glasi: Džamija, okupljalište, Ismail-efendije, vlasnika mjesta ovoga: Neka Gospodar svih stvorenja učini da on uvijek hajru teži. U ime Boga hanikah kome ravna nema sagradio je S Božijom dobrotom gradi i dovrši ga je Hulki, pozivač na dobro, o njegovom dovršenju hronogram izreče. 43 Nevidljivi glas veli: On sazda jedinstveno, mjesto najbolje! 1079/1668. godine. (prev. A. Kadrić) U rukopisnoj medžmui OIS R. 21 (fol. 89b-90a) sreću se dvije poduže pjesme pjesnika Hulkija Mostarca. Prva pjesma ima 15 distiha i govori o nastupu pehlivana Muhameda Kurdoglua (odgovara prezimenu Kurtović ili Vuković) na konopcu razapetom između dvije kule na mostarskom mostu 1082/ godine. Tekst bilješke i Hulkijeve pjesme u prijevodu glasi: Hiljadu osamdeset druge godine došao je u Mostar pehlivan po imenu Muhamed, sin Kurda, i postavio konop između dviju kula (mosta). Mostarac Hulki spjevao je (o tome ove) stihove: Okom pouke pogledaj jedanput ti, o razumni, jer ovaj konop postaje simbol Sirati-mustakima. Jedanput pogledaj tako i pehlivana, da se poučiš, kako dršće na konopu stalno od straha i bojazni. Tako ti strahuj dan-noć od vječitog Boga, da bi te doveo tvoj Gospodar do raja. Uistinu je dobar posao kao pehlivanska terezija, tako isto čvrsta vjera islam kao njegov konop. 43 U pretposljednjem stihu Hasandedić čita riječ خلیق kao ḫalḳı, a mi čitamo kao Ḫulḳī. 199

200 200 Također i četiri klina su poput islamskih osnovnih dužnosti, koji su stupovi islama, shvati dobro, o razumni! Gledaj kako pehlivan stiže do svoga cilja pomoću svoje terezije, tako isto i ti radi dobra djela, da bi stigao (cilju), o prijatelju! Muhamed, sin Kurda, pehlivan, stiže u Mostar, sveza svoj konop za dvije kule bez straha i bojazni. Gologlav i bosonog izađe na konop, istodobno se skrušeno pomoli Bogu plemenitom. Ovaj pehlivan uze u svoje dvije ruke teraziju prođe po konopu bez straha kao laki povjetarac. Na konopu je lebdio kao soko, među pehlivanima mu nema ravna. Oni koji su vidjeli Kairo i Damask rekoše: Ne vidjesmo pehlivana da se ovako sigurno kreće po konopu! Svi Mostarci mu rekoše: O pehlivane, bravo tvom učitelju, također i tebi, o čestiti ljudino! Tako isto je onog vremena jedan pehlivan, po imenu Šahbaz, stao na sred konopa dubiti na glavi. Toga časa svi prisutni su molili Boga: Sačuvaj ga od zlih očiju, o Zaštitniče, o Milostivi! O Hulki, puno govoriti je isto što tratiti život: vrijeme je, reci u ime opravdanja: Tražim oprosta od Allaha velikoga! (prev. O. Mušić) 44 Druga pjesma istog pjesnika ima 18 distiha, a govori o nastupu pehlivana Ahmeda u mjesecu saferu 1088/1677. godine. 44 Omer Mušić, Čatrnja Husein efendija vaiz Husami-Hulki, mostarski pjesnik, Glasnik VIS u FNRJ, god. XXVI, broj 1-2, Sarajevo, 1963, str

201 Pjesma pjesnika Hulkija Mostarca o pehlivanu Ahmedu (OIS R. 21; 90a) 201

202 202 Tekst bilješke i pjesme u prijevodu glasi: U mjesecu saferu hiljadu osamdeset osme godine došao je u Mostar pehlivan po imenu Ahmed i među dvije kule postavio konop. (Ovo je) spjev Hulkija o njegovu prelasku: Otvori mi duhovno oko, o milosni Gospodaru, da njime posmatram kako mi srce ne bi bilo okorjelo. Da opišem gledaocima ovaj konop, šta on u duhovnom smislu znači, ako bude slušao nepristrano čovjek zdrava razuma. O srce, poslušaj Njegovu zapovijed: Uzmi pouku! Uzmi pouku od svačega, primi savjet, o prijatelju! Makar ti svoju sramotu sakrio od tuđina i svoj grijeh od susjeda, opet vidi Sveznajući. Pogledaj jedan čas ovaj konop i istovremeno uzmi pouku, na Sudnjem danu će se ovako postaviti Sirati-mustekim. I sebe smatraj pehlivanom, jer ćeš preći preko mosta, drži se dan-noć konopa (puta) Svemilostivog. Poslušaj duhovnim uhom čemu sliče četiri klina, tijesni su klanci na Sudnjem danu preko Sirata. Na svakom (klancu) treba da bude pitan i bogataš i siromah; kakvi će biti uzdisaji u onim časovima, o plemeniti druže! Pehlivansku teraziju ne smatraj bespolicom, o srce! Znaj da je to (terazija) uistinu dobar rad, o pametni! Promisli šta su zapravo one postavljene stepenice! Na Sudnjem danu će ovako postaviti mjerilo onaj Svemilosni. Svačija djela će onog dana jedno po jedno izaći na vidjelo, kao što se na ljestvama pokazuje vještina, o pametni!

203 Pehlivan Ahmed u ovo vrijeme dođe u Mostar, odmah među kulama sveza veliki konop. Izađe na konop i pokaza vještinu; također je lebdio na konopu i izvodio sigurnu igru. Svima gledaocima se svidje njegova vještina, rekoše nikakav pehlivan kao ovaj ne može sigurno igrati. O HULKI, kako si o stvarnosti iznio jednu malu sliku, obrati se skrušeno i usrdno se pomoli mnogo pred Svemilosnim. Uskladi svoj posao s izrekom Kurana: Nek mnogo plaču! jer je sutra Sudnji dan, mjesto pometnje i straha. Iako si danas utonuo potpuno u more grijeha, ipak se nadaj oprostu pred vratima Svemilosnog! Sjećaj se izreke (Kurana): Ne gubite nade (u Božiju milost)! Božija milost je sveopća, a blagodati općeniti. (prev. O. Mušić) 45 Obje navedene pjesme mostarskog pjesnika Hulkija slične su tematike, a njima su dosta slične i pjesme Huseina Čatrnje Husamija, što na stanoviti način, ako usporedimo i druge primjere nazira (paralela) u rukopisnim medžmuama, potvrđuje da je tradicija pisanja paralela (nazira) u Mostaru i u 16. i u 17. stoljeću, čini se, bila jako razvijena. 45 Ibid. 203

204 21. JETIMI MOSTARAC Jetimi je mostarski pjesnik iz 17. stoljeća. Pisao je nazire na gazele mostarskog pjesnika Adlija Mostarca, kao i hadži Derviš Mostarac i Muji Mostarac. Dvije njegove nazire nalaze se u medžmui OIS R. 21, ali se njegova poezija nalazi i u drugim pjesničkim zbirkama u bosanskohercegovačkim bibliotekama. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu u medžmui broj 6825 nalaze se dvije pjesme Jetimija. 46 U naziri (paraleli) na gazel Adlija Čelebija Mostarca i kod Jetimija Mostarca srećemo vrlo slikovit opis dolaska proljeća, odnosno proljetne nove godine nevruza. 204 NAZIRA JETIMIJA MOSTARCA (1) Radosne vijesti; o ašici, vrijeme sretno pristiže. Opet se pojavi, izađe, mjesec praznika u trenu ovome. Dođe doba ruže, slavuji jecaje otpočeše. Dok se jauk i krik ljudi aška povećavaše. Pazi, ne padaj na onu koja je divlja, o zaljubljeni u stanju ošamućenome! Ne budi Medžnun i daleko ne odlazi zbog Lejle, zbog jedne vlasi njezine! Kad dan Praznika nastane, za ašika od praiskona običaj je, Da ruku osobe voljene cjeliva, za svakog od njih nada obvezna je. I da opet novac duše svoje baci u prah pod stopom osobe voljene, Na putu ljubavi na kraju Jetimi sigurno šehidom postaje. 47 (prev. A. Kadrić) U rukopisnoj medžmui OIS R. 21 nalazi se još jedna nazira (paralela) Jetimija Mostarca na gazel koji je također napisao mostarski pjesnik Adli Čelebi Mostarac. 46 Vidi detaljnije: Muhamed Hadžijamaković, Medžmua Saliha Emina, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga XV-XVI, Sarajevo, 1990, str NAẒĪRE-İ YETĪMĪ EL-MOSTĀRĪ Müjdeler ey āşıḳān īrişdi bir vaḳt-i se īd / Ẓāhir oldı yine bu dem içre ya ni māh-ı īd Mevsim-i gül irdi bülbüller fiġāne başladı / Ehl-i ışḳıñ şīven ü feryādı olmaḳda mezīd Düşme yābāna ṣaḳın ey āşıḳ-ı şūrīde-i ḥāl / Bir ṣaçı Leylā içün Mecnūn olup gitme be īd Rūz-ı īd olunca ādetdür ezelden āşıḳa / Dest-i būs-ı yārı eyler her biri lā-büdd-i ümīd Ḫākipā-yı yāre cān-ı naḳdın nisār idüb yine / Rāh-ı ışḳ içre Yetīmī olısar āḫir şehīd.

205 Nazira (paralela) Jetimija Mostarca (OIS R. 21; 40a) 205

206 NAZIRA JETIMIJA (2) Ljubazna neće biti prema onome što se uz tugu rastanka rasplaka. Neće ni pogledati onog što sagorje ljubavlju voljene osobe što pali kao vatra. Prijateljem bliskim zastalno postade sa suparnikom lica crnoga. Koketirat će i izvijati se kao ruža, kao slavuj, prema onome koji zajeca. To godinama traje, da sa tugom rastanka plače izgubljeni bez lijeka ikakva. Ona uopće sažaljenje nije pokazala, suzi njegovoj što se u kišu pretvorila. Srce se ne isprazni a da ne pusti jecaja i jauka. Otkako se ludo zaljubilo u onu što se smije poput ružina lista. Sa njene rubin usne bolesnome Jetimi ne pruža ništa. Liječnik taj lijeka ne nađe onome što se na ovome svijetu u dušu pretvara. 48 (prev. A. Kadrić) Čak dvije nazire (paralele) Jetimija Mostarca na pjesme Adlija Čelebija Mostarca ukazuju na neku vrstu povezanosti spomenutih pjesnika, odnosno na želju Jetimija Mostarca da imitira poeziju Adlija Mostarca kojeg je cijenio kao pjesnika uzora. 48 NAẒĪRE-İ YETĪMĪ İltifāt itmez ġam-ı hecr īle giryān olmuşa / Baḳmaz āfet-āteş-i ışḳ īle büryān olmuşa Hemdem olmuşdur raḳīb-i rū siyāh īle müdām / Nāz ider gül gībi bülbül gībi nālān olmuşa Bunca yıldır kim ġam-ı hecr īle aġlar zār-ı zār / İtmedi aṣlā teraḥḥüm eşki bārān olmuşa Olmadı ḥāli göñül feryād u efġān itmeden / Olalı şeydāsı ol gülberg-i ḫandān olmuşa Ṣunmadı la l-i lebünden hīç Yetīmī ḫastaya / Kīm ṭabīb itmez ilāc ālemde bir cān olmuşa. 206

207 22. AHMED MUNIRI MOSTARAC Kod Munirija Mostarca zapaža se raznolikost poetskih formi koje zaslužuju posebnu pažnju istraživača i književnih kritičara starije bošnjačke književnosti na orijentalnim jezicima. U medžmui OIS R. 21 nalazi se nekoliko njegovih pjesma. 49 U jednom mufredu pjesnik Muniri Mostarac, slično kao i Ahmed Rušdi, u skladu sa uobičajenim poetskim manirom u divanskoj poeziji općenito, traži od Poslanika islama da se zauzme za njega na Sudnjem danu: Hevā-yı nefse tābi olmaġīle āṣiyüm āṣī Şefā at ḳıl meded senden şefā at yā resūlallāh Sa slijeđenjem strasti prizemne ja sam nepokoran, nepokoran ja. Zauzmi se za mene, pomoć je od tebe šefaat, o Resulallah! (prev. A. Kadrić) U dva mufreda Munirija Mostarca, koja podsjećaju na poeziju Ali Dedea Mostarca, također u skladu sa poetskom i kulturološko-civilizacijskom tradicijom koja se preslikavala kod brojnih divanskih pjesnika, sreću se i sljedeće poruke iskazane kroz formu skrušene poetizirane molitve: İlāhi şol nefes kim sāña teslīm eyleyüm cānı Ḥabībüñ ışḳına yoldāş ḳıl īmān u Ḳur ānı O Bože, onog trena kad Tebi dušu predam ja, Na putu do ljubavi Miljenika, za saputnika vjeru i Kur an mi daj! Ḫil at-ı īmānı ḳıl eynümde ey ma būd-ı nās Faḫr-ı ālem Muṣṭafā ışḳīna bir fāḫir-libās 49 Salih Trako i Lejla Gazić, Dvije mostarske medžmue, POF 38, Sarajevo, 1989, str

208 O Ti kome se klanjaju ljudi, na mene stavi odjeću vjerovanja, Za ljubav ponosa svijeta, Odabranoga, odjeća što ponos izaziva! (prev. A. Kadrić) No, u mufredima Ahmeda Munirija Mostarca nalaze se i zanimljive opservacije o životu općenito, kao u mufredu koji također nalazimo u spomenutoj zbirci / medžmui u Orijentalnom institutu u Sarajevu (OIS R. 21): Dār-ı miḥnetdür bu dünyā ġuṣṣasız bir dem mi var Herkesüñ bir derdi var bī-derd hīç ādam mı var Kuća patnje je ovaj svijet, da li ima bez nedaća ijednoga trena?! Svako ima svoju Tugu; ima li bez nevolje ijednoga čovjeka?! (prev. A. Kadrić) Osim pojedinačnih bejtova u formi mufreda, kod Munirija Mostarca nalazimo i pjesme koje sadrže više stihova, kao što je sljedeća pjesma od 23 distiha (46 stihova): MUNIRIJEVA PJESMA O PREPRECI /NA PUTU SPOZNAJE BOGA/ Mene od praha, moj /na putu Spoznaje/ Odabrani, tako prašnjavim učini, ah žalosti! U defteru nemilosrdnih /na putu Spoznaje/ početak deftera to bi, gle žalosti! Ali, na kraju, u bašči moga života to je vitka mladica što srce grabi. Sreća mi naklonjena ne bi, ne dade mi nikakva dobra, gle žalosti! Potoci plaču, baš zbog toga meni more godi. Naj /šejh/ cvili, stas čeng-harfe na dvoje se dijeli, gle žalosti! U Patnji u Duši tijela, zbog Rastanka /na putu Spoznaje/ s tim, Od želje za tim, tako list hladnoga tijela treperi, gle žalosti! Od čežnje za tim ptica Srca plače i jeca, Ne može pronaći krila i snage da na tu stranu odleti, ah žalosti! Gradi se kapija Odlaska, otvaraju se vrata Dostignuća /Spoznaje/, Od prijatelja /na putu Spoznaje/ za mene nema niti jednih vrata otvorenih, ah žalosti! Da silno zaplačem, da uzdahnem, od ruke Zuluma lijepe osobe, Vični na Moru i Kopnu 50 nek kažu da pretvara tminu u uvojak crni, ah žalosti! 50 Kopno = širenje tesavufske spoznaje, kad se dosegne određeni stepen na putu ka Istini. 208

209 Pjesme Munirija Ahmed-ef. Mostarca (OIS R. 21; 76a) 209

210 Da ne kaže da ću ja doći i da ću to gledati, zbog ovog stanja, Lice moje sasušeno postalo je, suza moja crvena kao krv, ah žalosti! Iz časa u čas zbog Rastanka /na putu Spoznaje/ s tim, bez milosti moja rastuženost bi, S obzirom na to zašto toliko je uzdaha, povika za pomoć i uzvika traži, ah žalosti! Ako stanje /na putu Spoznaje/ ovakvo ostane, moja namjera je Knjiga, Da u ispunjavanju sve dobro ispišem, unutra sve po redu, ah žalosti! Na maštaj, o Dušo i Srce, o koristi vizija u snu više ti, Od prizemne koristi ovog vremena ne vidi se ono što najviše šteti, ah žalosti! Da bi crvenom tintom moje /duha/ stanje pisalo, moja trepavica Perom postade. Oko moje sa suzom krvavom, divit-posuda za tintu navlažena, ah žalosti! Kome god da se pojadam, moje stanje jeste drugačije! Neće razumjeti, neće odjednom opisati Tugu /na putu Spoznaje/ iz srca mog, ah žalosti! Ali ne ostade za sjećanje niti jedno slovo /na putu Spoznaje/ od nauke Vjernosti. Svakog dobrog čovjeka učini mučenikom domišljatim, ah žalosti! Ali, u sklapanju Prijateljstva, poput je gazele divlje, Dok narav onog Bezbrižnog /na putu Spoznaje/ nestade, lav postade, gle žalosti! Svakim dahom žalost iskazujem za rukom one što nema milosti: Tužnome je olakšanje u žalosti 51 Ako odlučim ići u Ružičnjak /Istine/, da bi se razonodilo srce moje Tada će za mene žig-ranom postati trn Ruže, otrovni nož, ah žalosti! Naša pamet zbog izdignute glave u Srcu /Spoznaje/ se ispravi, slomi Gle, naše stanje posve drukčije postade i iznova do kraja dođe, ah žalosti! Da bi pomogao tu osobu mladu, vođa šejhovski Vodi i podstiče, ako za taj Kvart 52 /Spoznaje/ Vodiča nema, ah žalosti! Strpi se, o Srce, jer strpljenje postade ključem za otklanjanje tegobe Koristi donijeti neće ako hiljadu puta u danu ti odustaneš, ah žalosti! Svjetlost tvoga oka /Spoznaje/ je Muniri (Sjajeći), nek ono zaplače poput Jakuba Možda da onaj Jusuf za Susret /u Spoznaji/, sve jednu po jednu, stavi prepreke, žalosti! O Bože, da taj sa naravi ljepotice meleku nalikuje Ti učini 51 Ovaj distih Muniri Mostarac je napisao na perzijskom jeziku. Zahvaljujem se prijatelju i kolegi Muniru Drkiću za prijevod ovog distiha sa perzijskog. 52 Faza na putu Spoznaje. 210

211 Da zapreke /do Spoznaje/ ne postavi ni musliman ni bezvjernik zbog ruke njene, žalosti! Daj joj radosti, o Gospodaru, da i ja u Ludilo /na putu Spoznaje/ utonem! Učini da nam se Stanje objedini, da ne mislim na druge prepreke /do Spoznaje/, žalosti! 53 (prev. A. Kadrić) Spomenuta pjesma podsjeća na mistički inspiriranu poeziju Derviš-paše Bajezidagića, Hasana Zijaija Mostarca i Ali Dedea Harimija Mostarca. Kao i kod Bajezidagića, u pjesmama Ahmed-efendije Munirija Mostarca sreću se poznate divanske metafore, kao i način opisivanja utemeljen na predočavanju Ljepote Božijeg stvaranja, koja se vrlo često simbolički očituje (mešhed) na opisu lijepoga i čednog lika Jusufa pejgambera. Način opisa temelji se na poznatom konceptu tesavufske Ljubavi andaluskog mistika Ibni Arebija. 53 MÜNĪRĪ Ben ġubārı Muṣṭafām itdi ḳatı müġber dirīġ / Bī-vefālar defteründe oldı serdefter dirīġ Bāġ-ı ömrüm ḥāṣılı nahl-i dil-ārādur velī / Bahtüm olmādı müsā id virmedi bir berr dirīġ Cūlar aġlar bu huṣūṣīçün beni deryā açar / Nāy iñler çeng-i ḳaddın iki ḳat eyler dirīġ Cān-ı tende ıżṭırāb içre firāḳundan anuñ / Ārzūsundan çü berg-ı bīd-i ten ditrer dirīġ Ḥasretünden murġ-ı dil nālān olup feryād ider / Būlımaz ol cānibe uçmāġa bāl u per dirīġ Yāpılur hicrān ḳapūsı bāb-ı Vuṣlat āçılur / Yoḳ durur yārāndan bāñā bunı bir der dirīġ Aġlayum zār āh idem dest-i cefāsundan eñüñ / Dīyeler tār ham idüp aṣhāb-ı baḥr u ber dirīġ Dīmedi vāram görem ānı bu ḥālünden anuñ / Rūyum oldı zerd yāşum dem gibi aḥmer dirīġ Firḳatundan dem-be-dem bī-raḥm olup maḥzūnluġum / Bunca müddet hāy meded āyā neden ister dirīġ Ḥāl bu minvāl ile ḳālur īse ḳaṣdum bir kitāb / Fi l-milā imlā idem īçinde ser-tā-ser dirīġ Nef -i emmīden ḫayāl itme dahi ey cān u dil / Bu zamān müzdenddan görünmez el-āżarr dirīġ Yāzmaġa sürḫ īle ḫālüm oldı müjgānum ḳalem / Eşk-i hūnīn īle çeşmüm bir devāt-ı ter dirīġ Her kime arż eylesem ḥāl-i diger gūnüm benüm / Añlamaz derd-i derūnum eylemez bādir dirīġ Olmadı ilm-i vefādan ḫāṭıra bir ḥarf līk / Eyledi fenn-i cefālı ser-be-ser er ber dirīġ Āşinālıḳ itmede āhū gibi vaḥşī veli / Pīşe-i bīgāne gīde oldı şīr-i ner dirīġ Her nefes gūyum dirīġ ez dest-i ān bī-mihr ez ān / Rāḥatı bāşed dil-endūh-gīn rā der dirīġ Azm-i gülşen eylesem ārām ide göñlüm diyü / Dāġ olur ol-dem bañā gül-hār sem-i neşter dirīġ Aklımız merfū -ı serden dilde mansūb oldı heşm / Gör diger gün ḥālümuz oldı yine müncer dirīġ Ol cevānı destegīr olmāġiçün pīrāne ser / Sevḳ ider būlunmadı ol semte bir rehber dirīġ Ṣabr ḳıl ey dil ki oldı ṣabr miftāḥü l-ferec / Fā ide ḳılmaz iderseñ günde biñ kez ger dirīġ Nūr-ı dīdeñdür Münīrī aglasun Ya ḳūb-veş / Şāyed ol Yūsuf liḳāya eyleye bir bir dirīġ Ḫūb-ı ḫaṣletle melek-sīret ḳıl ānı yā İlāh / Ki itmesün anuñ elünden müslim ü kāfir dirīġ Vir aña bir şān yā Rabb kim perīşān olayım / Ḥālümüz mecmū am eyle dimeyüm dīger dirīġ. 211

212 U istoj rukopisnoj medžmui (OIS R. 21) također se nalazi još jedan Munirijev gazel od 7 bejtova. Spomenuti gazel također je mističke naravi i sličan je prethodno predstavljenoj Munirijevoj pjesmi. Na osnovu podataka koje je dao H. Hasandedić, može se vidjeti da se stihovi Munirija Mostarca nalaze i u jednom rukopisu u Arhivu Hercegovine (R. 74, Inv. br. 495, list 101 b) Hivzija Hasandedić, Djela i kraći literarni sastavi Muslimana BiH koji su napisani na orijentalnim jezicima i koji se nalaze u Arhivu Hercegovine u Mostaru, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga IV, Sarajevo, 1976, str

213 23. MERAMI MOSTARAC U Arhivu Hercegovine u Mostaru, u rukopisu broj 369 (fol. 27b) nalazi se pjesma od pet distiha koju je spjevao Merami iz Mostara. U poeziji inspiriranoj mističko-filozofskim diskursom katkada bljesne pokoja mudra izreka koja privuče pažnju čitatelja. Ako je ta izreka iz arapskog jezika, ona se piše na arapskom jeziku, s tim da se metar, i bez obzira na citate iz nekog drugog jezika, ipak mora poštivati. Takva vrsta doslovnog prenošenja citata u poeziji na orijentalnim jezicima naziva se iktibas, a sreće se u sljedećem gazelu Meramija Mostarca. Pjesma Meramija Mostarca: Želja za Sjedinjenjem /na putu Spoznaje/ do voljene osobe, bez granica i dodataka je. Nek ašici neki lišeni budu Sjedinjenja s njom, kako odgovarajuće to da bude! Dok ugljen sa peći hamama moć ima, ruku ka zlu ne poteži, Od nedostataka njegovih jeste otkrivanje i skrivanje za iskrene prijatelje! Iako ćeš škrtost voljenih osoba u Sjedinjenju /na putu Istine/ u osjećajnost pretvoriti, Neka duša ispravna, sve dok u tjeskobi bude, pomoćnika ne pronađe! I još zavist poniženje donese, čim sudac taj ne vidje ono što treba da dođe, Zato ljudi lijepo rekoše bez brige ne upravljaju oni što zavide! (احلسود ال يسود) O Merami, od djela neželjenih ruka povučena je, Znaj da je to djelo ljubomore za tebe plemenito dobročinstvo, i još više! 55 (prev. A. Kadrić) 55 Merāmī Mostārī: Ārzū-yi vuṣlatı maḥbūba bī-ḥad şod-zevāt / Ba żı uşşāḳ vuṣlatundan maḥrūm olsun ne revāst Ḳur-be-tūn vus ī iken der-dest-i bed itme derāz / Az ḳuṣūrı ṣādık-ı aḥbāblara keşf īle rāz Gerçe baḫl-i dilberān vuslatda eylerseñ ḥassās / Destegīri bulmasun der teng iken nefs-i ḳıyās Hem ḥased zem itdi şāri görmeden mi ol vurūd / Çün buyurmuşlar ne ġamm var el-ḥasūdü lā yesūd Ey Merāmī bī-merām ef ālden dest-i keşīd / Dān ki ol fi l-i ḥused saña kerem lüṭf ü mezīd. 213

214 Na osnovu teksta navedenog Meramijevog gazela, jasna je njegova mističko-tesavufska orijentacija u pisanju poezije. U dubinskoj strukturi gazela naslućuju se aluzije s kojima se sreće čovjek na putu spoznaje Boga, a iz samog sadržaja teksta vidimo da je Merami Mostarac pjesnik koji dobro poznaje tehniku pisanja poezije na osmanskom turskom jeziku i vrlo uspješno ugrađuje arapske mudre izreke u metričko-stilski obrazac stiha stiha na osmanskom turskom jeziku. 214

215 24. AHMED BEJAZIĆ Ahmed Bejazić Mostarac već je predstavljen našoj čitateljskoj javnosti početkom 20. stoljeća. 56 Ahmed Bejazić je rođen 1042/ godine. Sin je muderisa (profesora) Hasan-efendije (Husamuddina) Bošnjaka. 57 Bio je kadijski pripravnik (mulazim) kod šejhul-islama Ebu Seida. Predaje kao profesor u Edirni i Istanbulu. Godine 1077/ postavljen je za kadiju u Halepu. Pošto je već bio poznat kao vrsni znalac arapskog jezika i islamskog prava, u Halepu su ga dočekali s posebnim počastima. Poslije Halepa Ahmed dobija postavljenje za kadiju u Bursi, a potom u Mekki 1083/ Poslije Mekke boravio je u Damasku, a potom je dobio posao kadije u Istanbulu 1086/ godine. Godine 1091/ biva postavljen na poziciju kaziakera (glavnog kadije) Rumelije. Na toj funkciji bio je do 1094/ Umro je 1098/ godine u Istanbulu, a ukopan je kraj oca kod Divitčijine tekije. 58 Jako dobro je poznavao arapski jezik pošto je u ranoj mladosti boravio u Mekki, u periodu dok mu je otac Hasan-efendija bio mekanski kadija. U rukopisnoj zbirci Sulejmanije biblioteke u Istanbulu, kao i u različitim rukopisnim bibliotekama u svijetu, nalaze se brojni rukopisi djela Ahmeda Bejazića Mostarca. 59 Mehmed Handžić skreće pažnju na sljedeća tri djela Ahmeda Bejazića Ṣavānih al- ulūm 60, Išārāt al-marām 61 i 56 Vidi detaljnije: Mehmed Handžić, Bejazići (Bejazi-zadeler), u: Izabrana djela Mehmeda Handžića, Knjiga I [urednik i priređivač Esad Duraković], Sarajevo, 1999, str Medresu Bejaziju u Istanbulu je podigao Husamuddin Hasan-efendija Bošnjak, otac Ahmeda Bejazića. 58 Mehmed Handžić, Bejazići (Bejazi-zadeler), u: Izabrana djela Mehmeda Handžića, Knjiga I [urednik i priređivač Esad Duraković], Sarajevo 1999., str Bejazić ima i rasprava jezikoslovne naravi, kao i rasprava u oblasti tefsirskih znanosti. 60 Rukopisi: Süleymaniye Giresun Yazmaları, 567; Süleymaniye Giresun Yaz., 3583; Süleymaniye Giresun Yaz.,3583; Süleymaniye Giresun Yaz., 110; Süleymaniye Laleli, Djelo Išārāt al-marām min ibārāt al-īmān Ahmeda Bejazića Mostarca ubilježeno i katalogizirano u slijedećim rukopisnim bibliotekama u Turskoj: Amasya Beyazıt İl Halk Kütüphanesi,1428; Manisa İl Halk Kütüphanesi, 1586; Kayseri Raşit Efendi 215

216 Ṣakk 62, dajući osnovne podatke o djelima, rukopisima, kao i ocjenu spomenutih djela. U ovom kraćem pregledu mostarskih pjesnika želimo skrenuti pažnju na to da je Ahmed Bejazić Mostarac također pisao i poeziju, pa čak i komentare na vlastitu poeziju. Naime, želimo skrenuti pažnju na to da se u rukopisnim zbirkama u svijetu može naći i njegova poezija na arapskom jeziku Osobito je zanimljiva njegova kasida Lamija, 63 kasida koja ima rimu na grafemu lam,(ل) a koja je zapravo neka vrsta objašnjenja njegove enciklopedije o dvadeset naučnih disciplina. Ilustracije radi, navest ćemo par stihova iz te kaside: 216 Rāmizan fī bad baḥs li-l-kitāb Mulġazan fi l-baḥs tanšīṭan li-bāl Ṭāliban tibyān arbāb al-kamāl Ḍumina naẓm fīhi ka-s-siḥri-l-ḥalāl (K:3-4) Kao simbol na početku rasprave u knjizi Kao zagonetka u raspravljanju, za um podsticaj Tražeći objašnjenje od ljudi savršenstva Ono što je u ustroju (poeziji) poput je dozvoljene čarolije. 64 (prev. A. Kadrić) Eski Eserler Kütüphanesi, 491; Milli Kütüphane Yazmalar Koleksiyonu, Yz B 714/3; Nuruosmaniye Yazma Eser Kütüphanesi, 2092; Köprülü Yazma Eser Kütüphanesi Mehmed Asım Bey Koleksiyonu, 198; Süleymaniye Mihrişah Sultan, 220; Süleymaniye Mihrişah Sultan, 283; Süleymaniye Mihrişah Sultan, 314; Süleymaniye Denizli, 407; Süleymaniye Reisülküttab Mustafa Efendi, 520; Süleymaniye Kılıç Ali Paşa, 567; Süleymaniye Carullah,1253; Süleymaniye Şehid Ali Paşa, 1967; Süleymaniye Laleli, 2248; Süleymaniye Hamidiye, 718; Süleymaniye Esad Efendi, 1141; Süleymaniye Şehid Ali Paşa, Rukopisi: Manisa İl Halk Kütüphanesi, 6830; Topkapı Sarayı Müzesi Türkçe Yazmaları, Y. 5933; Kuzey Kıbrıs Türk Cumhuriyeti II. Mahmud Ktp., 551; Milli Kütüphane Yazmalar Koleksiyonu, A 4596/1; Süleymaniye Lala İsmail, Kasida Lamija Ahmeda Bejazića Mostarca nalazi se u Sulejmaniji biblioteci u Istanbulu u rukopisnoj zbirci Kılıç Ali Paşa, pod brojem U komentaru na ove stihove govori se o tome da li se može reći da je Božije ime nastalo u praiskonu, ili da je Kur an stvoren, a aludira se na to da je simbol (u označavanju) kao vrsta odgovora nešto poželjno jer je greška izrijekom negirati ono što se imenom potvrđuje, dok simbol upućuje na tradicionalno poznato nazivlje itd.

217 Budući da je kasida pisana vrlo sažeto, te da ju je gotovo nemoguće shvatiti bez poznavanja njene kontekstualizacije i funkcije u Bejazićevom spisateljskom opusu, uslijedio je kraći komentar 65 osvrt na dijelove kaside ili na pojedine bejtove (distihe). Komentar je prilično apstraktan, sa osvrtom na filozofski, kognitivni semantički aspekt stihova teksta kaside, i prilično je neproziran čitateljima koji ne poznaju nijanse arapskoga jezika i klasičnu arapsku književnu tradiciju, ali i tematiku kojom se bavi sama knjiga o kojoj govori kasida. Ahmed Bejazić Mostarac, Kasida Lamija (Süleymaniye Ktp. Kılıç Ali Paşa, 569 fol. 109b) 65 Pjesnik Ahmed Bejazić piše i vrlo zanimljiv komentar svoje kaside Lamije (fol ). U istoj biblioteci nalazi se još jedan rukopis komentara kaside Lamije. Vidi: Süleymaniye Şehid Ali Paşa,

218 25. AHMED RUŠDI MOSTARAC Ahmed Rušdi Mostarac Sahhaf spominje se kod biografa Safaija u djelu Teẕkiretü ş-şu arā, kod Ismaila Beliga Nuhbetü l-āsār i kod Mustekim-zadea u djelu Mecelletü n-nisāb. Podatke koji se spominju u spomenutim klasičnim djelima predstavio je Bašagić i oni se manje više ponavljaju u literaturi na našem jeziku. 66 Ahmed Rušdi Mostarac rođen je 1047/ godine. Iz Mostara odlazi u Istanbul sa osam godina, 1055/1645. godine. Prošao je različite stepenice u napredovanju u dvorskoj službi gdje je među paževima boravio skoro osamnaest godina. Nakon školovanja prelazi u Yeni Saray. Ahmed Mostarac Rušdi napušta službe na Dvoru u 26. godini života, 1074/1663. godine. Poslije školovanja obavljao je službu muderisa u nekoliko medresa, da bi se nakon smrti sina povukao u osamu. Kad je Bošnjak Sulejman-paša postao veliki vezir, Ahmed Rušdi je dobio i neke privilegije u kadiluku na Idi (Kazdagu). Ubrzo otvara radnju za obradu i uvezivanje knjiga, dobivajući nadimak Sahhaf (Knjižar).Ahmed Rušdi Mostarac Sahhaf izrastao je u jednog od najvećih mostarskih pjesnika 17. stoljeća. 67 Za Rušdija stoji u izvorima sasvim jasno da je 66 U izvorima piše da je rođen u kadiluku Mostar, ali ne stoji da li je rođen u samom Mostaru ili nekom mjestu koje je administrativno pripadalo Mostaru. Potpisan je kao Mostari. 67 Ahmed Mostarac Rušdi živio je u Istanbulu u vrijeme dok je Ahmed Bejazić, čija je porodična loza porijeklom iz Mostara, vršio visoke državne funkcije kaziaskera. Ahmedov sin Hasan Rešid, kadija, umro je prije njega, tako da Ahmed Mostarac, nakon sinove smrti, uglavnom hoda po tekijama. Prema Salimovoj Tezkiri, svaki dan obilazi mezar svoga sina. Prenosi se i to da je samom sebi iskopao mezar kraj mezara sina, u mezarju izvan zidina u blizini Edirne kapije u Istanbulu, te su mu se zlobnici smijali, a on je svako jutro brisao natpise kojim su mu se rugali neuki. U tekiji na Jeni Kapiji drži predavanja dervišima. Prema nekim predajama, kad je umro 1111/ godine, ukopan je u mezaru kraj mezara svoga sina. Prema Mustekim-zadeu, Ahmed Mostarac Rušdi je ukopan kraj mevlevijske tekije kod Jeni Kapije, izvan Topkapije. Mehmet Zija govori o tome da nema bilješke da je u tom mezarju ukopan Rušdi i da je Rušdi možda umro na putu za Egipat, na koji je krenuo zajedno sa Defterdar Ahmet-pašom, i da je tamo ukopan. Po trećem mišljenju, ukopan je kraj mezara svoga sina izvan Edirne Kapije. Abdulbaki Arif- -efendija mu je spjevao tarih (hronogram) smrti. U hronogramu iskazuje datum smrti, sa željom da Rušdijevo boravište bude Džennet-i Adn. 218

219 svoje prvo obrazovanje stjecao u Mostaru. Kad je ušao u Enderun na Dvoru u Carigradu, prvo je bio u Velikoj odaji (Büyük Oda), zatim u carskoj ostavi (kileru), da bi potom, vjerovatno uz posredstvo rođaka na Dvoru, stjecao obrazovanje kod učitelja Čerkešli Hudaji Osman-efendije, Mirze Mehmed-efendije i Mirze Mustafa-efendije. U Divanu Rušdi spominje i osmanskog tesavufskog pjesnika Nešatija. Da li mu je bio učenik ili samo prijatelj, teško je pouzdano ustanoviti. Nešatija Rušdi hvali kao rječita pjesnika i duhovnog učitelja na putu isijavanja spoznaje Apsoluta / Istine. Poznato je iz izvora da je Rušdi, nakon dvorskih službi, otišao u Mekku, a potom u Egipat. Treba napomenuti da je Rušdi živio u vrijeme poznatijih bosanskih pjesnika, kao što su Sulejman Mezaki, Ali-beg Vusleti, Sabit Užičanin i Hasan Kaimi, ali i u vrijeme onih manje poznatih, kao što su: Mustafa Zari, Mehmed Fevzi, Abdulkerim Samii, Feridun Ališir i drugi. Inače, vrijeme u kojem je živio Ahmed Rušdi Mostarac poznato je po velikom broju pjesnika, a i po uozbiljenju određenih poetskih vrsta u divanskoj književnosti. S jedne strane razvija se dublje tesavufski pravac u poeziji, dok se s druge strane razvija i kultura pisanja sve većeg broja hronograma. Inače, stvara se dojam da mašta pjesnika dobija na poetskoj prefinjenosti, da se izraz temelji na naglašenoj distributivnoj kvazihiperbolizaciji unutarnjih osjećanja, i da poetska apstrakcija još uvijek dobija primat nad motivima iz svakodnevnog života. Utjecaje sebki- -hindi stila zapažamo i u Divanu Ahmeda Rušdija, od početka do posljednje strane. Stil koji je poznat kao hikemi (filozofsko-refleksivni) zapravo je stil koji se u biti temelji na odabiru mudrog načina iskazivanja određene ideje kroz veći broj poslovica i biranih filozofskih ideja. Kod Rušdija nema tako jakog utjecaja spomenutoga stila, iako se neke naznake ukazuju u gazelima. Ipak, prevladava već dobro razvijeni mistički simbolizam kojim je zasvodnjen najveći dio Rušdijevih gazela. Stilski pravac mahalli šiir zapravo je posljedica prodora poezije u različite sfere društvenog života. Hronogrami (tarihi) Ahmeda Rušdija u velikoj mjeri su u stilu tadašnje tendencije u divanskoj književnosti 17. stoljeća da se što više lokalnih tema ili događaja opiše u stihu. U njima se spominje velik broj različitih ljudi iz državne uprave ili iz svakodnevnog pjesnikovog okruženja. U Salimovoj Tezkiri Rušdi je opisan kao pjesnik irfana (tajne spoznaje), kao ključ koji otvara riznice mističkog nadahnuća i tajnog značenja riječi, kao jutarnja svjetiljka i muftija krasnorječja. U prvi plan dolaze njegovi 219

220 azeli, pa tek kaside. Također je poznat i po velikom broju hronograma (tariha). Rušdijev jezik teži jednostavnosti izraza i klišeiziranim značenjima. Poznavao je i perzijski jezik. Njegov Divan i po stilu i po poetskoj inspiraciji podsjeća na Divan velikog pjesnika Sulejmana Mezakija iz Čajniča. Rušdi koristi uglavnom uobičajene frazeme i idiome u svojoj poeziji i nema značajnijih poigravanja na razini pomjerene idiomatske upotrebe jezika, kakva srećemo, naprimjer, kod Sabita Užičanina. Čak su uobičajeni i citati iz Kur ana i hadisa, a koriste se uglavnom u kontekstu slične upotrebe u tesavufskim tefsirima. U Rušdijevoj poeziji srećemo poetsku samohvalu samo u već poznatim metaforama. Za uzora u poeziji Rušdi katkada uzima i hvali Mehmeda Rami-pašu, slično kao i Sabit Užičanin. Posebno hvali divanske pjesnike koji su bili vezani za mevlevijski tarikat. Piše paralele također i na stihove Nailija i Nefija. Rušdi otpočinje Divan tevhidom. Inspiraciju za brojne stihove uzima iz povijesti islama, počev od Adema pejgambera pa do suvremenih događanja u muslimanskoj zajednici. Čitav Divan jeste pjesnikov metaforički put do Spoznaje, put na kome čovjek dolazi u različite faze, u stalnom je usponu i nužnome padu. Sva se radnja zapravo rasprskava u pjesnikovoj duši. Jezik stanja nije stativan, on sipa vatru ljudskoga promišljanja ulovljenu mističkim simbolima. Rušdijeva poezija vrvi tesavufskim terminima. Put spoznaje imenuje se različitim sintagmama i leksemama. Rušdi u svojim stihovima hvali Dželaludina Rumija. Spas od nestalnosti ovoga varljivog svijeta jeste ljubav prema Bogu. Prolaznost i vječnost stalno se uspoređuju i u gazelima i u tarihima o smrti. Ahmed Rušdi Mostarac pisao je i kaside i tarihe (hronograme), ali i gazele, rubaije, mufrede i ostale vrste pjesama. Sačuvano je 11 kataloški registriranih prijepisa Divana Ahmeda Rušdija Mostarca. 68 Osim mističke 68 Sačuvani su i registrirani sljedeći rukopisni prijepisi Divana Ahmeda Rušdija Sahhafa Mostarca: 1) Divan, New Jersay Princeton University (Garrett Collection Yahuda Series Ottoman Turkish, 2029Y), prijepis iz 1125/1713.; 2) Divan, İstanbul Yapı Kredi Sermet Çifter Araştırma Ktp., 582, prijepis iz 1110/1698.; 3) Divan, İstanbul Yapı Kredi Sermet Çifter Araştırma Ktp., 399/1; 4) Divan, İstanbul Yapı Kredi Sermet Çifter Araştırma Ktp., 505; 5) Divan, İstanbul Lala İsmail Efendi (Süleymaniye Ktp.) 445/1; 6) Divan, İstanbul Fazıl Ahmed Paşa, No. 275; 7) Divan, İstanbul Üniversitesi Ktp. No. T. 2946/1; 8) Divan, İstanbul Topkapı Sarayı Müzesi Emanet Ktp. 1625; 9) Divan, İstanbul Topkapı Sarayı Müzesi Revan Ktp. 771 (26 fol.; po 21 red na stranici; 2 kaside, 85 gazela na turskom, 3 gazela na perzijskom, 5 tariha, 9 matlaa, 13 mufreda, 3 nazma itd.; 10) Divan, İstanbul Topkapı Sarayı Müzesi Revan Ktp. 782/1 (fol. 1-34; 220

221 inspiracije, u Rušdijevom Divanu uočavamo i dosta jasnih pedagoško-didaktičkih poruka koje se upućuju čitatelju u svakodnevnom životu: kad se pravi česma, uči se dova i sl. Prateći sadržaj Rušdijevog Divana prema rukopisu koji je prepisan za života autora, možemo vidjeti da on sadrži: 8 kasida, 193 gazela na turskom, 3 gazela na perzijskom, 87 tariha, 403 matlaa, 30 mufreda, 12 nazmova, 6 kit i na turskom i 1 kit a na perzijskom jeziku. Kaside Ahmeda Rušdija Rušdi je pjesnik natova, čak je četiri kaside-nata spjevao u pohvalu Poslanika, a.s., a po jednu kasidu je spjevao Fejzullah-efendiji i Mehmedu Rami-paši, kojima je također Sabit Užičanin posvećivao svoje kaside. Jednu je kasidu također posvetio i Musahibu Mustafa-paši. 69 Prema rukopisu Yapı Kredi Sermet Çifter Araştırma Ktp. 582, u Rušdijevom Divanu nalaze se sljedeće kaside: Pjesma o iskazivanju Jedinstva Stvoritelja (1b); Nat najplemenitijem Poslaniku, neka ga Uzvišeni Bog blagoslovi i spasi (1b-2b); Časni nat gospodinu oba svijeta, neka je na njega blagoslov i spas (2b-4a); Časni Nat visočanstvu Muhammedu, neka ga Bog blagoslovi i spasi (4a-4b); Časni Nat visočanstvu od roda odabrana, neka ga Bog blagoslovi i spasi (4b-5a); Kasida za šejhul-islama Sejjida Fejzullah-efendiju, da ga Bog spasi (5a-5b); Kasida u čast Musahiba Mustafa-paše (6a); U čast Rami-efendije, reisul-kuttaba (6a-7a). po 41 red na stranici; 8 kasida, 190 turskih gazela, 3 gazela na perzijskom, 87 tariha, 403 matlaa, 28 mufreda, 12 nazmova, 6 kit i na turskom, 1 pjesmica na perzijskom, 1 mesnevija); 11) Divan, İstanbul Nuruosmaniye Ktp. 34, Nk 4959/37 (fol ). Hatice Ekici je u svojoj neobjavljenoj tezi u formi transkripcije rukopisa predstavila Rušdijev divan na osnovu šest primjeraka (Lala İsmail Efendi, 445; Fazıl Ahmed Paşa, No. 275;, İÜ Ktp. No. T. 2946; TSM Emanet Ktp. 1625; TSM Revan Ktp. 771; TSM Revan Ktp. 782/1). U spomenutim prijepisima koje je koristila nisu poznati ni prepisivači ni vrijeme prijepisa. Međutim, u Yapı Kredi Sermet Çifter Araştırma Kütüphanesi u Istanbulu postoje tri rukopisa divana koje Hatice Ekici nije koristila, a među njima i jedan prijepis koji je nastao još za života Ahmeda Rušdija Mostarca: Yapı Kredi Sermet Çifter Araştırma Ktp., 582 (24 fol.; po 21 red na stranici). Divan je prepisao pisar Abdi, a prijepis je datiran 20. džumadel-ahira 1110/ godine. 69 U nekim rukopisima bilježi se kao prošireni gazel (gazel-i muzeyyel). 221

222 222 Ahmed Rušdi Mostarac DİVAN, Süleymaniye Ktp. Lala İsmail, 445

223 Divan počinje bismilom, polustihom u remel-metru koji se rimuje s bismilom, naslovom u kojem se vidi da se radi o tevhidu, a potom otpočinje tevhid sljedećim stihovima: Ey cemālüñ pertevünden mihr-i enver bir ḳabes Vay kemāl-i ḳudretünden ṣubḥ-ı ṣādıḳ bir nefes Mihr ile meh sofra-ı cūduñda bir nān-pāredür Ḫān-ı luṭf-ı ni metüñde nesr-i ṭā ir bir mekes (K:I:1-2) Hej, od sjaja Ljepote Tvoje presvijetlo sunce baklja je Haj, od savršenstva moći Njegove zora jasna tek uzdah je 70 Sunce i mjesec na sofri Tvojoj komad su hljeba Na trpezi dobrote blagodati Tvoje bijeli orao komarac je. (prev. A. Kadrić) U drugom bejtu (distihu) Rušdi se svjesno poigrava značenjem sintagme nesr-i tā ir: a) bijeli orao; b) sjajna zvijezda u sazviježđu Orla. No, ipak zadržava jednostavnost i jasnoću stila kakvu posjeduju vrhunski pjesnici. To se uočava i u sljedećem distihu tevhida: Rāh-ı ışkuñda senüñ bir laḥẓa ārām itmesün Ḳalbüm efġān eylesün mānend-i feryād-ı ceres (K:I:3) Na putu Aška Tvoga nek se ni na tren mirno ne bude Srce moje neka poput jecaja zvona zapomaže! Na osnovu početnih stihova Divana, jasno je da pjesnik svoju poetsku koncentraciju usmjerava ka mističkoj ljubavi prema Bogu. Zato su česti izrazi kao što su rijeka isijavanja božanske dobrote i slični, a u posljednjem stihu Rušdi govori o tome da je početna pjesma u divanu neka vrsta arzuhala (iznošenja duševnoga stanja), molbe koja je upućena Bogu. Druga kasida Nat najplemenitijem Poslaniku, neka ga Uzvišeni Bog blagoslovi i spasi (1b-2b) ima 41 distih. Počinje stihovima: 70 U većini ostalih rukopisa stoji: Haj, od savršenstva moći Tvoje zora jasna uzdah je. 223

224 224 Ey şehin-şāh-ı gürūh-i rüsül ü müfeḫḫar-ı dīn Vay şeref-baḫş-ı benī ādem ü eflāk ü zemīn Sensün ol maẓhar-ı teşrīf-i ḫıṭāb-ı Lev-lāk Ki vücūdüñdür olān ıllet-i ḫalḳ u tekvīn (K:II:1-2) O vladaru vladara skupine poslanika i ponosu vjere O ti koji darivaš počast sinovima Ademovim, i nebu i zemlji Ti si ono mjesto ispoljavanja počasti izreke Kad tebe bilo ne bi Jer postojanje tvoje razlog stvaranju i opstojanju svijeta bi. (A. Kadrić) Ahmed Rušdi Mostarac u ovoj kasidi koristi poznate aluzije na biografiju Poslanika, na Miradž (qāba qawsayn), ali i citate pojedinih kur anskih sintagmi. Čitava kasida je panegirik Muhammedu, a.s. Čak je i tegazzul, unutar kojeg se nalazi i Rušdijev pseudonim (mahlas) unutar kaside pisan u sličnome stilu (Bakma itdüklerüme hālüme bak sultānum / Rüşdi-i zārı ḳoma gūşe-i miḥnetde ḥazīn Ne gledaj u ono što sam radio, pogledaj u moje duhovno stanje, moj sultane / Uplakanog Rušdija ne ostavi tužna u uglu patnje; K:II:31), tako da se stvara dojam da je i tegazzul pisan u formi molbe (dua), karakteristične za završni dio svake kaside. Glavna osobitost svih cjelina teksta ove kaside jeste naizgled isprekidana gradacija, na semantičkom planu teksta, i sintaktička kumulacija panegiričkih sintagmi u integralnom tekstu kaside. Zato nije ni čudo da čak i odvojeni bejtovi (distisi), birani iz različitih dijelova kaside, ako se skupe, mogu predstavljati cjelinu sa snažnom i jakom kompozicijom. Ono što se nama kao čitateljima divanske poezije Bošnjaka na orijentalnim jezicima, ali i kao istraživačima divanskog poetskog diskursa, postavlja kao zanimljivo pitanje za istraživanje, a važno je za ustanovljavanje same naravi poetike ove Rušdijeve kaside jeste pitanje semantičke zaokruženosti manjih strukturalnih jedinica unutar kaside, uključujući u ovom slučaju bejtove iz različitih dijelova pjesme. Nisu sve kaside Ahmeda Rušdija Mostarca podjednako semantički heterogene. Kada govorimo o semantičkom jedinstvu distiha (bejta) u divanskoj 71 Lev lāk... Kad tebe bilo ne bi, ne bih ni svijet stvorio, predaja koja se pripisuje Poslaniku, ali joj je lanac prenositelja slab.

225 književnosti Bošnjaka, onda to jedinstvo promatramo u okvirima određene poetske vrste. Sam pojam semantičkoga jedinstva stiha ili distiha višeznačan je. U klasičnoj poeziji, često se govori i o jedinstvu osjećajnosti (wahda šuuriyya) u nekoj pjesmi (gazelu, rubaiji i sl.) koja se preslikava na ukupni doživljaj kod recipijenata poezije. Na primjeru analize dijelova kaside, obično se ne može govoriti da je isti stilski izričaj emocija u temedduhu (dijelu u kojem se neko hvali) i u tegazzulu (gdje pjesnik skreće pažnju na svoje emocije), ili, pak, u beyt-i matlebu (distihu u kojem pjesnik često iznosi motiv za pisanje određene kaside). U natu je u tom pogledu situacija posve drukčija, emocija može ostati ista ili blago modificirana, kao što smo to vidjeli na primjeru prethodne kaside Ahmeda Rušdija Mostarca. Nakon kaside baharije slijede još dvije kaside u formi nata (kao pohvala Poslaniku), ali poetski daleko manje zahtjevne od prethodnih kasida. Prva od dvije kaside ima svega tri stope (Mefā īlün Mefā īlün Fe ūlün) 72 i 21 distih, a druga 3 stope (Fā ilātün Fā ilātün Fā ilün) 73 i 17 distiha. 74 Poezija kod Rušdija je i igra i natjecanje, ali i moralna pouka. Katkada je etička dimenzija stihova u prvome planu, što se uveliko zapaža i u prethodne dvije kaside. Slijedi stilski vrlo lijepa kasida koju je Ahmed Rušdi Mostarac posvetio muftiji i kasnijem šejhul-islamu Fejzullah-efendiji. Kasida ima 40 distiha i pisana je u remel-metru. Počinje stihovima: Ḥabbezā feyż-i İlāhī kerem-i Rabbānī Tāzelendi yine gülzār-ı cihān-ı fānī Böyle devr eyler ise vefk-i murād üzre eger Ber-devām olsun İlāhī felegiñ devrānı (K:VI:1-2) Krasno li je isijavanje milosti božanske, plemenitosti Gospodara Opet se osvježi ružičnjak ovog svijeta prolaznoga Ako se ovako u skladu sa željama okreće Neka vječno bude vrijeme božanske odredbe (prev. A. Kadrić) 72 Muḥammed melce-i ehl-i recādur / Muḥammed menba -ı luṭf ü aṭādur Muhamed je utočište ljudi nadanja / Muhamed je izvor dobročinstva i darivanja. (K:IV:1). 73 Ey resūl-i Ḥaḳḳ Muḥammed Muṣṭafā / Luṭf idüb feyżiñ bize ḳıl reh-nümā O poslaniče Istinitoga, Muhammede Mustafa / Dobročinstvo pokazujući, spoznaju od tebe kao vodiča nam darivaj. (K:V:1). 74 U rukopisu SÇ Ktp

226 Rušdi u kasidi hvali Fejzullah-efendiju 75 dok je još bio muftija. Fejzullah- -efendiju hvali i Sabit Užičanin i brojni pjesnici njegova vremena, kao i učenici kojima je predavao u medresi (Ajasofija medresi, Sulejmaniji medresi, medresi sultana Ahmeda i ostalim). Sedma poema u Divanu Ahmeda Rušdija Mostarca je zapravo prošireni gazel (gazel-i muzeyyel) posvećen Musahibu Mustafa-paši, drugom veziru u Carstvu za vrijeme sultana Mehmeda IV ( ). Odrastao je u Enderunu, a kasnije prešao u Has-odaju. Titulu musahiba stekao je u avgustu Ova Rušdijeva kasida je napisana najvjerovatnije iza spomenute godine. Pošto je otac Mustafa-paše bio umjetnik i pjesnik, i sam Mustafa je cijenio i pomagao umjetnike, učenjake i pjesnike. Bio je vrlo učen i obrazovan u mističkim znanostima. Poema koju je Rušdi Mostarac posvetio musahibu Mustafa-paši u prijevodu glasi: 226 PROŠIRENI GAZEL U POHVALU VEZIRA PRESVIJETLOGA BIĆA MUSAHIB-PAŠE, DA MU BOG DA SMIRAJA Zbog tebe handžar uvrede Ruža kroz sredinu pruži Da li bez ikakva cilja, o bulbule, kraj sebe ruža trn drži!? Čim sa bodljom, žudno, pun pehar pića ispi Dinar što u ruci njenoj stoji, ruža u sredinu postavi Sredina ružičnjaka, svaka strana, u tablu travara se pretvori Tako svaki ugao ružičnjaka ruža miomirisom ispuni Tragove od naredbe Pogledaj narodu pokaza, rascijepi Ruža onaj zastor negiranja što se u oku roba materijalnog svijeta nalazi Zašto bi podučavala Govoru ptica slavuja Ruža koja je ionako sada učenjakovo mjesto za kupovanje svjedoka /ka Istini/? Nek ne povećava Muku za slavuja svoga jadnoga, iskazivanjem plemenitosti Vrijeme dolazi da ovo lice što vatrom sipi ruža neće pronaći Grudi će njene na kraju strijela uzdaha slavujeva rascijepiti Ako ruža kao štit ne postavi na hiljade zidova gvozdenih U tmini Brige, o Rušdi, ne budi ruža za ružičnjak neki Za koji su lale zapravo ruža gdje je svjetiljka Skupa, izvorište svjetala njenih! 75 Loza Fejzullah-efendije predstavlja, prema predajama, jedan ogranak od loze Šemsi Tebrizija. Fejzullah-efendija postaje šejhul-islam godine, u vrijeme sultana Sulejmana II. Ova kasida je nastala najvjerovatnije prije spomenutog imenovanja, dok je još bio muftija.

227 Ako li sa mirisom đubrišta Vodom isijavanja Spoznaje ona želi biti Nek ruža ta do Dergaha Pašina dođe i djela njegova vidi Taj musahib 76 Mustafa-paša poslova uzvišenih Onaj je iz čije će bašče Dobročinstva ruža plemenitost Bdijenja uzeti Ako i na tren nađe zalaganja u perivoju isijavanja njegove Milosti Ruža bi zbog mirisa njegova dovela u stanje opijenosti Ako i na tren miris odgoja, poput lale, osjeti Od zbunjenosti svoje ruža će se sasma opijumom rose sa obraza ispuniti Nek se veseli i raduje, sve dok ne bude Svjedok Istine, po sudbini Sve dok se ruža kao ukras na turbanu svijeta ne pojavi! (prev. A. Kadrić) Posljednja Rušdijeva kasida posvećena je Mehmedu Rami-paši ( ). Bio je pisar u carskoj kancelariji (1686) i pjesnik. Ova pjesma je napisana prije nego je postao sadriazam (1703). U kasidi, budući da se obraća pjesniku, Rušdi hvali i svoju poeziju. Yoḳ senüñ ṣafḥa-i şi rüñde ġalat ey Rüşdī Nüsḫa-i naẓm-ı adūdur var ise yine saḳīm (K:VIII:32) Na tvojoj stranici poezije, o Rušdi, greške nema Rukopis poezije neprijatelja je opet, ako ga ima, pun pogrešaka (prev. A. Kadrić) Kasida se završava dovom, u skladu sa strukturalno-tematskim konceptom kaside u divanskoj književnosti, u kojoj Rušdi moli za dug i sretan život Ramija Mehmed-paše. Hronogrami (tarihi) Rušdija Mostarca Ahmed Rušdi Mostarac napisao je 87 hronograma (tariha). U njima je bilježio brojne događaje koji su se odvijali u njegovo vrijeme. Najviše tariha (26) opisuje smrt bliskih i/ili velikih ljudi pjesnikova vremena. Tarihi o rođenju 76 Savjetnik. 227

228 (17) na drugom su mjestu. Zanimljivo je da isto toliko tariha (hronograma) ima i o gradnji nečije kuće (doma). Ostali tarihi su o gradnji česama (5), o hamamu (2), o džamiji, pa čak i tarih o knjizi, što nije čudno s obzirom na to da je sam pjesnik poznat i pod nazivom Sahhaf (knjižar). Najviše je tariha napisano u remel-metru. Rušdi se izdvaja se među brojnim mostarskim pjesnicima kao pjesnik hronograma. U rukopisu Divana iz Sulejmanije biblioteke u Istanbulu nalaze se sljedeći hronogrami: Hronogram povodom osvojenja Kamenice, sultana Mehmed-hana Gazije (7b-8a); Drugi hronogram o osvojenju Kamenice (8a); Hronogram o sultanskom ustoličenju časnoga sultana Mustafa-hana (8a); Rođenje / hronogram sinova sultana Ahmeda Drugog (8a-8b); Hronogram o vezirskom zvanju rahmetli Mustafa-paše /Merzifonu Mustafa-paše (8b); Hronogram o (posljednjem) šehadetu Kopruluzdea, rahmetlije kome je oprošteno, Mustafa-paše (8b); Hronogram o smrti hana Mehmeda Giraja (9a); Hronogram za muftiju Mehmed-efendiju Ankarevija (9a); Hronogram o sadri-rumu Fejzullah-efendiji (9a); Hronogram o gradnji kuće rahmetli defterdara Ahmed-paše (9a); Hronogram rođenja Ahmed-paše, odabrana sina Mehmed-bega probranog sina defterdara Ahmed-paše (9b); Hronogram (10a); Hronogram o smrti kćerke Emira Čelebija (10a); Hronogram o gradnji odaje Nešati-efendije, šejha mevlevijskog u Edirnama (10a); Drugi hronogram za drugu odaju rahmetli Mevlevi Nešati-efndije (10b); Hronogram o kajmekamu Abdi-paši u Istanbulu (10b); Hronogram o gradnji dvorca rahmetli Kučuk Hasan-paše u Edirnama (11a); Hronogram o smrti rahmetli Fazlija Pašazade-bega, neka mu se Bog smiluje (11a); Hronogram o rođenju Mustafa-bega (11b); Hronogram o kući Abdulaha Čelebija (11b); Drugi hronogram za kuću Fazlija Pašazadea (12a); Hronogram za kuću dvorskog age Ismail-age (12a); Drugi hronogram (12a); Hronogram za česmu (12a); Hronogram o smrti rahmetli mevlevije Derviša Mustafe (12a); Hronogram o smrti Nešati-efendije (12a); Hronogram o smrti oca Kara Halife za mukabele, neka mu se Bog smiluje (12b); Hronogram o bradi jednog sina (12b); Drugi hronogram za kuću (12b); Hronogram o rođenju jednog sina (12b); Hronogram o rođenju sina Ahmed-efendije (12b); Hronogram o gradnji kuće Ismail-age u Bab-i seadetu, da mu Bog smiraj da (12b); Hronogram o mojoj ubogoj vlastitoj bradi (12b); Hronogram za kuću hazinedar-baše Mehmed-age (13a); Hronogram o smrti Mezakija Sulejman-efendije (13a); Drugi hronogram (13a); Hronogram o smrti Munla Čelebija, vaiza u Edirni (13a); Hronogram o smrti Nedim-efendije, 228

229 muderisa na Sahni-semanu, nek je na njega milost Božija (13a); Hronogram o smrti rahmetli Minkarizade-efendije (13a); Hronogram o smrti rahmetli Imad-efendije, sultanskoga ćehaje (13a); Drugi hronogram (13a); Hronogram o smrti Kato Mehmed-efendije (13a); Hronogram o smrti rahmetli Ejubija Sujoldžizadea (13b); Hronogram o smrti rahmetlije kome je oprošteno Simi-efendije (13b); Drugi hronogram (13b); Hronogram povodom smrti njegove visosti šejha Alaudin-efendije (13b); Drugi hronogram (13b); Hronogram za česmu Mustafa-efendije, sina sestre Ferarija Mustafa-paše (13b); Drugi hronogram (13b); Hronogram koji je predat kad je na funkciji vezira u Erzerumu bio Baki- -paša (13b); Hronogram o rođenju sina Damada Hasan-efendije (14a); Za opis, pjesma povodom sebilja na dvorcu u sultanskom Saraju... (14a). U hronogramu (tarihu) koji je napisao godine pod nazivom Siromah, autor hronogram vlastitoj bradi (Faḳīr Kendi Liḥyeme Olan Tārīḫdür, 12b) posljednjim stihom iskazuje se datum, 1074/ godina, i u njemu se pjesnik potpisuje vlastitim imenom Ahmed. Didi hātif ḫaṣmuñ tārīḫini Aḥmedā ḫattuñ mübārek idecek (1074/ ) Reče glas iz svijeta nevidljivog, hronogram suparnika O Ahmede, blagoslov će darivati brada tvoja! Pažnju privlači i jedan Rušdijev hronogram o rođenju sina Ahmeda 1079/ godine, pod naslovom Hronogram o rođenju jednog sina (Bir Maḫdūmuñ Vilādet-i Tārīḫidür,12b). Tarih o još jednom sinu pokazuje 1081/ godinu. Iako u nekim prijepisima Divana stoji da se radi o Ahmedu, tekst tariha upućuje na to da se radi o Ibrahimu, kojem Rušdi želi Božiju milost i sve najbolje. Kroz brojne hronograme može se pratiti i javni život Ahmeda Rušdija Mostarca, šta je radio, s kim se družio, u kojem društvu je boravio i do kojih osoba mu je bilo stalo. Svome prijatelju i pjesniku Nedimu, sinu istanbulskoga berberina i muderisu na brojnim medresama, uključujući i medresu Sahn-i seman sa plaćom od 60 akči, posvetio je hronogram (tarih) povodom prerane smrti, pod naslovom Hronogram o smrti Nedim-efendije, muderisa na Sahni-semanu, nek je na njeg milost Božija (Tārīḫ-i Vefāt-ı Nedīm Efendi Müderris-i Ṣaḥn Raḥmetüllāhi Aleyh, 13a): 229

230 230 Gitdi bir fāżıl didiler fevtünüñ tārīḫini Ṣaḥn-i cennetde Nedīmā ol nedīm-i ḳadimān (= H.g.) Ode uzoriti, izrekoše tarih njegova rastanka Nedime, na sceni rajskoj to je Nedim od dva Nedima vječna (1081/1670. godina) Rušdi je 1080/ godine napisao tarih o kajmekamu Abdi-paši pod naslovom Hronogram o kajmekamu Abdi-paši u Istanbulu (Tārīh-i Ḳa imaḳām-ı Şoden Abdī Pāşā Der-İstānbūl, 10b), a također i hronogram o kući Fazlija i o podizanju jedne česme u Istanbulu. Iste godine Rušdi je napisao i tarih o kući Abdullaha Čelebija (Tārīḫ-i Ḫane-i Abdullāh Çelebi,11b), kao i hronogram o kući amidže Ismail-age, dvorskog age (Hronogram za kuću dvorskog age Ismail-age / Serāy-āġāsı İsmā īl Āġānuñ Ḫānesine Tāriḫdür, 12a). Sljedeće, 1081/ godine Rušdi je sastavio hronogram o kući defterdara Ahmed- -paše (Hronogram o gradnji kuće rahmetli defterdara Ahmed-paše / Tārīḫ-i Bīnā-yı Ḫāne-i Merḥūm Defterdār Aḥmed Pāşā, 9a). Osim spomenutog Nedima, Ahmed Rušdi spominje i druge pjesnike i detalje iz njihovog života. Tako se u Rušdijevom Divanu može naći i hronogram (tarih) o gradnji kuće Nešati-efendije, pod naslovom Hronogram o gradnji odaje Nešati-efendije, šejha mevlevijskog u Edirnama (Tārīḫ-i Binā-yı Ḥücre-i Neşaṭi Efendi Şeyḫ Mevlevī Der-Edirne, 10a), iz 1082/ godine. 77 U isto vrijeme Rušdi je napisao hronogram (tarih) za jedan dvorac u Edirni pod naslovom Hronogram o gradnji dvorca rahmetli Kučuk Hasan-paše u Edirnama (Tārīḫ-i Binā-yı Serāy-ı Küçük Ḥasan Paşa Merḥūm Der-Edirne, 11a), iz 1082/ godine. Period kad je živio Ahmed Rušdi bio je period burnih zbivanja u Carstvu. Od tih zbivanja Ahmed Rušdi je posebno izdvojio osvajanje Kamenice 1083/1672. godine, sastavljajući tim povodom dva hronograma (tariha): a) Hronogram 77 Pjesnik Nešati je bio vrlo zanimljiv pjesnik i kesedar kod Bošnjaka Sarı Abdullah Bošnjaka, komentatora Mesnevije. Poznavao je sva tri orijentalna jezika. Boravio je u Konji i Edirni, a potom je bio šejh Muradije mevlevihane. Postao je vrlo blizak Sari Abdullahu Bošnjaku i pripadao je i bajramijsko-melamijskom tarikatu. Po stilu je pripadao pjesnicima sebki-hindi stila. Družio se na Dvoru sa istim ljudima sa kojima je bio blizak i Ahmed Rušdi Mostarac. Njegova poređenja i metafore uzimaju se kao primjeri sebki-hindi stila u divanskoj poeziji.

231 povodom osvojenja Kamenice, sultana Mehmed-hana Gazije (Tārīḫ-i Berāy-i Fetḥ-i Ḳameniçe / Sulṭān Meḥmed Ḫān Gāzī, 7b-8a); b) Drugi hronogram o osvojenju Kamenice (Tārīḫ-i Diğer Berāy-i Fetḥ-i Ḳameniçe, 8a). Bitka za Kamenicu / Kamjenjec odvijala se u mjesecu augustu Rušdi u svojim hronogramima veliča sultana Mehmeda IV kao junaka i osvajača Kamjenjeca, napominjući da je on, Rušdi, samo jedan od ljudi poetske naravi (erbāb-i ṭab ) koji je spjevao hronogram (tarih) tim povodom. Kako je pjesnik i šejh Sulejman Mezaki Dede iz Čajniča bio jedan od njegovih poetskih uzora, kada je Mezaki umro godine, Rušdi je povodom njegove smrti napisao dva hronograma: a) Hronogram o smrti Mezakija Sulejman-efendije: 78 Rušdi hronogram o smrti izreče: Nek Mezakiju dženetski perivoji budu mjesto užitka Spoznaje (1087/ godine) b) Drugi hronogram: 79 Neko dođe i izreče tarih smrti Sa ovosvjetskog skupa Pića povučen je Mezaki (1087/ godine) Rušdijevi gazeli i ostale pjesme Ahmed Rušdi Mostarac u Divanu ima 193 gazela. Rima u gazelima slijedi redoslijed slova u arebičkom alfabetu. Tematika je različita. Bio je pod utjecajem perzijskih pjesnika, ali je bio uključen i u poetska kretanja svoga vremena u istanbulskim kulturnim krugovima. Rušdi ima jedan gazel od 14 distiha (28 78 Tārīḫ-i Vefāt-ı Mezāḳī Süleymān Efendi (Divan 13a): Fevtünüñ Rüşdi didi tārīhüni / Bezme-gāh ola Mezākī ye cinān بزماكه اوله مذاقى يه جنان 79 Tārīḫ-i Diger (Divan;13a) Biri geldi didi tārīh-i fevtün / Çekildi bezm-i dünyādan Mezāki جلكدى بزم دنيادن مذاقى 231

232 stihova), jedan od 13 distiha (26 stihova), dva gazela od po 12 distiha (24 stiha), 1 gazel od 11 distiha (22 stiha), tri gazela od po 10 distiha, 22 gazela od po 9 distiha, 12 gazela od po 8 distiha, 75 gazela od po 7 distiha, 22 gazela od po 6 distiha, 54 gazela od po 5 distiha i 2 (nepotpuna) gazela od po 3 distiha. Najviše gazela je napisano u hezedž-metru, a pjesnik preferira redif-rimu. Početni, uvodni gazel pisan je u skladu s poetskim zahtjevima uvodnih gazela u divanima pjesnika, što se vidi iz sljedećeg Rušdijeva gazela: 232 GAZEL (1) Kad stanište tajne Istinske spoznaje meni ciljem postade Gospodaru, Svoju milost Ti učini bakljom na stazi Upute Svaki list koji vidjeh tajni značenja prethodio je Svaki vrt mladica ruže sad mi škola postade Ako već gledaš kao onaj što gleda okom pouke Eto, za mene su uvijek bespomoćni bliski prijatelji, o srce Opet nema ni trunke spasa, o srce, od crne sudbine Iako je sunce što svijet ukrašava tek zvijezda za mene Otkako svjetiljka noćna na rani ljubavi ukrasi tijelo moje Noć svjetlija od svijetloga dana postade, za mene Dok voljena osoba pije krv zaljubljenih, a ja otrov Tuge Nemoguće je uopće da mi krv ta pićem postane. Dok se koketi i suparnicima svakog trena otvara poput ruže O Rušdi, ta pupoljak usna ni tren se ne otvara za mene. 80 (prev. A. Kadrić) Ahmed Rušdi Mostarac Sahhaf ubraja se u značajnije pjesnike ljubavne lirike prožete tesavufskim učenjem. Brojni su gazeli koji ukazuju na tu činjenicu. Dakako, motivi zajednički u svim orijentalnim islamskim književnostima sreću se i kod Ahmeda Rušdija. 80 Menzil-i sırr-i ḥaḳīḳat oldı çün maṭlab baña / Meş al-i rāh-ı hidāyet feyżüñ it yā Rab baña Her varaḳ gördüm ki olmuş sırr-ı ma nīden sabaḳ / Her ben-i naḫl-i gül oldı şimdi bir mekteb baña Çeşm-i ibretle ḥaḳīḳat-bīn olub ḳılsan naẓar / Āşinālar ey göñül bīgānelerdir heb baña Yoḳ yine baḫt-ı siyehden ey göñül zerre ḫalāṣ/ Āfitāb-ı ālem-ārā olsa da kevkeb baña Şebçerāġ-ı dāġ-ı ışḳıñ zeyn idelden cismümi / Rūz-ı rūşenden daḫi oldı münevver şeb baña Yār nūş-ı ḫūn-ı uşşāḳ itmede ben zehr-i ġam / Hiç ne mümkündür o ḫunı ola hem meşreb baña Nāz ile aġyāra her dem āçılurken gül gibi / Bir nefes āçılmadı Rüşdī o ġonce-leb baña

233 GAZEL (2) Pošto sam ja u ljubavi kao Medžnun, meni uputa i savjeta biti ne može Kakav god da je uvojak tvoj, ne može biti takav da me ne sveže O ti što patnju daješ, obećanje ispuni svoje Ma što da ti bijaše, shvatih, ja nisam onaj kojem treba lažno osmjehivanje Toliko sam poludio u ljubavi prema solufu osobe voljene Kad bi okovi moji kao Mliječni put bili, ne bi mi okovali noge Puno sam razmišljao, ali za neprijateljevo uništenje Osim užeta uzdaha moga, ni jedna mi omča posebna ne pomaže Da kao moja narav poetska obiđe megdan riječi krasne Na sceni svijeta ovoga, o Rušdi, nema dobra ata za mene. 81 (prev. A. Kadrić) Bašagić navodi primjere Rušdijeve poezije iz gazela koji se bilježe u raznim tezkirama, kao što je i sljedeći: Tvoje usne u mojoj se duši Odrazuju ko rubini pravi; A kad tvoje zamislim obraze U mašti se sto ruža pojavi. Kada maštam o tvojim kosama, Od dumana uzdaha mojije U srcu mi stotinu svrtaka Vatrenije okolo se vije. Kada vidim kroz solufe tvoje Žarko lice kako divno sija, Ko na vatri povijesmo vune Po mom srcu muka se savija. (prev. S. Bašagić) 81 Pisan je u remel metričkom obrascu (Fa ilātün Fa ilātün Fa ilātün Fa ilün): Çünki ben Mecnūn-ı ışḳum nuṣḫ ü pend olmaz baña / Kākülüñ olursa olur ġayr-i bend olmaz baña Ey cefā-cū ġayre eyle va de-i incāzüñi / N eyduken bildüm senüñ ben rīşḫand olmaz baña Öyle mecnūn olmuşum sevdā-yı zülf-i yārla / Kehkeşān zencīrüm olsa pāy-ı bend olmaz baña Çok tefekkür eyledüm ammā helāk-i düşmene / Rişte-i āhümden özge bir kemend olmaz baña Seyr-i meydān-ı belāġat itmege ṭab um gibi / Arṣa-i ālemde Rüşdī bir semend olmaz baña 233

234 234 Slično je i sa sljedećim odlomkom: Niti teži za rumenom ružom Ni za šetnjom po tom perivoju Srce, nego hoće sevli biće, Gondže-usta, hoće dragu svoju. Najpošlje će jedrenjača srca, Da željene luke se dovreba; Jedan dan će i vjetar puhnuti. Kako želim al vremena treba! (prev. S. Bašagić) Rušdi je bio ne samo pod utjecajem osmanske poezije svoga vremena nego i pod utjecajem perzijske poezije, kao što se vidi iz Rušdijevih perzijskih gazela koji se navode u raznim tezkirama. Poeziju na perzijskom, osim Bašagića, u radovima na našem jeziku aktualizirao je i Namir Karahalilović. 82 Ilustracije radi, navest ćemo prijevod jednog Rušdijevog gazela napisanog na perzijskom jeziku: Od žara ljubavi za tobom grudi mi spržene avaj, S tvojih mi rumenih usana pića ne zapade avaj; U ruci stalno mi čaša, u glavi želje ljubavne, Na vodi i zraku se utaborih poput pjene avaj; Otrgnuh cvijet želje, jesen stiže a nestade Proljeća mog života, mladosti cvijetnjaka avaj; Ljepotom što svijet prži pogledaj mi lice, Ne vidjeh: draga prođe kao sunce avaj; Zbog toga da uzdahne niko ne pomišlja, Žurno kao život moj ide ta ljepotica; Hiljadu usijanih tačaka, hiljadu slova patnje, Iz tvoga rukopisa moj izbor takav je; Lijek zatražih od nje svoga srca bolovima, S rumenih joj usana odgovora nema avaj; 82 Detaljnije: Namir Karahalilović, Neke formalne i stilske osobenosti jednog gazela Ahmeda Rušdija Mostarca na perzijskom jeziku, POF 58/2008., Sarajevo, 2009, str

235 Vjernost zašto tražim od tvog miga pijanoga, Avaj, zbog tog čina nedostojnoga avaj; U mislima čas njen mi stas, čas sastanak Sav mi život postade maštanje i sanak; Mahmurluk razdvojenosti Rušdi dokad da trpi, Vinom susreta s tobom on se ne opi avaj. (prev. Namir Karahalilović) 83 Nakon gazela u Rušdijevom Divanu slijedi pjesma naslovljena kao hronogram o završetku knjige (51b-52a). Nakon toga su mufredi u poglavlju Ebyāt (52a), a potom vrlo zanimljiv dio Rušdijevog Divana, dio koji se sastoji od većih ili manjih poetskih odlomaka, složenih prema rimi na principu alfabetskog redoslijeda finalnog grafema u bejtovima. Slijede pjesme na perzijskom (62b-63a) i, na kraju, pojedinačni bejtovi (distisi) i matlai (63a-64b). 84 Poetsko djelo Ahmeda Rušdija Mostarca i po obimu i po stilskom izrazu zaslužuje posebnu pažnju istraživača naše kulturne baštine na orijentalnim jezicima. 83 Vidi: Namir Karahalilović, Neke formalne i stilske osobenosti jednog gazela Ahmeda Rušdija Mostarca na perzijskom jeziku, POF 58/2008., Sarajevo, 2009, str Rušdi Mostarac je i pjesnik matlaa, kojih u Divanu, u posebnom poglavlju ustrojenom po alfabetskome redoslijedu, ima čak 403. Najviše ima matlaa sa rimom na ra, nūn, he, ya i elif. Skoro polovina je pisana u remel-metru. U nekim prijepisima Rušdijeva Divana pojedini matlai nalaze se u poglavlju o mufredima, i obrnuto. Slično je sa kit ama, nazmovima i kratkim mesnevijskim distisima. 235

236 26. BULBULI MOSTARAC Bulbuli Mostarac je pjesnik s kraja 17. i s početka 18. stoljeća. 85 Poezija mu je često provokativna, katkada i sarkastična. U jednoj pjesmi o nekim uglednicima u Travniku godine Bulbuli koristi neobične lekseme iz razgovornog stila. Štaviše, neke lekseme su osobitost argo izraza. Dosta njegovih pjesama bilježi Muhamed Enveri Kadić u rukopisnom zborniku Tarih-i Enveri. Za jednu pjesmu Bulbulija Mostarca, Kadić kaže: Ovo je Vekaji-nama, pjesma događajnica, koju sam našao u jednoj medžmui a koju je spjevao jedan od mostarskih pjesnika Bulbuli-efendija, u vrijeme kad je Halebi Osman-aga sa mostarskim gazijama dočekao i svladao ćafire u napadu Jankovića, zapovjednika pljačkaša iz Zadra, na Mostar sa osam hiljada vojnika. (TE:IV:B ) VEKAJI-NAMA BULBULIJA MOSTARCA (Odbrana Mostara godine) Razbojnici zadarski, vojske predvodnici Kraj Generala u inat zapali: Grad Mostar, počev od ćuprije Spalit ćemo i uzeti imovine preko mjere! 87 Hajduke razbojnike sakupivši Hrđu ugarsku uglačali Odijelo svoje ucrnjeli Spominjati otpočeše svoje križeve i kipove Vidi: Adnan Kadrić, Odbrana Mostara od napada uskoka iz Dalmacije godine kroz poeziju pjesnika Bulbulija Mostarca, Istraživanja, časopis Fakulteta humanističkih nauka u Mostaru 5/ 2010, Mostar, 2010, str Zadre eşkiyasının serdarı Yankoviç sekiz bin askerle Mostar şehrine hücumünde Halebi Osman Ağa Mostar gazileriyle karşu çıkub küffarı bozduklarında Mostar şuarasından Bülbüli Efendinin tanzim idüb bir mecmuada bulduğum Vekayi-namedür. 87 [I] Zadre eşḳiyāsı oñ ser- askeri / Ceneral yanunda düşmüş ināda / Mostāruñ şehrūnı köpriden beri / Yaḳaruz mal alub ḥadden ziyāde. 88 [II] Cem eyleyüb ḫaydūd eşḳiyāsunı / Sildirdiler Mācāruñ pāsūnı / Ḳaralar eyleyüb her libāsunı / Getürüb ḥaçların putların yāda.

237 Na Mostar odluku donijeli Želja im je pravovjerne uznemiriti Ne znaju da su sreća i sila prolazni Mudrost i sva moć silna kod Boga je 89 Sa osam hiljada vojnika prodrijeli Na blizu sat vremena stigli Palite sve rekoše zapovjednici bezvjerni Ta, Halebić ode do Gabele 90 Odjednom šahi-top sa zapuca utvrde Zbuni odjednom nevjernike sve A gazije mostarske, i zapovjednik i spahija Iznenada krenuše i konjica i pješadija 91 Predvodi ih Halebija Osman-aga U hrabrosti poput Rustema Zala 92 Uzrok propasti dušmanina Stade čvrsto između, kao brana Aleksandra Velikoga 93 Ispod mu je arapski konjic, u ruci koplje Jezikom doziva ime Boga uzvišenoga Upiškit će se vještica kobila kad krv ugleda On u vojevanju na epopeju o Rustemu podsjeća 94 Čim ga ugledaše din-dušmanski razbojnici Jankoviću govore želimo se izgubiti 89 [III] Mostār a üstüne eyleyüb niyyet / Murādları mü minlere itmek eziyyet / Bilmezler kim gider devlet ü izzet / Ḥikmet ü ḳudretler cümle Ḫodā da. 90 [IV] Sekiz bin askerle eyleyüb aḳın / Bir sā atlıḳ yire geldiler yaḳın / Ser- askerleri söyler bi-yaḳīn yaḳın / Gabela ya gitmiş Ḥaleblī-zāde. 91 [V] Atuldı ansuzın ḳal adan şāhı / Şaşurdı cümleten ehl-i küffārı / MOSTAR gāzileri mir ü sipāhi / Yürüdiler birden atlu piyāde. 92 Legendarni vitez iz drevne perzijske epike. 93 [VI] Öñlerince Osmān Agā Ḥalebī / Şücā atda Rüstem Zal mānendi / Düşmeni bozmanıñ oldı sebebi / Sed-i İskender olub durdı arada. 94 [VII] Altında küheylān elinde mızraḳ / Dilde ism-i a ẓam-ı Ḥaḳḳa yalvarmaḳ / Görse ḳan ḳaşanur cāzu-yı ḳısraḳ / Rüstem-i destāne beñzer gazāda. 237

238 Čini se, nevolja od Boga ovdje stiže Sad ovaj svijet u nemir stavlja 95 Daj da se vratimo i odemo zdravi mirni Inače će sada vel ki kijamet nastupiti Gle, na jahaču zekana taj znak posebni U zraku je, gle, iznad njega kao sjena 96 Janković reče: Ne bojte se, junaci 97 Mi smo brojniji, sad su oni u manjini Spalimo njihove krajeve, silnu krv prolijmo mi Neka im gvozdeni lukovi budu bezvrijedni kao lukovi za vježbanje 98 Dušman traži pravo na plijenove brojne Gazija jeste malo, ali umrijeti žele Istog trena iz nevidljiva svijeta ljudi pristigoše Glas Hu, Allah po zemlji i nebu raširi se 99 Govoreći Allah, Allah, sve gazije Sa dušmanom se lice u lice suočiše Poredane grupe njihove u redovima poražene Razbijene bijahu, u međuprostoru ni trena nisu zastajale 100 Znalac koji način redanja 101 poznaje Nađe sredstvo da se ostvari cilj vojevanja 95 [VIII] Görünce düşmen-i dīn eşḳiyāsı / Yanḳo-ogluna dirler hey yoḳ olası / Bunda imiş meger Ḥaḳḳıñ belāsı / Şimdi bu ālemi virür fesāda. 96 [IX] Dönelüm gidelüm sag u selāmet / Yoḫsa şimdi ḳopar ḳızıl ḳıyāmet / Ḳır atlıda görüñ özge alāmet / Üstünde sāye-var baḳın havāda. 97 U izvorniku stoji JUNAKLAR (turski plural od bosanske riječi junak ). 98 [X] Yanḳo-oglı dir ḳorḳmayın yunaḳlar / Biz çoḳluguz şimdi azluḳda añlar / Yaḳalum illerin dökelüm ḳanlar / Demürden yayları olsun kepāde. 99 [XI] Düşmen çok ganīmetü l-ḥaḳḳa ṭālib / Gāzīler az ama ölmege rāgib / Hemandem irişdi ricāl-i gā ib / Doldı Hu āvāzı arż u semāda. 100 [XII] Allāh Allāh diyüb cümleten guzāt / Ṣundılar düşmana yüz yüze bi z-zāt / Düzülmüş alaylar yıḳılmış ḳat ḳat / Bozuldı durmadı bir dem arada. 101 Višeznačan stih. 238

239 Rezultat su životi brojnih ćafira Obavijest na gumnu Sudbe piće 102 dopunjava 103 Zazvečaše veliki noževi, vojnici se pokrenuli Mnogo srca ukočenih, glava odsječenih bi Božijom milošću se zbiše te stvari Po ovome, ćafir ostade u muci i strepnji 104 Pobjegli su, otišli lica crnih Odluke se u bijeg pretvorile: A zašto li dođosmo mi u ove krajeve! Odlazeći među sobom su se svađali 105 Dušmani se povlačiše uz uvrede Gazije se uz veselje vratiše Šehidi odoše u džennet uz svjedočanstvo vjere A sad su sa hurijama usred užitka i zabave 106 Gledajući kako Osman-aga živ dolazi Bogu su se zahvaljivali i suze lili Stari su šejhovi pred njih izlazili Svi su došli nek su blagoslovljeni! 107 Tako on sa gazijama u tvrđavu uđe Uz Božiju odredbu namjeru ostvario je Onima što su žrtvovali glavu i srce zlato darivao je Srce mu u ljudskosti, ruka darežljiva bijaše Radi se o piću vječnosti koje hazreti Hidr toči junacima na bojnom polju. Ovaj motiv sreće se u narodnim pripovijetkama. 103 [XIII] Ceng içinde bilen dize uṣūli / Gazā murādına buldı vuṣūli / Nice kāfirlerüñ ömri maḥṣūli / Felek-i hırmanunda sav doldı bāde. 104 [XIV] Çalındı ṣaturlar sürüldi leşker / Çok diller tutuldı kesildi başlar / Ḥaḳḳ ıñ ināyeti oldı bu işler / Bunca kāfir ḳaldı cevr ü izāde. 105 [XV] Ḳaçdılar gitdiler yüzleri ḳara / Ḳararları tebdīl oldı firāra / Aceb niye geldik biz bu diyāra / Gider iken çekişürler arada. 106 [XVI] Düşmenler çekildi ḥaḳāret ile / Gaziler döndiler beşāret ile / Şehidler gitdi cennete şehādet ile / Şimdi ḥuriler ile ẕevḳ ü ṣafāda. 107 [XVII] Osmān Agā sāg vuṣūluna baḳub / Ḥaḳḳa şükr iderken gözyaşın döküb / İḫtiyār pirler ḳarşuya çıḳub / Cümlesi geldiler mübārek bāde! 108 [XVIII] Gāzilerle çünkim ḳal aya girdi / Ḥaḳḳıñ emriyle murāda irdi / Baş dil getürene altunlar virdi / Dili mürüvvetde idi eli seḫāda. 239

240 240 To je Aga, velikog srca je ratnik, ratnik je On ne broji koliko daje, niti se hvališe Ljudski rod ovakvog junaka daje Kad bude pravog povoda, u svako vrijeme 109 Nek se radosne vijesti rašire, nek odlaze Slavuji što uče dove nek budu na sve četiri strane Molim da se kod Boga za griješne zauzme Vladar poslanika na Dan kazne 110 Od osam hiljada ratnika i tri stotine sokolova On poredak pokvari i vještinu pokaza Godine 1104., mjeseca safera [oktobra 1692.] Ratove je vodio i stigao do cilja 111 Poput leptira stalno izgarajući govoriš Svoju ljubav snažno, poput ašika izričeš O Bulbuli, iskreno govoriš Tako mi Boga, u stilu su riječi i koketiranje tvoje 112 U odvojenosti od Njega koliko smo samo u Tuzi Jedan tren kod Njega niko neće za hiljadu tuga mijenjati O peharniče /Istine/, piće boje ruže donesi Izgleda da opojno piće /Spoznaje/ tugu otkloni. 113 (prev. A. Kadrić) U svojoj poemi o Travniku Bulbuli hvali Travnik (TE:IV:B ), počinjući poemu sljedećim stihovima: 109 [XIX] Agadur ḳoçaḳdur gazidür gāzi / Ne çoḳlugı ṣayyār ve ne ḫod-ārāyı / Beşer ṭogurlar idi böyle şehbāzı / Öz ḥāṣıl olsa her bir anāda. 110 [XX] Müjde ḫaberleri yayılsun gitsün / Du ā bülbülleri dört yanda olsun / Dilerüm Ḫodā dan şefā at itsün / Sulṭān-ı enbiya ruz cezāda. 111 [XXI] Üç yüz şehbāz ile sekiz biñ erüñ / Arzın bozub arz eyledi hünerüñ / Tāriḫi biñ yüz dört şehr-i ṣaferüñ / Gazālar eyleyüb irdi murāda. 112 [XXII] Pervāne-veş yana yana söylersin / Işḳın yegin āşıḳāne söylersın / Ey Bülbülī sādıḳāne söylersin / Billāhi sözlerüñ nāzuñ edāda. 113 [XXIII] Nice bir çekelüm gurbunda gammı / Biñ gamma degişmez kişi bir demi /Getür biri sāḳī mey külfümi / Dāfi -i gamm imiş meger ki bāde. 114 Četvrti svezak završava na 252 strani, da bi se nastavio od broja jedan u istom svezku. Oznaka B ovdje znači drugi dio svezka.

241 O srce, s tobom dođoh do ushita Stalno spominjimo Uzvišenoga Slavljenoga Boga! Oni što svijet obilaze, od jednog kraja do drugoga Kažu: Travniku nema ni približno sličnoga! Dalje opisujući Travnik, Bulbuli pjeva: Oko njega su brda, u ravnici je polje, Sa četiriju strana izvire voda što (radosno) teče. Nekad je srce siromašak, nekad vladarem postaje, nekad se smije, nekad mu je posao da zapomaže. Musala njegova, začudo, mjesto za razgledanje biva. Za Bajram se staro i mlado skuplja iz njega, Travnika. Čvrsta i jaka je zgrada tvrđavska, Duša urešena je njegov dizdar-aga. Brat njegov je ljudina od čovjeka, Od njega nikome štete nema. U svakom trenu dobro činiti njegovo zanimanje je, Osoba koja je po svemu učena i odgojena. Sad je vođa skupine spahija; On osobno spahije obuzdava. Navečer su kapije tvrđave zatvorene, Grudi zaljubljenih ranjene... (prev. A. Kadrić) Pjesnik Bulbuli Mostarac u nastavku poeme kritizira licemjerstvo nekih šejhova koji se u javnosti prikazuju na jedan način a u tajnosti vode dvostruki život. Ako se analizira detaljnije poezija Bulbulija Mostarca, samo se donekle nazire sva složenost društvenih odnosa unutar kojih su svojom riječju djelovali i pjesnici. U jednom gazelu kojeg bilježi Kadić Bulbuli pjeva o jeseni, kako je stigla jesen, brda požutjela, a bulbul (slavuj) ne može pjevati o svome stanju. U tom gazelu Bulbuli se pokazuje kao pjesnik snažnog lirskog izraza Bulbuli je napisao i tarih (hronogram) o obnovi tvrđave u Počitelju 1112/ godine. Vidi detaljnije: Vančo Boškov, Nepoznati pjesnici Bulbuli Mostarac i Šahinaga i hercegovački namjesnik Nevesinjac Redžep-paša, Život, XXIV, br 6., Sarajevo, 1975, str. str

242

243 VII. Mostarska poezija i učenjaci u 18. stoljeću: okretanje lokalnim temama, elegije i mistička poezija Mostarska poezija 18. stoljeća veliča život kroz hronograme i opisuje smrt uglednih mostarskih učenjaka kroz elegije njihovih učenika. Dominiraju elegije koje su sastavljali pjesnici kao što su: Mustafa Krpo Maili Mostarac (elegija napisana godine povodom smrti mostarskoga kapetana hadži Ahmedage Vučjakovića), Ibrahim Opijač (o smrti šejha Juje), Naimi Mostarac (elegija o smrti mostarskog muftije i šejha Ali-efendije) itd. Grad Mostar opjevava se na najmanje dva načina: poletnim, radosnim stihovima kad se opjevava obnova tvrđave ili kakvog objekta u Mostaru i okolini (obnova česme u poeziji Abdala Mostarca, obnova tekije na Buni u hronogramu šejha Ali-efendije Vaiza itd.), odnosno tužnim stihovima kad se opisuje kakva nedaća koja je zadesila grad, kao što je poplava i slično. U poeziji i prozi na perzijskom, ali i na osmanskom turskom jeziku istakao se pjesnik Bulbulistana šejh Fevzi Mostarac. Tradicija pisanja nazira (paralela) i dalje se nastavlja, a poezija na koju se pišu paralele uglavnom je poezija nekog lokalnog, mostarskog pjesnika. Lokalni elementi, dakle, prevladavaju u mostarskoj poeziji 18. stoljeća. U cjelini gledavši, najpoznatiji su sljedeći mostarski pjesnici u 18. stoljeću: Abdal-efendija Mostarac, Mustafa Krpo Ma ili, Tab i, Ibrahim Opijač, Gunahi Mostarac, Hilmi Mostarac, Fevzi Mostarac, Šejh vaiz Alija, Na imi Mostarac i Muhamed-efendija Ćišić. 243

244 27. ABDAL-EFENDIJA MOSTARAC Bilješke o gradnji raznih objekata iskazane stihovima svjesni su poetski postupak kanoniziranja kulturalne memorije mostarskog društva. Stihovi su istodobno i dokument koji svjedoči vrijeme i okolnosti izgradnje, ali i tekst koji uvodi poeziju u svakodnevicu ljudi u Mostaru u vremenima u kojima su sastavljani. O tome svjedoči i poezija pjesnika Abdala Mostarca. Mostarski pjesnik Abdalefendija poznat je po hronogramu na turskom jeziku koji se nalazi u zborniku Tārīh-i Enverī Muhameda Enverija Kadića (TE:V:53). U hronogramu se opisuje obnova česme u Mostaru 1113/ godine. 1 Tarih o gradnji kuće Šejhzade (Šehović) Ismail-efendije 1103/ godine (TE:IV:B 102) glasi: Šejh Ismail-efendija, sin Ismail-efendije, imam Stanište napravi i još ga zaštitom upotpuni poput ptice papige. I dok je veliki mimar još dovršavao, stiže Abdal u razgledanje O lijepi sine krasni hronogram, gradnji izreče. (1103/ godine) 2 (prev. A. Kadrić) 1 Hronogram u prijevodu glasi: Carski starješina čauša / Velikim djelom preporodi Mostar Provodeći vodovod hiljadu stotinu i trinaeste / Nagradi ga, Bože, rajem Firdevs. O Stvoritelju,primi dovu Abdalovu / U ime Mustafe (vjerovjesnika Muhameda) i četvorice njegovih drugova godina 1113/ (prev. M. Mujezinović). Usp. Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika BiH, knjiga III, (drugo izdanje) Sarajevo, 1998, str Şeyḫ İsmā īl Efendi zāde-i İsmā īl Efendi el-imām Ṭūṭi ḳuşı gibi bir mesken yapup hem ḳoruca ḳıldı tamām Ulu mi mārı henüz itmām iderken geldi Abdāl seyr içün Didi tārīḫin binānıñ ḫūb eya zibā gulām! (1103) 244

245 28. MUSTAFA HURREMI Mustafa Hurremi živio je krajem 17. stoljeća i u prvoj polovini 18. stoljeća, između i godine. Potječe iz mostarske trgovačke porodice. Bio je jedno vrijeme kadija u Imotskom i Ulogu. Hurremi je autor djela Niẓām al- ulamā, biografije Mustafe Ejubovića Šejha Juje. 3 Kao što se da vidjeti iz njegovih rukopisnih djela Mustafe Huremija, on je i pisac jedne biografije, ali se okušao i u pisanju autobiografija. DOŽIVLJAJI SIROMAHA HURREMIJA, GRIJEŠNOG MUSTAFE SINA HADŽI AHMEDA SINA HURREMA Moj gospodine, izlažem i objašnjavam ono što mi se dogodilo i kuda je božje određenje oca hadži Ahmeda vodilo. Trgovina je bila uzrok njegovog preseljenja iz Mostara u Sarajevo radi opskrbljenja. U Sarajevu se oženio i udomaćio i tamo se lijepo nastanio. Mnogo je godina tamo bezbrižno proživio, zadovoljno i sretno je život provodio. I ja siromah sam se rodio tamo, neka mi bog i život uzme tamo. Vrati se u rajsku kuću rekoše, otac i majka jedno za drugim umriješe. Tek što je ovo siroče tri godine navršilo, starateljstvo je u tešku situaciju došlo.»koliko ujaka imaš od kojih nema nikakve koristi!«bez obzira na sadržaj oporuke, znao je jesti Ono što su otac i majka ostavili, on je pojeo, od prevelikog novca siromahu nije ništa ostavio. Godine 1109, i ono što je ostalo, sa stradanjem Sarajeva nam je propalo. 3 Vidi detaljnije: Gazić, Lejla, Autobiografija u stihu mostarskog pjesnika Hurremija, POF XX-XXI/ , Sarajevo, 1974, str

246 Plač i jadikovanje bili su lijek tegobi, nevolja me pogodila, izbezumljenog u seobi. Došao sam do Mostara, mojih predaka postojbine, postao sam pisar kod njegovog muftije, moj gospodine! Prošlo je neko vrijeme. Tek sam se u pisarstvu malo usavršio, a gospodin muftija je preminuo. Neko vrijeme sam u bijedi proveo. Čim je u Bosni Mustafa-paša namjesnik postao, i ja sam u vojsci pisar postao i naib kadije Sulejmana sam postao. Kakav je to kadija, kao Šurayh, odlučni kadija! Kakav je to sudija, kao Ibn Ğalal sudija! Sarajlija je, Sulejman svoga vremena je, po darežljivosti Hatem i Bermeki je. S Krita je otpušten i Ibn Musa, u rješavanju sporova on je sam Musa. Ja sam u vojsci na dužnosti naiba, bio sam kamen, ponovo sam postao dragulj. Službu sam pošteno vršio, od seraskera sam odobrenje dobio. Zbog moje službe postavljen sam na dužnost, dodijeljeni su mi Imotski i Ulog. Mnogo je stambolskih službenika, za nevolju sam dobio kadiluk Cernicu i Jajce. Na položaju ubirača poreza bio sam triput, ne dozvoli da budem kažnjen i četvrti put. Bože, Hurremi je tvoj rob, uistinu, tvoje je da uzimaš i daješ. (prev. Lejla Gazić) Iako je navedena autobiografska pjesma kratka, ona, sa aspekta žanra, zaslužuje posebnu pažnju u proučavanju autobiografskoga žanra u bošnjačkoj književnosti na orijentalnim jezicima. Ne ulazeći u to da li je Hurremi imao namjeru pisati neko duže djelo ili je samo želio zabilježiti neke osnovne napomene o sebi, njegova pjesma je vrlo važna za komparaciju sa tekstovima slične naravi u bošnjačkoj literarnoj tradiciji. 246

247 29. MUSTAFA KRPO MAILI Avaj, kakve li su to razbacane tačke na obrazu voljene?! Da li su tu da se ulovi ptica srca, ili tek zrno prosuto je? (Maili Mostari) Pravo ime mostarskog pjesnika Mailija jeste Mustafa-aga Krpo (Krpo-zade). Na početku pjesama koje je sastavljao vrlo često pored imena piše i Mostari (Mostarac). Živio je u drugoj polovici 17. i u prvoj polovici 18. stoljeća. Navest ćemo nekoliko pjesama Mustafe Krpe Mailija Mostarca iz jedne medžmue koja se čuva u rukopisnoj zbirci OIS R. 21. Poznata je njegova elegija (tužbalica) napisana godine povodom smrti mostarskoga kapetana hadži Ahmed- -age Vučjakovića. 4 O Mailiju Mostarcu pisao je i Bašagić dajući prijevod nekih njegovih stihova. O njemu pišu i ostali naši istraživači, kao što su: Šabanović, Handžić, Nametak, Gazić, Trako, Omerika i drugi. No, nažalost, osim Bašagića gotovo da niko dosad, iz nekog razloga, nije prevodio pjesme ovog poznatog mostarskog pjesnika. Našu pažnju privlače hronogrami i gazeli Mailija Mostarca, od kojih ćemo napraviti izbor i donijeti prijevod odabranih stihova. 1) HRONOGRAM KOJI JE IZREKAO KRPO MUSTAFA-AGA, POVODOM SMRTI HADŽI AHMED-AGE, NA PUTU ZA HADŽ, 1124/1712. GODINE, DOK JE JOŠ BIO KAPETAN U MOSTARU Nevjerna je starica kuća ovosvjetska, o srce Ne budi nemarno, niti jedan tren ne propuštaj priliku da oči otvoriš Recimo da je kod tebe imetak Karunov i vlast Husreva Džama i Džema Na kraju, sve to prolazi sreća u vlasti neće ostati Sudbina nemilosrdna, gle šta od kapetana učini Na putu Istine, na početku, učini da se silno napati Kako je pero ono koje želi osobinu uvojka objasniti Obaveza tako postade, kad mi snage nestade, njega pohvaliti Dok njegovo zanimanje post, namaz i ratovanje stalno bi 4 Njegovih pjesama ima i u Arhivu Hercegovine u Mostaru, R

248 248 U svako vrijeme farz i sunnet neprestano oživljavao bi Čestita porijekla i čista ugleda, čist kao novorođenče on bi Oko Venerino da li vidje do tog dana takve čestitosti! Od ovoga čestitost shvati, u dosta bitaka on bi Od rana ga čuvaše svakog trena Uzvišeni, Bog Istiniti I još se od ovoga dobro razumije, da je on čestite odjeće časti Od dušmana ni koliko trunčicu nedaća ne doživi Na Božijem putu imetak i život trošio bi Zato na ovome svijetu steče puno moći i visoke počasti Nikada niti trena on svoje lice od lica neprijatelja ne okrenu Zbog toga mu Istiniti na svakome mjestu pomoć podari I hrabrost i veliku moć u osvajanju i prilježnosti i državi Sami Hajdar Alija, koji stalno u prvim redovima je, njemu moć omogući Da li danas postoji sličan na megdanu hrabrosti Koji će neprijateljima vjere takav udarac i udar zadati?! Ima razloga ako se slavi njegovoj kaže da je Rustem Drugi Jer i danju i noću trud i žrtva bi njegovo nastojanje da se bori! U skladu s tim, prema neprijateljima vjere njegova moć nedostatna ne bi Ne misli da će kod Boga takvo njegovo služenje propasti! Da li je puno ako na vječnome svijetu postigne još počasti Kad je Bog naredio Ne gubite nadu u milost Moju, vi! Jedno vrijeme ga je doista u osamu odvukla ova sudba Dok je tako, opet za ovim svijetom želju ne osjeti. Dok ni koliko trun poštovanja prema imetku i mjestu ne posveti Sa četiri strane, gle kako mudrost njegova uzvisi Pomoći će imetak i ovaj svijet postajući činiteljem djela dobrih U ahiretskoj zaradi bijaše njegov napor da razmišlja i zikir čini Učeniku na putu Spoznaje postaje gost poput Ibrahima, Prijatelja Boga Svaki što dolazi, bogati i siromašni, jeo bi blagodati, dok se na zasiti Tako sve uzvisi, dunjaluk su oni alhemičarem smatrali Prema namjeri njegovoj, Bog Istiniti moć mu podari Čim shvati da mu je obaveza hadž obaviti, taj čovjek hrabri Ono što je obaveza izvrši, a kasnije svoju odluku pripravi Prema Bejtullahu krećući, sa prijateljima se oprosti Kad li grudi ranjene spali vatra Razdvojenosti Ahiretske hakove jedni drugima oprostiše, sa svima toga dana Kao da shvati da sve do kijameta ostaje Čežnja koju nose prijatelji Vrati se naredbu Božiju su pričvrstili, pošto stiže do ušiju njihovih

249 Mailijeva elegija povodom smrti kapetana Ahmed-age Vučjakovića (OIS R. 21; 85b) 249

250 250 Kao da još prije spremna bijaše poputnina i ono što se za put spremi Brzo od sadašnjega trena on se u kuću Užitka preseli Sa skupa mnoštva on se pokupi i u Jedinstvo se stopi Željeno mjesto čestitoga Poslanika Božijeg to bi Nadam se da će sutra za njega reći ovaj od mojih sljedbenika bi. Ako se u izgubljenosti od rastanka moje sjećanje posve ne izgubi Pjesma tužaljka u narodu će slavu postići! Ploča srca moga ako se Rastankom ne raspoluti Bilo bi dobro da korist njegova i zaostavština oblik poezije krasne poprimi O Maili, tuženja se kloni, odmah kratko predstavi Gdje si našao Spoznaju, znanje i Savršenstvo u snazi?! Nastojanje jeste isijavanje Istine, to Allah učini da se kroz srce ostvaruje Suprotno, sa sposobnošću razumijevanja i sa naravi ti doživje stid veliki. Sjećanje prizovimo ruke podižući da se hajr-dova čini Nek Bog Istiniti u Firdevsu uzvišenom sa njim prijateljstvo podari Čuo sam kako molitvu hronogram izgovori glas iz gajba, nevidljiva svijeta Uspomena vječna, duša čestita Ahmeda istinitoga, milost Njegova. (prev. A. Kadrić) 5 5 Mostār Ḳapudān Īken Biñ Yüz Yirmi Dört Senesinde Ṭarīḳ-i Ḥaccde Vefāt İden El-ḥacc Aḥmed Āġānıñ Vefātına Ḳrpı Muṣṭafā Āġā Söylediği Tārīhdür Mā ilī Mostārī (Fā ilātün Fā ilātün Fā ilātün Fā ilün / * * * * = remel-i meczüvv maḥzūf 15): Bir vefāsız pīrezendür dār-ı dünyā ey göñülā / Ġāfil olma aç gözüñ fevt ītme bir dem fırṣatı Sendedür ṭut māl-i Ḳārūn mülk-i Ḫusrev Cām ü Cem / Āḳibet fānī olur ḳālmaz bu mülküñ devleti Çarḫ-ı ġaddārı görüñ-kim ḳapudānı n eyledi / Rāh-ı Ḥaḳda evvelā çekdürdi bunca zah meti Çün ḥamīde ḫaṣleti şerḥüne rāġibdür ḳalem / Vācib oldı ḳudretüm bitdikçe īdem medḥüni Pīşesi ṣavm u ṣalāt īle ġazā īken müdām / Her zamān iḥyā iderdi bunca farż u sünneti Pāk-ı aṣl u pāk-ı dāmen pāk-ı māderzād idi / Dīde-i nāhīd görmüş mi o güne ıṣmeti Bundan añla iṣmetün bunca ġazālar eyledi / Yāradan ḥıfẓ eyledi her dem anı Ḥaḳ ḥażreti Pāk-ı dāmen olduġīn bundan daḫi hoş añlanur / Görmedi düşmenden aṣlā zerre deñlü āfeti Fī sebīlillāhi bezl eylerdi māl ü cānunı / Buldı ānuñ-çün cihānda bunca ızz u rif atı Rūy-ı a dādan yüzi döndürmedi bir dem ebed / Ānuñ īçün virdi Ḥaḳḳ her yerde āñā nuṣreti Hem şücā at hem o deñlü żabṭ u rabṭ-ı memleket / Ḫaydar-ı kerrār aña ancaḳ götürür ṭāḳati Var mıdır mānend-i meydān-ı şücā atda bugün / Kim ura a dā-yı dīne öyle żarb u ṣadmeti Vech-var dur Rüstem-i Sānī dinilse şānüne / Rūz u şebb maṣrūf idi zīrā ġazāya himmeti Ḥāṣıli a dā-yı dīne ḳahrı eksik olmadı / Ṣanma indallāh ola żāyi o deñlü hidmeti Çoḳ mı uḳbāda daḫi iḥrāz-ı rütbet eylese / Çün buyurmuşdur Ḫodā lā taḳnaṭū min raḥmati Çille çekdürdi aña gerçe bu devrān bir zamān / Böyle īken itmedi dünyāya yine raġbeti Zerre deñlü itmez īken māl ü cāha i tibār / Çār-sūden eyledi iḳbāl gör kim ḥikmeti El virīcek māl ü dünyā sā i-i ḫayrāt olup / Āḫiret kesbünde īdi fikr ü zikr ü ġayreti

251 Bašagić je u svom predstavljanju poetskog umijeća Mailija Mostarca uzeo za primjer dva prva distiha iz jednog gazela nazire / paralele koju je Maili spjevao na poeziju Hilmija Mostarca. Tu naziru, osim u njegovoj privatnoj kolekciji, nalazimo i jednoj medžmui u rukopisnoj zbirci OIS R ) NAZIRA / PARALELA MAILIJA MOSTARCA: Zulum voljene osobe ono je što me na svijetu ovome tjera na plakanje, Praznik Sjedinjenja /do Istine/ ono što na putu do nje moju dušu žrtvuje. Ono što poput slavuja u ružičnjaku Ljubavi, mene Muči svakog trena, jesu pupoljak-usta, o srce! Za promatranje plama njezina obraza, poput leptira, Dušu si mi ti, o mjeseče, gostom učinio u kraju njenome. Tvoj smiješak Tatarin u svako vrijeme ovaj svijet osvajat će. Vojska Odvojenosti /od spoznaje/ ono je što ruševinom čini srčano imanje. O Maili, na koga god da se žališ, kakva korist tebi biće?! Je li dašak ruže ono što čini da joj se duša kao ruža osmjehuje?! 6 (prev. A. Kadrić) Ṭālibe mihmān olup mānend-i İbrāhīm Ḫalīl / Her gelen bāy ü gedā yerdi ṭoyunca ni meti Şöyle iḳbāl itdi dünyā kīmyāger ṣandılar / Niyyetüne göre Haḳḳ virdi aña bu ḳudreti Farżı ḥacc oldīġını çün bildi ol merd-i dilīr / Lāzımın ḳıldı müheyyā soñra itdi niyyeti Azm-ı Beytullāh idüp aḥbāb ile itdi vedā / Sīne-i mecrūḥ mı yandurdı nār-ı firḳatı Āḫiret ḥaḳḳın ḥalāllaşdı ḳamūsıyla o gün / Bildi gūyā tā ḳıyāmet ḳaldı yārān ḥasreti İRĞİ Ī emri çaḳıtdı çün irişdi sem üne / Dāḫi evvel ḥāżır itmiş gībi zād u riḥleti Sür at īle olmuş andan āzim-i dāru n-ne īm / Bezm-i kesretden ayāġ çekdi ve oldı vaḥdeti Arzevī-i merḳad-ı pāk-ı resūlullāh idi / Ūmarım yārın diye ḥaḳḳında hāzā ümmeti Ḫayret-i firḳat perīşān eylemezse ḫāṭırım / Naẓm-ı mersiyye bulurdı ḫalḳ içinde şöhreti Göñlümüñ levḥi firāḳ ile mükedder olmasa / Nef i ve bāḳi göreydi şi r-i rengīn ṣūreti Mā ilī da vā-yı terk it arż-ı maḳṣūr it hemān / Ḳanda bulduñ dāniş ü ilm ü kemāl-i ḳuvveti Feyż-i ḥaḳḳdur ġayret Allāh eyledi dilden ẓuhūr / Yoḫsa isti dād u ṭab īle çekerdüñ ḫacleti Ḳaldurup dest-i du ā-yı ḫayr ile yād īdelüm / Vīre Ḥaḳḳ Firdevs-i a lāda anuñla ülfeti Diñledüm hātif didi bu du ā tārīḫ içün / Yād-ı dā im rūḥ-ı pāk-ı Aḥmed-i Ḥaḳḳ raḥmeti 6 Naẓīre-i Mā ilī el-mostārī. Cevr-i dilberdir beni ālemde giryān eyleyen / Īd-i vuṣlat cānımı yolunda ḳurbān eyleyen Gülsitān-ı ışḳ içinde andelīb-āsā beni / Ġonca-femdür ey göñül her demde nālān eyleyen Baḳmaḳ içün şu le-i ruḫsārına pervāne-veş / Sensin ey meh cānımı kūyunda mihmān eyleyen Her zamān tātār-ı ġamzeñ ālemi tārāc ider / Cünd-i firḳatdır göñül mülküni vīrān eyleyen Kimden eylersen şikāyet Mā ilī saña ne var / Bād-ı gül mi gönlüni gül gibi ḫandān eyleyen. 251

252 Mustafa Krpo Maili Mostarac napisao je i jednu pjesmu (gazel) o džambazu. Pjesma je višeznačna, ali ukazuje na pjesnikovu opčinjenost umijećem džambaza koji su hodanjem po konopcu iznad Neretve oduševljavali posmatrače svojom vještinom i hrabrošću. 3) GAZEL MAILIJA MOSTARCA: Džambaz sam, ne vladam životom ni javno ni tajno ja S ljubavlju sam došao na megdan, ranjen sam, avaj! Tako sam se opio pićem ljubavi, danas ne opažam ja Mjesta koja sam obišao kao da je mjesto ovo više bez lukova. Zato je u svakome dahu moj zikr ime Božije Osjetio sam žudnju za mjestom smirenja, sačuvaj me, o Ti kojeg svi mole! Ako zalaganje učitelja bude ono što će odrediti uloge prave, Neka ljubitelji ovog svijeta iznad raspeća raspeti hode. O srce, za džambaza ova vrsta žudnje jeste u skladu s tim Spoznaja. Nije mnogo ako opišem jasno osobine učitelja svoga. Otkako je oko svijeta počelo gledati, da li je vidjelo ikada tako hitrog džambaza i tako jakog pehlivana!? On bi da sačini snažno uže od pet-šest stotina vrsta konopa. Prije nego mu nogu i dodirne, bit će vidljiv posmatračima. Doista, on pokazuje brojna neviđena umijeća, Doista, nikada nije došao neko tako sjajan poput njega. Potpuno ushićen, snažno bacanje u stranu ne napravi nijedan pehlivan; i star i mlad neka gleda! Hrvaču Ahmede, ostavi potvrđivanje, dovoljno je da kod Boga tražiš utočište! Pošto si postao konjanik atu na konopu, zategni ular i dizgine! 7 (prev. A. Kadrić) 7 Gazel-i Mā ilī el-mostārī. Cān-bāzum cāna ḳalmam āşikār u nihān / Işḳ ile meydāna geldüm yaralandım el-emān Şöyle mest oldum mey-i ışḳıyla farḳ etmem bu gün / Gezdüğüm yerler ki gūyā yer bu (?) zīd-i bī-kemān Her nefesde çünki ẕikrümdür benim nām-ı Ḫudā / Menzile ḳıldım heves ḥıfẓ it beni ya Muste ān Himmet-i üstād olursa ideyen la b-ı ḳavīm / Çār-mīḫ üstünde seyrān ide ebnā-yı zamān Ey göñül bu nev heves cān-bāza bunca ma rifet / Çoḳ değül üstādümüñ vaṣfını eylersem beyān Çeşm-i dünyā olalı bīnāhile (?) görmüş mi hiç / Böyle çapuk cānbāz ve böyle güçlü pehlivān Eyleye beş alt yüz envā i pür-tāb bir resen / Baṣmadan pāyını seyredenlere olur ıyān Gerçi görülmemiş iẓhār-ı ṣan at çoḳ ider / Lik pür tābende misli gelmemişdir bir zamān Cümleden ḫayrān pür-tābile yan pertābını / İtmemiş bir pehlivān seyr eylesün pīr ü civān Pehlivān Aḥmed ḳo taṣdīḳi yeter Haḳḳa ṣığın / Raḫş-i ḥable çün süvār olduñ ḳīl erḫā-yı ınān. 252

253 30. TAB I MOSTARAC Tab i Mostarac je pjesnik prve polovine 18. stoljeća, a poznat je po svojoj pjesmi o Mostaru koja ima 13 distiha (bejtova). Sama pjesma je značajna za proučavanje kulturne povijesti Mostara. Stilski je dovršena i prepuna pritajene emocije domoljublja, odnosno osjećaja ljubavi prema zavičaju i rodnome gradu. Pjesmu je preveo Omer Mušić. 8 TAB IJEVA PJESMA O MOSTARU O Bože, Ti si najbolji čuvar, ovog i onog svijeta Car, pa od nesreće i zla svakog sačuvaj nam uvijek Mostar U Mostaru gost nema brige, ne osjeća se ovdje strancem, srce i dušu svakome blaže ove bujne zelene bašče Kad sabah-vjetar zapiri, ruže se rosom umiju, u vrtu ljubavi bulbuli najljepše pjesme zapoju Očaran sam stablima vitkim, pod njima divnog li hlada; vode bistre posvuda teku ima li duši ljepšega slada! Ćuprija njegova ponosita, ljepša od mjeseca mlada, dušom mimara koji je sazda neka mir vječni vlada Most je rijeku obgrlio ko dragu mladić zaljubljeni; sve je ništavno kada vidiš taj luk njegov posrebreni Povio mu stas se blago, baš kao svod nebeski, preko njegovih leđa gaze ovosvjetski tereti teški Kule njegove čine ti se ko Kaf planine litice; eh, kad bi oni što ga gledaju imali snagu Anka ptice Ljudi su ovdje ćudi divne, skrušeni, vjeru poštuju, iskreni su, riječi se drže, i nikome zlo ne snuju Ako se i nađe neko kvaran, svako se od njega sklanja, ljepojke ovdašnje čvrsto stoje iza svojih obećanja Sjećanje na Mostar jedino je što me na putu veseli, kad nisam ovdje, duša mi plače i patim srcem cijelim 8 Omer Mušić, Mostar u turskoj pjesmi iz XVII vijeka, POF, XIV-XV, Sarajevo, 1969, str

254 254 Tab ijeva oda Mostaru (OIS R. 21; 3a)

255 Srce, ovdje nauči kako se istinski raduje, red i propis zna se kad se iz čaše Džemove pije Mostarac svaki, o Tab i, ljubavlju je opijen, s ljepoticom ko posla ima mora biti opčinjen. (prev. O. Mušić, prepjev M. Kodrić) Tab i Mostarac je još jedan od pjesnika koji je svojom poezijom pokušao da u stih smjesti ljepotu Mostara, mosta i rijeke ispod njega. Prema njemu prijatelji u Mostaru su lijepe naravi i skromna vladanja. Vrlo ekspresivno opisuje Stari most i kule kraj mosta. Osim domoljublja kod Tab ija Mostarca, kao što se vidi iz teksta poeme, uočavaju se i neki elementi filozofsko-refleksivnog pravca u divanskoj književnosti Bošnjaka na orijentalnim jezicima. 255

256 31. IBRAHIM OPIJAČ Ibrahim Opijač je rođen u Mostaru 27. ramazana 1089/12. oktobra godine. Sin je šejha Hadži Ismaila Opijača koji je, između ostalog, bio i muderis u Karađozbegovoj medresi. Ibrahim Opijač je i unuk Alija Opijača Mostarca, uglednog mostarskog građanina. Završio je Karađozbegovu medresu u Mostaru. Spominje ga Bašagić 9, a detaljnije ga prikazuje Handžić 10. Na osnovu pisanja Bašagića, Handžića i Mušića 11, Šabanović 12 daje kraće i sažete podatke o ovom intelektualcu i pjesniku. Ibrahim Opijač je bio jedan od najboljih učenika Šejha Juje. Jedno vrijeme je držao predavanja i u džamiji Derviš-paše Bajezidagića. Iz oblasti filologije najpoznatiji mu je komentar Mutarrizijeve sintakse. Zanimljiva je i rukopisna zagonetka koju je postavio Ibrahim Opijač. 13 Napisao je i Sažetak arapske sintakse, djelo na arapskom jeziku. 14 Opijač je sastavio i glosu na uvod Bejzavijevog tefsira, kao i komentar na raspravu al- Kamiliyya o disputaciji. S velikim poštovanjem Ibrahim Opijač piše biografiju Šejha Juje. Ovo djelo su obrađivali Muhamed Mujić 15 i Omer Mušić 16. Kao pjesnik Ibrahim Opijač je predstavljen i u Hronici Muhameda Enverija Kadića (TE:V: ). 9 Safvet-beg Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, prir. Lejla Gazić, Preporod, Sarajevo, Handžić, Mehmed, Teme iz književne historije. Izabrana djela. Knjiga I. (urednik i priređivač: Esad Duraković), Sarajevo, 1999, str Omer Mušić, Ibrahim Opijač Mostarac (Ibrahim b. Šejh Ismail al-mostari), POF X-XI/ , Sarajevo, 1961, str Hazim Šabanović, Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973, str Vidi: Mejra Softić, Rješenje zagonetke na blagajskoj tekiji Ibrahima Opijača Mostarca, POF 51/2001, Sarajevo, Vidi: Mejra Softić, Kompendij arapske sintakse Ibrahima Opijača Mostarca, Zenica, Muhamed Mujić, Biografija Mustafe Ejubovića (Šejh Jujo), Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva VII, br. 1-3, Sarajevo, 1956, str Omer Mušić, Ibrahim Opijač Mostarac (Ibrahim b. Šejh Ismail al-mostari), POF X-XI/ , Sarajevo, 1961, str

257 Opijačeva elegija o smrti Šejha Juje (OIS R. 22; 21b) 257

258 Kao pjesnik, Ibrahim Opijač se iskazao elegijom o smrti Šejha Juje. F. Nametak je donio i prijevod ove mersije, iz kojeg izdvajamo nekoliko završnih stihova: 258 Smrt učenjakova smrt je svijeta jer je prvak preminuo I povodom smrti te crninu obući jest umjesno. Jer on je učitelj a svi mi učenici njegovi, istiniti, Te i meni valja tarih i hajr-dovu spjevati. Ostadoh sam i zbog toga sam bijednik i jetim Pamet mi je rasijana, jezik bez snage da prozborim. Njegove vrline nabrajajuć, tajni glas mu tarih izgovara Zasluži da ide Istini Uzvišenoj muftija Mostara, godine 1119/1707. (prev. F. Nametak) 17 Iako je Ibrahim Opijač više poznat kao gramatičar i prozni pisac, spomenuta elegija o smrti njegovog učitelja Šejha Juje skreće pažnju na činjenicu da je i on jedan od autora koji su pisali poeziju na orijentalnim jezicima. Treba napomenuti da je Ibrahim Opijač i autor tariha o smrti Šejha Juje na arapskom jeziku: فنعم ما جاء یف تاريخ وفاتکم قد انتقل ينابيع العلوم مجعا ۹۱۱۱ O kako je krasno ono što dođe u hronogramu smrti vaše! Preseli se izvor znanosti svake. [1119/1707.] Hronogram smrti svog učitelja izrekao je i rečenicom: ارحتل به شانه الکمال ۹۱۱۱ Sa njim savršenstvo njegovo otputova, ode. [1119/1707] Iako je umro relativno mlad, oko godine, Ibrahim Opijač je ostavio značajno djelo i u prozi i u poeziji, koje zahtijeva posebne analize, kako književnohistorijske tako i stilističko-poetičke. 17 Fehim Nametak, Opijačeva pjesma na turskom posvećena Šejh Juji, Hercegovina, br. 9, Mostar, 1997, str

259 32. GUNAHI MOSTARAC Pjesnik Gunahi Mostarac jedan je od manje poznatih mostarskih pjesnika. Ime ovog pjesnika susrećemo u jednom rukopisu Gazi Husrev-begove biblioteke (R. 2106). Iako se u inventarskim knjigama Gazi Husrev-begove biblioteke javljala dilema oko čitanja imena ovog mostarskog pjesnika, ta je dilema riješena objavljivanjem kataloga u kojem se ime nedvojbeno predstavlja kao Gunahi Mostari (Günahi el-mostari). 18 U navedenom rukopisu nalazi se samo jedan gazel u kojem se potpisuje spomenuti mostarski pjesnik. Gazel počinje sljedećim stihovima: Gördüğüm gibi seni rūḥi revānum Muṣṭafā Ṣafḥa-i sīnemde yazdum āh-ı cānum Muṣṭafā Kako te vidjeh produhovljena, dušo moja Mustafa Na stranici grudi zapisah, uzdahu moje duše, Mustafa Nije jasno kome pjesnik pjeva gazel sastavljen od teško razumljivih poetskih tesavufskih metafora i simbola. Svaki distih se rimuje riječju Mustafa, a gazel se završava sljedećim distihom: Şürbet-i la nuñ dirīg etme Günāhī ḫastada Ey ṭabīb-i cān dil-i şīrīn-dehānum Muṣṭafā Ne žali se na piće napada, o Gunahi, kod bolesnoga O liječniku duše, srce, zlatousti moj Mustafa! (prev. A. Kadrić) Mali broj sačuvanih pjesama ovog pjesnika u određenoj mjeri može ukazivati na recepciju njegove poezije kod autora sačuvanih rukopisnih medžmua iz osmanskog perioda. 18 Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu (obradio Fehim Nametak), svezak IV, London-Sarajevo,

260 33. HILMI MOSTARAC Hilmi Mostarac je jedan od vrlo zanimljivih mostarskih pjesnika s početka 18. stoljeća. Spominje ga i Bašagić 19, navodeći jedan njegov distih, a i Handžić ga uvrštava u svoj popis bošnjačkih pjesnika na orijentalnim jezicima. 20 Detaljnije je o njemu pisao i Hazim Šabanović. 21 Hilmi Mostarac je napisao tarih o stupanju na prijestolje sultana Ahmeda III godine. Tarih o kupovini kuće Mustafa- -age Krpe u Mostaru godine također se pripisuje Hilmiju Mostarcu. U medžmui OIS R. 21 nalazimo nekoliko pjesama Hilmija Mostarca. Hronogram o ustoličenju sultana Ahmeda III godine Hilmi Mostari počinje sljedećim stihovima: 260 Zahvalno budi, o srce, jer veliki Gospodar, Uzvišeni Nama vođu kao što je Ahmed-han, podari U Porodici Osmanovoj, o srce, ovakav mjesec blistavi Uopće se ne pojavi, on, koji svijetu sjaj podari (prev. A. Kadrić) Hilmi Mostarac piše i paralelu (naziru) od pet distiha na jednu pjesmu pjesnika Bakija Usp. Safvet-beg Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, prir. Lejla Gazić, Preporod, Sarajevo, 2007, str Handžić, Mehmed, Teme iz književne historije. Izabrana djela. Knjiga I. (urednik i priređivač: Esad Duraković), Sarajevo, 1999, str Hazim Šabanović, Književnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973, str Şākir olasın ey göñül çün Ḥazret-i Rabbi l- ulā / Ḫān Aḥmed gibi server eyledi bize aṭā Al-i Osmān içre ey dil böyle bir māh-ı münīr / Hiç ṭulū itmiş değil kim āleme virdi żiyā. 23 Šabanović bilježi da se radi o paraleli (naziri) na stihove mostarskog pjesnika Bakija. No, Šabanović ne navodi odakle mu podatak da je Baki mostarski pjesnik. Također, navodi da se radi o pjesmi od deset distiha, a pjesma (paralela) ima pet distiha. Vidi: Hazim Šabanović, Književnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973, str. 657.

261 Nazira Hilmija Mostarca (OIS R. 21; 69b) 261

262 262 PARALELA (NAZIRA) HILMIJA MOSTARCA Ah, upomoć, nesta truda kod duhovnog puta ljudi; nema više nade, srce, duhom niko se ne trudi! Svak se sobom zabavio, tako ovaj svijet se kreće da potpore ovdje nema, niko nikom pomoć neće. Vrata dobra, darivanja, stoje, srce, zatvorena, da po dobru spomeneš ga nema sreće prijatelja. U zrcalu vrijeme Spasitelju, da nas izbavi iz ovog stanja, ne preosta neostvaren znak nijedan Sudnjeg dana. Bio si neznalica i bogataš, do stupnja spoznaje se uzdigao; ne osta, Hilmi, nikog ko bi čovjeka kreposti poštovao! 24 (prev. A. Kadrić, prepjev M. Kodrić) Nazira pjesnika Hilmija Mostarca ukazuje na pjesnikovu potrebu da poezijom komunicira s uglednim pjesnicima svog vremena. U podužoj poemi koja se nalazi u medžmui OIS R. 21 Hilmi pjeva na sljedeći način: HILMİ MOSTARAC (GAZEL) O srce, budi ono što je posve čisto od ovosvjetske obuzetosti Ma koliko da se trudiš, uvijek će ti reći nazad (čisto) dođi! Recimo da ovaj svijet prihvatiš sa imetkom, poput Karuna Krajnja sudbina ti je odlazak, sve i da na njem budeš vođa. Ako budeš pametno i duhom upotpunjeno, a ne posjednikom ti, o srce, doista, nikad neće taj vlasnik ovosvjetskog zlata progledati. Međutim, ono što ti usta otvara doista prazninu ne stvara; Šta god da je, o srce, samo da se svlada suza, drhtaj svakog bogataša! Ma koliko za niskost tu da poštovanje pokažeš prema neznalici, Misleći da ti je prijatelj na kraju će ti rukom nož zabosti! Pjesnik ovog vremena postao je hvalitelj neznalice: Za zlatnik i nogu i glavu moćnika poljubit će. 24 NAẒĪRE-İ ḤİLMĪ EL-MOSTĀRĪ Hey meded erbāb-ı rif at içre raġbet ḳalmadı / Ne umarsın ey göñül çün ehl-i himmet ḳalmadı Cümle ālem nefsüne meşġūl olupdur şöyle kim / Kimseden hiç kimseye imdād u nuṣret ḳalmadı Luṭf ü in āmün ḳapūsın ey göñül terk etdiler / Yād olācaḳ ḫayr ile aṣḥāb-ı devlet ḳalmadı Mehdi-i ṣāḥib-sa ādet vaḳtidir ayna ẓuhūr / Çünki ẓāhir olmayan eşrāṭ-ı sā at ḳalmadı Cāhil ü māldar ol idiñ bulur idiñ mertebe / Ḥilmiyā erbāb-ı fażla şimdi ḥürmet ḳalmadı.

263 Upomoć, štete, avaj, kako čovjeku Srca, produhovljenom, da odgovara Da toliko bisera potroši hvaleći nekoga magarca!? O pjesniče, ako hvališ, ti hvali takvog čovjeka potpunoga koji je na ovom svijetu uvijek sluga prosvijećenog i učena! O ti posjedniče riznice neprolazne, baci pogled na svakog siromaha Budi blizak ljudima dobrote i istomišljenik, zbog varki i prijevara! O Hilmi, budi uvijek rizničar riznice skromnosti Ako želiš da nikad ne budeš najponizniji u prizemnosti. 25 (prev. A. Kadrić) Osim navedenog gazela pisanog u posebnom refleksivno-filozofskom stilu, slično kao u stilu Sabita Užičanina, napisani su neki drugi gazeli i nazire (paralele) pjesnika Hilmija Mostarca. 25 Şuġl-i dünyādan begāyet ey göñül ol-kim beri / Her ne deñlü cühd idersen saña dirler gel beri Ṭutalım dünyāyı ṭutuñ hem-çu Ḳārūn mālile / Āḳibetdür saña riḥlet daḫi olsan serveri Āḳıl ü ḳāmil olup māldār değülsen ey göñül / Gerçe hiç ḳılmaz naẓar bu dehrüñ oş sāḥib zeri Līk aġızıñ fetḥ iden elbette ḫāli eylemez / Ne var ey dil her ġaniyyüñ olasın maġlūp teri Nice nādāne iderseñ ol denīçün i tibār / Yār ṣanup āḫir saña dest ile urur ḫanceri Bu zamānıñ şā iri meddāḥi oldı cāhilüñ / Bir zer īçün būs ider tüvenglerüñ (?) pāy u seri Hey meded ḥayfā dirīġā ehl-i dile ne sezā / Bunca dürler ṣarf (...?) ol medḥ iderken bir ḫari Medḥ iderseñ şā irā her kāmili medḥ eyle kim / Ārif ü dānānuñ ol dünyāda dā im çākeri Kenzü lā-yufnā ya mālik her faḳīre ḳıl nigāh / Ehl-i fażla hem-nişīn ol ucb u ġışdan hem-re y Ḫāzin-i genc-i ḳanā at dā imā ol Ḥilmiyā / Diler iseñ olmayasın hiç ednānüñ (?) kemteri. 263

264 34. FEVZI MOSTARAC Fevzi je rođen u starom gradu Blagaju na Buni. Živio je u isto vrijeme kad i pjesnik Ibrahim Opijač. I on je napisao je elegiju povodom smrti šejha Juje, godine. Učestvovao je i u Banjolučkome boju godine. Njegovo najznačajnije djelo je Bulbulistan kojeg je napisao godine. Iako je djelo u prozi, prožeto je mnoštvom stihova. 26 No, Fevzi je pisao pjesme i izvan spomenutoga djela. Fevzijevih pjesama na turskom ima i u Arhivu Hercegovine u Mostaru. Najviše prijevoda Fevzijevih pjesama sa turskog na bosanski jezik objavio je Džemal Ćehajić GAZEL (1) Srce zavoli uz hiljadu zanosa jednu ljepoticu, moj sultanu! Čudno! Pade u zanos, zavoli mladu ljubu, moj sultanu! I moj visoki ponos ne može naći slične toj ljepotici, Zbog toga je zavoljelo glavni izvor radosti, moj sultanu! Čudno! Kakva je korist od stradanja zaljubljenih sada! Sadašnju draganu, koja je suho zlato, zavoljelo je, moj sultanu! Na hiljade načina srce nađe prijatne trenutke u jecaju stalnom! U ružičnjaku svijeta zavoli jednu svježu ružu, moj sultanu! Ona je kraljica ljepote u svijetu odredbom neba. Kakva sreća! Zavoljelo je manje nego što vjernost traži, moj sultanu! GAZEL (2) Srce! Strpi se na bolu i nesreći, Zadovolji se, konačno, voljom sudbine! (prev. Dž. Ćehajić) 26 Rukopisi Bulbulistana nalaze se u Zagrebu (Orijentalna zbirka HAZU, br. 6, ; fol. 9b-56b) i u Bratislavi (Univerzitetska biblioteka TG 14, br. 595). 27 Džemal Ćehajić, Pjesme Fevzije Mostarca na turskom jeziku, POF XVIII-XIX / , Sarajevo 1973, str

265 Munadžat Fevzija Mostarca (OIS R. 22; 155b) 265

266 Tebe je stvorio od jedne kaplje sjemena, Nisi u stanju da se Bogu zahvališ! Niko mu ni zašto ne može postavljati pitanja, On će postavljati pitanja svakom caru i siromahu! Volja (neograničena) pripada samo Bogu uzvišenom. On je stvorio izvore moći i glasa, On mi je dao razum i pronicljivost, Fevzija! Sa hiljadu iskrenih molitvi zahvali se Bogu! (prev. Dž. Ćehajić) 266 MUNADŽAT FEVZIJA Uzvišenom Bogu, neka je preuzvišena Njegova veličina, radi uklanjanja kuge i kolere Gospodaru naš, gospodaru naš! Mi smo nepokorni, ne izvršavamo tvoje naredbe, Kojima bismo zaslužili tvoju milost i nagradu. Naša djela su prestupi i grijesi iz velike pohlepe. Ti si plemenit, Ti si milostiv, Ti si tako velik i uzvišen! Gospodaru! Ipak, Ti ukloni kugu i koleru i daj (nam) vremena! O Ti koji si vječno milostiv, smiluj nam se i spasi nas onoga što nas je zadesilo! Ti si moćan! Spasi nas od tvoje kazne na dan oprosta grijeha! Ako ne bude tvoje milosti i ako ne nađu nikakvog oslonca, Stvorenja neće nikada imati spasa od boli i nevolja. Ako si Ti onaj koji daje ljudima patnju, bol, smrt i život, Onda nam se smiluj, gospodaru naš, i spasi nas od kuge i kolere! Ti si onaj koji posjeduješ, uz svoju milost, uzvišena i savršena svojstva! Gospodaru! Ipak, tvojom milošću, ukloni koleru i daj (nam) vremena! O Ti koji si vječno milostiv, smiluj nam se za ono što nas je zadesilo! Ti si moćan! Spasi nas od tvoje kazne na dan oprosta grijeha! Sa grijehom smo uniženi, kako smo u gubitku! Praznih ruku, crna lica, utonuli u grijehe! Bože! Zaslužili smo hiljadu vrsta kazni! Ali, ipak, Tebi pripadaju svojstva milosti i darežljivosti. Mi smo došli na vrata dermana! Smiluj nam se, o plemeniti, ostali smo na (potrebni) istom dobročinstvu! Gospodaru, ipak tvojom milošću, ukloni koleru i daj (nam) vremena!

267 O Ti koji si vječno milostiv, smiluj nam se i spasi nas onoga što nas je zadesilo! Ti si moćan, spasi nas tvoje kazne na dan oprosta grijeha! Ukloni koleru, o plemeniti, radi (sure) Inna fatahna Radi tajne i objelodanjenja arša, radi sura Yasin i Taha Tako Ti sure Hamim-ayn-sin-kaf, Tako Ti esma-i husna (lijepih imena)! Radi poštovanja pera sudbine, tako Ti svjetla koje sve obasjava! Tako Ti blagoslova noći viđenja, tako Ti tajni isra a (noćnog putovanja Muhamedova) Gospodaru! Ipak, tvojom milošću, ukloni koleru i daj (nam) vremena! O Ti koji si vječno milostiv, smiluj nam se zbog onoga što nas je zadesilo! Ti si moćan, spasi nas od tvoje kazne na dan oprosta grijeha! Gospodaru! Tako Ti Safiyullaha poslanika Adema, gospodaru, tako Ti Nadžiyullaha, poslanika Nuha! Gospodaru! Tako Ti Halilullaha (poslanika Ibrahima), gospodaru, tako Ti Nagiyullaha (poslanika Nuha)! Gospodaru! Tako Ti Ruhullaha poslanika Isaa, gospodaru, tako Ti Habibullaha poslanika Muhameda! Tako Ti najbogobojaznijeg roba koji je našao put svome gospodaru! Gospodaru! Tako Ti tvoga visokog dvora koji je stalno boravište poslanika! Gospodaru! Tako Ti Halilullaha (poslanika Ibrahima), gospodaru, tako O Ti koji si vječno milostiv, smiluj nam se i spasi nas onoga što nas je zadesilo! Ti si moćan, spasi nas od tvoje kazne na dan oprosta grijeha! Gospodaru, radi poštovanja vjerovjesnika, radi ljubavi evlija (bogougodnika)! Gospodaru! Tako Ti familije poslanika Muhameda, ljubavi Abu Bekra! Bože! Tako Ti halife Omera, halife Osmana, za ljubav halife Alije! Gospodaru! Tako Ti ljubavi dva imena (Hasana i Husejna) Tako Ti ljubavi prema tajni koju su postigli! Gospodaru! Radi ljubavi drugova poslanika Muhameda, radi ljubavi ratnika! Gospodaru! Ipak, tvojom milošću, ukloni koleru i daj (nam) vremena! O Ti koji si vječno milostiv, smiluj nam se i spasi nas onoga što nas je zadesilo! Ti si moćan, spasi nas od tvoje kazne na dan oprosta grijeha! Gospodaru! Radi poštovanja šerijata, radi ljubavi njegovih dokaza i ajeta! Gospodaru! Radi ljubavi tarikata, radi ljubavi šejhova i pirova! Gospodaru! Iz ljubavi istine, iz ljubavi onoga koji osvjetljava vrijeme! Gospodaru! Iz ljubavi onih koji poznaju suštinu stvari (Boga)! Gospodaru! Za ljubav siročadi, za ljubav djece! Gospodaru! Ipak, tvojom vječnom milošću, ukloni koleru i daj (nam) vremena! 267

268 O Ti koji si vječno milostiv, smiluj nam se i spasi nas onoga što nas je zadesilo! Ti si moćan! Spasi nas od tvoje kazne na dan oprosta grijeha! Gospodaru! Za ljubav dobrih ljudi, sačuvaj i podari dug život i Fevziji! Gospodaru! Za ljubav minulih generacija, za ljubav dobrih ljudi! Gospodaru! Za ljubav kiša, gospodaru, za ljubav mora! Gospodaru! Za ljubav drveća, gospodaru, za ljubav cvijeća! Gospodaru! Ipak, tvojom milošću, ukloni koleru i daj (nam) vremena! O Ti koji si vječno milostiv, smiluj nam se i spasi nas onoga što nas je zadesilo. Ti si moćan, spasi nas od tvoje kazne na dan oprosta grijeha! (prev. Dž. Ćehajić) Šejh Fevzi Mostarac okušao se u različitim poetskim vrstama. Pisao je i kaside i gazele i semaije, ali i pjesme koje su pisane u maniru pučkih tekijskih ilahija. Takva raznolikost i svestranost temeljna su osobina poezije pjesnika Fevzija Mostarca Njegovo djelo zaslužuje posebne studije mladih bosanskohercegovačkih istraživača kulturne baštine, prije svega turkologa i iranista. 268

269 35. ŠEJH VAIZ ALIJA Kao jedno od imena mostarskih pjesnika s početka 18. stoljeća, čije se pjesme nalaze u nekim rukopisnim medžmuama, navodi se i ime šejh Ali-efendije, poznatog i po nadjevku vaiz (propovjednik). Pamti se po hronogramu o obnovi tekije na Buni godine. Hronogram je obradio i detaljnije predstavio Mehmed Mujezinović. 29 Pjesma je zabilježena u medžmui OIS R. 21. Prijevod hronograma: Ako pođeš danas u Misir ili Šam (Damask) Nećeš naći ovakvo prebivalište. Bez ikakve sumnje je ovo sastajalište erenlera Oko kojeg danonoćno obilazi i Hidr kao oko Kabe Svi koji posjete ovo privlačno mjesto, Sa zanosom i gorljivošću tu uče Feth-dovu A kada ugledaju svod veličajne kupole, Oni ničice padaju Uzvišenom Stvoritelju, Jer je ta kupola djelo Uzvišenog Stvoritelja, A velika je koliko kupola svih džamija. Tu je Tvorac pokazao snagu svoje svemoći, I samo sa riječi kun (budi) stvorio je građevinu Pod nebeskim svodom nema ni jedne vrste ptica, A da ovdje nemaju svoje gnijezdo. Svi kao jedna porodica žive ovdje u bliskosti i poštivanju I tu se smjestivši bezbrižno žive. To su predstavnici (šejhovi) svih vrsta ptica Ali i pored glasovitosti svoje nisu licemjerni. Svi su na putu pravde i ne čine nasilja, I tako u skromnosti danonoćno žive. Stvoritelj je zajamčio nafaku svim stvorenjima Pa ju i njima pruža a bez njihova truda Jer ljudi sa raznih strana svijeta kušaju ovdje svoju sreću 29 Mehmed Mujezinović, Mjesto života, GVIS, XLIV, broj 4. Sarajevo, 1981, str

270 270 Hronogram / tarih o obnovi tekije na Buni od pjesnika Vaiza Ali-efendije (OIS R. 21; 89a)

271 Pa zdušno ovdje doprinose posebne žrtve (kurbane) Zalogaj koji im pruži tvrdica je otrov, Pa ga ove ptice ne jedu, istina je. A ne hrane se ni žrtvom nasilnika, A zna se da je imetak nasilnika paklena vatra. Nađe li se darežljiv čovjek i uz to plemenit Njegovu žrtvu primaju i njome se hrane To je istina, dižući se iz svojih skrovišta Iskreno dovu čine takvim svojim darovateljima Ovdje su lastavice i slavuji Kao i sove, pupavci i divlji golubovi Svi oni slave ime Istinitog, A slavuj Ga spominje sa hiljadu njegovih imena. Sova izgovara Njegovo ime Hu (On) I tako sa zanosom i užitkom pjevaju Ptica hudhud (pupavac) kao da govori: Donesite ovdje krunu Behaije? A ovdje ima ptica od kojih neke Slave (Stvoritelja) od akšama do sabaha Neke od njih ne izlaze iz svojih skrovišta Osim u vrijeme ručanice, a neke u zoru Ova zanimljiva (čudnovata) stvorenja Uvijek slave Stvoritelja Jedan stalni motrioc bi ovdje U svakom trenu oka vidio po jedno stvorenje (Božije) Božjom providnošću popucalo je stijenje I sručilo se pod kupolu u bistru vodu Kada bi Iskender prispio na ovo mjesto Našao bi tu izvor života (Abu-hayat) Vode svih sedam mora postavile su bajrake I kao da su stale na dobrodošlicu, Jer je Buna rijeka njihov serdari-azam Zato što ona na glavi drži Husrevovu krunu U ovoj rijeci ima mnoštvo riba Zato što se nalaze na ovom mjestu Njih je zabranjeno loviti (pecati) Ovo je izvor plemenitosti, darežljivosti i Izvor čovječnosti... Ovo je utočište dobrih ljudi I zaista je to vrijeme Hatema Taija. 271

272 Jer je plemeniti emir (vezir) Božjom dobrotom osvrnuo se na ovo mjesto I sa zauzimanjem erenlera Oživivši ovaj kraj postigao je murad Sa učlerima Vaiz izreče kronogram (obnovi): Svi koji ovdje prispiju neka im se murad ispuni (1129 = ) (prev. M. Mujezinović) 30 Vaiz Alija u navedenom hronogramu skreće pažnju na činjenicu da je, bez obzira na različite funkcije koje su imali mostarski pjesnici u društvenom životu i državnoj administraciji, ipak primjetan gotovo isti semiološki kod i simbolika kod gotovo svih spomenutih pjesnika. Kulturološki obrasci i motivi su univerzalni, bez obzira koji ih pjesnik koristi i bez obzira koju temu opisuje. Pjesme koje odudaraju od tog koda su vrlo rijetke. Što se tiče poetike hronograma, oni pokazuju razliku uglavnom po jezičkostilskim osobitostima, po kićenosti i predmetu opisa koji iziskuje određene tradicijske motive za sami poetski opis. 30 Mehmed Mujezinović, Mjesto života, GVIS, XLIV, broj 4. Sarajevo, 1981, str

273 36. NAIMI MOSTARAC Naimi Mostarac je učenik šejha Ali-efendije, Vaiza. U Hronici Muhameda Enverija Kadića bilježi se hronogram (tarih) koji je spjevao Naimi Mostarac o smrti svog šejha i učitelja (TE:VI:B ). Isti hronogram nalazi se i u jednoj medžmui u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (GHB R. 2106). Hronogram je datiran 1164/ godine. Pjesnik Naimi Mostarac na početku hronograma pjeva o prolaznosti i surovosti ovoga svijeta, o nepromjenjivoj naravi ovog svijeta od prvog čovjeka do vremena kad je pisan hronogram. U nastavku Naimi pjeva o šejhu i njegovoj učenosti, a pjesmu završava dovom (molitvom) za šejha. KRONOGRAM NAIMIJA MOSTARCA, POVODOM SMRTI MOSTARSKOG MUFTIJE ŠEJHA VAIZ ALI-EFENDIJE: O iskreni prijatelji promotrite ovaj svijet Da li je on ikome pružio sigurnost? Jer brate da je nekom pružio sigurnost ovaj niski svijet, To bi od neugodnosti bili pošteđeni vjerovjesnici i bogougodnici Znaš li gdje je Jusuf iz Kenana proveo tolike dane, A koliko li je dugo Jakub čeznuo zbog rastanka Gdje je Adem, šta je bilo sa časnim Pejgamberom Ahmedom Gdje Bekir-Siddik, a šta je bilo sa Farukom (Omerom) i Osmanom A šta opet sudbina učini sa Hajdarem (Alijom) [...] 31 (Jer) nakon svega ovog nemam nikakva pouzdanja u tebe. Šta si učinio sa imenjakom Božijeg lava (Alije), Jer je zgrada njegove plemenitosti porušena. Gdje je taj darežljvi dobročinilac, Gdje gostoljubivi čovjek, čistog srca, Gdje je taj ponizni, izvor blagosti i darežljivosti, Taj prosvjetitelj, riznica svih znanosti, Koji je i najteža pitanja rješavao na najljepši način 31 U prijevodu kod Mujezinovića nije preveden sljedeći stih: Ey sipihri bu mürüvvet sende yoḳ aṣlā vefā O sudbino ti nemaš ljudskosti, nemaš milosti ti. 273

274 274 Početak hronograma o smrti vaiza Alije, blagajskog muftije (GHB R. 2106; 52a)

275 I svakome ko ga pitao dao zadovoljavajući odgovor, Gdje je taj savršeni učitelj (Ustad), to svjetlo, Gdje darežljivac, izvor lijepa ponašanja, Gdje je taj posjednik čovječnosti, utočište gospode i siromaha, Gdje plemenita ličnost, nježnog tijela, More dobrote i pouzdanosti, Taj imenjak ovog svijeta gospodin Šejh Alija I tebi nemilosrdna sudbina ne osigura stalni opstanak na ovom svijetu Tvoja duša neka nađe mir u kući spasa Koju kuću mu, Bože otvori [...] 32 Iz sna nemarnosti trgni se NAIMI Jer lijepe osobine njegove je nemoguće nabrojiti Ali kako sam ja učenik toga mora znanja To mi je dužnost da sa tarihom učinim lijepu dovu: [...] 33 Neka u raju Firdevs dobije nagradu taj darežljivac. [1163./ godine] (prev. M. Mujezinović) 34 Navedeni hronogram ukazuje na jaku tradiciju međusobnog poštovanja među mostarskim pjesnicima. Kao što je Šejh Jujo opjevavan u hronogramima, tako je opjevavan i šejh Ali-efendija Mostarac. Hronograme su sastavljali uglavnom njihovi učenici. No, hronogrami, i s obzirom na dužinu i na stil, zaslužuju posebnu pažnju kritičara takve vrste poetskog iskaza. Naime, takvi hronogrami koji se bave lokalnim, mostarskim temama postaju sve češći u 32 U prijevodu kod Mujezinovića nedostaju sljedeća dva distiha, koja su gotovo isto, uz neke manje razlike, zabilježena i kod Kadića (TE:VI: ) i u rukopisu GHB R. 2106: Ey cihāni devr idenler şarḳ u garbı hem-civār / Varsa mānendi disün yoluna başım fedā // Add-i aḫlāḳ-ı ḥamīde itseler cümle enām / Yazsalar tā rūz-ı maḥşer bulmayalar intihā O vi koji upravljate ovim svijetom, istokom i zapadom, uporedo / Ako ima neko poput njega neka kaže, na putu do njeg ja se žrtvujem // Ako uvažavaju moral pohvaljeni sva stvorenja / Ato to pišu, neka do Dana proživljenja ne stignu do kraja. 33 U prijevodu kod Mujezinovića nije preveden stih: Ref- i yed idüb du āya hem didüm tārīhini Podigoh ruke za dovu i hronogram izrekoh ja. 34 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika BiH, knjiga III (drugo izdanje), Sarajevo, 1998, str

276 mostarskoj poeziji 18. stoljeća. Oni predstavljaju zanimljive djeliće u mozaiku mostarske svakodnevice i podsjećaju na svojevrsne djeliće fragmentarnih ljetopisa u stihu, djeliće vrlo korisne za proučavanje kulturne historije Mostara tog vremena. U tome leži i poetska i dokumentarna vrijednost mostarskih hronograma 18. stoljeća. 276

277 37. MUHAMED-EFENDIJA ĆIŠIĆ Mostarac Muhamed-efendija Ćišić bio je muftija. Živio je u drugoj polovini 18. stoljeća. Dosad su poznate dvije njegove pjesme, koje se nalaze u Arhivu Hercegovine. U stihu je opisao i poplavu u Mostaru 1206./1791. godine. Navedenu pjesmu preveo je Hivzija Hasandedić. 35 KRONOGRAM O POPLAVI U MOSTARU GODINE 36 (Sastavio ponizni Muhamed-efendija Ćišić, muftija): Nek se uzme za pouku jer na svijetu ima mnogo djela Ali sličnog ovom nije vidjelo ni muško ni žensko Božijom odredbom u našem gradu se dogodio veliki potop Zbog čega se na sva stvorenja spustio velik strah Kiša je ljevala jedne noći od mraka do zore I sa svih brda su tekle bujice i plavile kao more Naročito bujice koje su tekle niz Dronjevac Porušile su u Mostaru mnogo kuća i koža (života) Ovako nasilje nije voda do danas nikad počinila Svijet ovo broji u znakove Sudnjeg dana Bog učinio njegov kraj dobrim i obradovao nas Neka nas s dobrim spomene svak ko ovo čuje Tačno (1791.) godine po hidžri Dogodio se ovdje ovaj značajni događaj znaj o požrtvovani. (prev. H. Hasandedić) Navedeni mostarski hronogram s kraja 18. stoljeća značajan je za proučavanje kulturne i opće povijesti Mostara, pogotovo za period kad se domaći pisci i pjesnici sve više okreću sredini u kojoj žive i pišu o njoj. 35 Hivzija Hasandedić, Nekoliko zapisa iz orijentalnih rukopisa Arhiva Hercegovine u Mostaru, POF XVI-XVII/ , Sarajevo, 1970, str Arhiv Hercegovine u Mostaru, R. 522, inv. br. 646, L

278

279 VIII. Period stagnacije i mijenjanja obrazovnog profila pjesnika: Pjesnici na turskom jeziku u Mostaru u 19. stoljeću (tranzicijski period) Period 19. stoljeća poznat je po burnim događajima u susjedstvu i na granicama Bosne, pa čak i u samoj Bosni. Na samom početku 19. stoljeća odvijanje brojnih događaja u Srbiji navodi domaće intelektualce i uglednike u Bosni da neprestano preispituju svoj odnos prema Carigradu. Neodgovarajuće i blage reakcije osmanskih vlasti na istočnoj granici Bosne, neadekvatan odgovor i nesnalaženje u odgovorima na očigledne izazove, potom pobune lokalnog stanovništva koje će rezultirati pojavom Pokreta za autonomiju Bosne, gušenje pokreta, odmazda nad viđenijim uglednim predstavnicima pokreta i neodgovarajuća priprema za reforme izazivaju veliko nezadovoljstvo lokalnog stanovništva. Period reforme školstva donosi jednu novinu i za muslimansko stanovništvo u Bosni. Naime, reformirane škole i ruždije se uključuju sve više u sistem obrazovanja na maternjem jeziku. Sve više se koristi ćirilica i reformirana arebica u interkonfesionalnom školstvu. S obzirom na obrazovanje, pjesnici se mogu podijeliti na dva glavna pravca: a) klasično obrazovane pjesnike školovane u medresama, koje i dalje nastavljaju sa radom po klasičnom sistemu obrazovanja uz sitne modifikacije; b) pjesnike koji su uključeni u reformirano školstvo, sa naglaskom na potrebe novog stila i sistema življenja u društvu nakon Tanzimata. U prvu grupu pjesnika koji predstavljaju klasično obrazovane pjesnike ubrajamo Mahmuda Hamdija Mostarca, a u drugu grupu možemo uvjetno 279

280 ubrojiti Hamzu Puzića. Iako je Hersekli Arif Hikmet, rođen u Mostaru godine, zbog porijekla dosad je obrađivan kao stolački pjesnik, što uvažavamo kao činjenicu relevantnu za kontekstualizaciju njegovog ukupnoga poetskog opusa, ne sporeći njegovu eventualnu dvojnu pripadnost, kako poetskom krugu stolačkih tako i krugu mostarskih pjesnika. 1 Divanska književnost je sama po sebi klasična književnost, tako da su i pjesnici koji su u tanzimatskom i posttanzimatskom periodu pisali divansku poeziju uvrštavani u klasifikacijama osmanske književnosti u tradicionaliste, bez obzira na nivo utjecaja. Naime, pisanje poezije pod utjecajima druge, najčešće evropske književnosti u tanzimatskom i posttanzimatskom periodu nužno je moralo uključiti i promjenu tradicionalnog poetskog obrasca, strukture, metra i rime, da bi takva književnost dobila neko drugo ime ili neku bitniju odrednicu koja je opisuje. Tako, slično nekim drugim bošnjačkim pjesnicima na orijentalnim jezicima u 19. stoljeću, i Hamza Puzić od lokalnog ambijenta gradi kulturološku Prijestonicu i ishodište vlastitog kulturološkog identiteta. 1 Zato ćemo se samo usput osvrnuti na poetski opus Arifa Hikmeta, napominjući da se sličan princip može primijeniti i na slučaju pjesnika Huremija, čiji su preci iz Mostara a on sam rođen u Sarajevu, te ga je moguće proučavati i unutar poetskog kruga mostarskih kao i unutar kruga sarajevskih pjesnika. 280

281 38. ABDURAHIM RAHMI Pjesnik Rahmi poznat je po svojoj kasidi o Mostaru. Njega je naučnoj javnosti predstavio Vančo Boškov, na osnovu rukopisa kaside u Franjevačkom samostanu u Mostaru (R. 107). 2 Boškov je pri određivanju identiteta ovog pjesnika koristio djelo Sicill-i Osmani, navodeći da je postojao pjesnik Rahmi koji je umro godine, prije nego je napisan hronogram o maču pjesnika Rahmija, tako da je ostavljena mogućnost postojanja dva pjesnika pod tim imenom. Međutim, u rukopisnim listinama koje se nalaze u Arhivskoj zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke (Arhivska zbirka GHB R. 3692, novi broj R. 3378), 3 na svega dva lista napisana je identična pjesma kakvu srećemo kod pjesnika kaside o Mostaru, Rahmija. Prije početka kaside prepisivač daje sljedeću napomenu: İki yüz yirmi beş tarihinde Mostar hākimi Abdürrahim Efendi Mostar ın medhi vasfına söylediği ebyattır Stihovi koje je H. izrekao mostarski sudija Abdurahim-efendija pri opisu pohvale Mostara. Na osnovu navedene bilješke, vidimo da prepisivač poeme identificira autora kaside kao Abdurahim-efendiju, mostarskog suca (kadiju) 1225/ godine. Ispod imena stoji i dodatak Kızıklı / Kazıklı (?). Navedena napomena prepisivača može ukazivati na mišljenje prepisivača ili o njegovom porijeklu ili o nadimku. 4 Istraživanje identiteta ovog pjesnika ostaje zanimljiv poduhvat za sve buduće istraživače, ali ono što je zanimljivo za ovog pjesnika jeste njegova preokupacija Mostarom, mostarskom ćuprijom i Neretvom. Boškov skreće pažnju na sličnost Rahmijeve kaside sa pjesmama mostarskih pjesnika Derviš-paše, Hadži Derviša, Tab ija i Medžazija Mostarca. Štaviše, Rahmi je jedan od rijetkih divanskih pjesnika koji je posvetio toliko stihova nekoj bosanskohercegovačkoj rijeci. 2 Vančo Boškov, Pjesnik Rahmi i njegova kasida o Mostaru, POF XXVI/1976, Sarajevo, 1987, str Ayten Krasnići, Arhivska građa Gazi Husrev-begove biblioteke (druga knjiga), Anali GHB XIII-XIV, Sarajevo, 1987, str Neki ugledni bosanskohercegovački istraživači pretpostavljaju da se radi o mostarskom pjesniku. Vidi: Fehim Nametak, Pregled književnog stvaranja bosansko-hercegovačkih Muslimana na turskom jeziku, Sarajevo, 1989, str

282 Rahmijeva kasida o Mostaru sastoji se formalno od Ode Mostaru (1-14), Ode Neretvi (15-23) i Ode i opisa Mosta (24-32). Rahmi je napisao i hronogram (tarih) o svom maču 1224/1809. godine. Rukopisi Rahmijeve kaside o Mostaru imaju nekih sitnijih razlika u pojedinim leksemama, ali u biti čine posve istu poemu. Pjesnik Rahmi počinje svoju kasidu stihovima u kojima kaže kako je proputovao po svijetu i vidio brojne gradove. Po njemu, većina gradova nekako su hvalospjevom opjevani, a on je pregledao brojne hronograme u stihovima date. Svjetlost grada Mostara za Rahmija je rajska svjetlost koja je na ovom svijetu stvorena. Primjer Mostara je raj zemaljski, radost za srce rastuženo, voda i zrak u Mostaru hrana su za ljudsku dušu, vrtovi i bašče u njemu puni su plodova. Mostar se otvara kao rascvjetana ruža, on je gnijezdo slavuja, stanište učenjaka. Slavuji u Mostaru stekli su vještinu u napjevima, grad je prekrasni živopisni ružičnjak i umilna melodija. U samom Mostaru je rudnik čistote, znanosti i umjetnosti. Kraj oko Mostara prepun je čestitih ljudi Spoznaje, plamen mudrosti u njemu poput je sunca koje stalno izlazi, mjesec blistavi otklanja tminu s lica mladih ljudi. Mladići su ukras svakog ćoška u Mostaru. Iako kažu da je svuda oko Mostara zemlja kamenja, u njemu svaki kamen postaje izvor dragulja. Lice i tlo Mostara tako se prostire u smjeru kible, kamo se klanjač u namazu okreće. Naizgled je to veliki grad, ali ga voda milošću Božijom dijeli. Iz kaside o Mostaru izdvojit ćemo jedan odlomak u kojem se govori o rijeci Neretvi: 282 Voda života s vrela joj teče, u to sumnje nije, što duh novi čašom svakom daje onom ko je pije. Makar malo da popiješ, obuzmu te čuvstva mila, pa pomisliš Kevser piješ ili s vrela Selsebila. Ta voda, eliskir pravi, liječi cijelo ljudsko biće, u tome joj ravno nije Lukmanovo ono piće. Možeš reći: to je ljekar koji mnoge ljude spasi; dovoljan je samo gutljaj da ti vatru žeđi gasi. Grozdovi kuća sa litica Neretvu gledaju dolje, staro i mlado na vodu slaze, na dar milosti Tvoje. Na obali, sporadično, k o na namazu safovi stabala stoje, Na livade prostrli su oni teške sjenke svoje. (prev. V. Boškov, prep. M. Kodrić)

283 Početak kaside o Mostaru pjesnika Abdurahim-efendije godine (Arhivska zbirka GHB R /novi broj R. 3378) Neretva je, kako Rahmi dalje nastavlja opis, brzog toka i, poput zaljubljenog, ona na mjestu ne stoji, korito joj je oštro ne može je preći niti pješak ni konjanik. Što se tiče Rahmijevog opisa mostarskog mosta, on ga završava na zanimljiv način: 283

Hazır Mamul Silo Sistemi.-3 kompartımanlı, 200 ton kapasiteli ve 5 ton direkt yükleme kapasiteli,

Hazır Mamul Silo Sistemi.-3 kompartımanlı, 200 ton kapasiteli ve 5 ton direkt yükleme kapasiteli, Hazır Mamul Siloları fotoğrafları - Silolar 2 kompartımanlı, 150 t kapasitelidir ve ek olarak 5 ton kapasiteli direkt yükleme silosu mevcuttur. Isı kaybını ve transferini minimuma indirmek için silolarda

Detaylı

Filozofski fakultet u Sarajevu AHMED SUDI BOŠNJAK. Komentator perzijskih klasika. Namir KarahaliloviĤ Munir DrkiĤ. Sarajevo, 2014.

Filozofski fakultet u Sarajevu AHMED SUDI BOŠNJAK. Komentator perzijskih klasika. Namir KarahaliloviĤ Munir DrkiĤ. Sarajevo, 2014. Filozofski fakultet u Sarajevu AHMED SUDI BOŠNJAK Komentator perzijskih klasika Namir KarahaliloviĤ Munir DrkiĤ Sarajevo, 2014. Namir KarahaliloviĤ Munir DrkiĤ AHMED SUDI BOŠNJAK KOMENTATOR PERZIJSKIH

Detaylı

ORIJENTALNO-ISLAMSKA KNJIŽEVNA TRADICIJA U STVARALAŠTVU HASANA ZIJAIJE MOSTARCA

ORIJENTALNO-ISLAMSKA KNJIŽEVNA TRADICIJA U STVARALAŠTVU HASANA ZIJAIJE MOSTARCA Filozofski fakultet u Sarajevu ALENA ĆATOVIĆ ORIJENTALNO-ISLAMSKA KNJIŽEVNA TRADICIJA U STVARALAŠTVU HASANA ZIJAIJE MOSTARCA Transtekstualnost u klasičnoj osmanskoj poeziji Sarajevo, 2013 Alena Ćatović

Detaylı

RECEPCIJA TURSKE KNJIŽEVNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI U XX VIJEKU

RECEPCIJA TURSKE KNJIŽEVNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI U XX VIJEKU UNIVERZITET U BEOGRADU FILOLOŠKI FAKULTET Alma Spahi RECEPCIJA TURSKE KNJIŽEVNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI U XX VIJEKU doktorska disertacija Beograd, 2016. UNIVERSITY IN BELGRADE FACULTY OF PHILOLOGY Alma

Detaylı

CRNA GORA I OSMANSKO CARSTVO

CRNA GORA I OSMANSKO CARSTVO FILOZOFSKI FAKULTET MEĐUNARODNI NAUČNI SKUP ULUSLARARASI B L MSEL TOPLANTI CRNA GORA I OSMANSKO CARSTVO Iskustvo međudržavnih odnosa OSMANLI İMPARATORLUĞU VE KARADAĞ Ülkeler arası ilişkiler 23. i 24. novembar

Detaylı

Mjesto i uloga derviških redova u Bosni i Hercegovini

Mjesto i uloga derviških redova u Bosni i Hercegovini Mjesto i uloga derviških redova u Bosni i Hercegovini Zbornik radova povodom obilježavanja 800 godina od rođenja Dželaluddina Rumija, Orijentalni institut u Sarajevu i Naučnoistraživački institut Ibn Sina,

Detaylı

T.C. Resmî Gazete. Başbakanlık Mevzuatı Geliştirme ve Yayın Genel Müdürlüğünce Yayımlanır. 10 Nisan 1999 CUMARTESİ. Milletlerarası Andlaşma

T.C. Resmî Gazete. Başbakanlık Mevzuatı Geliştirme ve Yayın Genel Müdürlüğünce Yayımlanır. 10 Nisan 1999 CUMARTESİ. Milletlerarası Andlaşma T.C. Resmî Gazete Başbakanlık Mevzuatı Geliştirme ve Yayın Genel Müdürlüğünce Yayımlanır Kuruluşu : 7 Ekim 1920 10 Nisan 1999 CUMARTESİ Sayı: 23662 YÜRÜTME VE İDARE BÖLÜMÜ Karar Sayısı: 99/12603 Milletlerarası

Detaylı

Agreement of Academic Cooperation. Between. Yildiz Technical University in Turkey. And. University of Sarajevo in Bosnia and Herzegovina

Agreement of Academic Cooperation. Between. Yildiz Technical University in Turkey. And. University of Sarajevo in Bosnia and Herzegovina Agreement of Academic Cooperation Between Yildiz Technical University in Turkey And University of Sarajevo in Bosnia and Herzegovina Yildiz Technical University in Turkey and the University of Sarajevo,

Detaylı

str. 16 Klub putnika - The Travel Club www.klubputnika.org Svi putnički rečnici su besplatno dostupni na sajtu.

str. 16 Klub putnika - The Travel Club www.klubputnika.org Svi putnički rečnici su besplatno dostupni na sajtu. str. 16 Klub putnika - The Travel Club www.klubputnika.org Svi putnički rečnici su besplatno dostupni na sajtu. Klub putnika - The Travel Club PUTNIČKI R(J)EČNIK TURSKI www.klubputnika.org str. 14 * IZGOVOR

Detaylı

MONTAJ KILAVUZU UPUTE ZA UGRADNJU

MONTAJ KILAVUZU UPUTE ZA UGRADNJU MONTAJ KILAVUZU UPUTE ZA UGRADNJU GENEL HELLIKLER Urunun dogru kullanilabilmesi ye uzun Muth. ] olmasi icin apgidaki kullanim Ozelliklerine uyulmasi taysiye edilir. OPĆE INFORMACIJE Preporučljivo je pridržavati

Detaylı

Naosnovu alana 95. tacka 3. Ustava Crne Gore cionusim UKAZ

Naosnovu alana 95. tacka 3. Ustava Crne Gore cionusim UKAZ Naosnovu alana 95. tacka 3. Ustava Crne Gore cionusim UKAZ 0 PROGLA g ENJU ZAKONA 0 POTVRDIVANJU SPORAZUMA IZMEDU CRNE GORE I REPUBLIKE TURSKE 0 SOCIJALNOM OSIGURANJU Proglagavam Zakon o potvrdivanju sporazuma

Detaylı

Orijentalni institut u Sarajevu

Orijentalni institut u Sarajevu Orijentalni institut u Sarajevu ORIJENTALNI INSTITUT UNIVERZITETA U SARAJEVU Zmaja od Bosne, 8b 71000 Sarajevo ois@bih.net.ba Pod pokroviteljstvom Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke Detaljniji

Detaylı

BOSNA HERSEK MEZARTAŞLARI Osmanlıdan Günümüze Saraybosna, Mostar, Livno ve Glamoç

BOSNA HERSEK MEZARTAŞLARI Osmanlıdan Günümüze Saraybosna, Mostar, Livno ve Glamoç BOSNA HERSEK MEZARTAŞLARI Osmanlıdan Günümüze Saraybosna, Mostar, Livno ve Glamoç Nadgrobni Spomenici u Bosni i Hercegovini od Osmanlija pa do Danas TIz TSarajeva, Mostar, Livno i Glamoču Tombstones of

Detaylı

Istanbul 2011 / 1432

Istanbul 2011 / 1432 Istanbul 2011 / 1432 Istanbul, 2011. g. Izdavačka kuća Erkam : 253 İkitelli Organize Sanayi Bölgesi Turgut Özal Cd. No: 117 Kat: 2/C Başakşehir, Istanbul, Türkiye Tel: (90-212) 671-0700 pbx. Fax: (90-212)

Detaylı

Apostrofiranje ovakvih

Apostrofiranje ovakvih Bo{nja~ka rije~ RIJE^ UREDNIKA Osniva~ Bo{nja~ko nacionalno vije}e Novi Pazar Izdava~ Centar za bo{nja~ke studije Tutin - Novi Pazar Za osniva~a i izdava~a Esad D`ud`evi} Glavni i odgovorni urednik mr.

Detaylı

PROTOCOL ON INTERNATIONAL EDUCATIONAL COOPERATION. between. YILDIZ TECHNICAL UNIVERSITY Istanbul, Republic of Turkey. and

PROTOCOL ON INTERNATIONAL EDUCATIONAL COOPERATION. between. YILDIZ TECHNICAL UNIVERSITY Istanbul, Republic of Turkey. and YILDIZ TEKNİK ÜNİVERSİTESİ İstanbul, Türkiye Cumhuriyeti ve DZEMAL BIJEDIC UNIVERSITY OF MOSTAR Mostar, Bosna-Hersek ARASINDA İMZALANAN ULUSLARARASI EĞİTİMSEL İŞBİRLİĞİ PROTOKOLÜ Türkiye ve Bosna-Hersek

Detaylı

MAĞDUR BİLİMİ DERSTEN SEMİNER KONULARI

MAĞDUR BİLİMİ DERSTEN SEMİNER KONULARI Travnik Üniversitesi Hukuk Fakültesi Ders adı: Mağdur Bilimi Profesörün adı: Prof. dr. Hana Korać MAĞDUR BİLİMİ DERSTEN SEMİNER KONULARI Seminer konuları aynı anda ders konulardır. Verdiğimiz konulardan

Detaylı

U.ISTANBUL EDUKACION O KULTURNI CENTAR

U.ISTANBUL EDUKACION O KULTURNI CENTAR U.ISTANBUL EDUKACION O KULTURNI CENTAR İstanbul Eğitim ve Kültür Merkezi Istanbul Educational and Cultural Center O NAMA Udruženje Istanbul edukaciono-kulturni centar je nevladina i neprofitna organizacija

Detaylı

240 ton/saat kapasiteli montajı tamamlanmış Asfalt Plentinin havadan görünüşü. Fotografija iz zraka novog postrojenja kapaciteta 240 t/h.

240 ton/saat kapasiteli montajı tamamlanmış Asfalt Plentinin havadan görünüşü. Fotografija iz zraka novog postrojenja kapaciteta 240 t/h. Elek ünitesi yerine, değiştirme klepe sistemli 240 ton/saat kapasiteli Asfalt Plenti. Bu sistem, sıcak agreganın herhangi bir sıcak siloya (3 silodan birine) yönlendirilmesi imkanını verir. Postrojenje

Detaylı

Imam Muhammed Bakir.

Imam Muhammed Bakir. www.bastinaobjave.com Imam Muhammed Bakir - Ustanovljenje velikog znanstvenog pokreta; - Učenici Imamove, mir neka je na nj, škole; - Širenje nauke i otvaranje kapija znanja; - Povijest zabrane biljeţenja

Detaylı

Autor, koji koristi pseudonim Harun Yahya, ro en je godine u Ankari. Nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja koje je stekao u Ankari, {koluje se

Autor, koji koristi pseudonim Harun Yahya, ro en je godine u Ankari. Nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja koje je stekao u Ankari, {koluje se ISA ]E DO]I A kada meleki reko{e: "O, Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Rije~: ime }e mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit }e vi en i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih.

Detaylı

XV. VE XVI. YÜZYIL SARAYBOSNA VAKIFLARI

XV. VE XVI. YÜZYIL SARAYBOSNA VAKIFLARI Dr. Behija ZLATAR* XV. VE XVI. YÜZYIL SARAYBOSNA VAKIFLARI Bugünkü Saraybosna nın yerinde Osmanlılardan önce de yerleşim vardı, ancak şehirleşmesi Gazi İsa Bey İshakoviç in vakıflarıyla başlamıştır. Ondan

Detaylı

UKAZ 0 PROGLA 'SENJU ZAKONA 0 POTVRDIVANJU SPORAZUMA IZMEDU VLADE CRNE GORE I VLADE REPUBLIKE TURSKE 0 UZAJAMNOJ POMOtI U CARINSKIM PITANJIMA

UKAZ 0 PROGLA 'SENJU ZAKONA 0 POTVRDIVANJU SPORAZUMA IZMEDU VLADE CRNE GORE I VLADE REPUBLIKE TURSKE 0 UZAJAMNOJ POMOtI U CARINSKIM PITANJIMA Na osnovu elana 95 taeka 3 Ustava Crne Gore donosim UKAZ 0 PROGLA 'SENJU ZAKONA 0 POTVRDIVANJU SPORAZUMA IZMEDU VLADE CRNE GORE I VLADE REPUBLIKE TURSKE 0 UZAJAMNOJ POMOtI U CARINSKIM PITANJIMA Proglagavam

Detaylı

NASTAVNI PLAN I PROGRAM ZA MEDRESE FIKH

NASTAVNI PLAN I PROGRAM ZA MEDRESE FIKH NASTAVNI PLAN I PROGRAM ZA MEDRESE FIKH CILJEVI I ZADACI IZUČAVANJA NASATVNOG PREDMETA Budući da je fikhsko područje vrlo široko te da je ovo srednja škola, kao i to da mi živimo u islamskoj dijaspori,

Detaylı

UNIVERZITET U TUZLI. Filozofski fakultet. Odsjek: Turski jezik i književnost. Oblast: Turska književnost. STUDIJSKI PROGRAM II ciklusa studija

UNIVERZITET U TUZLI. Filozofski fakultet. Odsjek: Turski jezik i književnost. Oblast: Turska književnost. STUDIJSKI PROGRAM II ciklusa studija UNIVERZITET U TUZLI Filozofski fakultet Odsjek: Turski jezik i književnost Oblast: Turska književnost STUDIJSKI PROGRAM II ciklusa studija TURSKA KNJIŽEVNOST U KNJIŽEVNOHISTORIJSKOM KONTEKSTU sa primjenom

Detaylı

SLIJEDITE SUNCE U TURSKU 2013.

SLIJEDITE SUNCE U TURSKU 2013. SLIJEDITE SUNCE U TURSKU 2013. Opće informacije DRŽAVA: Republika Turska GLAVNI GRAD: Ankara POVRŠINA: 780.580 km 2 VALUTA: nova turska lira TRY SLUŽBENI JEZIK: turski VJERA: islam (99% zastupljena) VREMENSKA

Detaylı

E uzu billahi mineššejtanirradžim, Bismillahirrahmanirrahim

E uzu billahi mineššejtanirradžim, Bismillahirrahmanirrahim E uzu billahi mineššejtanirradžim, Bismillahirrahmanirrahim Resulullah-sallallahu alejhi ve sellem-je rekao, Kada se u mom ummetu (među muslimanima) raširi fitna (smutnja, intriga) onaj ko se u to vrijeme

Detaylı

Imam Zejnul-Abidin Ali ibn Husein

Imam Zejnul-Abidin Ali ibn Husein www.bastinaobjave.com Imam Zejnul-Abidin Ali ibn Husein - Glasnik poruke ustanka s Kerbele u doba apatije; - Zašto Imam nije digao ustanak?; - Dimenzije Imamove borbe; - Sahifa Sedţdţadija riznica spoznaje;

Detaylı

Crtice iz života Šejha Hamida Velija

Crtice iz života Šejha Hamida Velija UDK 28-9:929 Crtice iz života Šejha Hamida Velija Dženan Hasić Gračanica, Bosna i Hercegovina Sažetak U radu se izlažu osnovni podaci o životu šejha Hamida Velija, poznatijem kao Somundžu-baba. Šejh Hamid

Detaylı

UNIVERZITET U TUZLI. Filozofski fakultet. Odsjek: Turski jezik i književnost. Oblast: Savremeni turski jezik. STUDIJSKI PROGRAM II ciklusa studija

UNIVERZITET U TUZLI. Filozofski fakultet. Odsjek: Turski jezik i književnost. Oblast: Savremeni turski jezik. STUDIJSKI PROGRAM II ciklusa studija UNIVERZITET U TUZLI Filozofski fakultet Odsjek: Turski jezik i književnost Oblast: Savremeni turski jezik STUDIJSKI PROGRAM II ciklusa studija LINGVISTIKA TURSKOG JEZIKA sa primjenom od akademske 2012/13.

Detaylı

Praktični deo ispita KURS NM2345 *

Praktični deo ispita KURS NM2345 * EKONOMSKI FAKULTET U NIŠU KATEDRA ZA RAČUNOVODSTVO, MATEMATIKU I INFORMATIKU PREDMET: ELEKTRONSKO POSLOVANJE 122010-01. ZADATAK 1. MS POWERPOINT Praktični deo ispita 1) Formirati stablo foldera prikazano

Detaylı

320 t/s kapasiteli Asfalt Plenti- Karıştırma Tartı bölümü panelle kaplanmış. Hazır Mamul Silosu-Silo kapasitesi 5 kompartmanda 340 ton.

320 t/s kapasiteli Asfalt Plenti- Karıştırma Tartı bölümü panelle kaplanmış. Hazır Mamul Silosu-Silo kapasitesi 5 kompartmanda 340 ton. 320 t/s kapasiteli Asfalt Plenti- Karıştırma Tartı bölümü panelle kaplanmış. Hazır Mamul Silosu-Silo kapasitesi 5 kompartmanda 340 ton. Postrojenje za miješanje, kapaciteta 320 t/h sa zatvorenom sekcijom

Detaylı

Marius Höfinger. Frühe sprachliche Förderung im Kindergarten. Eine Initiative des

Marius Höfinger. Frühe sprachliche Förderung im Kindergarten. Eine Initiative des Marius Höfinger Frühe sprachliche Förderung im Kindergarten Eine Initiative des Fair chances for all children All children in Austria are entitled to equal conditions when starting school. It is very important

Detaylı

UNTERICHTSMODELL. Sprache ist Verbindung zwischen Menschen und Kulturen; unsere Kinder lernen trotz

UNTERICHTSMODELL. Sprache ist Verbindung zwischen Menschen und Kulturen; unsere Kinder lernen trotz UNTERICHTSMODELL MEHRSPRACHIGER UNTERRICHT Sprache ist Verbindung zwischen Menschen und Kulturen; unsere Kinder lernen trotz unterschiedlichster Muttersprachen eine gemeinsame Sprache: D EUTSCH Die Schülerinnen

Detaylı

PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ

PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ Ul. B. Oslobođenja 147, ELU Centar L-15, 16000 Leskovac Tel: 016 / 315 00 15, 016/ 315 00 16 Fax: 016 260 507 www.starttravel.rs email: office@starttravel.rs PIB: 106358748 Ovlasceni subagent Start travel

Detaylı

Gramatika turskog jezika

Gramatika turskog jezika 1 Gramatika turskog jezika Turski jezik spada u grupu uralo-altajskih jezika. Postoje neke jezičke sličnosti sa finskim, mađarskim, estonskim, korejskim, mongolskim, japanskim i uzbekistanskim jezikom.

Detaylı

STARI MOST U OSMANSKIM DOKUMENTIMA

STARI MOST U OSMANSKIM DOKUMENTIMA MUSEUM OF HERZEGOVINA MOSTAR MUZEJ HERCEGOVINE MOSTAR MOSTAR-HERSEK MÜZESI STARI MOST U OSMANSKIM DOKUMENTIMA THE OLD BRIDGE IN OTTOMAN DOCUMENTS Editor: İdris Bostan Priredio: İdris Bostan OSMANLI BELGELERİNDE

Detaylı

VAKFIMIZIN KURULUŞ SÜRECİ TAMAMLANDI...

VAKFIMIZIN KURULUŞ SÜRECİ TAMAMLANDI... TARİH / DATUM : 05.06.2015 SAYI / BROJ :5 VAKFIMIZDAN... Bülten imizin beşinci sayısı ile sizlere yeniden seslenmenin mutluluğunu yaşıyoruz. Daha önceki sayımızda içeriği ağırlıklı olarak, BZK Preporod

Detaylı

NAČIN PLAĆANJA FIRST MINUTE PROGRAMA, KOJI PRATI VAŽEĆI CENOVNIK ČINI SASTAVNI DEO PROGRAMA PUTOVANJA.

NAČIN PLAĆANJA FIRST MINUTE PROGRAMA, KOJI PRATI VAŽEĆI CENOVNIK ČINI SASTAVNI DEO PROGRAMA PUTOVANJA. Ovlasceni subagent Start travel Organizator putovanja lic. Br.1-10 Broj 521-16 Ul. B. Oslobođenja 147, ELU Centar L-15, 16000 Leskovac Tel: 016 / 315 00 15, 016/ 315 00 16 Fax: 016 260 507 www.starttravel.rs

Detaylı

NAČIN PLAĆANJA FIRST MINUTE PROGRAMA, KOJI PRATI VAŽEĆI CENOVNIK ČINI SASTAVNI DEO PROGRAMA PUTOVANJA.

NAČIN PLAĆANJA FIRST MINUTE PROGRAMA, KOJI PRATI VAŽEĆI CENOVNIK ČINI SASTAVNI DEO PROGRAMA PUTOVANJA. B E L E K 10 ili 11 noći PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ Program putovanja sa cen br 10 od 16.03.2016. **NAČIN PLAĆANJA FIRST MINUTE PROGRAMA** Za hotele iz programa FIRST MINUTE

Detaylı

Podgorica nın Kısa Bir Tarihçesi

Podgorica nın Kısa Bir Tarihçesi Podgorica nın Kısa Bir Tarihçesi The Short History of Podgorica Adnan Pepiç Özet Podgorica bugün Karadağ Cumhuriyeti nin başkentidir. Aynı zamanda bu cumhuriyetin en büyük şehridir. Verimli Zeta ovasında

Detaylı

12 DANA PAKET ARANŽMAN -BUS + TRAJEKT + SMEŠTAJ CENA PAKET ARANŽMANA: IZRAŽENA U PO OSOBI Program putovanja sa cenovnikom br.1 od

12 DANA PAKET ARANŽMAN -BUS + TRAJEKT + SMEŠTAJ CENA PAKET ARANŽMANA: IZRAŽENA U PO OSOBI Program putovanja sa cenovnikom br.1 od Ovlasceni subagent Start travel Organizator putovanja lic. Br.1-10 Broj 552-16 Ul. B. Oslobođenja 147, ELU Centar L-15, 16000 Leskovac Tel: 016 / 315 00 15, 016/ 315 00 16 Fax: 016 260 507 www.starttravel.rs

Detaylı

Iran sa pozicija orijentalizma

Iran sa pozicija orijentalizma 42 SADRŽAJ UVOD Časopis Nur - staza svetlosti KULTURA I DRUŠTVO 5 Kultura i religije u službi zbližavanja naroda Zoran Jevtović 16 Pravoslavlje i moderna racionalnost prof. dr Gordana Živković 22 Patronimik

Detaylı

Obavezna uplata do Uplata 40% od ukupne cene aranžmana za hotele: GOLD APART HOTEL, USLAN, CLUB PRESTIGE RESIDENCE, DABAKLAR, ALTIN SARAY.

Obavezna uplata do Uplata 40% od ukupne cene aranžmana za hotele: GOLD APART HOTEL, USLAN, CLUB PRESTIGE RESIDENCE, DABAKLAR, ALTIN SARAY. K U Š A D A S I 10 ili 11 noći PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ Program putovanja sa cen br 1 od 14012016 **NAČIN PLAĆANJA FIRST MINUTE PROGRAMA** Za hotele iz programa FIRST

Detaylı

NAČIN PLAĆANJA FIRST MINUTE PROGRAMA, KOJI PRATI VAŽEĆI CENOVNIK ČINI SASTAVNI DEO PROGRAMA PUTOVANJA.

NAČIN PLAĆANJA FIRST MINUTE PROGRAMA, KOJI PRATI VAŽEĆI CENOVNIK ČINI SASTAVNI DEO PROGRAMA PUTOVANJA. Ovlasceni subagent Start travel Organizator putovanja lic. Br.1-10 Broj 522-16 Ul. B. Oslobođenja 147, ELU Centar L-15, 16000 Leskovac Tel: 016 / 315 00 15, 016/ 315 00 16 Fax: 016 260 507 www.starttravel.rs

Detaylı

Obavezna uplata do Uplata 40% od ukupne cene aranžmana za hotele: ANTALYA,PORTO BELLO, SATURN PALACE, MIRACLE RESORT.

Obavezna uplata do Uplata 40% od ukupne cene aranžmana za hotele: ANTALYA,PORTO BELLO, SATURN PALACE, MIRACLE RESORT. A N T A L I J A 10 ili 11 noći PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ Program putovanja sa cen br 3 od 01.02.2016. **NAČIN PLAĆANJA FIRST MINUTE PROGRAMA** Za hotele iz programa FIRST

Detaylı

Marius Höfinger. Frühe sprachliche Förderung im Kindergarten. Eine Initiative des

Marius Höfinger. Frühe sprachliche Förderung im Kindergarten. Eine Initiative des Marius Höfinger Frühe sprachliche Förderung im Kindergarten Eine Initiative des Fair chances for all children All children in Austria are entitled to equal conditions when starting school. It is very important

Detaylı

InfoBus. Agencija Ferhadija u Novom ruhu. Godina XII Broj 114 Mart INFORMATIVNI BILTEN CENTROTRANS EUROLINES

InfoBus. Agencija Ferhadija u Novom ruhu. Godina XII Broj 114 Mart INFORMATIVNI BILTEN CENTROTRANS EUROLINES InfoBus INFORMATIVNI BILTEN CENTROTRANS EUROLINES Agencija Ferhadija u Novom ruhu Godina XII Broj 114 Mart 2015. AKTIVNOSTI InfoBus SADRŽAJ Informativni bilten kompanije Centrotrans Eurolines Godina XII

Detaylı

glasilo Hrvatskog društva karikaturistaožujak2011.

glasilo Hrvatskog društva karikaturistaožujak2011. ISSN 1331-8411 070 glasilo Hrvatskog društva karikaturistaožujak2011. BARAKALDO 2010 (Španjolska): Treća nagrada, Nikola Listeš Festival Nassredin Hodja obilježio je 30 godina postojanja i u Istanbul pozvao

Detaylı

PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ

PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ B O D R U M 10 ili 11 noći PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ Program putovanja sa cen br 6 od 05.03.2016. **NAČIN PLAĆANJA FIRST MINUTE PROGRAMA** Za hotele iz programa FIRST MINUTE

Detaylı

12 DANA PAKET ARANŽMAN -BUS + TRAJEKT + SMEŠTAJ

12 DANA PAKET ARANŽMAN -BUS + TRAJEKT + SMEŠTAJ K U Š A D A S I 12 DANA PAKET ARANŽMAN -BUS + TRAJEKT + SMEŠTAJ CENA PAKET ARANŽMANA: IZRAŽENA U PO OSOBI Program putovanja sa cenovnikom br.6 od 05.03.2016. DIAS 2* stnd ND 109 119 135 139 155 159 159

Detaylı

P O S L J E D N J I A L L A H O V P O S L A N I K

P O S L J E D N J I A L L A H O V P O S L A N I K P O S L J E D N J I A L L A H O V P O S L A N I K sallallahu alejhi ve sellem Prof. dr. Ramazan Ayvallı Univerzitet Marmara, Teološki fakultet Preveo s turskog: Hamza Lavić İstanbul, ul. Çatalçeşme br.

Detaylı

Bilten za novine / BA Oktobar 2013

Bilten za novine / BA Oktobar 2013 Bilten za novine / BA Oktobar 2013 Izložba pod nazivom Ništavilo Metina Güçlüa, jednog od najistaknutijih savremenih umjetnika, bit će predstavljena ljubiteljima umjetnosti u Sarajevu. Izložba pod nazivom

Detaylı

KEMER - Promo cene 11/12 dana - avionom Paket aranžman: avion (čarter let) + tranfer + smeštaj + međunarodno putno osiguranje

KEMER - Promo cene 11/12 dana - avionom Paket aranžman: avion (čarter let) + tranfer + smeštaj + međunarodno putno osiguranje KEMER - Promo cene 11/12 dana - avionom Paket aranžman: avion (čarter let) + tranfer + smeštaj + međunarodno putno osiguranje Cene u tabeli su izražene u Eur po osobi 10.06 13.06 Usluga FELICE 2* std 359

Detaylı

Bosna-Hersek teki Osmanlı Tarihi Çalışmaları

Bosna-Hersek teki Osmanlı Tarihi Çalışmaları Türkiye Araştırmaları Literatür Dergisi, Cilt 8, Sayı 15, 2010, 231-244 Bosna-Hersek teki Osmanlı Tarihi Çalışmaları Fatma SEL TURHAN * DÖRT YÜZYILDAN fazla süren tarihî geçmişiyle Osmanlı Bosnası, zengin

Detaylı

NAČIN PLAĆANJA FIRST MINUTE PROGRAMA, KOJI PRATI VAŽEĆI CENOVNIK ČINI SASTAVNI DEO PROGRAMA PUTOVANJA.

NAČIN PLAĆANJA FIRST MINUTE PROGRAMA, KOJI PRATI VAŽEĆI CENOVNIK ČINI SASTAVNI DEO PROGRAMA PUTOVANJA. K E M E R 10 ili 11 noći PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ Program putovanja sa cen br 11 od 16.03.2016. **NAČIN PLAĆANJA FIRST MINUTE PROGRAMA** Za hotele iz programa FIRST MINUTE

Detaylı

KONKURSI - OGLASI JAVNI POZIV

KONKURSI - OGLASI JAVNI POZIV KONKURSI - I U skladu sa čl.80. t.4. Zakona o insolventnosti privrednih društava, stečajni upravnik obavještava stečajnog sudiju, povjerioce i sva zainteresovana pravna i fizička lica koja imaju pravo

Detaylı

Pale/Prača vaša turistička destinacija

Pale/Prača vaša turistička destinacija Pale/Prača vaša turistička destinacija U suvremenom svijetu uništavajućih tehnologija, gdje zeleni pejzaži polako postaju pustinja, ima jedna oaza netaknute prirode i bogate kulturno-historijske baštine.

Detaylı

TENDERSKA DOKUMENTACIJA ZA NABAVKU ROBA: NABAVKA I ISPORUKA GORIVA, LOŽ ULJA, MAZIVA I RASHLADNE TEČNOSTI

TENDERSKA DOKUMENTACIJA ZA NABAVKU ROBA: NABAVKA I ISPORUKA GORIVA, LOŽ ULJA, MAZIVA I RASHLADNE TEČNOSTI BOSNA I HERCEGOVINA БОСНА И ХЕРЦЕГОВИНА FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE ФЕДЕРАЦИЈА БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ TUZLANSKI KANTON ТУЗЛАНСКИ КАНТОН URED ZA ZAJEDNIČKE POSLOVE УРЕД ЗА ЗАЈЕДНИЧКЕ ПОСЛОВЕ KANTONALNIH

Detaylı

B E L E K PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ

B E L E K PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ B E L E K PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ Program putovanja sa cen br 14 - od 16.05.2015. **NAČIN PLAĆANJA FIRST MINUTE PROGRAMA** Za hotele iz programa FIRST MINUTE navedeni

Detaylı

historija postajala je hronika koju je i danas teško ispisati, pa je gotovo nemoguće zamisliti kako je bilo preživjeti opkoljeno Sarajevo.

historija postajala je hronika koju je i danas teško ispisati, pa je gotovo nemoguće zamisliti kako je bilo preživjeti opkoljeno Sarajevo. Opsada Sarajeva je bila epizoda tolike ozloglašenosti u sukobu u bivšoj Jugoslaviji da se mora vratiti natrag u razdoblje Drugog svjetskog rata kako bi našli neku usporedbu u europskoj historiji. Od tada

Detaylı

B E L E K PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ

B E L E K PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ B E L E K PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ Program putovanja sa cen br 3- od 01.02.2015. **NAČIN PLAĆANJA FIRST MINUTE PROGRAMA** Za hotele iz programa FIRST MINUTE navedeni procentualni

Detaylı

PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ FIRST MINUTE VAZI DO

PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ FIRST MINUTE VAZI DO Ul. B. Oslobođenja 147, ELU Centar L-15, 16000 Leskovac Tel: 016 / 315 00 15, 016/ 315 00 16 Fax: 016 260 507 www.starttravel.rs email: office@starttravel.rs PIB: 106358748 Ovlasceni subagent Start travel

Detaylı

Technical Data Specification - P200MA. Regulatory Marks. Scan Parameters. System Laser Classification

Technical Data Specification - P200MA. Regulatory Marks. Scan Parameters. System Laser Classification P200MA - Technical Data Specification Technical Data Specification - P200MA Your device is a medical device and, as such, should be operated within the technical parameters and instructions defined in

Detaylı

ESKİ TÜRK EDEBİYATI ÇALIŞMALARI VII Mecmûa: Osmanlı edebiyatının kırkambarı

ESKİ TÜRK EDEBİYATI ÇALIŞMALARI VII Mecmûa: Osmanlı edebiyatının kırkambarı ESKİ TÜRK EDEBİYATI ÇALIŞMALARI VII Mecmûa: Osmanlı edebiyatının kırkambarı ESKİ TÜRK EDEBİYATI ÇALIŞMALARI VII Mecmûa: Osmanlı edebiyatının kırkambarı Hazırlayanlar Hatice Aynur Müjgân Çakır Hanife Koncu

Detaylı

BÜLTENİ Karadağ Türkiye Külturel ve Medeniyet Toplam Geçirgenliği Üzerinde Yuvarlak Masanın Sunumları (Podgorica, 16 Mayıs 2009 yılında)

BÜLTENİ Karadağ Türkiye Külturel ve Medeniyet Toplam Geçirgenliği Üzerinde Yuvarlak Masanın Sunumları (Podgorica, 16 Mayıs 2009 yılında) Glasilo o duhovnom, kulturološkom, nacionalnom identitetu i položaju Bošnjaka/ Muslimana u Crnoj Gori Specijalno izdanje, Decembar 2009. Z B O R N I K izlaganja sa Okruglog stola o crnogorsko - turskom

Detaylı

Opcina Stari Grad Sarajevo. Municipality of the Old Town Sarajevo. Besplatan primjerak Mart 2009, broj 1

Opcina Stari Grad Sarajevo. Municipality of the Old Town Sarajevo. Besplatan primjerak Mart 2009, broj 1 Opcina Stari Grad Sarajevo Municipality of the Old Town Sarajevo Besplatan primjerak Mart 2009, broj 1 Općinski izbori 2008. Poštovani građani, Pred Vama se nalazi prvi broj informativnog općinskog glasila

Detaylı

S I D E / M A N A V G A T PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ

S I D E / M A N A V G A T PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ S I D E / M A N A V G A T PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ **NAČIN PLAĆANJA FIRST MINUTE PROGRAMA** Program putovanja sa cen br 14 od 16.05.2015 Za hotele iz programa FIRST MINUTE

Detaylı

1. PROGRAM DIPLOMSKOGA STUDIJA

1. PROGRAM DIPLOMSKOGA STUDIJA 1. PROGRAM DIPLOMSKOGA STUDIJA 1.1. Trajanje i bodovi diplomskog studija: Diplomski studij turkologije traje četiri semestara (što donosi ukupno 48 bodova, 4 x12 = 48), a završava se diplomskim radom (30

Detaylı

Marius Höfinger. Frühe sprachliche Förderung im Kindergarten. Eine Initiative des

Marius Höfinger. Frühe sprachliche Förderung im Kindergarten. Eine Initiative des Marius Höfinger Frühe sprachliche Förderung im Kindergarten Eine Initiative des Fair chances for all children All children in Austria are entitled to equal conditions when starting school. It is very important

Detaylı

Kindersitz richtig verwendet.

Kindersitz richtig verwendet. Kindersitz richtig verwendet. > Dječije Sjedište tačno upotrebljeno > Çocuk Oturaklarının Doǧru Kullanımı Ein gutes Gefühl, beim Club zu sein. Gute Kindersitze richtig angewendet schützen das Leben Ihres

Detaylı

K E M E R PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ

K E M E R PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ K E M E R PAKET ARANŽMAN : AVION ( ČARTER LET ) + TRANSFER + SMEŠTAJ Program putovanja sa cen br 4- od 01.02.2015 **NAČIN PLAĆANJA FIRST MINUTE PROGRAMA** Za hotele iz programa FIRST MINUTE navedeni procentualni

Detaylı

BROŠURA POLITIČKIH SUBJEKATA. Politički subjekti koji učestvuju na skupštinskim izborima Brošura političkih subjekata

BROŠURA POLITIČKIH SUBJEKATA. Politički subjekti koji učestvuju na skupštinskim izborima Brošura političkih subjekata Izbor je vaš! Politički subjekti koji učestvuju na skupštinskim izborima 2004. Brošura političkih subjekata Metodologija korišćena za brošuru o političkim subjektima Brošura o političkim subjektima je

Detaylı

ZEMUN I ZEMUNSKA NAHIJA U XVI VEKU

ZEMUN I ZEMUNSKA NAHIJA U XVI VEKU ISTORIJSKI ^ASOPIS, kw. LII (2005) str. 195-224 HISTORICAL REVIEW, vol. LII (2005) pp. 195-224 UDK : 949.711 Zemun "15" Dragana AMEDOSKI Istorijski institut Beograd ZEMUN I ZEMUNSKA NAHIJA U XVI VEKU Istorija

Detaylı

SLIJEDITE SUNCE U TURSKU

SLIJEDITE SUNCE U TURSKU SLIJEDITE SUNCE U TURSKU Dobrodošlicu vam želi Sunčani odmor tim i Sunshine Holiday grupa! Tim Sunčanog odmora kao dio grupacije Sunshine Holiday omogućit će Vaš odmor, ispuniti sve želje i osigurati Vam

Detaylı

ANADOLU AJANSI HABER AKIŞ SİSTEMİ (HAS) API ERİŞİM ve KULLANIM KLAVUZU

ANADOLU AJANSI HABER AKIŞ SİSTEMİ (HAS) API ERİŞİM ve KULLANIM KLAVUZU ANADOLU AJANSI HABER AKIŞ SİSTEMİ (HAS) API ERİŞİM ve KULLANIM KLAVUZU VERSİYON 1.0.0 06.05.2013 Anadolu Ajansından tarafınıza oluşturulan ve mail adresinize gelen, Master Kullanıcı Hesap Bilgileri ile

Detaylı

BOSNA HERSEK SÖZLÜ KÜLTÜRÜNDE NASREDDİN HOCA TİPİ ÜZERİNE

BOSNA HERSEK SÖZLÜ KÜLTÜRÜNDE NASREDDİN HOCA TİPİ ÜZERİNE The Journal of Academic Social Science Studies International Journal of Social Science Volume 5 Issue 4, p. 33-42, August 2012 BOSNA HERSEK SÖZLÜ KÜLTÜRÜNDE NASREDDİN HOCA TİPİ ÜZERİNE REGARDING HODJA

Detaylı

Yayınlanan Bazı Tahrir Defterleri Bibliyografyası (Ottoman Tax Registers)

Yayınlanan Bazı Tahrir Defterleri Bibliyografyası (Ottoman Tax Registers) Yayınlanan Bazı Tahrir Defterleri Bibliyografyası (Ottoman Tax Registers) Kaynak : University of Connecticut http://www.ottoman.uconn.edu/bibliography/published_tahrirs.htm Aličić, S. Ahmed. 2008. Sumarni

Detaylı

Dinamičko programiranje - zadaci

Dinamičko programiranje - zadaci Dinamičko programiranje - zadaci Dinamičko programiranje (DP) je nastalo kao način rešavanja jedne klase algoritamskih problema, u kojima se traži optimalno rešenje, odnosno rešenje koje maksimizira ili

Detaylı

Sırp, Karadağ ve Hırvat Tarih Yazıcılığında Osmanlı İmparatorluğu *

Sırp, Karadağ ve Hırvat Tarih Yazıcılığında Osmanlı İmparatorluğu * Türkiye Araştırmaları Literatür Dergisi, Cilt 8, Sayı 15, 2010, 715-730 Sırp, Karadağ ve Hırvat Tarih Yazıcılığında Osmanlı İmparatorluğu * Ema MILJKOVIC ** çev. Banu Şennur Ermiş OSMANLI HAKİMİYETİ altındaki

Detaylı

P200C Troubleshooting Guide

P200C Troubleshooting Guide P200C Troubleshooting Guide Troubleshooting Why can't I login? Where do I find the site number? Should I be connected to the internet to access the application help files? How do I restart a PC? How do

Detaylı

Teško da postoji još jedna takva zemlja. U njoj ima svega što nam je potrebno da bismo uživali u životu. Mora, planine, divlje rastinje,

Teško da postoji još jedna takva zemlja. U njoj ima svega što nam je potrebno da bismo uživali u životu. Mora, planine, divlje rastinje, TURSKA Teško da postoji još jedna takva zemlja. U njoj ima svega što nam je potrebno da bismo uživali u životu. Mora, planine, divlje rastinje, ra, koja zapljuskuju obale Turske, nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.

Detaylı

SK 7310 SU ISITICISI (KETTLE)

SK 7310 SU ISITICISI (KETTLE) SK 7310 SU ISITICISI (KETTLE) HR SINBO SK 7310 KUHALO ZA VODU UPUTSTVO ZA UPORABU HRVATSKI PRIJE POČETKA UPORABE PROČITAJTE SVE UPUTE BITNA SIGURNOSNA UPOZORENJA Kod uporabe električnih ured aja uvijek

Detaylı

HZTA klasa: /

HZTA klasa: / Stranica 1/6, Izrađeno 3.09.2012. prema Uredbi EC/1907/2006. Izdanje I. ODJELJAK 1. IDENTIFIKACIJA TVARI / SMJESE I PODACI O TVRTKI / PODUZEĆU 1.1. Identifikacija proizvoda Trgovačko ime: Kemijsko ime:

Detaylı

International Journal of Languages Education and Teaching

International Journal of Languages Education and Teaching ISSN: 2198 4999, GERMANY August 2015, 3/2, p. 43-75 TURCOLOGY EDUCATION AND TURKISH TEACHING IN SERBIA SIRBİSTAN DA TÜRKOLOJİ EĞİTİMİ VE TÜRKÇE ÖĞRETİMİ 1 Hakan YALAP 2 ABSTRACT Serbian language is hosting

Detaylı

HR (2-27) RO (28-53) TR (54-79)

HR (2-27) RO (28-53) TR (54-79) HR (2-27) RO (28-53) TR (54-79) OBJAŠNJENJE ZNAKOVA Znakovi UPOZORENJE: Čistači šume, šikare i šišači mogubitiopasni! Neoprezna ili nepravilna uporaba može dovesti do ozbiljnih, čak i fatalnih ozljeda

Detaylı

HP Photosmart A430 series HP Photosmart A430 series

HP Photosmart A430 series HP Photosmart A430 series HP Photosmart A430 series HP Photosmart A430 series 1. Snimite fotografiju 1. Fotoğraf çekin Prekrasne fotografije u tri laka koraka! 3 Kolay Adımda Harika Fotoğraflar! 2. Postavite fotoaparat na pisač

Detaylı

Uvodnik. Cijenjeni čitaoci. InfoKOM Broj 34 Oktobar Izdavač: VANJSKOTRGOVINSKA / SPOLJNOTRGOVINSKA KOMORA BOSNE I HERCEGOVINE

Uvodnik. Cijenjeni čitaoci. InfoKOM Broj 34 Oktobar Izdavač: VANJSKOTRGOVINSKA / SPOLJNOTRGOVINSKA KOMORA BOSNE I HERCEGOVINE InfoKOM Broj 34 Oktobar 2010. Uvodnik Izdavač: VANJSKOTRGOVINSKA / SPOLJNOTRGOVINSKA KOMORA BOSNE I HERCEGOVINE Urednica: Almira Huseinović Vanjski saradnici: Elvira Ahmetović, savjetnik Duda Adžović Čedomir

Detaylı

14. MEĐUNARODNA IZLOŽBA KARIKATURE ZAGREB 2009

14. MEĐUNARODNA IZLOŽBA KARIKATURE ZAGREB 2009 ISSN 1331-8411 067 glasilo Hrvatskog društva karikaturistasrpanj2009. TEMA BROJA: 14. MEĐUNARODNA IZLOŽBA KARIKATURE ZAGREB 2009 14. MEĐUNARODNA IZLOŽBA KARIKATURE ZAGREB 2009 Prva nagrada, Louis Postruzin

Detaylı

TKI2 145 D. TR-Kullanım Kılavuzu. HR -Korisnič kipriručnik SL - Navodila za uporabo SV- Bruksanvisning

TKI2 145 D. TR-Kullanım Kılavuzu. HR -Korisnič kipriručnik SL - Navodila za uporabo SV- Bruksanvisning TKI2 145 D TR-Kullanım Kılavuzu HR -Korisnič kipriručnik SL - Navodila za uporabo SV- Bruksanvisning Lütfen ürünü kullanmadan önce bu kullanma kılavuzunu dikkatle okuyun! Değerli Müşterimiz, Modern tesislerde

Detaylı

Aladin Husić, Hadž iz Bosne za vrijeme osmanske vladavine, Sarajevo 2014, 248 s.

Aladin Husić, Hadž iz Bosne za vrijeme osmanske vladavine, Sarajevo 2014, 248 s. OTAM, 37/Bahar 2015, 401-408 Aladin Husić, Hadž iz Bosne za vrijeme osmanske vladavine, Sarajevo 2014, 248 s. Hatice Oruç * Bosnalı tarihçi Aladin Husić in yazmış olduğu Hadž iz Bosne za vrijeme osmanske

Detaylı

Gorica.hr. gotova škola USKORO NOVI KOMUNALNI CENTAR ROBOTIKA U MEDICINI NOVO ČIČE. Gorički neurokirurg jedan od pokretača projekta

Gorica.hr. gotova škola USKORO NOVI KOMUNALNI CENTAR ROBOTIKA U MEDICINI NOVO ČIČE. Gorički neurokirurg jedan od pokretača projekta SMOTRA FOLKLORA TUROPOLJSKA TRKA KAMP HNS-a U GORICI? TRAVANJ 2015. BROJ 13 BESPLATNI INFORMATIVNI MJESEČNIK NAKLADA 15 000 ISSN 1849-2649 NOVO ČIČE USKORO gotova škola NOVI KOMUNALNI CENTAR Počinje rekonstrukcija

Detaylı

BOSNA HERSEK SÖZLÜ KÜLTÜRÜNDE NASREDDİN HOCA TİPİ ÜZERİNE

BOSNA HERSEK SÖZLÜ KÜLTÜRÜNDE NASREDDİN HOCA TİPİ ÜZERİNE The Journal of Academic Social Science Studies International Journal of Social Science Volume 5 Issue 4, p. 33-42, August 2012 BOSNA HERSEK SÖZLÜ KÜLTÜRÜNDE NASREDDİN HOCA TİPİ ÜZERİNE REGARDING HODJA

Detaylı

predn- ja korica unutarnja prazna

predn- ja korica unutarnja prazna prednja korica unutarnja prazna SOLANA 125 GODINA, monografija Izdavač: SOLANA d.d. Tuzla Tuzla, Ulica soli 3 Za izdavača: Prof. dr. sc. Izudin Kapetanović, direktor Urednik: Zvonimir Banović Uređivački

Detaylı

Plan prihoda od sopstvene djelatnosti korisnika i namjenska sredstva god. Plan budžetskih sredstava god. UKUPAN PLAN god.

Plan prihoda od sopstvene djelatnosti korisnika i namjenska sredstva god. Plan budžetskih sredstava god. UKUPAN PLAN god. Broj 14 - Strana 1190 SLU@BENE NOVNE TUZLANSKOG KANTONA Petak, 28. decembar g. 428 Na osnovu ~lana 24. stav 1. ta~ka b) Ustava Tuzlanskog kantona ( Slu`bene novine Tuzlansko-podrinjskog kantona, br. 7/97

Detaylı

A RESEARCH ON THE TURKISH ELEMENTS IN SEVDALINKA WHICH ARE PRODUCTS OF BOSNIAN LITERARY WORKS

A RESEARCH ON THE TURKISH ELEMENTS IN SEVDALINKA WHICH ARE PRODUCTS OF BOSNIAN LITERARY WORKS - International Periodical For The Languages, Literature and History of Turkish or Turkic, p.71-97, ANKARA/TURKEY BOŞNAK HALK EDEBİ ÜRÜNÜ SEVDALİNKALARDA TÜRKÇE UNSURLARIN İNCELENMESİ Mustafa ARSLAN *

Detaylı

ZENİCA DA NEVRUZ GELENEĞİ VE ŞENLİKLERİ

ZENİCA DA NEVRUZ GELENEĞİ VE ŞENLİKLERİ DERLEMELER... COMPILATION PAPER ZENİCA DA NEVRUZ GELENEĞİ VE ŞENLİKLERİ The Tradition and Celebrations of Nawruz in Zenica Dr.Hasan Avni YÜKSEL* GİRİŞ: Kültür, toplumların her alanda kendilerini ifade

Detaylı

mer can or ma nı için de do laş mak tay dı. Ka ya la rın ara sın da ki ya rık lar da on la rın yu va la rıy dı. Ha nos de lik ler den bi ri ne bil gi

mer can or ma nı için de do laş mak tay dı. Ka ya la rın ara sın da ki ya rık lar da on la rın yu va la rıy dı. Ha nos de lik ler den bi ri ne bil gi mer can or ma nı için de do laş mak tay dı. Ka ya la rın ara sın da ki ya rık lar da on la rın yu va la rıy dı. Ha nos de lik ler den bi ri ne bil gi al mak için ka fası nı sok tu. Ama içer de ki za rif

Detaylı

BENNINGHOVEN ın yüksek kalite standardı, ürün yelpazemizdeki tüm komponentlerde sağlanmıştır. ECO plent tasarımı nakliye kolaylığı sağlamaktadır.

BENNINGHOVEN ın yüksek kalite standardı, ürün yelpazemizdeki tüm komponentlerde sağlanmıştır. ECO plent tasarımı nakliye kolaylığı sağlamaktadır. BENNINGHOVEN ın yüksek kalite standardı, ürün yelpazemizdeki tüm komponentlerde sağlanmıştır. ECO plent tasarımı nakliye kolaylığı sağlamaktadır. U tvrtki BENNINGHOVEN se visok standard proizvodnje ogleda

Detaylı

Uređaji za upravljanje redovima čekanja. Katalog proizvoda DORA

Uređaji za upravljanje redovima čekanja. Katalog proizvoda DORA Uređaji za upravljanje redovima čekanja Katalog proizvoda DORA Salon bankarske opreme Poštovani, u današnje je vrijeme veliki izazov udovoljiti zahtjevima tržišta u svim segmentima. I sami se svakodnevno

Detaylı